Poslovni broj: UsI-4004/2024-12

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Tamari Bogdanović, uz sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice AĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Mirjana Helebrandt, odvjetnica u Zagrebu, Ilica 48/II, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, radi naknade troškova korištenja zdravstvene zaštite u inozemstvu, nakon usmene i javne rasprave, održane i zaključene istog dana, 16. rujna 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-504-03/24-01/53, URBROJ: 338-01- 06-05-24-02 od 1. kolovoza 2024. i zahtjev za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-504-03/24-01/53, URBROJ: 338-01-06-05-24-02 od 1. kolovoza 2024. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-504- 03/24-01/129, URBROJ: 338-21-02-05-24-02 od 20. svibnja 2024. kojim tužiteljici nije priznato pravo na naknadu korištenja zdravstvene zaštite u Republici Sloveniji, jer ne postoje zakonske pretpostavke za pokretanje postupka.

2. Tužiteljica pobija zakonitost osporavanog rješenja, opisuje kronologiju događaja i ističe da se prava na novčanu naknadu stječu odlukom nadležnog tijela, pa kako o pravu tužiteljice nije odlučivano, zastarni rok još nije počeo teći.

3. Navodi da u Republici Hrvatskoj nije dobila zdravstvenu zaštitu uslijed nezakonitog postupanja KBC Sestara milosrdnica zbog čega je nužni medicinski zahvat bila primorana izvršiti u Republici Sloveniji, te nije bila informirana o mogućnosti povrata troškova pružanja zdravstvene zaštite u drugim državama članicama EU.

4. Smatra da je odbijanjem isplate troškova došlo do stjecanje bez osnove na strani tuženika koje se očituje u zadržavanju sredstva koja se imaju isplatiti osiguranici, a koji zahtjev zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina, pa je očito da tražbina tužiteljice nije zastarjela.

5. Predlaže sudu da nakon provedene rasprave poništi drugostupanjsko rješenje i da sam riješi stvar, a podredno da poništi osporavana rješenja i predmet vrati prvostupanjskom tijelu, odnosno drugostupanjskom tijelu na ponovni postupak, te obveže tuženika da naknadi tužiteljici trošak postupka.

6. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja i ističe da je osporavano rješenje doneseno u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u pravilno provedenom upravnom postupku sukladno članku 134. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, jer je zahtjev podnesen nakon isteka roka u kojem se moglo rješavati o zahtjevu za ostvarivanje prava na novčanu naknadu, te tužiteljicu upućuje na Zakon o zaštiti prava pacijenata i Zakon o zdravstvenoj zaštiti.

7. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

8. Tužiteljica se u podnesku očitovala na odgovor tuženika da prema Zakonu o zdravstvenom osiguranju pojam novčane naknade ne podrazumijeva pravo na naknadu troškova korištenja zdravstvene zaštite u drugim državama članicama, jer smatra da su novčane naknade izrijekom nabrojane u članku 36. navedenog Zakona, a u konkretnom slučaju se radi o pravu na zdravstvenu zaštitu i naknadu troškova te zdravstvene zaštite, pa kako navedenim Zakonom nije propisan zastarni rok za podnošenje zahtjeva za povrat osobno plaćenih troškova zdravstvene zaštite treba se primijeniti opći zastarni rok od pet godina iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima, a unutar kojeg roka je tužiteljica i podnijela svoj zahtjev, te ostaje kod ranije iznesenog tužbenog zahtjeva.

9. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenice tužiteljice i u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja, na temelju ovlaštenja iz članka 89. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24).

11. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljenog u odgovoru na tužbu.

12. U konkretnom slučaju je sporno je li tužiteljica zahtjev podnesen 2. travnja 2024. za priznanje prava na naknadu troškova zdravstvene zaštite u Ljubljani zbog opravdanog prekida trudnoće izvršenog 14. veljače 2020. podnijela unutar zastarnog roka.

13. Odredbom članka 134. stavka 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine broj: 80/13, 137/13, 98/19 i 33/23) propisano je da zahtjev za ostvarivanje prava na novčane naknade utvrđene ovim Zakonom zastarijeva istekom roka od tri godine od dana nastanka troška za osiguranu osobu, odnosno od dana stjecanja prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja prema odredbama ovoga Zakona.

14. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.

15. Naime, pravo na zdravstvenu zaštitu u inozemstvu i pravo na naknadu osobno plaćenih troškova te zaštite je upravo sadržano u člancima 27., 28., 29. i 30. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, te se radi o pravu na novčanu naknadu utvrđenu tim Zakonom na koje ostvarivanje se primjenjuje zastarni rok iz članka 134. stavka 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i to od dana nastanka troška, kako je to pravilno utvrđeno u upravnom postupku u kojem je zahtjev tužiteljice zakonito odbijen, jer je prekasno podnesen, tj. podnesen je nakon isteka zastarnog roka od tri godine od nastanka troška za tužiteljicu.

16. O trošku upravnog spora sud je odlučio na temelju članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

17. Stoga je sud na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, presudio kao u izreci.

U Zagrebu 16. rujna 2025.

Sutkinja:

Tamara Bogdanović, univ.spec.iur.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnica Mirjana Helebrant, putem e-komunikacije

2. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Direkcija, putem e-komunikacije

3. U spis