Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: Povrv-65/2025-15

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, sudac Ana Misir Šarić, u pravnoj stvari tužiteljice IJ, vl. obrta [obrt], obrt za trgovinu i usluge, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupaju punomoćnici Dragan Mijoč i Andrea Bakić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu BIJOČ & BAKIĆ d.o.o., Split, Velebitska 75, protiv tuženika BAČVICE 1911 j.d.o.o., OIB 89051717804, [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu JELIČIĆ & PARTNERI d.o.o., Split, Kliška 29, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 24. srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja Andree Bakić i zamjenice punomoćnika tuženika MJ, **.**.2024.

p r e s u d i o  j e

I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovnog broja Ovrv-3271/2023 kojeg je 27. travnja 2023. donijela Marijana Buljan, vršitelj dužnosti javnog bilježnika u Sinju, kojim je naloženo tuženiku BAČVICE 1911 j.d.o.o., u roku od osam dana platiti tužiteljici IJ, vl. obrta [obrt], obrt za trgovinu i usluge 6.387,29 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1. veljače 2022. do isplate po stopi koja se u razdoblju od 1. veljače 2022. do 1. siječnja 2023. za svako polugodište određuj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na stanje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u razdoblju od 30. prosinca 2023. do isplate za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za osami postotnih poena i u dijelu kojim je naloženu tuženiku BAČVICE 1911 j.d.o.o., naknaditi tužiteljici IJ, vl. obrta [obrt], obrt za trgovinu i usluge troškove ovršnog postupka u iznosu od 273,75 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 27. travnja 2023. do isplate po stopi koja se u razdoblju od 27. travnja 2023. do 29. prosinca 2023. za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a u razdoblju od 30. prosinca 2023. do isplate za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena i tužbeni zahtjev odbija.

II Nalaže se tužiteljici IJ, vl. obrta [obrt], obrt za trgovinu i usluge, u roku od petnaest dana naknaditi tuženiku BAČVICE 1911 j.d.o.o., troškove parničnog postupka u iznosu od 2.675,00 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 16. rujna 2025. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena.

III Odbija se zahtjev tuženika BAČVIĆE 1911 j.d.o.o., da mu tužiteljica IJ, vl. obrta [obrt], obrt za trgovinu i usluge, u roku od petnaest dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 125,00 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 16. rujna 2025. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 8. ožujka 2023. podnijela prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, računa R-2 42-0121-1 od 30. prosinca 2021. kojim je tražila da javni bilježnik donese rješenje o ovrsi kojim će naložiti tuženiku, tada ovršeniku, da joj u roku od osam dana namiri tražbinu u iznosu od 6.387,29 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1. veljače 2022. do isplate, kao i da joj naknadi troškove ovršnog postupka sa zateznim kamatama koje na iznos troškova ovršnog postupka teku od donošenja rješenja o ovrsi do isplate. Uz prijedlog za ovrhu dostavila je račun R-2 42-0121-1 od 30. prosinca 2021.

2. Vršitelj dužnosti javnog bilježnika u Sinju, Marijana Buljan, donijela je 27. travnja 2023. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovnog broja Ovrv- 3271/2023 kojim je naloženo tuženiku da u roku od osam dana namiri tužiteljici tražbinu zajedno s nastalim troškovima ovršnog postupka u iznosu od 273,75 EUR te je određena ovrha radi prisilne naplate tih tražbina.

3. Protiv tog rješenja o ovrsi tuženik, tada kao ovršenik, podnio je prigovor u kojem je izjavio da s tužiteljicom nije bio u ugovornom odnosu temeljem kojeg bi bio dužan platiti tražbinu iz pobijanog rješenja o ovrsi, odnosno da nije naručio uslugu projektiranja interijera ugostiteljskog objekta. Izjavio je da je od tužiteljice uslugu projektiranja interijera ugostiteljskog objekta površine cca 120 m[2] s terasom površine 60 m[2] naručio CJ. On da je naručio uslugu i platio naknadu za uslugu temeljem ugovora o djelu koji je sklopio s tužiteljicom, a ne temeljem računa na koji se tužiteljica poziva.

4. Izjavio je tuženik da je tužiteljica dala ponudu CJ da će posao uraditi za naknadu u iznosu od 43.500,00 kn koji nije uključivao PDV i da je predložila da 50% iznosa plati odmah po prihvatu ponude, a 50% u roku od 60 dana. U konačnici da je iznos naknade iz ponude broj 24-21 korigiran i da je ugovorena cijena za izradu i predaju projekta u iznosu od 5.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečajnu HNB-a koji vrijedi na dan plaćanja. S obzirom na učinjeno smanjenje naknade tužiteljica da je od CJ tražila plaćanje ugovorenog iznosa unaprijed. Naknadu da je stoga CJ platio 6. listopada 2021. u gotovini. Tužiteljica da mu nije izdala račun već da se obvezala izdati račun nakon predaje projekta. Izjavio je tuženik da je tužiteljica kasnila s predajom dokumentacije i da je predana dokumentacija imala manjkavosti te da nije postupila sukladno sklopljenom ugovoru. Zbog toga da je CJ prekinuo suradnju i tražio povrat plaćenih sredstava. Tužiteljica da je 23. prosinca 2021. vratila 8.000,00 kn/1.061,78 EUR, očigledno svjesna činjenice da obveze iz ugovora nije ispunila i da nije sačinila i predala urednu i potpunu dokumentaciju.

5. Izjavio je tuženik da je CJ kao naručitelj posla protiv tužiteljice pred Općinskim sudom u Splitu pokrenuo parnični postupak u kojem traži da sud donese presudu kojom će se naložiti tužiteljici da mu vrati preostali nevraćeni dio naknade koju je platio u iznosu od 3.938,22 EUR.

6. Predložio je tuženik da sud izvede dokaze saslušanjem zastupnika po zakonu tuženika CJ i svjedoka UJ. Predložio je i da sud izvrši uvid u spis Općinskog suda u Splitu poslovnog broja P-628/2023.

7. Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Trogiru se rješenjem poslovnog broja Ovrv-3271/2023-13 od 21. srpnja 2023. oglasio nenadležnim i predmet ustupio ovom sudu.

8. Odlučujući o prigovoru tuženika, tada ovršenika, protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ovaj sud je rješenjem poslovnog broja Povrv-368/2023- 2 od 21. rujna 2023. stavio izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovnog broja Ovrv-3271/2023 kojeg je 27. travnja 2023. donijela Marijana Buljan, vršitelj dužnosti javnog bilježnika u Sinju, u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te odlučeno postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

9. Odgovarajući na prigovor tuženika, tužiteljica je izjavila da nije bila u pravnom odnosu s CJ, već s tuženikom. Osnivač i član uprave tuženika da je CJ. Iz ponude da je vidljivo da je izdana na tuženika i da je navedeno i ime CJ jer se on predstavio kao zastupnik po zakonu tuženika i dao podatke za izradu ponude.

10. Izjavila je tužiteljica da je s tuženikom ugovorila uslugu izrade idejnog, izvedbenog projekta i projekta grijanja, hlađenja i ventilacije za uređenje interijera ugostiteljskog objekta u Splitu. Po ponudi koja je izdana tuženiku da ništa nije plaćeno. Izjavila je da nije točno da je plaćen neki iznos na ime naručene usluge i da je vratila CJ 8.000,00 kn.

11. Pored toga je izjavila da je odnos među strankama bio uredan, da je tuženik tijekom izrade projekta tražio izmjenu 3 D vizualizacije (WC M/Ž), što je ona i učinila te da je CJ kao ovlaštena osoba tuženika pratio tijek njezina rada. No, u prosincu 2021. iz njoj nepoznatih razloga tuženik da je izjavio da ne želi nastaviti suradnju i da je uzeo izrađene projekte i račun 42-0121-1 kojim je obračunata naknada za izradu idejnog, izvedbenog projekta, popis opreme i 3d vizualizacije. Strojarski projekt da nije napravljen jer da je CJ kao direktor tuženika kazao da će to sam riješiti. Izjavila je tužiteljica da je tuženik u poslovne prostorije tužiteljice poslao neku osobu jer je zaposlenima kod tužiteljice rekao da se nalazi u Saveznoj Republici Njemačkoj i da ne može osobno doći po dokumentaciju i račun.

12. Izjavila je tužiteljica i to da je tijekom trajanja odnosa stranaka, CJ isticao da će izvođači radova na objektu biti osobe iz Bosne i Hercegovine i da je od tužiteljice upozoren da su njegove težnje za otvaranjem kafića tijekom blagdana 2021. nerealne, ne samo zbog vremena potrebnog za izradu projekta nego i činjenice da se radovi, opremanje kafića i ishođenje dozvola ne mogu u tom roku dovršiti. Svakako, stranke da nisu ugovorile fiksni rok izrade naručene usluge. Osim toga da se radovi jedno vrijeme nisu izvodili jer je osoba ovlaštena za zastupanje tuženika boravila u inozemstvu, pa da tužiteljica i njezini zaposlenici nisu mogli biti u svakodnevnom kontaktu s direktorom tuženika. Osim toga da je direktor tuženika jednom prilikom rekao da ne može pronaći majstore za radove unutarnjeg uređenja kafića i da se radovi ne odvijaju. Izjavila je tužiteljica da je tuženik nije upozorio da se ne drži ugovorenih uvjeta i da ne radi kako treba, niti je prigovorio nedostacima izrađene dokumentacije i odredio nekakav rok za otklanjanje nedostataka.

13. Predložila je tužiteljica da sud izvede dokaze čitanjem isprava ponude broj 24-21 od 4. listopada 2021., izvoda otvorenih stavki tužitelja, stanje na dan 4. srpnja 2022., skice iz projekta kuhinja i šank, fotografija rušenja poslovnog prostora i 3D vizualizacija, ponude broj 313/ MG i 328/MG od 25. studenoga 2021. izrađene od BRODOMETALURGIJA d.o.o., e-mail korespondencije između stranaka, mape naziva Dizajn caffe bara, saslušanjem tužiteljice i zastupnika po zakonu tuženika, svjedoka ĐJ, SJ i LJ, vještačenjem i očevidom. Predložila je da sud od Ureda državne uprave Splitsko-dalmatinske županije, zatraži podatak koja osoba je i kada zatražila izdavanje rješenja o minimalnim tehničkim uvjetima potrebnim za početak rada kafića.

14. Tuženik je izjavio da u ponudi označen OIB ne pripada tuženiku što da potvrđuje da tuženik nije naručitelj, već da je naručitelj CJ. Zbog toga da je baš CJ **.**.2022. tužiteljici uputio dopis kojim ju je pozvao na povrat cjelokupno plaćenog iznosa jer radovi nisu izvršeni sukladno ugovoru. Izjavio je i to da je tužiteljica bila upoznat s činjenicom da kafić namjerava otvoriti za Božić 2021. i da je bilo dogovoreno da čitav projekt mora biti izrađen i predan na vrijeme kako bi se po projektu obavili svi radovi uređenja interijera. Izjavio je i to da je tužiteljica, mimo ugovorenog roka, 25. studenoga 2021. predala CJ 3D vizualizaciju interijera koja mu se nije svidjela te ju je htio promijeniti, ali je već bilo kasno s obzirom na kašnjenje u predaji vizualizacije i činjenicu da je otvaranje kafića bilo planirano za vrijeme Božića. Izjavio je da su bez obzira na kašnjenje u predaji dokumentacije, od tužiteljice i dalje tražene informacije vezane za projekt kako bi ih mogao proslijediti osobama koje su izvodile radove uređenja te kako bi mogao započeti s radovima. U konzultacijama s radnicima koji su izvodili radove, CJ da je saznao da dostavljena dokumentacija ne sadrži projekt ventilacije, grijanja i hlađenja koji je bio neophodan za početak radova. Zbog toga da se obratio arhitektu PJ iz tužiteljičina ureda, koji je obavljao određene poslove vezano za naručene radove, uputio ga na problem, na što je on priznao da je taj nedostatak u projektu njegova pogreška. S obzirom na sve nedostatke dostavljene dokumentacije, činjenicu da je izrada projekta kasnila i da nije sadržavao osnovne dijelove, CJ da je odlučio prekinuti suradnju s tužiteljicom te je zatražio povrat plaćenih sredstava za projekt kojeg je naručio i kojeg je platio. Tužiteljica da je, očigledno svjesna činjenice da nije ispunila svoje obveze iz sklopljenog ugovora te da nije sačinila i predala urednu i potpunu dokumentaciju, 23. prosinca 2021. izvršila povrat iznosa od 8.000,00 kuna/1.061,78 EUR te je CJ predala projekt, koji je i dalje bio nepotpun. Izjavio je da prema tužiteljevim navodima račun izdan 30. prosinca 2021., dok je prijedlog za ovrhu upućen javnom bilježniku 14.ožujka 2023., nakon što je tužiteljica saznala da je CJ protiv njega pokrenuo parnični postupak radi raskida ugovora i isplate.

15. Predložio je da sud od Ministarstva financija, Porezne uprave zatraži podatak o tome kada je račun proknjižen u tužiteljičinim poslovnim knjigama te kada je prijavljen Poreznoj upravi. Predložio je i to da se izvede dokaz financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem poslovnih knjiga tužiteljice radi utvrđenja koliko je uplata tužiteljica knjižila kroz svoje poslovne knjige u 2021. i 2022. temeljem izdanih ponuda, a prije nego je izdala račune za izvršene uplate po ponudama, koliko je računa za predujam poreza tužiteljica izdala i knjižila u poslovnim knjigama za 2021. i 2022. i koliko je računa izdano i naplaćeno bez izdanih ponuda i bez izdanih računa za predujam poreza. Predložio je izvesti dokaz čitanjem dopisa od 18. veljače 2022., ponude 24-21, izvatka iz obrtnog registra, popisa opreme i mape Dizajn interijera caffe bara.

16. Tužiteljica je izjavila da je tuženik mogao reći da mu se ne sviđa 3 D vizualizacija i pronaći rješenje s tužiteljicom, kao i to da činjenica ako mu se vizualizacija nije sviđala ne znači da su postojali nedostaci. Izjavila je da je tuženik u obvezi platiti naknadu za naručene i preuzete projekte i dokumentaciju jer da ga njegov jednostrani odustanak od izrade strojarskog projekta ne oslobađa obveze plaćanja ostatka naknade za izvršenu uslugu.

17. Dostavila je karticu prometa za tuženika i knjigu izdanih računa.

18. Tuženik je izjavio da je CJ **.**.2023. pred Općinskim sudom u Splitu, Stalna služba u Supetru pokrenuo parnični postupak radi utvrđenja da je ugovor o djelu zaključen između njega i tužene IJ, vl. obrta „ [obrt]“, raskinut zbog neispunjenja krivnjom tužene, ovdje tužiteljice, koji se pred tim sudom vodi pod poslovnim brojem P-628/2023. Smatrajući da je odluka u tom postupku odlučna za ovaj predmet, odnosno da predstavlja prethodno pitanje, predložio je sudu da odredi prekid ovog postupka.

19. Sud je odbio prijedlog da prekine ovaj postupak smatrajući da odluka u ovom postupku ne ovisi o prethodnom rješenju pitanja koja su predmet postupka koji se pred Općinskim sudom u Splitu, Stalnoj službi u Supetru vodi pod poslovnim brojem P-628/2023.

20. Sud je izveo dokaze čitanjem isprava računa R-2 42-0121-1, ponude broj 24-21, izvoda otvorenih stavki tužiteljice, skica iz projekta kuhinja i šank, fotografija rušenja poslovnog prostora i 3D vizualizacija, fotografija rušenja poslovnog prostora i 3D vizualizacija, ponude broj 313/ MG i 328/MG, e-mail korespondencije između stranaka, mape naziva Dizajn caffe bara, izvatka iz obrtnog registra, popisa opreme te kartice prometa za tuženika i knjigu izdanih računa, kao i isprava sadržanih u spisu predmeta Općinskog suda u Splitu poslovnog broja P-628/2023.

21. Sud je izveo dokaze saslušanjem svjedoka UJ, ĐJ, LJ i AJ. Izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice i zastupnika po zakonu tuženika.

22. Sud je od Ureda državne uprave Splitsko-dalmatinske županije tražio obavijest o tome tko je tražio izdavanje rješenja o minimalnim tehničkim uvjetima potrebnim za početak rada kafića Terrazzo na adresi [adresa] u [adresa].

23. Na temelju rezultata izvedenih dokaza, sud je presudom poslovnog broja Povrv-306/2023-33 od 26. rujna 2024. odbio tužbeni zahtjev i ukinuo platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi.

24. Odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude ovog suda poslovnog broja Povrv-306/2023-33 od 26. rujna 2024., Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovnog broja Pž-252/2025-2 od 10. veljače 2025. ukinuo presudu ovog suda poslovnog broja Povrv-306/2023-33 od 26. rujna 2024. u pobijanim točkama I i II izreke i predmet vratio na ponovno suđenje.

25. U ponovnom postupku, sud je ponovno ocijenio sadržaj već izvedenih dokaza, a uz to od Ministarstva financija, Porezne uprave tražio podatak o tome kada je račun broj 42-0121-1 od 30. prosinca 2021. proknjižen u tužiteljevim poslovnim knjigama i kada je prijavljen Poreznoj upravi.

26. Sud nije izveo dokaz vještačenjem ni uviđajem. Naime, tuženik je predložio izvesti dokaz vještačenjem radi utvrđenja činjenice koliko je uplata tužitelj knjižio kroz svoje poslovne knjige u 2021. i 2022.g. temeljem izdanih ponuda, a prije nego je izdao račune za izvršene uplate po ponudama, potom koliko je računa za predujam poreza tužitelj izdao i knjižio u poslovnim knjigama za 2021. i 2022. te koliko je računa izdano i naplaćeno bez izdanih ponuda i bez izdanih računa za predujam poreza, sve to da bi dokazao da se poslovanje tužiteljice odvija na način da se plaćanje vrši po izdanim ponudama prije samog dovršetka radova. No, s obzirom na to da je dogovor o rokovima ispunjenja obveza u obveznim odnosima predmet svakog pojedinog ugovaranja, sud smatra da izvođenje ovog dokaza, odnosno eventualno utvrđenje činjenice na koju se tuženik poziva, ne bi pridonijelo rješenju stranačkog spora. Sud nije izveo niti dokaz uviđajem jer nije bila sporna činjenica koju bi trebalo utvrditi tim dokaznim sredstvom.

27. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik plati 6.387,29 EUR naknade za uslugu projektiranja interijera ugostiteljskog objekta, idejni projekt interijera, izvedbeni projekt interijera, popis opreme i 3D vizualizacija.

28. Odnos takvog predmeta treba definirati kao ugovor o djelu.

29. Propisano je člankom 590. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023., dalje: ZOO) da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

30. Tužiteljica je tvrdila da je tuženik prihvatio ponudu 24-21, da je potom prekinuo suradnju u prosincu 2021. i da ga je tužiteljica pozvala platiti onaj dio usluge koji je do prestanka odnosa izvršio, baš usluge opisane u računu 42-0121-1.

31. S druge strane tuženik je tvrdio da nije bio u odnosu s tužiteljicom, već da je ugovor o djelu s tužiteljicom sklopio CJ, kao i to da naknada za uslugu navedena u ponudi 24-21 nije prihvaćena, već da je ugovorena naknada za ove usluge u iznosu od 5.000,00 EUR i da je obveza tuženika da plati naknadu ispunjena jer je naknada plaćena. Tvrdio je i to da je usluga učinjena manjkavo, da ima nedostatke, a i da je pružena s kašnjenjem zbog čega da je postignut dogovor o sniženju naknade te da mu je dio naknade tužiteljica vratila u prosincu 2021.

32. Kod takvih oprečnih tvrdnji i izjava stranaka trebalo je prvenstveno utvrditi tko je sklopio ugovor o djelu s tužiteljicom predmet kojega je izrada usluge izrade projekata za uređenje ugostiteljskog objekta u Splitu, a potom i kolika je naknada za uslugu ugovorena, odnosno je li ugovorena naknada ona prezentirana u ponudi i računu ili pak naknada u iznosu od 5.000,00 EUR te u konačnici je li obveza plaćanja naknade ispunjena, odnosno je li tužiteljica primila 5.000,00 EUR kao ispunjenje obveze.

33. Tražeći odgovore na ta pitanja trebalo je poći od činjenica o kojima među strankama nije bilo spora.

34. Nije sporno da je od tužiteljice tražena ponuda za izradu projekta uređenja ugostiteljskog objekta naziva Terrazzo, odnosno prostora koji se nalazi u Splitu na adresi [adresa].

35. Nije sporno ni to da je posao koji je tužiteljica trebala obaviti obuhvaćao izradu idejnog projekta, izvedbenog projekta, 3 D vizualizacije, strojarskog projekta grijanja, hlađenja i ventilacije i da je trebalo dati popis opreme koja će se po projektu ugraditi u prostor ugostiteljskog objekta.

36. Nije sporno da je tužiteljica dala ponudu za izradu projekta i to ponudu 24- 21. Iz sadržaja te isprave vidjeti je da je izdana 4. listopada 2021., da je izdana klijentu CJ, Bačvice 1911 j.d.o.o. , OIB:0976843075. Prema ponudi trebalo je učiniti idejni projekt, izvedbeni projekt interijera, dati popis opreme, strojarski projekt i izraditi 3 D vizualizaciju interijera za naknadu u iznosu od 43.500,00 kn bez PDV, dakle za 54.375,00 kn.

37. Nije sporno ni to da je CJ pred Općinskim sudom u Splitu, Stalna služba u Supetru pokrenuo parnični postupak koji se vodi pod poslovnim brojem P- 628/2023 u kojem traži da sud donese presudu kojom će utvrditi da je ugovor sklopljen između njega i tužiteljice raskinut zbog neispunjenja obveze krivnjom tužiteljice, kao i podredni zahtjev da sud raskine taj ugovor te zahtjev da mu tužiteljica vrati 3.938,22 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 6. listopada 2024.

38. Spor je nastao među strankama prvenstveno u odnosu na to je li među njima sklopljen ugovor predmet kojega je bila izrada djela opisanog u ponudi 24-21 ili je pak ugovor sklopljen između tužiteljice i CJ.

39. U svom je iskazu zastupnik po zakonu tuženika izjavio da je u prostoru na koji se odnosila naručena usluga dizajna interijera već prethodno tuženik obavljao ugostiteljsku djelatnost i da je on 2021. odlučio preurediti prostor. U tom prostoru i danas djelatnost obavlja tuženik. Već ta činjenica dovoljno upućuje na zaključak da je posao uređenja interijera prostora u kojem tuženik obavlja djelatnost, posao tuženika, pa da su onda i radnje koje prethode uređenju, baš radnje projektiranja, učinjene za tuženika, a ne za njegovog zastupnika po zakonu. Osim toga u okviru obavljanja ugovorene usluge od trgovačkog društva Komis d.o.o. tražena je izrada tehnološkog projekta i izrada šanka za predmetni prostor. To je vidljivo iz poruka elektroničke pošte koje su razmijenili radnica tužiteljice AJ i LJ, radnik Komis d.o.o., a ti su svjedoci to i potvrdili u svom iskazu. Uslugu izrade šanka platio je tuženik što je u svom iskazu kazao svjedok LJ. Navedeno potvrđuje tvrdnju tužiteljice da je izrada projekta ugovorena s tuženikom. Pored toga zastupnik po zakonu tuženika je u svom iskazu kazao da mu je bilo svejedno hoće li tuženik izdati račun, odnosno hoće li on moći koristiti pravo na odbitak PDV.

40. Prema članku 58. stavku 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ br. 73/2013., 99/2013., 148/2013., 153/2013., 143/2014., 115/2016., 106/2018., 121/2019., 138/2020., 39/2022., 113/2022., 33/2023., 114/2023. i 35/2024., dalje: Zakon o PDV) porezni obveznik ima pravo od PDV-a, koji je obvezan platiti, odbiti iznos PDV-a (pretporez) koji je obvezan platiti ili ga je platio u tuzemstvu za isporuke dobara ili usluge koje su mu drugi porezni obveznici obavili za potrebe njegovih oporezivih transakcija.

41. Prema članku 60. stavku 2. Zakona o PDV porezni obveznik odbija pretporez tako da od ukupnog iznosa PDV-a, koji je obvezan platiti za razdoblje oporezivanja, odbije ukupni iznos pretporeza za koji su u razdoblju oporezivanja ispunjeni uvjeti za odbitak pretporeza propisani ovim člankom.

42. Prema članku 6. Zakona o PDV porezni obveznik u smislu Zakona o PDV je svaka osoba koja samostalno obavlja bilo koju gospodarsku djelatnost bez obzira na svrhu i rezultat obavljanja te djelatnosti.

43. Kada se imaju na umu prethodno citirane odredbe Zakona o PDV i izjavu zastupnika po zakonu tuženika da mu je bilo svejedno hoće li moći koristiti pravo na odbitak PDV-a, jasno je da je predmetni posao ugovarao kao zastupnik tuženika, a ne za sebe jer pravo na odbitak PDV može ostvariti onaj koji obavlja gospodarsku djelatnost, a to je tuženik.

44. Pored toga Upravni odjel za turizam, pomorstvo i promet Splitsko- dalmatinska županije je u dopisu Klasa:335-02/24-0001/0001, urbroj:2181/01-06-01- 02/03-24-02 od 4. ožujka 2024. obavijestio sud da je tuženik ishodio rješenje Klasa:Up/I-3305-02/22-0003/00220, urbroj:2181/1-06-01-02/03-22-03 od 1. studenoga 2022. kojim je utvrđeno da ugostiteljski objekt naziva Terrazzo na adresi [adresa] ispunjava minimalne uvjete uređenja i opreme za obavljanje ugostiteljske djelatnosti iz skupine barovi, vrste noćni bar i caffe bar Splitsko-dalmatinska županije

45. S obzirom na sve rečeno jasno je da CJ nije naručitelj usluge od tužitelja, već da je on u tom ugovaranju sudjelovao kao osoba ovlaštena za zastupanje tuženika i da je ugovorna strana tužiteljice tuženik.

46. Pri tome treba kazati da naznaka imena i prezimena CJ pored tvrtke tuženika u ponudi nije okolnost koja bi upućivala na zaključak suprotan prethodno iznesenom, jednako kao i okolnost da je u ponudi naveden OIB naručitelja koji nije OIB tuženika. Naime, usporedbom OIB [osobni identifikacijski broj]a iz ponude i OIB [osobni identifikacijski broj]a tuženika i CJ koji su navedeni u prijedlogu za ovrhu i izvatku iz sudskog registra zaključiti je da OIB naveden u ponudi ne pripada niti tuženiku niti CJ.

47. Trebalo je potom utvrditi kolika naknada je ugovorena za uslugu, odnosno je li ugovorena naknada prezentirana u ponudi 24-21, dakle u iznosu od 43.500,00 kn uvećano za PDV, dakle u iznosu od 54.375,00 kn ili je pak ugovorena naknada u iznosu od 5.000,00 EUR, a zatim i to je li tuženik ispunio obvezu i platio tužiteljici 5.000,00 EUR za uslugu.

48. Tuženik je tvrdio da je ugovorena naknada u iznosu od 5.000,00 EUR. To je potvrdio zastupnik po zakonu tuženika i svjedok UJ, stric zastupnika po zakonu tuženika. S druge strane tužitelj i svjedok ĐJ, radnik tužiteljice i kao što će biti objašnjeno kasnije, osoba ovlaštena zastupati tužiteljicu, su tvrdili da je ugovorena naknada određena u ponudi 24-21. Dakle, od dvije strane ugovora prezentirane su dvije različite tvrdnje o toj činjenici. Tvrdnju tužiteljice potvrdio je jedan svjedok, a tvrdnju tuženika drugi svjedok. No usprkos tome, analizom svih izvedenih dokaza, pri tome cijeneći određene posredne činjenice utvrđene što iz iskaza saslušanih osoba, osobito iskaza svjedokinje AJ, bilo je moguće utvrditi da su stranke ugovorile naknadu za usluge u iznosu od 5.000,00 EUR, a ne naknadu određenu u ponudi 24-21, kao i to da je tuženik ispunio svoju obvezu i platio 5.000,00 EUR tužiteljici.

49. Tuženik je tvrdio da ponuda 24-21 nije prihvaćena već da je s PJ dogovorena cijenu od 5.000,00 EUR za ugovorenu uslugu i da je taj iznos plaćen 5.000,00 EUR. Tvrdio je tuženik da je usluga plaćena 6. listopada 2021., dakle 2 dana nakon 4. listopada 2021. koji datum je označen kao dan davanja ponude 24-21. Zastupnik po zakonu tuženika je kazao da je novac predao krajem rujna ili početkom listopada 2021.

50. Svjedok ĐJ je izjavio da je njegov posao komunikacija s klijentima, traženje novih klijenata, traženje ponuda, dizajniranje. Tužiteljica je izjavila da je ĐJ sastavio ponudu za uređenje na koju je tuženik pristao i da je o ponudi s tuženikom razgovarao ĐJ.

51. Iz navedenog zaključiti je o postojanju ovlaštenja ĐJ da zastupa tužiteljicu u odnosima s trećima te da sklapa pravne poslove u ime i za račun tužiteljice koja je vlasnica obrta [obrt].

52. Ponuda 24-21 sadrži naknadu u iznosu od 43.500,00 kn bez PDV, dakle ukupno 54.375,00 kn.

53. Računom R-2 42-0121-1 pozvan je tuženik platiti naknadu za uslugu projektiranja interijera ugostiteljskog objekta idejni projekt interijera, izvedbeni projekt interijera, popis opreme, 3 D vizualizaciju interijera u iznosu od 38.500,00 kn, odnosno uvećano za PDV u iznosu od 48.125,00 kn.

54. Razlika u iznosu naknade iz ponude i računa je 6.250,00 kn i odnosi se na smanjenje naknade zbog činjenice što tužiteljica nije učinila strojarski projekt. No tužiteljica je u svom iskazu kazala da bi za strojarski projekt tuženika trebalo platiti naknadu u iznosu od 4.600,00 kn i da bi taj iznos naplatila tuženiku. Svjedok ĐJ je kazao u iskazu da je cijena smanjena jer strojarski projekt nije dovršen. Međutim, tužiteljica je u računu naknadu umanjila za više od naknade za strojarski projekt trećemu, a da pri tome nije dala nikakvo objašnjenje zašto je naknadu umanjila za veći iznos od onoga koji bi platila trećemu za strojarski projekt i koji bi naplatila tuženiku. Zaključiti je stoga da račun R2 42-0121-1 nije izdan prema ponudi 24-21.

55. Nadalje, iz sadržaja poruke koju je **.**.2022. AJ, kao radnica tužiteljice poslala zastupniku po zakonu tuženika vidjeti je da je navela da je **.**.2021. UJ bio u uredu tužiteljice jer je u ovoj poruci AJ napisala da se nada da je zastupnik po zakonu printani primjerak mape primio koji je predan taj dan UJ. UJ je u iskazu izjavio da je bio u uredu tužiteljice jer je zastupnik po zakonu tuženika bio u inozemstvu i da je primio omotnicu s novcem. Da je UJ došao u ured tužiteljice potvrdio je i svjedok ĐJ. To je potvrdila i tužiteljica koja je kazala da je krajem prosinca 2021. UJ došao po mapu spiralnog uveza. Dakle nema dvojbe da je UJ bio u uredu tužiteljice u prosincu 2021., nakon prekida stranačke suradnje, no sporno je bilo je li bio u uredu da bi preuzeo projekt ili pak novac.

56. Naime, zastupnik po zakonu tuženika je kazao da je shvatio da posao neće biti dovršen, pa da je SJ kazao da će dalje nastaviti sam te da tužiteljica uzme pola novca s obzirom da su nešto napravili, a da pola novca vrati. Stric da je otišao u ured po novac te da je on kad je shvatio da nedostaje 10.000,00 kn poslao poruku SJ na koju nije odgovorila. Potom da joj je poslao čestitku za Božić i ponovno tražio novac, a da mu je ona kazala da ubuduće komunicira putem odvjetnika. Svjedokinja SJ je u svom iskazu potvrdila da joj se zastupnik po zakonu tuženika u prosincu 2021. javio i kazao da prekidaju projekt i da je neposredno pred Badnjak 2021. u ured došao stric zastupnika po zakonu tuženika UJ kojemu da je predala mapu što da joj je kazao ĐJ da napravi. To da je bilo nakon što je primila poruku o prekidu suradnje. Ova svjedokinja je kazala da joj je zastupnik po zakonu tuženika u prosincu 2021. slao “čudne poruke u kojima je izražavao nezadovoljstvo tim nekim iznosom”. Kazala je da ona nije znala o kojem je iznosu riječ, pa da je to rekla tužiteljici koja joj je rekla što će mu napisati kao odgovor, pa da mu je napisala da sva daljnja komunikacija ide preko odvjetnika. Objasnila je da joj je zastupnik po zakonu tuženika poslao poruku vezano za iznose koje je platio i da je tražio “nekakve” novce, a da ona nije znala što je tužiteljici ranije platio i da se zato javila tužiteljici i pitala je što da radi. Kazala je da je te poruke primila nakon što je stric zastupnika po zakonu tuženika bio kod nje. Dakle svjedokinja SJ potvrdila je činjenicu da je joj je zastupnik po zakonu tuženika kazao da prekida suradnju, da je UJ bio u uredu tužiteljice, da mu je dala mapu i da je nakon toga zastupnik po zakonu tuženika slao poruke u kojima je izražavao nezadovoljstvo iznosom novca i da je pisao o novcu koji je platio te da je tražio novce te je potvrdila upravo ono što je zastupnik po zakonu tuženika kazao da mu je odgovorila da daljnja komunikacija ide preko odvjetnika. Dakle, zaključiti je da su zastupnik po zakonu tuženika i tadašnja radnica tužiteljice, nakon što je prestala suradnja stranaka razmijenili poruke i da se zastupnik po zakonu tuženika radnici tužiteljice obraćao upravo radi vraćanja novca, odnosno vraćanja dijela naknade. Sud prihvaća iskaz svjedokinje SJ u kojem je izjavila da je primila poruke od zastupnika po zakonu tuženika prethodno spomenutog sadržaja jer nema nikakvog razloga sumnjati u istinitost iskaza ove svjedokinje o tome da je od zastupnika po zakonu primila poruke. S obzirom na to da je to uslijedilo nakon što je prema tvrdnji tuženika, koju potvrđuju i zastupnik po zakonu tuženika i svjedok UJ, tuženiku tužiteljica vratila manje novca nego je dogovoreno uslijed prekida suradnje, iskaz ove svjedokinje potvrđuje istinitost iskaza zastupnika po zakonu tuženika i svjedoka UJ da je tuženik naknadu platio unaprijed, da je uslijed prekida suradnje postojao dogovor o vraćanju dijela naknade i da tužiteljica nije postupila sukladno dogovoru. To nadalje potvrđuje i sljedeća činjenica.

57. U računu R2 42-0121-1 je navedeno da je izdan 30. prosinca 2021. Prema sadržaju obavijesti pribavljene od Ministarstva financija, Porezne uprave, tužiteljica je taj račun knjižila u poslovnim knjigama 30. prosinca 2021. Tužiteljica nije ništa poduzimala radi naplate naknade iz računa do 8. ožujka 2023. Kao što je rekla rok zastare je trajao i ta okolnost sama za sebe ne bi upućivala ni na kakav zaključak. Međutim, znakovito je to što je tužiteljičin prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, tog računa, podnesen kratko nakon što je tuženik 17. veljače 2023. pred Općinskim sudom u Splitu, Stalna služba u Supetru podnio tužbu protiv tužiteljice tražeći da mu vrati naknadu plaćenu za usluge projektiranja. Dakle, tužiteljica nije poduzimala ništa radi naplate naknade dok protiv nje tuženik nije pokrenuo postupak radi vraćanja naknade. Tužiteljica nije poduzimala ništa, iako je kako je potvrdila u iskazu, primila dopis CJ odnosno njegovog punomoćnika vezano za povrat novca. Taj dopis nosi datum 18. veljače 2022., dakle nosi datum koji neposredno slijedi prekidu odnosa stranaka. Uz to, u poruci elektroničke pošte od 24. siječnja 2022. poslane od AJ zastupniku po zakonu dužnika s kopijom " IJ", dakle tužiteljici je navedeno da se šalje mapa projekta interijera, da je printani primjerak predan 23. prosinca UJ, da se nada je dobio mapu i da je završen projekt. Dakle, nakon svega ponovno je i elektroničkim putem poslana mapa, ali tuženik nije pozivan izvršiti plaćanje, iako je posao završen. Naime, nema dokaza da je tuženiku ikada predan predmetni račun, niti je tužiteljica kazala kada je poslala račun tuženiku.

58. Osim toga svjedok UJ kazao je da je u uredu tužiteljice primio novac za tuženika. To je potvrdio i zastupnik po zakonu tuženika, a svjedokinja AJ potvrdila je da je od CJ primila poruke u prosincu 2021. Nakon što je UJ bio u uredu tužiteljice, zastupnik po zakonu tuženika je slao poruke AJ u kojima je izražavao nezadovoljstvo nekim iznosom i da je to rekla tužiteljici koja joj je rekla da mu napiše da sva daljnja komunikacija ide preko odvjetnika.

59. Dakle zastupnik po zakonu tuženika se u prosincu 2021. i to nakon što je stric zastupnika po zakonu tuženika bio u uredu i prema njegovoj tvrdnju uzeo omotnicu s novcem, obraćao AJ tada radnici tužiteljice izražavajući nezadovoljstvo vezano iznosom koji mu je vraćen i tražio je novce.

60. CJ je dakle od SJ porukama tražio vraćanje novca, a potom putem punomoćnika od tužiteljice, smatrajući da mu je vraćeno manje novca. Tužiteljica je dopis punomoćnika tuženika primila, ali nije učinila ništa, sve dok nije primila tužbu zastupnika po zakonu tuženika kojom je sad pred sudom tražio da mu tužiteljica vrati novac. Imajući te činjenice na umu sve naprijed navedene činjenice zaključiti je da je CJ zaista platio naknadu za izvođenje radova, kao i to da je ta naknada ugovorena u iznosu od 5.000,00 EUR, odnosno da su istinite tvrdnje tuženika da ponuda 24-21 nije prihvaćena već da je dogovorena naknada za usluge u iznosu od 5.000,00 EUR.

61. S obzirom na to da je ugovorena naknada plaćena, prestala je obveza tuženika ispunjenjem, pa tužiteljica više ne može tražiti ispunjenje obveze plaćanja naknade, a baš je to tražila tužbenim zahtjevom.

62. Utoliko zahtjev tužiteljice da joj tuženik plati naknadu za usluge opisane u računu R-2 42-0121-1 nije osnovan, pa stoga nije niti osnovan zahtjev za plaćanje zateznih kamata i troškova kao sporednog potraživanja,

63. Stoga je sukladno članku 451. Stavku 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP) platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi trebalo ukinuti u cijelosti, kao što je i sadržano u izreci presude pod točkom I.

64. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a, a uzimajući u obzir okolnost da je tuženik u cijelosti uspio u parnici.

65. Sukladno naprijed navedenim odredbama i Tbr. 8., 9. i 11. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/2023., dalje: Tarifa), tuženiku su bili potrebni troškovi sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 250,00 EUR (Tbr.11.1. Tarife), trošak sastava podneska od 14. studenoga 2023. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr.8.1. Tarife), sastava podneska od 26. siječnja 2024. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr.8.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištu po punomoćniku odvjetniku koje je održano 21. veljače 2024. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr.9.1.Tarife), trošak zastupanja na ročištu po punomoćniku odvjetniku koje je održano 10. travnja 2024. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr.9.1.Tarife), trošak zastupanja na ročištu po punomoćniku odvjetniku koje je održano 12. lipnja 2024. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr.9.1.Tarife), trošak zastupanja na ročištu po punomoćniku odvjetniku koje je održano 2. rujna 2024. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr.9.1.Tarife), trošak zastupanja na ročištu po punomoćniku odvjetniku koje je održano 3. travnja 2024. u iznosu od 125,00 EUR (Tbr.9.5.Tarife), trošak zastupanja na ročištu po punomoćniku odvjetniku koje je održano 15. svibnja 2025. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr.9.1.Tarife), trošak zastupanja na ročištu po punomoćniku odvjetniku koje je održano 24. srpnja 2025. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr.9.1.Tarife) te trošak sastava podneska od 6. svibnja 2025. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr.8.1 Tarife). Pored tih tuženiku je bio potreban i trošak sudske pristojbe prigovora u iznosu od 50,00 EUR sukladno članku 2. stavku 1. ZPP-a u vezi s Tar.br.1.1 Tarife sudskih pristojbi iz Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (“Narodne novine“ br. 37/2023.). Dakle, sud je prihvatio zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.675,00 EUR na koji iznos sukladno članku 151. stavku 3. ZPP-a teku zatezne kamate od dana donošenja presude po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. ZOO-a koja se primjenjuje u ostalim odnosima.

66. Sud odbio zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi više trošak zastupanja na ročištu po punomoćniku odvjetniku koje je održano 3. travnja 2024. u iznosu od 125,00 EUR (Tbr.9.5.Tarife) sa zateznim kamatama jer je to ročište odgođeno prije početka raspravljanja.

67. Stoga je o troškovima parničnog postupka odlučeno kao u izreci pod točkama II i III.

U Splitu 16. rujna 2025.

Sudac

Ana Misir Šarić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

Sukladno članku 467.a ZPP-a žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu.

DNA:

- Odvjetnik Dragan Mijoč

- Odvjetnik Mijo Jeličić

- u spis