- 1 -              Poslovni broj: Usž-3211/22-4

Poslovni broj: Usž-3211/22-4

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić predsjednice vijeća, Ane Berlengi Fellner i Senke Orlić-Zaninović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja V. B. iz S., kojeg zastupa opunomoćenik P. T., odvjetnik u S., protiv tuženika Ministarstva turizma i sporta, Z., u predmetu radi ukidanja odobrenja za pružanje ugostiteljskih usluga, odlučujući o žalbi protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-1519/21 od 8. lipnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 12. rujna 2023.

p r e s u d i o   j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-1519/21 od 8. lipnja 2022.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog dijela upravnog spora.

Obrazloženje

1.              Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-034-02/21-23/74, urbroj: 529-06-03-02-02/1-21-2 od 15. listopada 2021. i rješenja P.-g. županije, klasa: UP/I-335-03/21-02/15, urbroj: 2170/1-08-02/14-21-4 od 16. srpnja 2021. kao i njegov zahtjev radi naknade troškova upravnog spora. Istom presudom tužitelju je naloženo da tuženiku naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 245,00 kuna u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima spora.

2.              Rješenjem tuženika odbijena je žalba koju je tužitelj izjavio protiv prvostupanjskog rješenja kojim je tužitelju ukinuto privremeno rješenje o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu.

3.              Protiv ove presude tužitelj je izjavio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Navodi da presuda prvostupanjskog suda, kao ni rješenje tuženika, ne sadrže razloge u svezi sa svim žalbenim odnosno tužbenim navodima. Poziva se na isticanje prema kojem nema valjanog razloga za donošenje predmetnog rješenja, te ističe da u postupku uopće nije utvrđeno može li osoba H. J. imati status stranke u ovom postupku. Kao potvrdu svojeg stajališta poziva se na ranije donesena rješenja upravnih tijela kojima je utvrđeno da imenovani nema status stranke u istom upravnom postupku, a protiv kojeg rješenja nije pokrenut upravni spor. Nadalje navodi da je njegova pokojna baka M. J. ishodila odobrenje za obavljanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, te je svojoj kćeri I. B., majci tužitelja, darovala točno određeni dio kuće i to kao vlasništvo posebnog dijela prema elaboratu etažiranja opisanom u članku 2. ugovora o darovanju od 27. svibnja 2009. Ugovorom o darovanju od 26. lipnja 2013. prema istom elaboratu etažiranja pokojna M. J. darovala je posebni dio predmetne stambene kuće H. J., te je navedenim ugovorom o darovanju izvršena stvarnopravna dioba predmetne nekretnine. Smatra da je pogrešno primijenjen Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima jer se radi o nekretnini u isključivom vlasništvu tužitelja čime nije potrebna suglasnost suvlasnika u smislu odredbe članka 34. stavka 3. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti. Ističe da je vlasnica stana u prizemlju M. B., koja je prema pravnom shvaćanju prvostupanjskog tijela također trebala imati status stranke. Ističe da H. J. nema nikakvih prava na stanu na prvom katu zgrade u kojima se nalaze smještajni kapaciteti za koje je doneseno rješenje o odobravanju ugostiteljskih usluga, a također smatra da je bio dužan učiniti vjerojatnim razloge zbog kojih traži obnovu postupka i ne želi da se tužitelju odobri pružanje usluga smještaja u objektima koji su u njegovom vlasništvu. Poziva se na stajalište Europskog suda za ljudska prava prema kojem se miješanje u pravo vlasništva može dopustiti samo u općem ili javnom interesu te predlaže da Sud žalbu uvaži, poništi prvostupanjsku presudu, usvoji tužbeni zahtjev i tuženiku naloži da tužitelju podmiri troškove upravnog spora.

4.              Odgovor na tužbu dostavio je tuženik koji se u cijelosti protivi žalbenim navodima i predlaže da sud žalbu odbije.

5.              Žalba nije osnovana.

6.              Presudom prvostupanjskog suda potvrđena je pravilnost stajališta upravnih tijela prema kojem su se u konkretnom slučaju stekli uvjeti propisani odredbom članka 38. stavka 1. točke 3. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti ("Narodne novine", broj: 85/15., 121/16., 99/18., 25/19., 98/19., 32/20., 42/20. i 126/21.) kojom je propisano da će se rješenje o odobrenju obavljanja ugostiteljske djelatnosti ukinuti rješenjem ako se utvrdi prestanak ispunjavanja uvjeta za pružanje ugostiteljskih usluga propisanog odredbom članka 34. stavka 2. tog Zakona.

7.              Prema navedenoj odredbi Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti iznajmljivaču koji ispunjava propisane uvjete, i to da je vlasnik objekta ili vlasnik zemljišta za robinzonski smještaj, kamp ili kamp odmaralište, da objekt u kojem će pružati uslugu ispunjava minimalne uvjete i uvjete za kategoriju sukladno tom Zakonu, da građevina-objekt u kojem će se pružati ugostiteljske usluge u domaćinstvu ispunjava uvjete sukladno posebnim propisima kojima se uređuje gradnja, bez kojeg prema tom propisu nadležno upravno tijelo ne može izdati rješenje o ispunjavanju uvjeta za obavljanje djelatnosti, nadležno tijelo izdat će rješenje o odobrenju obavljanja djelatnosti.

8.              U predmetnom slučaju postupak je proveden prema zahtjevu H. J., suvlasnika nekretnine u kojoj se nalazi smještajni objekt na k.č. 3499/19, zk. uložak 1535 k.o. L., a za kojeg je tužitelj ishodio privremeno rješenje nadležnog tijela za obavljanje ugostiteljske djelatnosti pružanjem usluga smještaja u domaćinstvu od 23. svibnja 2018. Presuda prvostupanjskog suda kao i rješenje tuženika pozivaju se na odredbu članka 41. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14. i 81/15.) kojom je propisano da je za poduzimanje poslova koji premašuju okvir redovitog upravljanja nekretninom potrebna suglasnost svih suvlasnika.

9.              Tužitelj osporava utvrđenje prema kojem je predmetna nekretnina u suvlasništvu, pozivajući se na darovne ugovore, odnosno elaborat temeljem kojeg su sačinjeni darovni ugovori. Navedeni razlog tužitelj je isticao i tijekom prvostupanjskog upravnog spora, pri čemu se prvostupanjski sud pravilno pozvao na odredbu članka 72. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima u svezi s odredbom članka 8. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj: 63/19.) prema kojoj se vlasništvo određenog posebnog dijela nekretnine uspostavlja upisom u zemljišne knjige. Tužitelj žalbenim razlozima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenja i navedenog pravnog stajališta prvostupanjskog suda.

10.              Također, tužitelj neosnovano u žalbi opetovano osporava podnositelju zahtjeva status stranke u ovom upravnom postupku. Naime, nadležno javnopravno tijelo postupak je provelo u svezi sa zahtjevom H. J. od 15. lipnja 2021. kojim je tražio utvrđenje prestanka važenja privremenog rješenja o odobrenju pružanja ugostiteljskih usluga tužitelju od 23. svibnja 2018. Stoga se tužitelj neosnovano u žalbi poziva na ranije donesena rješenja upravnih tijela kojima je utvrđeno da H. J. nema status stranke u drugim upravnim postupcima jer je ovdje riječ o zasebnom upravnom postupku koji se vodio temeljem njegovog zahtjeva čime je on neprijeporno stranka u provedenom postupku. Kako je riječ o podnesenom zahtjevu za donošenje rješenja kojim se ukida rješenje o odobrenju pružanja ugostiteljskih usluga, to tužitelj u žalbi neosnovano ističe da je podnositelj zahtjeva bio dužan učiniti vjerojatnim razloge zbog kojih traži obnovu upravnog postupka, jer se niti ne radi o obnovi postupka u kojem je tužitelju izdano rješenje za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu.

11.              Slijedom navedenog prema ocjeni Suda ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda žalbom pobija, zbog čega je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 29/17., 94/16. i 110/21.) odlučeno kao pod točkom I. izreke. Budući da tužitelj nije uspio sa žalbom, to je sukladno odredbi članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima valjalo odbiti i njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe (točka II. izreke).

U Zagrebu 12. rujna 2023.

Predsjednica vijeća

Mirjana Čačić, v.r.