Poslovni broj: Gž R-199/2023-2
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ivi Smokvina Dadasović kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice OC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po Ani Ivanović, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Lozo & Partneri iz Zagreba protiv tuženika Zagrebački električni tramvaj d.o.o. Zagreb, Ozaljska 105, OIB: 82031999604, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu pod posl. br. Pr-7128/2020 od 09. svibnja 2023., dana 16. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu pod posl. br. Pr-7128/2020 od 09. svibnja 2023.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je zahtjevala od tuženika isplatu iznosa 600,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom i troškom spora.
2. Protiv citirane presude žalbu podnosi tužiteljica zbog svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP-a), te predlaže preinačiti pobijanu presudu na način da se prihvati tužbeni zahtjev.
3. U žalbi tužiteljica u bitnom navodi da je sud počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka jer da nije proveo dokaz njenim saslušanjem na okolnost utvrđenja štete koju je pretrpjela zbog toga što tuženik nije ispunio svoju obvezu iz Kolektivnog ugovora, čime da je i činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Navodi da sud nije naveo koje je sve dokaze u postupku izveo, da nakon zaključenja glavne javne rasprave nije održao ročište za objavu presude, da je pogrešno u uputi o pravnom lijeku naveo rok za žalbu, te da uopće nije obrazložio zbog čega je tužbeni zahtjev neosnovan.
4. Odgovor na žalbu nije podnijet.
5. Žalba nije osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 600,00 kn na ime neisplaćene tzv. uskrsnice za 2020. sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
7. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje :
- da je među strankama sporno da li tužiteljici pripada naknada štete u iznosu od 600,00 kuna, jer nije dobila dar za Uskrs,
- da iz odredbe čl. 97. Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. od 01.01.2020. (dalje KU) proizlazi da se obveza tuženika sastoji u davanju dara u naravi,
- da navedena obveza tuženika ne predstavlja novčanu obvezu u smislu odredbe čl. 21. Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO), te se ne sastoji od davanja određenog iznosa novca, već predstavlja nenovčanu obvezu u smislu odredbe čl. 269. st. 1. ZOO koja se sastoji od davanja određene stvari (dara u naravi),
- da pri tom okolnost što je vrijednost toga dara definirana na način da se isti daje u najvećem jednokratnom novčanom iznosu čija vrijednost ne prelazi iznos na koji se prema propisima ne plaća porez, ne znači da tuženik prema tužiteljici ima novčanu obvezu,
- da iz obavijesti o podjeli vrijednosnih bonova za dar u naravi za 2020. proizlazi da se dar u naravi temeljem čl. 97. KU u iznosu od 600,00 kuna izdaje u obliku vrijednosnih bonova, pri čemu da svakom radniku ZET-a pripada šest bonova po 100,00 kn, koje mogu koristiti za usluge navedene na poleđini bona.
8. Slijedom navedenog prvostupanjski sud zaključuje da kako u konkretnom slučaju, sadržaj obveze tuženika odnosno objekt ugovorne obveze tuženika nije činidba koja se sastoji od davanja određenog iznosa novca u smislu odredbe čl. 21. ZOO-a, već se sadržaj obveze tuženika sastoji od činidbe davanja stvari tj. dara određene vrijednosti, to da tužiteljica kao vjerovnik prema odredbi čl. 97. KU, nema prema tuženiku kao dužniku novčanu tražbinu, već nenovčanu. Također zaključuje da je tuženik svim radnicima omogućio korištenje bonova, nakon prestanka izvanrednih okolnosti, pa da se ne može smatrati da je tužiteljica pretrpjela štetu, posljedično čemu odbija tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti.
9. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio postojanje apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a.
10. U odnosu na žalbene navode ističe se da iz stanja u spisu proizlazi da prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane odluke nije održao ročište za objavu presude, kao i da je u pobijanoj odluci naveo pogrešan rok za žalbu ( 8 dana umjesto 15 ). Međutim navedene relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka nisu utjecale na zakonitost i pravilnost predmetne presude jer je tužiteljici pisani otpravak pobijane presude uredno dostavljen, te je ista pravovremeno podnijela predmetnu žalbu, čime joj je omogućeno osporavanje pravilnosti odluke prvostupanjskog suda.
11. Nadalje pobijana prvostupanjska presuda donijeta je u sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 467. st. 1. ZPP-a, pa se ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja slijedom čega je neosnovano pozivanje tužiteljice na taj žalbeni razlog iz čl. 353. toč. 1. ZPP-a.
12. Pored toga u konkretnom slučaju su sve odlučne činjenice utvrđene na osnovu materijalnih dokaza koje je izveo prvostupanjski sud, slijedom čega je pravilno sud dokazni prijedlog za saslušanjem tužiteljice očito ocijenio nesvrsishodnim. Stoga su žalbeni navodi u tom pravcu neosnovani.
13. Također je pravilno primijenjeno i mjerodavno materijalno pravo kada je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice, a za što je prvostupanjski sud dao pravilne razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
14. Naime, odredbom čl. 97. KU određeno je da će se radniku za Uskrs dati dar u naravi u najvećem jednokratnom novčanom iznosu čija vrijednost ne prelazi iznos na koji se prema propisima ne plaća porez, s time da u postupku nije bilo sporno da vrijednost dara iznosi 600,00 kuna.
15. Nadalje odredbom čl. 166. st. 1. ZOO-a propisano je da se ispunjenje obveze sastoji u izvršenju onoga što čini sadržaj obveze, te niti ga dužnik može ispuniti nečim drugim, niti vjerovnik može zahtijevati nešto drugo.
16. U konkretnom slučaju, sadržaj obveze tuženika nije činidba koja se sastoji od davanja određenog iznosa novca u smislu odredbe čl. 21. ZOO-a, već se sadržaj obveze tuženika sastoji od činidbe davanja stvari tj. dara određene vrijednosti. Tužiteljica kao vjerovnik dakle, prema odredbi čl. 97. KU, nema prema tuženiku kao dužniku novčanu tražbinu, već nenovčanu, a kako to pravilno obrazlaže prvostupanjski sud.
17. Pri tom valja istaknuti da iz Obavijesti priloženih spisu proizlazi da je tuženik u kolovozu 2020. pozvao sve radnike, pa i tužiteljicu, na ispunjenje svoje obveze na način da je na svojim mrežnim stranicama istaknuo obavijest o podjeli vrijednosnih bonova, dara u naravi za Uskrs 2020., te je naveo da će se bonovi dijeliti na određenim isplatnim mjestima, u određene dane, do kada se bonovi mogu iskoristiti, te da se ne mogu zamijeniti za novac.
18. Slijedom navedenog, u slučaju kad je obveza poslodavca iz Kolektivnog ugovora predati radniku dar u naravi u vrijednosti od 600,00 kuna, a Kolektivnim ugovorom nije određena mogućnost isplate protuvrijednosti dara u novcu, te kad je poslodavac pozvao na ispunjenje ugovora na koje se radnik nije odazvao, tada radnik, u smislu čl. 166. st. 1. ZOO, nema pravo zahtijevati isplatu protuvrijednosti dara u novcu.
19. Navodi tužiteljice da se u konkretnom slučaju radi o naknadi štete nisu osnovani. Naime u konkretnom slučaju je poslodavac sadržaj predmetne obveze odredio davanjem dara u naravi u vrijednosnim bonovima u iznosu od 600,00 kuna, dok odredbama KU nije u cijelosti definiran način određivanja sadržaja, odnosno izbora dara, niti su određene posljedice za slučaj ne postupanja poslodavca po onim odredbama koje su vezane za način izbora dara sadržane u KU. Stoga se niti ne može zaključiti o pravu tužiteljice na naknadu štete zbog neispunjenja obveze od strane poslodavca, posebno u situaciji kad je poslodavac objavom poziva na mrežnim stranicama pozvao radnike na ispunjenje.
20. Obzirom na navedeno, a primjenom odredbe čl. 368. stavka 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Rijeci, 16. rujna 2025.
SUTKINJA:
Iva Smokvina Dadasović
