Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-1695/23-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Ane Berlengi Fellner i Senke Orlić-Zaninović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja H. T. d.d., Z., kojeg zastupaju generalni opunomoćenici I. i M. S., odvjetnici Zajedničkog odvjetničkog ureda I. i M. S., S., protiv tuženika S.-d. županije, S., u predmetu radi komunalne naknade, odlučujući o žalbi protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-1509/22 od 29. prosinca 2022., na sjednici vijeća održanoj 12. rujna 2023.
Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-1509/22 od 29. prosinca 2022.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-363-03/22-0002/0009, urbroj: 2181/1-10-15-22-0002 od 12. svibnja 2022. i rješenja Općine Z., klasa: 363-03/22-03/3, urbroj: 2181-54-03-22-1 od 1. veljače 2022. te je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba koju je tužitelj izjavio protiv prvostupanjskog rješenja kojim je odbačen zahtjev tužitelja za oglašavanje ništavim rješenja Općine Z., klasa: 363-01/20-03/10, urbroj: 2129/10-02-20-1 od 10. prosinca 2020.
3. Protiv ove presude tužitelj je izjavio žalbu u kojoj navodi da je rješenjem prvostupanjskog tijela od 21. travnja 2006., obvezan na plaćanje komunalne naknade u iznosu od 32.189,50 kn mjesečno i to za poslovni prostor i neizgrađeno građevinsko zemljište koje se nalazi u 1.zoni u Općini Z., a na kojima tužitelj polaže TK instalacije. Navodi da je rješenjem istog tijela od 10. prosinca 2020., visina komunalne naknade određena za poslovni prostor u iznosu od 25,05 kn mjesečno, a točkom 7. tog rješenja navedeno je da danom njegova donošenja prestaje važiti rješenje prvostupanjskog tijela od 21. travnja 2006. Obrazlaže način donošenja rješenja prvostupanjskog tijela od 10. prosinca 2020., kao i rješenja iz 2006. godine te navodi da je temeljem ovih nezakonitih rješenja Općina Z. na ime komunalne naknade naplatila iznos od ukupno 3,537.111,12 kn iako je nesporno utvrđeno da općina nije ovlaštena naplaćivati komunalnu naknadu za polaganje EKI na nekretninama u vlasništvu jedinica lokalne samouprave temeljem odredbi Zakona o komunalnom gospodarstvu kako je to učinjeno rješenjem iz 2006. godine. Navodi da je prvostupanjsko tijelo donijelo rješenje 2020. godine tek po nalogu upravne inspekcije, a da su i ovim rješenjem počinjene povrede zakona koje rješenje čine ništavim. Poziva se na odredbu članka 128. Zakona o općem upravnom postupku, u dijelu u kojem propisuje da će se rješenje oglasiti ništavim ako je doneseno u stvari o kojoj se ne može rješavati u upravnom postupku te ako sadržava nepravilnost koja je po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost rješenja. Smatra da je rješenje iz 2006. godine ništavo po izričitoj zakonskoj odredbi jer prvostupanjsko tijelo nije smjelo primijeniti odredbe Zakona o komunalnom gospodarstvu kod izračuna predmetne naknade, a ništavo rješenje nema pravne učinke. Stoga smatra da se rješenjem iz 2020. ne mogu izvan snage stavljati učinci rješenja koje je nezakonito i za koje to isto tijelo u obrazloženju navodi da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Poziva se na odredbu članka 5. Zakona o općem upravnom postupku prema kojoj javnopravno tijelo rješava upravnu stvar na temelju zakona i drugih propisa te općih akata donesenih na temelju zakona i zakonom utvrđenih ovlasti, a kako je očito da je kod donošenja rješenja iz 2006. i rješenja iz 2020. godine prvostupanjsko tijelo povrijedilo jedno od temeljnih načela upravnog postupka, odnosno navedeno načelo iz članka 5. Zakona o općem upravnom postupku smatra da su takva rješenja nezakonita i ništava. Predlaže da Sud žalbu uvaži, poništi prvostupanjsku presudu i usvoji tužbeni zahtjev.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Presudom prvostupanjskog suda potvrđena je pravilnost stajališta tuženika prema kojem je tijelo prvog stupnja pravilno odbacilo zahtjev tužitelja za oglašavanje ništavim rješenja prvostupanjskog tijela od 10. prosinca 2020. Ovim rješenjem pod točkom 1. izreke tužitelju je određena visina komunalne naknade za poslovni prostor koji se nalazi u 1. zoni u iznosu od 25,05 kn počevši od 10. prosinca 2020., dok je točkom 7. tog rješenja odlučeno da danom donošenja tog rješenja prestaje važiti rješenje prvostupanjskog tijela od 1. travnja 2006.
7. Presuda prvostupanjskog suda poziva se na odredbu članka 128. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09.) kojom su taksativno navedeni razlozi zbog kojih će se rješenje oglasiti ništavim.
8. Tužitelj je i tijekom upravnog spora ukazivao na nezakonitost rješenja prvostupanjskog tijela iz 2006. godine kojim mu je u okviru komunalne naknade utvrđena obveza podmirivanja naknade za elektroničku komunikacijsku infrastrukturu položenu na nekretninama u vlasništvu jedinice lokalne samouprave. Također je ukazivao da je prvostupanjsko tijelo rješenjem od 10. prosinca 2020., utvrdilo tužitelja obveznikom plaćanja komunalne naknade samo za poslovni prostor te je ovo rješenje donijelo postupajući po odluci ovog Suda, broj Usž-3823/17 od 5. rujna 2018., kojom je navedeno da nema osnove prema odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu naplaćivati naknadu za EKI položen na nekretninama u vlasništvu jedinice lokalne samouprave. Stoga tužitelj smatra da je i rješenje prvostupanjskog tijela od 10. prosinca 2020. kojim je pod točkom 7. odlučeno da do dana donošenja tog rješenja važi rješenje iz 2006. godine ništavo.
9. Navedeno stajalište tužitelja nije osnovano na zakonu. Naime, odredba članka 128. Zakona o općem upravnom postupku navodi razloge ništavosti dok se razlozi na kojima tužitelj temelji žalbu u ovom upravnom sporu odnose na nezakonitosti rješenja javnopravnog tijela donesenog 2006., a zatim i 2020. godine.
10. Rješenje prvostupanjskog tijela od 10. prosinca 2020., pravomoćno je zbog čega tužitelj u ovom postupku i sporu neosnovano iznosi razloge koji se odnose na zakonitost tog rješenja kao i rješenja prvostupanjskog tijela iz 2006. godine.
11. Kako se zahtjev tužitelja odnosi na oglašavanje ništavim rješenja kojim je utvrđen iznos komunalne naknade, to je osim razloga propisanih odredbom članka 128. Zakona o općem upravnom postupku valjalo ocijeniti postoje li koji od razloga propisanih odredbom članka 101. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine, broj 68/18., 110/18. i 32/20.) kao nepravilnost koja se po toj izričitoj zakonskoj odredbi smatra razlogom ništavosti rješenja. Nakon ispitivanja rješenja prvostupanjskog tijela od 10. prosinca 2020., ovaj Sud je utvrdio da rješenje o komunalnoj naknadi sadrži elemente propisane navedenom odredbom čime ne postoji niti razlog za oglašavanje tog rješenja ništavim u smislu odredbe članka 101. Zakona o komunalnom gospodarstvu.
12. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovog Suda, ne postoje razlozi zbog kojih se presuda prvostupanjskog suda žalbom pobija zbog čega je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.) odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu 12. rujna 2023.
Predsjednica vijeća
Mirjana Čačić, v.r.