1

Poslovni broj: Gž R-153/2023-2

 

Poslovni broj: Gž R-153/2023-2

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

 

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Miloša Lojena kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tatjane Kučić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice M. G., OIB: …, iz V., zastupane po punomoćniku S. S., odvjetniku iz P., protiv tuženika bolnice, OIB: …, iz P., zastupanog po punomoćniku E. S., odvjetniku iz P., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-79/2019-31 od 31. ožujka 2023., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 12. rujna 2023.,

 

presudio je

 

Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se uvažava kao osnovana te se presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-79/2019-31 od 31. ožujka 2023.:

- potvrđuje u točki I. izreke za iznos od 603,37 EUR/4.546,10 kn (slovima: šesto tri eura i trideset sedam centi/četiri tisuće petsto četrdeset šest kuna i deset lipa)[1] sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 2,63 EUR / 19,84 kune od 16.03.2014.,

- na iznos od 7,55 EUR / 56,95 kuna od 16.04.2014.,

- na iznos od 1,54 EUR / 11,63 kune od 16.05.2014.,

- na iznos od 2,42 EUR / 18,12 kuna od 16.06.2014.,

- na iznos od 2,30 EUR / 17,33 kune od 16.08.2014.,

- na iznos od 18,87 EUR / 142,15 kuna od 16.09.2014.,

- na iznos od 7,27 EUR / 54,81 kunu od 16.12.2014.,

- na iznos od 2,40 EUR / 18,12 kuna od 16.02.2015.,

- na iznos od 5,29 EUR / 39,86 kuna od 16.03.2015.,

- na iznos od 4,83 EUR / 36,41 kunu od 16.05.2015.,

- na iznos od 71,95 EUR / 542,12 kuna od 16.06.2015.,

- na iznos od 148,58 EUR / 1.119,47 kuna od 16.07.2015.,

- na iznos od 18,06 EUR / 136,10 kuna od 16.08.2015.,

- na iznos od 15,06 EUR / 113,45 kuna od 16.09.2015.,

- na iznos od 50,04 EUR / 377,06 kuna od 16.11.2015.,

- na iznos od 9,76 EUR / 73,55 kuna od 16.12.2015.,

- na iznos od 10,58 EUR / 79,68 kuna od 16.02.2016.,

- na iznos od 3,27 EUR / 24,63 kune od 16.05.2016.,

- na iznos od 9,36 EUR / 70,53 kune od 16.06.2016.,

- na iznos od 13,26 EUR / 99,92 kune od 16.07.2016.,

- na iznos od 9,81 EUR / 73,89 kuna od 16.08.2016.,

- na iznos od 6,94 EUR / 52,28 kuna od 16.09.2016.,

- na iznos od 39,48 EUR / 297,45 kuna od 16.10.2016.,

- na iznos od 0,80 EUR / 6,00 kuna od 16.02.2017.,

- na iznos od 3,06 EUR / 23,04 kune od 16.06.2017.,

- na iznos od 7,19 EUR / 54,20 kuna od 16.07.2017.,

- na iznos od 6,51 EUR / 49,06 kuna od 16.08.2017.,

- na iznos od 2,24 EUR / 16,86 kuna od 16.09.2017.,

- na iznos od 9,40 EUR / 70,79 kuna od 16.10.2017.,

- na iznos od 12,06 EUR / 90,85 kuna od 16.12.2017.,

- na iznos od 14,00 EUR /105,49 kuna od 16.07.2018.,

- na iznos od 50,28 EUR / 378,34 kune od 16.08.2018.,

- na iznos od 6,39 EUR / 48,16 kuna od 16.09.2018.,

- na iznos od 6,43 EUR / 48,46 kuna od 16.10.2018.,

- na iznos od 9,59 EUR / 72,24 kune od 16.11.2018.,

- na iznos od 3,73 EUR/ 28,14 kuna od 16.12.2018.,

- na iznos od 10,50 EUR/79,12 kuna od 16. siječnja 2019., do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

 

- preinačuje u točki I. izreke za iznos od 964,92 EUR/7.270,20 kn (slovima: devetsto šezdeset četiri eura i devedeset dva centa/sedam tisuća dvjesto sedamdeset kuna i dvadeset lipa)[1] sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća do isplate i u točki III. izreke tako da se sudi:

Odbija se zahtjev tužiteljice kojom traži da joj tuženik isplati bruto iznos od 964,92 EUR/7.270,20 kn (slovima: devetsto šezdeset četiri eura i devedeset dva centa/sedam tisuća dvjesto sedamdeset kuna i dvadeset lipa)1 zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 0,27 EUR / 2,00 kune od 16.12.2014.,

- na iznos od 58,25 EUR / 438,85 kuna od 16.06.2016.,

- na iznos od 58,25 EUR / 438,85 kuna od 16.07.2016.,

- na iznos od 16,88 EUR / 127,20 kuna od 16.09.2016.,

- na iznos od 6,77 EUR / 51,03 kune od 16.10.2016.,

- na iznos od 29,12 EUR / 219,43 kune od 16.12.2016.,

- na iznos od 58,25 EUR / 438,85 kuna od 16.01.2017.,

- na iznos od 59,41 EUR / 447,63 kune od 16.02.2017.,

- na iznos od 13,33 EUR / 100,40 kuna od 16.03.2017.,

- na iznos od 14,66 EUR / 110,49 kuna od 16.04.2017.,

- na iznos od 57,08 EUR / 430,10 kuna od 16.06.2017.,

- na iznos od 119,36 EUR / 899,31 kunu od 16.07.2017.,

- na iznos od 10,70 EUR / 84,41 kunu od 16.08.2017.,

- na iznos od 74,54 EUR / 561,64 kune od 16.09.2017.,

- na iznos od 71,69 EUR / 540,16 kuna od 16.12.2017.,

- na iznos od 29,83 EUR / 224,75 kuna od 16.06.2018.,

- na iznos od 130,68 EUR /984,62 kune od 16.07.2018.,

- na iznos od 20,61 EUR / 155,25 kuna od 16.08.2018.,

- na iznos od 59,66 EUR / 449,50 kuna od 16.09.2018.,

- na iznos od 9,95 EUR/ 74,92 kune od 16.12.2018.,

- na iznos od 65,34 EUR / 492,31 kunu od 16. siječnja 2019., do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

 

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 702,05 EUR/5.289,62 kn (slovima: sedamsto dva eura i pet centi/pet tisuća dvjesto osamdeset devet kuna i šezdeset dva eura)[1], u roku 15 dana.

 

III. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi troškove žalbe u iznosu od 256,65 EUR/1.933,76 kn (slovima: dvjesto pedeset šest eura i šezdeset pet centi/tisuću devetsto trideset tri kune i sedamdeset šest lipa)1, u roku 15 dana.

 

IV. Točka II. izreke presude nije bila predmet drugostupanjskog postupka.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„I Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati bruto iznos od 1.568,29 EUR / 11.816,30 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 2,63 EUR / 19,84 kuna od 16.03.2014.,

- na iznos od 7,55 EUR / 56,95 kuna od 16.04.2014.,

- na iznos od 1,54 EUR / 11,63 kuna od 16.05.2014.,

- na iznos od 2,42 EUR / 18,12 kuna od 16.06.2014.,

- na iznos od 2,30 EUR / 17,33 kuna od 16.08.2014.,

- na iznos od 18,87 EUR / 142,15 kuna od 16.09.2014.,

- na iznos od 7,54 EUR / 56,81 kuna od 16.12.2014.,

- na iznos od 2,40 EUR / 18,12 kuna od 16.02.2015.,

- na iznos od 5,29 EUR / 39,86 kuna od 16.03.2015.,

- na iznos od 4,83 EUR / 36,41 kuna od 16.05.2015.,

- na iznos od 71,95 EUR / 542,12 kuna od 16.06.2015.,

- na iznos od 148,58 EUR /1.119,47 kuna od 16.07.2015.,

- na iznos od 18,06 EUR / 136,10 kuna od 16.08.2015.,

- na iznos od 15,06 EUR / 113,45 kuna od 16.09.2015.,

- na iznos od 50,04 EUR / 377,06 kuna od 16.11.2015.,

- na iznos od 9,76 EUR / 73,55 kuna od 16.12.2015.,

- na iznos od 10,58 EUR / 79,68 kuna od 16.02.2016.,

- na iznos od 3,27 EUR / 24,63 kuna od 16.05.2016.,

- na iznos od 67,61 EUR / 509,38 kuna od 16.06.2016.,

- na iznos od 71,51 EUR / 538,77 kuna od 16.07.2016.,

- na iznos od 9,81 EUR / 73,89 kuna od 16.08.2016.,

- na iznos od 23,82 EUR / 179,48 kuna od 16.09.2016.,

- na iznos od 46,25 EUR / 348,48 kuna od 16.10.2016.,

- na iznos od 29,12 EUR / 219,43 kuna od 16.12.2016.,

- na iznos od 58,25 EUR / 438,85 kuna od 16.01.2017.,

- na iznos od 60,21 EUR / 453,63 kuna od 16.02.2017.,

- na iznos od 13,33 EUR / 100,40 kuna od 16.03.2017.,

- na iznos od 14,66 EUR / 110,49 kuna od 16.04.2017.,

- na iznos od 60,14 EUR / 453,14 kuna od 16.06.2017.,

- na iznos od 126,55 EUR / 953,51 kuna od 16.07.2017.,

- na iznos od 17,21 EUR / 133,47 kuna od 16.08.2017.,

- na iznos od 76,78 EUR / 578,50 kuna od 16.09.2017.,

- na iznos od 9,40 EUR / 70,79 kuna od 16.10.2017.,

- na iznos od 83,75 EUR / 631,01kuna od 16.12.2017.,

- na iznos od 29,83 EUR / 224,75 kuna od 16.06.2018.,

- na iznos od 144,68 EUR /1.090,11 kuna od 16.07.2018.,

- na iznos od 70,89 EUR / 534,09 kuna od 16.08.2018.,

- na iznos od 66,05 EUR / 497,66 kuna od 16.09.2018.,

- na iznos od 6,43 EUR / 48,46 kuna od 16.10.2018.,

- na iznos od 9,59 EUR / 72,24 kuna od 16.11.2018.,

- na iznos od 13,68 EUR/ 103,06 kuna od 16.12.2018.,

- na iznos od 75,84 EUR / 571,43 kuna od 16.01.2019.,

do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te da mu nadoknadi trošak parničnog postupka odmjeren u ukupnom iznosu od 1.824,94 EUR / 13.750,00 kuna, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima navedenim u točke I izreke kao neosnovan.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška u cijelosti."

 

2. Protiv navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik 12. travnja 2023. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.; dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti i obveže ju da mu naknadi trošak postupka ili da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

3. Odgovor na žalbu nije dan.

 

4. Žalba je djelomično osnovana.

 

5. Tužiteljica je za razdoblje od veljače 2014. do zaključno s prosincem 2019. zatražila isplatu manje plaćenog po osnovu dodataka na plaću za otežane uvjete rada, za posebne uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, naknadu plaće za korištenje godišnjeg odmora, kao i sve dodatke za sate odrađene u prekovremenom radu u ukupnom iznosu od 1.568,29 EUR/11.816,30 kn.

 

5.1. Tuženik je u cijelosti osporio tužbeni zahtjev jer da je Vlada Republike Hrvatske donijela Odluku o centraliziranom obračunu plaća i upravljanja ljudskim resursima za sva tijela državne uprave, pa tako i za tuženika, zbog čega da je isključiva odgovornost za eventualni pogrešan obračun plaće na Republici Hrvatskoj jer tuženik nema nikakve mogućnosti usklađivanja ili mijenjanja programa za obračun plaće, već jedino može unositi podatke o odrađenim satima. Smatra da je pogrešno tumačenje tužiteljice da bi rad na blagdane bio prekovremeni rad pri čemu se poziva na Zaključak Zajedničke komisije za tumačenje kolektivnog ugovora broj 153, kojim su izvan snage stavljeni Zaključci istog tijela broj 21, 48 i 148.

 

5.2. Između stranaka je nesporno da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre.

 

5.3. Odlučujući o tužbenom zahtjevu tužiteljice prvostupanjski sud se pozvao na članak 90. stavak 1. i članak 94. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17. i 98/19.; dalje: ZR), članak 36. stavak 2., 47., 51. stavak 1., 52., 57. i 60. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: KU/13), te članak 34. stavak 2., 45., 49. stavak 1., 50. i 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: KU/18).

 

5.4. Prvostupanjski sud smatra da tužiteljica ima pravo na isplatu plaće za redovan i prekovremeni rad u uvećanom iznosu primjenom brojčanih parametara koji su za pojedini dodatak predviđeni ugovorom o radu i kolektivnim ugovorom. Smatra da između redovnog i prekovremenog rada nema kvalitativne razlike jer u oba slučaja tužiteljica kao medicinska sestra obavlja jednake poslove i radne zadatke. Sva prava, odnosno dodaci koji uvećavaju osnovnu plaću ne mijenjaju se ovisno o tome da li se radi u redovnom ili prekovremenom radu, a prema članku 51. KU/13 i članku 49. KU/18 dodaci se međusobno ne isključuju. Svoje stajalište temelji na stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom na 8. sjednici Građanskog odjela od 19. prosinca 2019. prema kojemu cit. „Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 143/13. i 96/15., dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz članka 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.“

 

5.5. Nadalje, prvostupanjski sud navodi da prema članku 19. stavak 6. KU/13 tumačenje Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora ima pravnu snagu i učinak kolektivnog ugovora, pa je u primjeni Kolektivnog ugovora sud vezan tumačenjem Zajedničkog povjerenstva, te zaključci i tumačenja Zajedničkog povjerenstva predstavljaju sastavni dio kolektivnog ugovora i imaju obvezujući karakter.

 

5.6. Prvostupanjski sud navodi da je na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 donijelo Zaključak broj 148 koji glasi: „Sukladno Kolektivnom ugovoru mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad. U skladu ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima kada blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu ili pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen. Primjerice, s obzirom da u listopadu 2015. jedan blagdan pada u radni dan, mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati i za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr.). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i tako treba biti plaćen.“

 

5.7. Nadalje, prvostupanjski sud navodi da je 21. prosinca 2015. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja donijelo novi Zaključak broj 153 koji glasi: „Sukladno kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici, bez obzira na oblik rada koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće. Ovim zaključkom stavlja se izvan snage Zaključak broj 21, 48 i 148.“

 

5.8. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 je na 30. Sjednici donijelo Zaključak broj 169 koji glasi: „Zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora. Izmijenjeni Zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene.“

 

5.9. Tumačenje broj 148 da je bilo u primjeni do 21. prosinca 2015., a nakon toga da se primjenjuje Zaključak broj 153.

 

5.10. Prvostupanjski sud je prihvatio tumačenje Kolektivnog ugovora i tumačenje Zajedničkog povjerenstva te navodi da redovni mjesečni fond sati za sve radnike mora biti isti, bez obzira da li rade u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti, iz čega da slijedi zaključak da sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen.

 

5.11. Provedeno je knjigovodstveno-financijsko vještačenje na temelju kojeg je utvrđeno da redovni mjesečni fond radnih sati kod tuženika nije bio jednak za sve radnike jer je tuženik radnicima koji nisu radili na blagdane priznao i te neradne i neodrađene dane kao radne dane i odrađene dane uračunavajući ih u redovni mjesečni fond radnih sati jednako kao i tužiteljici koja je za blagdane radila te za iste neradne dane primala plaću zajedno s pripadajućim dodacima. Na taj način da je tuženik radnicima koji na blagdan nisu radili te sate uračunavao kao odrađene u radne sate te su isti ostvarili pravo na punu plaću i time ostvarili isti fond radnih sati kao i radnici koji su za te blagdane stvarno radili. Kako je redovni mjesečni fond radnih sati koji svaki radnik treba odraditi za sve radnike isti, tada radnik koji je radio na blagdan ne može imati veći broj radnih sati u odnosu na radnika koji nije radio na blagdan.

 

5.12. Na temelju priležeće dokumentacije vještak je izračunao da razlika bruto plaće nastala uslijed pogrešne primjene odredaba Kolektivnog ugovora, Zaključaka Zajedničke komisije za tumačenje kolektivnih ugovora i Zakona o radu po svim utuženim osnovama iznosi 11.816,30 kn/1.568,29 EUR bruto po mjesecima kako je to prikazano u vještačkom nalazu.

 

5.13. Vještak je izradio i dopunu nalaza sukladno uputi danoj u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-281/2021 od 27. travnja 2021., pri čemu je utvrđena da bi razlika bruto plaća po svim utuženim osnovama  iznosila 4.546,10 kn/603,37 EUR.

 

5.14. Prvostupanjski sud nije prihvatio dopunski nalaz vještaka jer je nakon uvida u platne i evidencijske liste nekoliko nasumično odabranih djelatnika tuženika koji nisu zdravstveni djelatnici, utvrđeno da je efektivni radni mjesečni fond sati, dakle broj sati koji su bili dužni odraditi u pojedinom mjesecu, tuženik računao na način da je ukupni broj dana u mjesecu pomnožio sa 8 te umanjio za sate odrađene subotom, nedjeljom i blagdanom koji su padali u inače radne dane, kako to stoji u Zaključku broj 148, te se takav način izračuna kod navedenih djelatnika jednako primjenjivao i u razdoblju nakon donošenja Zaključka broj 153. Prvostupanjski sud zaključuje da mjesečni fond sati kod tuženika nije bio jednak za sve radnike, zbog čega je prihvatio temeljni nalaz vještaka i dosudio tužiteljici iznos od 1.568,29 EUR/11.816,30 kn, a na koji iznos bi tužiteljica imala pravo da je i njoj kao zdravstvenom djelatniku obračun plaće vršen po Zaključku broj 148 i nakon donošenja Zaključka broj 153.

 

5.15. Na dosuđene mjesečne iznose manje isplaćene plaće tužiteljici je dosuđena i zakonska zatezna kamata koja teče od 16-og dana u mjesecu za prethodni mjesec. Odbijen je zahtjev za isplatom zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza na dohodak sadržani u bruto iznosima, jer se zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaća isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju dohotkom i ne podliježu oporezivanju, odnosno porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek s isplatom plaće.

 

5.16. O naknadi parničnog troška odlučeno je primjenom članka 154. stavak 5. u svezi s člankom 155. ZPP-a, a visina parničnog troška utvrđena je primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.) uz uvećanje za iznos troškova vještačenja.

 

6. U svojoj žalbi tuženik navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a pri čemu citira zakonski tekst navedene bitne povrede.

 

6.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu jer je za svoju odluku dao jasne razloge, koji nisu kontradiktorni provedenim dokazima, te nije počinio niti druge bitne povrede iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti povodom žalbi stranaka primjenom članka 365. stavak 2. ZPP-a.

 

7. U bitnom tuženik ocjenjuje da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, odnosno prije svega pogrešno primijenio materijalno pravo, pri čemu ponavlja navode iz odgovora na tužbu. Ponovo pojašnjava primjenu Zaključka broj 148 i 153 te osporava da bi tužiteljica imala pravo na isplatu dodataka za prekovremeni rad, te da vještak i sud ne mogu mijenjati mjesečni fond sati.

 

7.1. Po ocjeni ovog suda, žalba tuženika je djelomično osnovana jer je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio i dosudio iznos iz nalaza i mišljenja vještaka koji je rađen na temelju primjene Zaključka broj 148 i za vrijeme kada je trebalo primijeniti Zaključak broj 153, s obzirom da je vještak obračun mjesečnog fonda sati tužiteljice, koja je zdravstvena djelatnica, izračunavao prema mjesečnom fondu sati koji je tuženik računa nezdravstvenim djelatnicima.

 

7.2. Dopunom nalaza i mišljenja vještaka, isti je na temelju dokumentacije o stvarno odrađenim radnim satima tužiteljice primijenio Zaključak broj 148 i Zaključak broj 153, odnosno izračunao po mjesecima koliko bi iznosili iznosi manje plaćenog po osnovu utuženih dodataka i prekovremenog rada te je pravilnim tumačenjem Zaključaka utvrdio da bi to iznosilo 4.546,10 kn/603,37 EUR (list 267 i 268).

 

7.3. Pogrešan je stav prvostupanjskog suda da se tužiteljici treba dosuditi razlika manje plaćenih dodataka i dodataka na prekovremeni rad na način da se na obračun mjesečnog fonda sati i odrađenog broja radnih sati primjenjuje način obračuna kako je to činio tuženik za nezdravstvene djelatnike, jer tužiteljica ima pravo na ono što joj je tuženik neopravdano uskratio pogrešno obračunavajući mjesečni fond radnih sati, odnosno pogrešno primjenjujući Zaključke broj 148 i 153, a ne na ono što je tuženik isplatio nezdravstvenim djelatnicima pogrešno primjenjujući na iste Zaključak broj 148 i nakon što je isti prestao važiti.

 

7.4. Zbog toga je ovaj sud potvrdio pobijanu odluku za iznos od 4.546,10 kn/603,37 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, dok je istu preinačio za iznos od 7.270,20 kn/964,92 EUR na način da je za taj iznos odbio tužbeni zahtjev tužiteljice.

 

8. Kako je prvostupanjska odluka djelomično preinačena, to je ovaj sud primjenom članka 166. stavak 2. ZPP-a preinačio i odluku o naknadi parničnog troška.

 

8.1. Tužiteljica je u osnovi uspjela sa 100%, a u odnosu na visinu sa 38,47%, pa je ukupni uspjeh tužiteljice s obzirom na osnovu i visinu 69,23%. Uspjeh tuženika s obzirom na osnovu i visinu je 30,76%. Navedeni postotak uspjeha tuženika treba odbiti od uspjeha tužiteljice, pa proizlazi da je tužiteljica uspjela sa 38,47%, u kojem postotku joj treba tuženik naknaditi njezin trošak, a sukladno članku 154. stavak 2. ZPP-a. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio visinu troška tužiteljice u iznosu od 13.750,00 kn, pa kada se na taj iznos primijeni postotak uspjeha tužiteljice, proizlazi da je tuženik dužan tužiteljici naknaditi parnični trošak u iznosu od 702,05 EUR/5.289,62 kn, kako je to i suđeno ovom odlukom.

 

9. Tuženik je uspio sa svojom žalbom u omjeru od 61,53% pa bi mu tužiteljica bila dužna naknaditi trošak žalbe u tom postotku. Trošak žalbe iznosi 417,12 EUR, a sastoji se od nagrade punomoćniku tuženika za sastav žalbe po Tbr. 10.1. Tarife u iznosu od 248,75 EUR i PDV od 62,19 EUR te sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 106,18 EUR. 61,53% od 417,12 EUR iznosi 256,65 EUR/1.933,76 kn, koji iznos je tuženiku dosuđen na ime troškova žalbe.

 

10. U dijelu u kojem je pobijana odluka potvrđena riješeno je primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a, a u dijelu u koje je ista preinačena primjenom članka 373. točka 3. ZPP-a.

 

11. Točka II. izreke presude nije bila predmet drugostupanjskog postupka jer protiv iste nije izjavljena žalba.

 

Koprivnica, 12. rujna 2023.