Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Gž Ovr-93/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji mr. sc. Bojani Skenderović, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja H-Abduco d.o.o. iz Zagreba, Horvatova 80A, OIB: 13667298928, zastupanog po zaposleniku Juraju Marijačiću, protiv ovršenika Janka Brkića iz Pleternice, Vinogradska 8, OIB:00243085192, zastupanog po punomoćniku Velimiru Galiću, odvjetniku u Požegi, radi ovrhe na nekretninama, povodom žalbi ovrhovoditelja izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Požegi od 29. siječnja 2024. poslovni broj: Ovr-328/2021-22, dana 16. rujna 2025.,
r i j e š i o j e
Odbijaju se kao neosnovane žalbe ovrhovoditelja te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Požegi od 29. siječnja 2024. poslovni broj: Ovr-328/2021-22.
Obrazloženje
1.Pobijanim rješenjem suda prvoga stupnja riješeno je:
„ Određivanje i provođenje ovrhe u ovoj ovršnoj stvari, temeljem prijedloga za ovrhu ovrhovoditelja od 30. prosinca 2021, odgađa se po do pravomoćnog okončanja parničnog postupka radi utvrđivanja ništetnosti Ugovora o dugoročnom kreditu broj 9718-25140172/2008 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišne knjige od 19. rujna 2008., solemniziranog od strane javnog bilježnika Ante Brekala pod brojem Ov-16136/08, Aneksa uz Ugovor o dugoročnom kreditu broj 9718-25140172/2008 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišne knjige, soleminiziranog od strane javnog bilježnika Ante Brekala pod brojem Ov-1561/11, Ugovora o dugoročnom kreditu broj 9718-25140172/2009 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišne knjige od 4. veljače 2009., solemniziranog od javnog bilježnika Ante Brekala pod brojem Ov-1303/09 i Aneksa Ugovora o dugoročnom kreditu broj 9718-25140172/2009 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišne knjige, solemniziranog od strane javnog bilježnika Ante Brekala pod brojem Ov- 1566/11, (dalje: Ugovori o kreditu), koji se vodi kod ovoga suda pod posl. broj P- 443/2023.“
2. Pravovremenim i dopuštenim žalbama navedeno rješenje pobija ovrhovoditelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primijene materijalnog prava uz prijedlog ovome sudu da usvoji njegove žalbe te ukine ili preinači pobijano rješenje.
3. Odgovor na žalbe nije podnesen.
4. Žalbe ovrhovoditelja nisu osnovane.
5. Donoseći pobijano rješenje prvostupanjski sud nije ostvario žalbeni razlog iz čl. 50. st.1. toč. 1., 3., 5. i 6. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 73/17. i 131/20. dalje: OZ) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu st. 5. citirane odredbe, a niti i jednu bitnu povredu odredaba parničnog (ovršnog) postupka iz čl. 50. st. 5. OZ-a u vezi sa čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11. i 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19. dalje: ZPP) na koje povrede ovaj sud pazi također po službenoj dužnosti.
6. Suprotno žalbenim navodima ovrhovoditelja sud prvoga stupnja je činjenice bitne za odluku o prijedlogu ovršenika pravilno utvrdio i na isto je pravilno primijenio materijalno pravo.
7. Prilikom donošenja pobijanog rješenja prvostupanjski sud polazi od okolnosti da je ovrhovoditelj u konkretnom slučaju podnio prijedlog za ovrhu na temelju ovršnih javnobilježničkih akata kao ovršnih isprava te da iz sadržaja spisa predmeta proizlazi da se radi o Ugovorima o kreditu sklopljenima između Slavonske banke d.d. i Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. kao kreditora, a koje su tražbine prema ovršeniku ustupile ovrhovoditelju te trgovačkog društva Janko d.o.o. kao korisnika kredita i ovršenika kao jamca platca, sudužnika i založnog dužnika te Katice Varžak kao založnog dužnika. Sud ističe i da je rješenjem Županijskog suda u Rijeci posl. broj Gž Ovr-103/2022-2 od 20. prosinca 2022., ukinuto u ovom predmetu ranije doneseno rješenje o ovrsi pa kako bi sud ponovno odlučio o prijedlogu za ovrhu ovrhovoditelja, a imajući u vidu navode obrazloženja drugostupanjske odluke, (kao i zaključka usvojenog na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 11. ožujka 2022. u Zagrebu da je obveza ovršnog suda, u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu, a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe, neovisno da li je takav prigovor bio istaknut), to je saslušao ovršenika i zaključkom posl. broj Ovr-328/2021-20 od 8. studenog 2023. uputio ga da pokrene parnicu radi utvrđivanja ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu i Aneksa uz Ugovore o kreditu, što je ovršenik i učinio te se o tužbi raspravlja u predmetu prvostupanjskog suda poslovni broj P-443/2023.
8. Sud iz ovršnih isprava -utvrđuje nadalje da su krediti podignuti od strane trgovačkog društva Janko d.o.o. radi potreba njegovog poslovanja, a da je ovršenik dao u zalog nekretninu na kojoj je predloženo provođenje ovrhe kao osiguranje tih kredita. Međutim, pozivom na pravno shvaćanje zauzeto u Obavijesti Europske komisije – Smjernice za tumačenje i primjenu Direktive Vijeća 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL C 323, 27. rujna 2019.), prema kojem u slučaju kada se između prodavatelja robe ili pružatelja usluga i potrošača sklapa akcesorni ugovor, da je isti obuhvaćen Direktivom o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, čak i u slučaju ako se glavni ugovor sklapa između trgovačkih društava pa nije obuhvaćen područjem primjene Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, sud zauzima stav da se, u konkretnom slučaju, Ugovori o kreditu, na temelju kojih je ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu, između Hypo Alpe Adria banke odnosno Slavonske banke, kao pružatelja usluge i ovršenika Janka Brkića, kao potrošača, smatraju akcesornim ugovorima, a između Hypo Alpe Adria banke i Slavonske banke i Janko d.o.o. glavnim ugovorima, odnosno da predmetni ugovori predstavljaju potrošačke ugovore. U tom smislu sud ukazuje i na zaključak sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 11. ožujka 2022. i Smjernica za tumačenje i primjenu Direktive Vijeća 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, prema kojima iako tražbine ovrhovoditelja proizlaze iz citiranih ugovora o dugoročnom kreditu sklopljenih između trgovačkih društva, istima je ovršenik kao fizička osoba osnovao založno pravo na svojoj nekretnini, pa egzistira dužnost ovoga suda da po službenoj dužnosti ispita i utvrdi da li predmetne ovršne isprave sadrže nepoštene (ništetne) odredbe jer o tome ovisi odluka o osnovanosti predmetnog prijedloga za ovrhu.
9. Daljnjim pregledom ovršnih isprava - Ugovora o kreditu kao i iz iskaza ovršenika sud je utvrdio da ovršne isprave sadrže potencijalno nejasne odredbe koje je potrebno dodatno preispitati iz čega proizlazi mogućnost da bi predmetne odredbe mogle biti utvrđene kao nepoštene u smislu presude Europskog suda broj: EU C-407/18, pa kako je sud EU zaključio da u procesnoj situaciji u kojoj sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu, ne može provoditi kontrolu eventualne nepoštenosti odredbi sadržanih u ugovoru o kreditu, koji je sklopljen u obliku javnobilježničkog akta između trgovca i potrošača, čak i u slučaju ako se glavni ugovor sklapa između trgovačkih društava, i koji predstavlja ovršnu ispravu temeljem koje se ovrha provodi, već tu kontrolu tek naknadno i eventualno može učiniti parnični sud kojem će se ovršenik obratiti tužbom radi utvrđivanja ništetnosti takvih nepoštenih odredbi, i da je vjerojatno da će prodaja nekretnine biti dovršena prije nego što sud koji će odlučiti o meritumu donijeti odluku kojom će se eventualno utvrditi ništetnost te odredbe kao nepoštene, a šteta koju bi ovršenik kao založni dužnik u tom slučaju pretrpio svakako je nenadoknadiva, jer bi ovršenik izgubio nekretninu koja u naravi predstavlja kuću, sud je odlučio odgoditi određivanje i provođenje ovrhe.
10. U svojim žalbama ovrhovoditelj u bitnom ukazuje da je potpuno nesporno kako je predmetni Ugovor zaključen između dviju pravnih osoba i to Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. odnosno Slavonske banke d.d. kao vjerovnika i Janko d.o.o. kao korisnika kredita te da je namjena Ugovora rekonstrukcija i uređenje objekta. Stoga, ovrhovoditelj smatra kako nema osnova za odgodu ovrhe u slučaju kada je korisnik kredita pravna osoba, a sve u skladu s odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju i prema primjeni prava Europske Unije (presuda Kuhar/Addico Bank d.d.) koja se također odnosi na pravni odnos između trgovca i potrošača. Pored toga, ovrhovoditelj ukazuje kako ovršenik ničime nije dokazao niti jednu kumulativno propisanu pretpostavku za odgodu ovrhe, pa tako ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu niti je učinio vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a ujedno nije dokazao postojanje bilo kojeg od razloga iz točaka 1-11. st. 1. čl. 65. OZ-a također potrebnih za odgodu.
11. Suprotno žalbenim navodima ovrhovoditelja prvostupanjski sud je i po pravnom stavu ovog drugostupanjskog suda, pravilno cijenio presudu u predmetu C-407/18 (Kuhar c/a A. b. d.d.) u kojoj je Sud Europske unije analizirao načelo djelotvornosti primjene Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva Vijeća 93/13/EEZ), a u procesnoj situaciji u kojoj odredbe ovršnog nacionalnog zakonodavstva ne dopuštaju da ovršni sud u ovršnom postupku ispituje nepoštenost pojedinih ugovornih odredbi ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta. Sud je u tom postupku zauzeo pravno shvaćanje da Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba s gledišta načela djelotvornosti tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis poput onoga iz glavnog postupka, na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu na temelju ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene u smislu te direktive i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu.
12. Također, pravilno se prvostupanjski sud pozvao na Zaključak sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 11. ožujka 2022. prema kojem postoji obveza ovršnog suda da u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i sl.), a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, po službenoj dužnosti preispita sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe, a u slučaju sumnje da li su pojedine odredbe potrošačkog ugovora nepoštene, uputi ovršenika na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i odgodi ovrhu do odluke o dopuštenosti ovrhe.
13. S tim u vezi valja istaknuti da je Obaviješću Europske komisije - Smjernicama za tumačenje i primjenu Direktive Vijeća 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL C 323, 27. rujna 2019.) zauzeto pravno shvaćanje prema kojem u slučaju kada se između prodavatelja robe ili pružatelja usluga i potrošača sklapa akcesorni ugovor, isti je obuhvaćen Direktivom o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, čak i u slučaju ako se glavni ugovor sklapa između trgovačkih društava pa nije obuhvaćen područjem primjene Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.
14. Stoga, imajući na umu da je u konkretnom slučaju ovrha predložena na temelju ovršnih isprava koje čine javnobilježničke ovršne isprave – Ugovori o kreditu zaključeni između Slavonske banke d.d. Osijek i Hypo Alpe-Adra-Bank d.d. kao kreditora, Janko d.o.o. za proizvodnju i promet pekarskih i mlinarskih proizvoda Pleternica kao korisnik kredita, Janka Brkića kao sudužnika, jamca platca i založnog dužnika te Katice Varžak kao založnog dužnika to u skladu s već citiranim Zaključkom sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 11. ožujka 2022. i Smjernicama za tumačenje i primjenu Direktive Vijeća 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, iako tražbina ovrhovoditelja proizlazi iz ugovora sklopljenog između gospodarskih subjekata- banke kao davatelja kredita i društva sa ograničenom odgovornošću - u poslovne /gospodarske svrhe, ovršenik je istima, kao fizička osoba sklopio ugovor o založnom pravu kao akcesorni ugovor, pa ujedno imajući u vidu da je u tijeku parnični postupak radi utvrđenja ništetnosti predmetnih Ugovora o kreditu i njihovih aneksa, kao ovršnih isprava, egzistira dužnost prvostupanjskog suda da odgodi ovrhu do odluke o navedenom.
15. Imajući u vidu prethodno navedeno, žalbeni navodi kojima se ovrhovoditelj poziva na neispunjenost uvjeta iz čl. 65. st. 1. OZ za odgodu ovrhe, nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.
16. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju čl. 380. točke 2. ZPP u vezi s čl. 21. st. 1. OZ odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Varaždinu 16. rujna 2025.
Sutkinja
Bojana Skenderović
