REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj: Kž-35/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivane Dubravke Kovačević, predsjednice vijeća, te Gordane Paljevec i Ivane Bilušić, članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Slavice Horvačić, u kaznenom predmetu protiv optuženice DČ, zbog kaznenog djela iz članka 304. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12; 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 12. studenog 2024. broj K- 1785/2023, u sjednici održanoj 16. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski kazneni sud u Zagrebu je na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/2, 36/24 i 72/25 - dalje: ZKP/08) optuženicu DČ oslobodio optužbe zbog počinjenja kaznenog djela lažnog prijavljivanja kaznenog djela iz članka 304. stavka 1. KZ/11, činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci presude.
2. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 5. ZKP/08 i nužni izdaci optuženice padaju na teret proračunskih sredstava.
3. Pravodobnu žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
4. Odgovor na žalbu je podnijela optuženica osobno, u kojem ponavlja da nije počinila terećeno joj kazneno djelo.
5. Spis predmeta je dostavljen na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08 Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
6. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
7. Žalbom se upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 jer da su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i u znatnoj mjeri proturječni. Tako se ukazuje da je prvostupanjski sud rješenjem izdvojio dio navoda u izvješću policije na poleđini lista 12 spisa predmeta kao dokaze na kojima se ne može temeljiti sudska odluka, a u obrazloženju se poziva na navedeno izvješće u kojem se navodi tko je zatečen i da su te osobe upućene da stvari rješavaju privatnom tužbom. Osim toga, usprkos takvoj uputi optuženica podnosi kaznenu prijavu. Stoga smatra i da postoji znatna proturječnost između razloga pobijane presude u odnosu na sadržaj zapisnika i iskaza s sadržajem tih iskaza i zapisnika.
7.1. Neosnovano se ističe bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Naime, time što se prvostupanjski sud pozvao na dio izvješća u kojem se ne navodi što je tko od prisutnih rekao jer je taj dio izdvojen iz spisa predmeta, nije u nikakvom proturječju s razlozima rješenja o izdvajanju dijela tog izvješća, a potpuno je nejasno zbog čega bi postojalo proturječje između zapisnika tj. sadržaja tog izvješća da su stranke upućene problem riješiti privatnom tužbom pa da je usprkos tome optuženica podnijela kaznenu prijavu. Pri tom se ističe da je optuženica bila ovlaštena podnijeti kaznenu prijavu neovisno od toga što su rekli policijski službenici i kakvo je njihovo viđenje konkretne situacije. Posebno se ističe da je promašeno pozivanje na sadržaj kaznene prijave i obrane optuženice vezano za istaknutu bitnu povredu, uz napomenu žalitelju da kaznena prijava nije dokaz, već samo ima spoznaju vrijednost koja pomaže otkrivanju je li kazneno djelo počinjeno i počinitelja kaznenog djela.
7.2. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 476. stavka 1. ZKP/08 nije utvrđeno da bi bila počinjena istaknuta niti koja druga bitna povreda niti je povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženice.
8. U argumentaciji žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, žalitelj se ponovno poziva na dio izvješća da se problem riješi privatnom tužbom i da s obzirom na obranu optuženice koja je navela da je posudila mobitel UČ je neosnovano odbijen dokazni prijedlog za saslušanje policijskih službenika na okolnost da je optuženica pred njima izjavila da je mobitel posudila UČ. Također je, po žalitelju, vezano za utvrđivanje iste okolnosti neosnovano odbijen prijedlog za saslušanjem BČ koji nije dostupan sudu, a taj svjedok bi također potvrdio da je optuženica posudila mobitel UČ i da je podnijela lažnu prijavu za kazneno djelo krađe. Nastavno se smatra da zbog svega navedenog i pogrešne vrijednosne ocjene dokaza je činjenično stanje pogrešno utvrđeno.
8.1. Po ocjeni drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je proveo sve potrebne dokaze te ih je pravilno vrednovao kako pojedinačno, tako i u međusobnoj ukupnosti, na temelju takve ocjene dokaza je utvrdio odlučne činjenice i izveo pravilan zaključak da nema dokaza da bi optuženica počinila terećeno kazneno djelo na način kako joj se to stavlja na teret.
8.2. Naime, okolnost da je optuženica posudila mobitel UČ kako bi nazvao majku nije sporna pa je potpuno nepotrebno na tu okolnost provesti dokaz saslušanjem policijskih službenika, a tako i BČ, koji je uz to i nedostupan. Nadalje, s pravom je prvostupanjski sud zaključio da se ne može sa sigurnošću isključiti obrana optuženice. Naime, optuženica je detaljno i okolnosno opisala da je kod nje u stanu bilo više ljudi, između ostaloga su bili UČ i BČ, da je u jednom trenutku došlo do verbalnog sukoba između UČ i BČ koji su braća i da je navodno BČ uzeo mobitel UČ. Obojica su bila agresivna i ona se povukla u WC, a kasnije je BČ istjerao UČ iz stana i kad je UČ počeo lupati po vratima je pozvala policiju. U nastavku iznošenja obrane je izjavila da ju je pred policijom UČ zamolio da mu posudi mobitel da nazove majku jer nema kako ići kući, a nakon što je nazvao majku, vratio joj je mobitel, no nakon toga je ponovno zatražio mobitel, ona mu ga je posudila i mobitel joj nije vratio, već ga je stavio u džep i otišao. Također je izjavila da joj nije jasno zašto joj je rečeno da to rješava privatnom tužbom, a kako joj UČ nije vraćao mobitel, sljedećeg je dana otišla u policijsku postaju i prijavila je krađu. I konačno, a ono našto pravilno ukazuje i prvostupanjski sud, nije sporno da je 3. svibnja 2022. otišla s BČ do UČ da joj dobrovoljno vrati mobitel što je on odbio i tek po dolasku policije joj je vratio mobitel.
8.3. Povezujući obranu optuženice s iskazom svjedoka UČ, koji nije osporio da mu je u dva navrata optuženica, dok su bili kod nje u stanu, posudila mobitel da bi nazvao majku, da je bio sukob između njega i brata, da je mislio da je njegov mobitel kod UČ i DČ i da niti sljedećeg dana joj nije htio vratiti mobitel, tada s pravom zaključuje prvostupanjski sud da nije sa sigurnošću se mogla isključiti obrana optuženice i nije dokazano da bi optuženica počinila terećeno joj kazneno djelo.
9. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju članka 482. ZKP/08.
U Velikoj Gorici 16. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Ivana Dubravka Kovačević
