Poslovni broj P-10738/2021

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Vanesi Brizić Bahun, kao sucu pojedincu, na prijedlog višeg sudskog savjetnika-specijalista Maria Samardžića, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB:84397956623, zastupan po punomoćnici VI, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB:22694857747, zastupan po punomoćniku Denisu Laucu, odvjetniku u OD Grgić i partneri u Zagrebu, radi isplate, nakon održane javne, glavne rasprave, zaključene 03. rujna 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 16. rujna 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, isplati svotu od 74.841,50 kn/9.933,17 eura, sa zateznom kamatom koja teče od 03. svibnja 2021. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, u roku 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju platiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.250,00 eura sa zateznim kamatama tekućima od 16. rujna 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška u iznosu od 250,00 eura, kao neosnovan.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj je podnio tužbu u kojoj navodi da je osiguranik HZMO UI stradao kao vozač osobnog vozila u prometnoj nesreći koja se dogodila dana 08.07.1997., te je zadobio tjelesne ozljede. Nesreću je skrivio osiguranik tuženika FI, upravljajući automobilom reg. oznake [registarska oznaka]. Vozilo je bilo osigurano policom osiguranja br. [broj police osiguranja]. Sami događaj desio se na način da je osiguranik tuženika zbog neprilagođene brzine vozila istim prešao na prometnu traku kojom se kretao osiguranik tužitelja, pri čemu je udario u prednji dio vozila kojim je upravljao UI dok se isti kretao svojom prometnom trakom. Osiguranik tuženika, FI, proglašen je krivim i kažnjen po zakonu pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zagrebu, br. Ks-293/98 od 04.06.2001. Nadalje, osiguranik tužitelja, UI, vodio je sudski postupak za naknadu štete protiv tuženika, a u kojem je postupku pravomoćno utvrđena odgovornost tuženika. Predmet je vođen pred Općinskim sudom u Zagrebu pod posl. br. Pn-579/98 i okončan presudom od 11.11.1999. Pravomoćnim rješenjem tužitelja broj 30833 od 06.10.1998. priznato je osiguraniku tužitelja pravo na invalidsku mirovinu zbog predmetnog štetnog događaja priznatog kao ozljeda na radu. Također je pravomoćnim rješenjem tužitelja br. 30833 od 29.03.1999. osiguraniku tužitelja priznato pravo na novčanu naknadu za tjelesno oštećenje zbog predmetnog štetnog događaja. Isplatom mirovinskog primanja i naknade za tjelesno oštećenje tužitelj trpi štetu, te u skladu s odredbama članka 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju ( NN 157/13 ) ima pravo na naknadu štete. Pored svega navedenog, tužitelj je protiv tuženika povodom istog štetnog događaja, a za prethodno obračunsko razdoblje isplaćenih mirovinskih primanja već vodio sudski postupak za naknadu štete, a u kojem je pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu tuženik priznao svoju odgovornost, te je dana 31.01.2014. pod poslovnim brojem P-13971/01 sklopljena sudska nagodba. Za nastavno obračunsko razdoblje, zaključno sa 31.12.2013., tužitelj je tuženiku dostavio odštetni zahtjev kojem je udovoljeno u mirnom postupku na način da je tuženik isplatio tužitelju cjelokupni potraživani iznos naknade štete. Za razdoblje od 01.01.2014. do 30.09.2016. presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P-198/2016 od 28.09.2017. pravomoćno je utvrđena odgovornost tuženika za naknadu štete po istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi. Za razdoblje od 01.10.2016. do 28.02.2019. u tijeku je postupak radi naknade štete pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, P-12069/2019. Tužitelj je i nakon 28.02.2019. nastavio isplaćivati invalidsku mirovinu i novčanu naknadu za tjelesno oštećenje. Tako je za HZMO nastala šteta isplatom invalidske mirovine u razdoblju od 01.03.2019. do 28.02.2021. u iznosu od 62.823,66 kn. U istom razdoblju na ime novčane naknade za tjelesno oštećenje isplaćen je iznos od 12.017,84 kn. Ukupna šteta za HZMO je iznos od 74.841,50 kn ( 62.823,66 kn + 12.017,84 kn ) za isplaćena mirovinska primanja i novčanu naknadu za tjelesno oštećenje. Tuženik je odštetnim zahtjevom od 01.04.2021. pozvan da podmiri u mirnom postupku štetu nastalu za razdoblje od 01.03.2019. do 28.02.2021. u ukupnom iznosu od 74.841,50 kn. Tuženik do danas nije postupio po traženom. Tuženik odgovara tužitelju za štetu nastalu isplatom invalidske mirovine i novčane naknade za tjelesno oštećenje temeljem odredaba članka 160., a u vezi s člankom 163. Zakona o mirovinskom osiguranju. Tužitelj potražuje iznos od 74.841,50 kn/9.933,17 eura sa zateznim kamatama od 03. svibnja 2021. do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu prvenstveno ističe prigovor zastare potraživanja. Naime, u činjeničnim navodima tužbe se navodi kako se prometna nesreća dogodila dana 08.07.1997., te da svoje potraživanje temelji na rješenjima od 06.10.1998./29.03.1999 (datum pravomoćnosti rješenja), a kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnijeta dana 21.01.2022., jasno je da je nastupila zastara potraživanja u smislu odredbi iz članka 230. Zakona o obveznim odnosima. Naime, s obzirom da je od dana štetnog događaja, a i od dana pravomoćnosti rješenja protekao i rok od 5 godina jasno je da je u ovoj pravnoj stvari zastarjelo i samo pravo potraživanja tužitelja na naknadu štete. Osporava se tužba u cijelosti, te se predlaže sudu da tužitelja odbije s tužbenim zahtjevom uz naknadu parničnih troškova tuženiku. Tužitelj u činjeničnom opisu tužbe navodi kako se dana 08.07.1997. dogodila prometna nesreća koju je skrivio osiguranik tuženika, te da je u istoj osiguranik tužitelja UI zadobio tjelesne ozljede. Tuženik osporava činjenične navode tužbe s obzirom da tužitelj za svoje činjenične tvrdnje nije dostavio adekvatne dokaze. Slijedom navedenog, osporava se aktivna legitimacija tužitelja, ističe se prigovor promašene pasivne legitimacije, osporava se uzročna veza između utuženog potraživanja i predmetnog štetnog događaja, osporava se odgovornost u cijelosti. Iz činjeničnog opisa tužbe proizlazi da tužitelj od tuženika potražuje štetu nastalu isplatama mirovina i naknada za tjelesno oštećenje u periodu od 01.10.2016. do 28.02.2019. Tuženik smatra da je obvezu tuženika u konkretnom slučaju potrebno prosuđivati primjenom odredbe čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09; u daljnjem tekstu ZOOP), jer je to jedini zakon po kojem se mogu utvrđivati obveze tuženika u naknadi štete, a obzirom na njegov pravni status osiguratelja od obvezne automobilske odgovornosti za štete počinjene trećim osobama. Postojanje i opseg obveze tuženika, kao osiguratelja vozila na koje se ukazuje tužbom, regulirana je odredbom čl.27. ZOOP. Obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine osiguranika tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine utvrđene u slučaju povrede na radu, što se u konkretnom slučaju prema mišljenju tuženika nije ispunilo. Zakon o obveznim osiguranjima u prometu je lex specialis u materiji koje se tiču obveza osiguratelja preuzetih temeljem Ugovora o obveznim osiguranjima, odnosno u konkretnom slučaju polica obvezne automobilske odgovornosti. Zbog toga je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu lex specialis i u odnosu na Zakon o mirovinskom osiguranju, pa je neosnovano pozivanje tužitelja na odredbe čl.161. i čl.164. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13). Jasno je stoga da odredbe ZOMO-a na koje se poziva sud ne mogu priječiti primjenu odredbe čl.27. ZOOP-a u vezi utvrđenja obveze tuženika. Tuženik ističe da tužitelj nije dostavio financijsko računovodstveni dokaz da je izvršio isplate, kao ni dokaz na koji je način utvrđen iznos koji potražuje. Tuženik osporava istinitost i vjerodostojnost dokumentacije koju dostavlja tužitelj, te se predlaže sudu da obveže tužitelja da dostavi dokaze o izvršenoj isplati – bankarske potvrde, te da se na trošak i rizik tuženika izvede dokaz financijskim vještačenjem. Osporava se osnovanost i visina tužbe i postavljenih tužbenih zahtjeva, te se predlaže sudu da tužitelja odbije u cijelosti uz naknadu parničnih troškova.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u zapisnik o uviđaju (stranica 6-9 spisa), presudu Općinskog suda u Zagrebu KS-293/98 od 04. lipnja 2001. (stranica 10-15 spisa), presudu Općinskog suda u Zagrebu Pn-579/98 od 11. studenoga 1999. (stranica 16-21 spisa), rješenje tužitelja od 06. listopada 1998. (stranica 22-24 spisa), rješenje tužitelja od 29. ožujka 1999. (stranica 25-26 spisa), obračun tužitelja (stranica 52-53 spisa), ispis doznačenih mirovinskih primanja osiguranika UI (stranica 118-128 spisa), izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Zdravku Brestovcu.

4. Sud nije čitao niti pribavljao ostale predložene isprave, jer je činjenično stanje dovoljno utvrđeno, pa je isto bilo nepotrebno.

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje:ZPP) ovaj sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet spora je potraživanje tužitelja za naknadu štete koju je pretrpio isplatom invalidske mirovine i naknade za tjelesno oštećenje svojem osiguraniku UI za razdoblje od 01. ožujka 2019. do 28. veljače 2021. s osnova invalidske mirovine, budući da je prometna nezgoda za koju je kriv osiguranik tuženika utjecala na umirovljenje.

7. Između stranaka nije sporno:

-da je osiguranik tuženika FI proglašen krivim za izazivanje prometne nesreće pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zagrebu KS-

293/98 od 04. lipnja 2001.,

-da je tužitelj rješenjem od 06. listopada 1998. svojem osiguraniku UI priznao invalidsku mirovinu i to zbog povrede na radu,

-da je tužitelj rješenjem od 29. ožujka 1999. svojem osiguraniku UI priznao naknadu za tjelesno oštećenje i to zbog povrede na radu.

8. Sporna je između stranaka odgovornost tuženika, aktivna legitimacija tužitelja, pasivna legitimacija, osnova i visina tužbenog zahtjeva, uzročno posljedična veza između prometne nezgode i odlaska u mirovinu, da li je tužitelj isplaćivao mirovinu i naknadu svom osiguraniku te je istaknut prigovor zastare.

9. Sporno je i pravno pitanje primjene zakona, jer tužitelj tvrdi i svoj zahtjev temelji na članku 161. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22., dalje:ZOMO) kojim je propisano da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju.

10. Člankom 164. stavak 1. ZOMO-a propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete).

11. Nasuprot tome, tuženik tvrdi da se treba primijeniti članak 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05., 36/09. , 75/09., 76/13., 152/14., 155/23., dalje:ZOOP), kojim je propisano: (1.) Društvo za osiguranje obavezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

(2.) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznosi mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.

(3.) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

(4.) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovog članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

12. Pravnu dilemu temeljem kojeg propisa se ima presuditi obveza tuženika, kao osiguravatelja štetnika, za isplatu štete koju trpi mirovinsko osiguranje razriješio je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-x- 388/2018 od 25. kolovoza 2020. na način da je zauzeto pravno shvaćanje prema kojem je za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine. Istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je i u kasnijim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske npr. Rev-5292/19 od 16. lipnja 2020., Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022., Rev-552/2022 od 17. svibnja 2022. i Rev- 850/2022 od 25. listopada 2022.

13. Ostala sudska praksa koju je tužitelj dostavio nije relevantna odnosno primjenjiva u konkretnom predmetu niti je od utjecaja što je tužitelj u ranijem parničnom postupku uspio u sporu za naknadu štete za ranije isplate.

14. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Zdravka Brestovca proizlazi da ne postoji razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu UI. Tužba se pored isplaćenih iznosa invalidske mirovine odnosi i na isplaćene naknade za tjelesno oštećenje nastalo zbog povrede na radu, a utuženi iznos po ovoj osnovi je 12.017,84 kuna.

15. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka Zdravka Brestovca i to stoga što smatra da je isti dan stručno i obrazloženo, u skladu sa pravilima struke i uvida u priloženu dokumentaciju te stranke nisu imale primjedbe na isto.

16. Dakle, kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, tada se obveza tuženika određuje prema članku 27. stavak 2. i 3. ZOOP-a i ta obveza postoji samo ako postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koja se isplaćuje i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu.

17. Prema tome, tužitelju ne pripada pravo na naknadu štete u visini cjelokupnog iznosa mirovine koju isplaćuje svojem osiguraniku, već štetu čini iznos eventualne razlike između isplaćene invalidske mirovine i pretpostavljene mirovine za slučaj ozljede na radu.

18. Tužitelj je dostavio obračun isplaćenih invalidskih mirovina i izvod iz isplata mirovina i naknade za tjelesno oštećenje, dakle, izvršenih svih isplata, a što ne dokazuje štetu koju je tužitelju dužan nadoknaditi tuženiku u smislu članka 27. stavak 2. i 3. ZOOP-a.

19. U odnosu na naknadu za tjelesno oštećenje isto ne predstavlja štetu koju je dužan naknaditi tuženik sukladno čl. 27. ZOOP-a.

20. Budući da vještačenjem nije utvrđeno kako tuženik trpi štetu sukladno članku 27. stavak 3. ZOOP-a niti naknada za tjelesno oštećenje predstavlja štetu koju je dužan naknaditi tuženik sukladno čl. 27. ZOOP-a, ovaj sud zaključuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

21. Budući da je zbog gore navedenih razloga tužbeni zahtjev odbijen, sud nije posebno utvrđivao odgovornost tuženika niti obrazlagao prigovor uzročno- posljedične veze između zadobivenih ozljeda i umirovljenja osiguranika tužitelja te nije izveden dokazni prijedlog vještačenjem po vještaku medicine rada i prometnim vještačenjem, kao niti ostali predloženi dokazi na tu okolnost kao i predloženi dokaz financijskim vještačenjem na okolnost isplata tužitelja svom osiguraniku.

22. Iz gore navedenog razloga sud nije utvrđivao ni ostale sporne činjenice niti izvodio i ocjenjivao ostale dokaze i prigovore stranaka te ih nije posebno ni obrazlagao.

23. U odnosu na prigovor zastare isti je neosnovan, jer šteta nastaje svakom isplatom mirovine i naknade, pa kako se radi o isplatama u razdoblju od 01. ožujka 2019. do 28. veljače 2021., a tužba je podnesena 27. prosinca 2021., očito je da je podnesena u roku iz čl. 230. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje:ZOO).

24. Tuženik je uspio u postupku te je sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a tužitelj dužan naknaditi troškove postupka tuženiku, a odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 155. ZPP-a, a isti troškovi odmjereni su sukladno vrijednosti predmeta spora, postavljenom zahtjevu za nadoknadu troškova postupka i Tbr. 52. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje:OT) te da na sve obavljene radnje odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost.

25. Slijedom navedenog, tuženiku je valjalo priznati troškove postupka, kao potrebne za vođenje parnice, koji se sastoje od troška sastava odgovora na tužbu, sastav obrazloženog podneska od 03. rujna 2025. (Tbr. 8./1. OT), zastupanja na ročištima 09. veljače 2023. i 03. rujna 2025. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju po 100 bodova. Dakle, ukupno 400 bodova, pa s obzirom na vrijednost boda od 2 eura, uvećanog za pripadajući PDV 25%, ukupno iznosi 1.000,00 eura. Tuženiku pripada i trošak predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 250,00 eura, koje je bilo potrebno za postupak.

26. Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 06. travnja 2024., jer istim dostavlja vještačenje iz nekog drugog postupka, koje nije korišteno u ovom postupku, pa isti nije bio potreban za parnični postupak.

27. Na taj je način tuženiku ukupno dosuđena naknada troška od 1.250,00 eura, sa zateznim kamatama na trošak sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, dok je za ostatak zahtjeva odbijen.

28. Slijedom navedenog je odlučeno kao u izreci presude.

U Zagrebu dana 16. rujna 2025. godine

Sutkinja

Vanesa Brizić Bahun

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude odnosno od dana dostave prijepisa ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (Čl. 335. Zakona o parničnom postupku). Žalba se podnosi pisano u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke putem ovog suda,a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Oglasna ploča suda 8 dana