Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-1153/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Zinke Bulka, predsjednice vijeća, Ankice Jakovina, sutkinje izvjestiteljice i Vitomira Boića, člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja Mjesni odbor Poljica, Malinska 14, Poljica, OIB: 97406631076 i 2. tužitelja Mjesni odbor Milohnić, Malinska, Milohnići 62, OIB: 08886618364, koje zastupa punomoćnik Đorđe Perković, odvjetnik u Rijeci, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 66486182714, koje zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci, Frana Supila 16, radi utvrđenja prava služnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Crikvenici Stalna služba u Krku poslovni broj P-498/2023-5 od 11. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 16. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba 1. tužitelja Mjesnog odbora Poljica i 2. tužitelja Mjesnog odbora Milohnić kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici Stalna služba u Krku poslovni broj P-498/2023-5 od 11. srpnja 2024.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem da postoji pravo nepravilnih poljskih i šumskih služnosti u korist 1. tužitelja Mjesnog odbora Poljica i 2. tužitelja Mjesnog odbora Milohnić, na nekretninama upisanim u zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba Krk, i to: k. č. br. [katastarska čestica], u naravi šuma bez upisane površine (stvarna površina 810.786 m2), upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i k. č. br. [katastarska čestica], u naravi šuma bez upisane površine (stvarna površina 456.462 m2), upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] što je tužena Republika Hrvatska dužna priznati tužiteljima, te trpjeti da tužitelji izvršavaju sadržaj tih služnosti, slijedom čega se tuženoj zabranjuje bilo kakvo uznemiravanje ili onemogućavanje sadržaja nepravilnih stvarnih poljskih i šumskih služnosti, kao i sa zahtjevom da se odredi uknjižba prava služnosti u zemljišnim knjigama kao tereta na navedenim nekretninama te sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka (stavak I. izreke), a nalaže tužiteljima da tuženoj nadoknade trošak parničnog postupka u iznosu od 400,00 EUR-a (stavak II. izreke).
2. Protiv navedene presude žale se tužitelji zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troškova parničnog i žalbenog postupka.
3. Žalba nije osnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem postojanja prava nepravilnih služnosti (poljskih i šumskih služnosti) na nekretninama označenim kao k. č. br. [katastarska čestica], u naravi šuma bez upisane površine (stvarna površina 810.786 m2), upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i k. č. br. [katastarska čestica], u naravi šuma bez upisane površine (stvarna površina 456.462 m2), upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [adresa]
5. Ispitujući pobijanu presudu nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuju tužitelji jer ista sadrži jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama zbog čega se može ispitati. Također, nisu počinjene niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
6. Sud prvoga stupnja temeljem utvrđenja da tužitelji u činjeničnim navodima tužbe svoj tužbeni zahtjev temelje na dosjelosti-dugogodišnjim korištenjem predmetnih nekretnina od strane mještana koji žive na područjima tih Mjesnih odbora, da tužitelji na kojima je bio teret dokazivanja nisu dokazali da je bilo u njihovu, bilo u korist njihovih prednika, bila ugovorena bilo kakva služnost, primjenom odredaba čl. 189., čl. 218. st. 2. te čl. 202. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje u tekstu: ZVDSP) odlučuje kao u izreci pobijane presude.
7. Takva činjenična utvrđenja i odluku suda prvoga stupnja prihvaća u cijelosti i ovaj drugostupanjski sud, a ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima tužitelja.
8. Naime, odredbom čl. 189. st. 1. ZVDSP propisano je da služnost koja je po svojoj naravi stvarna može se osnovati na poslužnoj nekretnini i u korist određene osobe (nepravilna služnost).
9. Iz navedenog proizlazi da je nepravilna služnost ona koja je po svojoj prirodi stvarna, ali se osniva na poslužnoj nekretnini u korist određene osobe pa se na nju primjenjuju pravila o osobnim služnostima stoga se takva služnost, kao ni druge osobne služnosti ne može steći temeljem dosjelosti već na temelju pravnog posla (čl. 218. st. 2. ZVDSP), niti se ona može prenositi s ovlaštenika na drugu osobu, niti su osobne služnosti nasljedive (čl. 202. ZVDSP).
10. Tužitelji u tužbi nisu tvrdili da su temeljem pravnog posla stekli pravo služnosti na nekretninama tužene, slijedom čega je pravilno prvostupanjski sud zaključio da nije moguće dosjelošću steći nepravilnu služnost jer se dosjelošću mogu stjecati samo stvarne služnosti te je pravilnom primjenom materijalnog prava odbio tužbeni zahtjev.
11. Žalbeni navodi tužitelja predstavljaju iznošenje vlastitih pravnih shvaćanja koja, međutim, nemaju uporišta u navedenim relevantnim materijalnopravnim odredbama, a kako je u pogledu primjene materijalnog prava sud prvoga stupnja iznio valjane i potpune razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.
12. Tužitelji u žalbi ničim ne osporavaju visinu dosuđenih troškova postupka, a kako ovaj sud ne pazi na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, to i ovaj sud odluku o troškovima postupka utemeljenu na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP nalazi pravilnom i zakonitom, kako po osnovu, tako i po visini odmjerenih troškova.
U Velikoj Gorici 16. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Zinka Bulka