Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Broj: Gž-531/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R  J  E  Š  E  N  J  E

Županijski sud u Vukovaru, OIB: 92599990351, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Željka Marin, kao predsjednika vijeća, te suca izvjestitelja Vesne Vrkić Perak i Ane Bosančić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Dubravku Arapović, odvjetniku iz Dubrovnika, protiv tuženika Adikko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupan po OD Šavorić & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku broj: P-2469/2015. od 18. ožujka 2025. ispravljena rješenjem istoga suda i broja od 4. travnja 2025. i rješenja Općinskog suda u Dubrovniku broj: P-2469/2015. od 4. travnja 2025. (pogrešno navedeno 2024.), na sjednici vijeća održanoj dana 16. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Odbijaju se žalbe tuženika kao neosnovane, te se prvostupanjska presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj: P-2469/2015. od 18. ožujka 2025. ispravljena rješenjem istoga suda i broja od 4. travnja 2025. i rješenje Općinskog suda u Dubrovniku broj: P-2469/2015. od 4. travnja 2025. (pogrešno navedeno 4. travnja 2024.) potvrđuju.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Dubrovniku broj: P-2469/2015. od 18. ožujka 2025. ispravljena rješenjem istoga suda i broja od 4. travnja 2025. utvrđeno je da je ništetna i bez pravnog učinka odredba članka 6. Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini koji je dana 11. studenoga 2004. solemniziran kod javnog bilježnika kojom je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva i da je banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno odluci banke (točka I. izreke), te naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 7.556,36 kuna odnosno 1.002,90 EUR-a sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose kako je to pobliže navedeno u izreci (točka II. izreke), kao i naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.414,64 EUR-a (točka III. izreke).

2. Protiv navedene presude žalio se tuženik zbog bitne povrede odredaba postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troškova postupka ili ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. Rješenjem prvostupanjskog suda broj: P-2469/2015. od 4. travnja 2025. (pogrešno navedeno 4. travnja 2024.) ispravljen je ukupni iznos naveden u točki II. presude od 18. ožujka 2025. na način da umjesto 7.556,36 kuna ispravno glasi 1.002,90 EUR-a, dok je u ostalom dijelu presuda ostala neizmijenjena.

4. Protiv navedenog rješenja tuženik se također žalio zbog bitne povrede odredaba postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da se pobijano rješenje ukine uz naknadu troška žalbenog postupka.

5. Odgovor na žalbe nije podnesen.

6. Žalbe tuženika nisu osnovane.

7. Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, a slijedom toga i zahtjev za isplatom preplaćenog iznosa kredita zbog te ništetnosti.

9. Između stranaka nije sporno da su sklopile Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini dana 9. studenoga 2004. temeljem kojeg je tužitelju isplaćen kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 46.500,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju kreditora za CHF uz kamatnu stopu od 5,25% godišnje a koja je promjenjiva odlukom banke.

Nije sporno ni to da je kredit otplaćen i da je kamatna stopa tijekom otplate kredita više puta mijenjana.

10. Knjigovodstveno financijskim vještačenjem je utvrđeno da je zbog promjene kamatne stope tijekom otplate kredita u odnosu na početno ugovoreno tužitelj platio više 7.556,36 kuna odnosno 1.002,90 EUR-a.

11. Prvostupanjski sud opravdano utvrđuje nepoštenim odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi spornog Ugovora o kreditu u smislu Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03.) kojima su regulirani pojam nepoštene ugovorne odredbe i okolnosti koje se uzimaju u obzir prilikom ocjene ugovora.

12. Protivno žalbenim navodima prvostupanjski sud se osnovano poziva na pravna stajališta sudova u postupku kolektivne zaštiti potrošača u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012. kojim se utvrđuje ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF a koja je potvrđena u pogledu promjenjive kamatne stope presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-7129/2013. od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-249/2014. od 9. travnja 2015. a u pogledu valutne klauzule presudom Visokog trgovačkog suda broj: Pž- 6632/2017. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2221/2018.

13. Prigovor zastare koji je tuženik istakao pravilno je odbijen, a što potvrđuje i pravni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu broj: Rev-2245/2017. prema kojem stavu su prekid i ponovni tijek zastare vezani za podnošenje tužbe u kolektivnom sporu i pravomoćnost presuda koje su donesene imajući u vidu svrhu postupka kolektivne zaštite potrošača.

Navedenom odlukom Vrhovni sud Republike Hrvatske, koja je obvezujuća za niže stupanjske sudove je zauzeo pravni stav o tijeku i nastupu zastare, pa tužitelj nije trebao podnijeti vlastitu tužbu nevezano za tijek postupka zaštite kolektivnih interesa.

Zastarni rok od pet godina iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21. – u nastavku teksta: ZOO) prekinut je podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu a ponovno je počeo teći pravomoćnošću odluka o ništetnosti ugovornih odredbi.

Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012. postala je pravomoćna 13. lipnja 2014. u pogledu ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi a 3. rujna 2019. u pogledu ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli pa kako je tužba podnesena 22. prosinca 2015., zastara nije nastupila.

14. Tužitelj nije trebao dokazivati da je sadržaj Ugovora o kreditu istovjetan sadržaju ugovora o kreditu koji su pobijani u navedenom predmetu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske jer je sporni Ugovor sklopljen 9. studenoga 2004. a u kolektivnom sporu je utvrđeno da je između ostalih i tuženik odnosno njegov prethodnik u razdoblju kada je sklopljen predmetni Ugovor povrijedio kolektivne interese i prava potrošača jer je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika a da se prije i u vrijeme zaključenja spornog ugovora o tome nije pojedinačno pregovaralo niti su utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

15. Odredbom članka 502c. Zakona o parničnom postupku propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502a. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) i da je u tom slučaju sud vezan za utvrđenje u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

16. Sporni Ugovor sklopljen je upravo u periodu koji se navodi i u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012. a knjigovodstveno financijskim vještačenjem je utvrđena visina preplate.

17. Sud Europske unije u predmetu C-118/17. točka 45. je stajališta da se utvrđenjem nišetnosti navedenih odredbi omogućava ponovna uspostava pravne i činjenične situacije u kojoj bi se tužitelj nalazio da navedene (nepoštene) odredbe nisu korištene u ugovoru.

18. Tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari glasi i na isplatu, tužitelj je kao dokaz da je pretplatio iznose predložio vještačenje kojim je to i utvrđeno pa je prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbe članka 1111. i članka 115. Zakona o obveznim odnosima obvezao tuženika na isplatu utuženog iznosa na koji iznos je isti dužan platiti i zakonsku zateznu kamatu jer je nesavjesni stjecatelj.

19. Neosnovan je žalbeni navod da je odluka suda da ne izvodi dokaz saslušanjem tužitelja i svjedoka pogrešna zbog čega da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno jer je tužitelj prema stanju spisa saslušan na ročištu 20. veljače 2025. a tuženik je podneskom od 13. veljače 2025. obavijestio sud da odustaje od prijedloga za saslušanjem svjedoka TJ (ranije K).

20. Prvostupanjski sud je rješenjem od 4. travnja 2025. (pogrešno navedeno 2024.) ispravio ukupni iznos naveden u točki II. presude od 18. ožujka 2025. na način da umjesto 7.556,36 kuna ispravno glasi 1.002,90 EUR-a, dok tuženik smatra da to nije mogao učiniti jer je time prekoračio tužbeni zahtjev.

Protivno međutim žalbenim navodima sud je to učinio sukladno odredbama Zakona o uvođenju EUR-a kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj: 57/22., 88/22.) i preračunao iznos od 7.556,36 kuna u 1.002,90 EUR-a koje znanje sud ima da bi to i sam mogao preračunati, a to je i naveo u svom obrazloženju u točki 21.1., te u izreci pod točkom II. kada je na pojedinačne iznose preračunate u EUR-o dosudio kamatu.

Ispravkom presude prvostupanjski sud nije tužitelju dosudio ništa novo odnosno što već nije, nego je samo preračunao 7.556,36 kuna u 1.002,90 EUR-a za što ima znanje, te stoga time što je ispravio ukupni iznos nije prekoračio tužbeni zahtjev i odlučio o nečem drugom a ne o onome što je traženo pa protivno žalbenim navodima nije počinio povredu postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točke 12. Zakona o parničnom postupku.

21. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i 155. Zakona o parničnom postupku a ista je obrazložena i sukladna Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

22. Slijedom izloženog, valjalo je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. i 380. točka 2. Zakona o parničnom postupku žalbe tuženika odbiti, a presudu i rješenje potvrditi.

23. Odluka o trošku žalbenog postupka tuženika temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. Zakona o parničnom postupku.

Vukovar, 16. rujna 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Željko Marin