REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj: Kž-93/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivane Dubravke Kovačević, predsjednice vijeća, te Gordane Paljevec i Ivane Bilušić, članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Slavice Horvačić, u kaznenom predmetu protiv optuženika FĆ, zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12; 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika protiv presude Općinskog suda u Splitu od 19. rujna 2024. broj K-1103/2022, u sjednici održanoj 16. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom je Općinski sud u Splitu je na temelju članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12
– odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/2, 36/24 i 72/25 - dalje: ZKP/08) stavio izvan snage kazneni nalog toga suda broj K-1103/2022 od 18. listopada 2022. te je nakon toga na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08 optuženika FĆ oslobodio optužbe za počinjenje kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 1. KZ/11, činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci presude.
2. Na temelju članka 158. stavka 3. ZKP/08 oštećenica DĆ je s imovinskopravnim zahtjevom upućena u parnicu.
3. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 5. ZKP/08 i nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
4. Pravodobnu žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
5. Odgovor na žalbu nije podnesen.
6. Spis predmeta je dostavljen na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08 Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
7. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
8. U argumentaciji žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj osporava vrijednosnu ocjenu dokaza navodeći da se presuda temelji na iskazima svjedoka koji su u dobrim odnosima s optuženikom i njihovi iskazi nisu relevantni, dok s druge strane ne pridaje dovoljno važnosti korespondenciji između oštećenice i supruge optuženika iz koje je razvidno da je oštećenica molila povrat novca, a supruga optuženika je obećala povrat novca jer se nisu ispoštovali rokovi. Imajući u vidu sadržaj poruka očito da je upravo optuženik govorio svojoj supruzi što treba odgovoriti na poruke oštećenice jer nije za vjerovati da bi supruga optuženika samoinicijativno slala takve poruke. Upravo iz navedenog je razvidno da od samog početka optuženik nije imao namjeru obaviti posao i da je održavao u zabludi oštećenicu.
8.1. Po ocjeni drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je proveo sve potrebne dokaze te ih je pravilno vrednovao kako pojedinačno, tako i u međusobnoj ukupnosti, i na temelju takve ocjene dokaza je utvrdio odlučne činjenice i izveo pravilan zaključak da nema dovoljno dokaza da bi optuženik počinio terećeno kazneno djelo na način kako mu se to stavlja na teret.
8.2. Naime, a kako to utvrđuje i prvostupanjski sud, optuženik nije osporio da je prvi puta se dogovarao za posao u 2021. za vrijeme korone te je dogovoreno da će zajedno s ĆĆ obaviti sve unutarnje radove, no do realizacije posla nije došlo te ga je ponovno kontaktirala oštećenica tijekom travnja i svibnja 2022. radi vanjskog žbukanja, vrijednost posla je bila oko 20.000,00 kuna i odmah joj je rekao da prije listopada ne može započeti radove, a osim toga tada više ne bi bilo gostiju pa bi on i radnici mogli spavati u kući oštećenice, pri čemu je tada imao obaviti i završiti radove u Šibeniku. Jednako tako optuženik ne osporava da je od oštećenice primio uplatu od 2.400,00 kuna i kasnije još 270,00 kuna za dvije klupice, koje je i kupio. Naknadno je uplatila još 3.600,00 kuna, pri čemu navodi da u te iznose su uračunati njegovi troškovi dolaska iz Imotskog i troškovi za prehranu radnika. Optuženik navodi da bez da mu je išta rekla je u osmom mjesecu oštećenica angažirala očito jeftiniju radnu snagu koja je obavila taj posao, osporava da joj se nije javljao na telefon, a oštećenica je počela slati poruke njegovoj supruzi i ne zna je li se ona nastavila dopisivati s oštećenicom. Smatra da s tri dolaska iz Imotskog uz plaćanje trajekta su nastali troškovi od oko 3.000,00 kuna. U odnosu na vrijeme obavljanja radova se radilo o njihovom usmenom dogovoru, a nakon što ga je prijavila više s njom nije želio komunicirati.
8.3. Nadalje, kod kaznenog djela prijevare je odlučno ne samo utvrditi je li već u trenutku sklapanja posla postojala prijevarna namjera kod optuženika, već se ima cijeniti i ponašanje optuženika neposredno nakon sklapanja posla. Stoga se neosnovano u žalbi navodi da su iskazi svjedoka AĆ i BĆ ireleventani. Naime, svjedok AĆ koji je susjed optuženika je iskazao da mu je negdje 2022. optuženik rekao da ima posao na Hvaru i da mu osigura skelu, mješalicu i druge stvari potrebne za obavljanje radova, sve je to pripremio na Jelsi, da bi ga naknadno optuženik obavijestio da je gospođa odustala i angažirala drugog izvođača. Iz iskaza svjedoka ĆĆ bi proizlazilo da ga je kontaktirao optuženik, otišli su na Hvar, troškove puta su podijelili, da su u mjestu Pitve se susreli s oštećenicom, trebali su sve vezano za posao podijeliti i zaradu i troškove, da su dogovorili posao „na crno“, no posao je propao. Jednako tako iz iskaza supruge optuženika bi proizlazilo da je oštećenica uznemiravala cijelo selo pa i njezinog poslodavca vezano za novac pa je čak se morala opravdavati svom poslodavcu i kada ju je nazvala oštećenica je rekla da njezin suprug uvijek pošteno odradi posao, a da ako je nešto dužan da će to i vratiti. Po onome što ona zna dogovorili su posao i suprug je radi dogovora najmanje dva do tri puta išao na dogovor s oštećenicom.
8.4. Pravilno prvostupanjski sud dovodi u pitanje iskaz oštećenice vezano za konkretan dogovor i početak radova jer nije postojao pisani ugovor, da nije životno ni logično da bi se odmah po dogovoru počelo s građevinskim radovima i da bi se odmah i završili unutar dva do tri tjedna, jer oštećenica spominje da su radovi trebali biti gotovi prije Uskrsa, kao i da se na temelju provedenih dokaza i iskaza svjedoka RĆ i ĆĆ i supruge optuženika ne može sa sigurnošću isključiti obrana optuženika da je rekao da će kad završi trenutni posao u joj obaviti radove negdje u listopadu kad bi on i njegovi radnici mogli spavati u kući oštećenice. Osim toga, a što je važno za subjektivni element terećenog kaznenog djela, nije sporno da je za novac koji je dobio od oštećenice optuženik i kupio dvije klupice, da je odmah po dogovor s oštećenicom zatražio od AĆ da mu vezano za taj posao osigura skelu, mješalicu i slično pa te činjenice ukazuju da se ne može sa sigurnošću otkloniti obrana optuženika da nije imao namjeru prevariti niti dovesti u zabludu oštećenicu. Pitanje dugovanja samo po sebi ne znači i da su sa sigurnošću utvrđeni bitni elementi terećenog kaznenog djela.
9. Kako tijekom postupka, a kako to zaključuje i prvostupanjski sud, nije moguće izvan svake razumne sumnje otkloniti obranu optuženika, to je neosnovan prigovor državnog odvjetnika u odnosu na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.
10. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 476. stavka 1. ZKP/08 drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bila počinjena kakva bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon.
11. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju članka 482. ZKP/08.
U Velikoj Gorici 16. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Ivana Dubravka Kovačević
