REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kž-358/2025-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Ivane Bilušić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Mihetec kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog HM, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavaka 2. i 3. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog HM, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Kov- 264/2025 od 5. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj 16. rujna 2025.,
r i j e š i o j e
Žalba okrivljenog HM odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim, uvodno navedenim rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog HM, pod točkom I. izreke je, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25. – dalje: ZKP/08.), protiv okrivljenog HM produljen istražni zatvor, određen rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Kir-623/2025 od 18. srpnja 2025. i produljen rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Kir-710/2025 od 14. kolovoza 2025., iz zakonske osnove sadržane u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a zbog osnovane sumnje na počinjenje kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavaka 2. i 3. KZ/11., kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavaka 1. i 2. KZ/11. i dva kaznena djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11. Pod točkom II. izreke je okrivljenom HM u istražni zatvor uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od njegova uhićenja 16. srpnja 2025. pa nadalje.
2. Pravodobnu žalbu podnio je okrivljeni HM po braniteljici po službenoj dužnosti Danijeli Blažević, odvjetnici iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom usvojiti žalbu i ukinuti pobijano rješenje.
3. Spis predmeta je u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. u vezi s člankom 495. ZKP/08. dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
4. Žalba okrivljenog HM nije osnovana.
5. Žalitelj u žalbi navodi da u pobijanom rješenju nedostaju „važni dijelovi obrazloženja“ te da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost, a čime sadržajno upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Nadalje, žalitelj smatra da je sud samo zbog činjenice da je okrivljenik ranije prekršajno osuđivana osoba donio pogrešan zaključak o postojanju okolnosti koje upućuju na iteracijsku opasnost. Žalitelj ističe da istražni zatvor predstavlja najtežu mjeru kojom se pojedincu oduzima temeljno ljudsko pravo na osobnu slobodu te da se ista svrha mogla postići i izricanjem mjera opreza iz članka 98. ZKP/08. Isto tako, sestra okrivljenika je spremna prihvatiti istoga kod sebe na stanovanje u [adresa], a isti može, dok postupak traje, boraviti i kod bratića na adresi koja je udaljena od mjesta prebivališta okrivljenika, uz izricanje mjera zabrane približavanja majci, zabrane uspostavljanja veze s majkom i udaljenja iz doma.
6. U odnosu na žalbene navode kojima žalitelj paušalno upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, potrebno je napomenuti da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog HM iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Naime, prvostupanjski sud je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, a koja se žalbom niti ne osporava, tako i one koji se odnose na postojanje posebnih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Isto tako, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da blaže mjere predviđene odredbama ZKP/08. nisu prihvatljiva zamjena za istražni zatvor.
6.1. Slijedom navedenog, neosnovani su paušalni prigovori žalitelja da nedostaju „važni dijelovi obrazloženja“ te da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost. Naime, pobijano rješenje je u cijelosti sastavljeno sukladno odredbama članka 124. ZKP/08., a za odluku su, u svim njenim dijelovima, izloženi jasni, valjani i dostatni razlozi, koji su adekvatno konkretizirani i dovoljno analizirani i na koje se upućuje žalitelj, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Stoga nije ostvarena bitna povreda odredba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na koju sadržajno upire žalitelj, bez navođenja oblika istaknute bitne povrede. Također se ističe žalitelju da subjektivno nezadovoljstvo kvalitetom i navodno nedovoljnom količinom izloženih razloga ne opravdava niti jedan oblik bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. ZKP/08.
7. Nadalje, protivno daljnjim prigovorima žalitelja, pravilno je utvrđeno postojanje posebnih okolnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., a koje upućuju na realnu i razumno predvidivu opasnost da bi okrivljeni HM puštanjem na slobodu mogao ponoviti isto ili slično kazneno djelo ili počiniti teže kazneno djelo. Navedeno prvenstveno proizlazi iz činjenice da je okrivljenik već pravomoćno prekršajno osuđivan u dva navrata, zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i to u oba navrata za prekršaje počinjene na štetu svojih roditelja. Okrivljenik je osuđen na novčanu kaznu presudom koja je postala pravomoćna 19. veljače 2024., dok je presudom koja je postala pravomoćna 18. travnja 2025. osuđen na kaznu zatvoru u trajanju 70 dana, koja kazna neće biti izvršena ako u vremenu provjeravanja od jedne godine ne počini novi prekršaj te mu je ujedno izrečena i posebna obveza liječenja od ovisnosti o alkoholu u trajanju jedne godine. Usprkos navedenom, okrivljenik je sada osnovano sumnjiv da je, u vremenu provjeravanja iz pravomoćne prekršajne presude, počinio čak četiri nova kaznena djela, što upućuje na zaključak da niti jedna kazna na njega nije djelovala da prestane s protupravnim ponašanjem i da svoje ponašanje uskladiti sa zakonom i općeprihvaćenim društvenim normama ponašanja, nego je njegovo ponašanje prema roditeljima progrediralo u sferu kaznenih djela. Osim toga, spisu prileži i nepravomoćna presuda od 15. svibnja 2025., kojom je okrivljenik ponovno oglašen krivim za prekršaj iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, ponovno počinjen na štetu svojih roditelja te je nepravomoćno osuđen na kaznu zatvora u trajanju 80 dana, uz izrečenu zaštitnu mjeru zabrane približavanja žrtvama, zabrane uznemiravanja i uhođenja žrtava u trajanju četiri mjeseca, kao i udaljenje iz doma s adrese Domagović 105 F u trajanju šest mjeseci te zaštitnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu u trajanju jedne godine. Cijeneći sve navedeno te brojnost kaznenih djela i okolnosti i način počinjenja istih, a iz kojih proizlazi izrazita upornost i bezobzirnost okrivljenika te visok stupanj kriminalne volje istoga u protupravnom postupanju, i po ocjeni drugostupanjskog suda, ispunjen je poseban uvjet za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora u svrhu prevencije iteracijske opasnosti te je pravilno produljen istražni zatvor iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.
8. U odnosu na navode žalitelja da bi se u konkretnom slučaju svrha istražnog zatvora mogla ostvariti i nekom drugom blažom mjerom opreza, prvostupanjski sud je vodio računa da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom. Naime, prvostupanjski sud je, u odlomku 8.2. na četvrtoj stranici pobijanog rješenja, ispitao mogućnost zamjene istražnog zatvora blažim mjerama te je razmatrajući sve utvrđene okolnosti, a posebno okolnosti i način počinjenja djela za koja je okrivljenik osnovano sumnjiv, i po ocjeni ovoga suda, pravilno utvrdio da se svrha koja se želi postići istražnim zatvorom ne može ostvariti niti jednom od zakonom predviđenih blažih mjera opreza pa tako niti u žalbi predloženim mjerama.
9. Također, zbog svega gore navedenog, a naročito cijeneći brojnost kaznenih djela te okolnosti i način počinjenja istih, javni interes preteže nad pravom pojedinca na osobnu slobodu, pa žalitelj neosnovano paušalno prigovara da je povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravo na slobodu zagarantirano Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. - ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14.) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("NN“ – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02., 13/03., 1/06., 2/10., 13/17. i 6/24.).
10. Ispitujući pobijano rješenje sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi na štetu okrivljenika bio povrijeđen kazneni zakon, odluka je donesena po ovlaštenom tijelu te nije počinjen drugi vid bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
11. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08.
Velika Gorica, 16. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Gordana Paljevec
