REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kž-237/2025-9
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Ivane Bilušić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Slavice Horvačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog RO, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, optuženog RO i žrtve FO, podnesenim protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu od 4. lipnja 2025. broj Kv-154/2025-14 (K-398/2025), o ukidanju istražnog zatvora i određivanju primjene mjere opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 16. rujna 2025.,
r i j e š i o j e
Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika, optuženog RO i žrtve FO kao neosnovane.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog RO, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. i drugih KZ/11., pod točkom I. izreke, na temelju članka 128. u vezi s člankom 98. stavcima 1., 2. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24. i 72/25. – dalje: ZKP/08.), optuženom RO su određene mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 4., 5. i 9. ZKP/08., zabrane približavanja žrtvi FO na udaljenost manju od 200 metara, zabrane uspostavljanja i održavanja izravne ili neizravne veze s istom žrtvom, te zabrane uhođenja ili uznemiravanja iste žrtve. Mjere opreza će trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do izvršnosti presude, te je optuženik upozoren da se u slučaju nepridržavanja izrečenih mjera opreza one mogu (pravilno bi bilo: "će se") zamijeniti istražnim zatvorom.
1.1. Pod točkom II. izreke, na temelju članka 127. stavka 4. u vezi s člankom 125. stavkom 1. točkom 3. ZKP/08., protiv optuženog RO je ukinut istražni zatvor te je određeno da se optuženik ima odmah pustiti na slobodu.
2. Protiv tog rješenja žalbe su podnijeli državni odvjetnik, optuženi RO i žrtva FO.
2.1. Državni odvjetnik se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom pobijano rješenje preinačiti te optuženiku odrediti istražni zatvor.
2.2. Optuženi RO je žalbu podnio u odnosu na odluku po točkom I. izreke, putem branitelja Denisa Mirića, odvjetnika u Zagrebu, bez istaknutih žalbenih osnova, a predlaže rješenje u pobijanom dijelu ukinuti.
2.3. Žrtva FO je žalbu podnijela osobno, također bez izričitog navođenja žalbenih osnova, s prijedlogom pobijano rješenje ukinuti te optuženiku odrediti istražni zatvor.
3. Žalbe državnog odvjetnika i žrtve, kako proizlazi iz spisa predmeta, upućene su optuženom RO i njegovom branitelju Denisu Miriću, odvjetniku u Zagrebu, koji je dostavio očitovanja na žalbe.
4. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. u vezi s člankom 495. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
5. Žalbe nisu osnovane.
6. Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda svih žalitelja, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti od odlučnog značaja za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog RO, kako one koje se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., tako i one koje se odnose na ispunjenje posebnih pretpostavki za primjenu te mjere protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Isto tako, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se mjera istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. može svrhovito zamijeniti primjenom mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 4., 5. i 9. ZKP/08. Izložene razloge u cijelosti prihvaća i ovo vijeće.
7. Protivno žalbenim tvrdnjama optuženika, koji se "načelno ne protivi" određivanju mjera opreza, a žalbu podnosi "opreza radi", prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i dostatno obrazložio da osnovana sumnja, kao opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., proizlazi iz optužnice, koja je i potvrđena, te prikupljenih dokaza na kojima se optužnica temelji, a na koje se pravilno poziva i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju. Te razloge prihvaća i ovaj sud jer su dovoljni i odgovarajući. Samim time, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ispunjena je opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., a time i za primjenu mjera opreza. Stoga nije u pravu optuženik kada, ponavljajući žalbene navode iz svojih ranijih žalbi, osporava postojanje osnovane sumnje, opširno polemizirajući sa žrtvinim motivima za prijavljivanje kaznenih djela te sa istinitošću njenih navoda, uz problematiziranje pravne kvalifikacije inkriminiranih kaznenih djela. Ponovno se ističe ovom žalitelju da je za odlučivanje o postojanju pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora, a zato i za primjenu mjera opreza, dovoljan odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je optuženik počinio kaznena djela za koja se tereti u ovom postupku, koji je u konkretnom slučaju ostvaren. O iznesenim prigovorima žalitelja, koji zapravo predstavljaju obranu optuženika, vodit će računa raspravni sud tijekom daljnjeg kaznenog postupka, u kojem će uslijediti sudska ocjena vjerodostojnosti prikupljenih dokaza, kao što će i odluka o kaznenopravnoj odgovornosti optuženika, biti u nadležnosti raspravnog suda.
8. Pravilnost pobijane odluke nije dovedena u sumnju niti žalbenim navodima državnog odvjetnika i žrtve, koji smatraju kako je isključivo mjerom istražnog zatvora moguće prevenirati iteracijsku opasnost na strani optuženika, pri čemu je posve promašeno žrtvino neargumentirano upiranje na postojanje opasnosti od bijega i na opasnost od utjecaja na svjedoke.
8.1. Nasuprot tvrdnjama ovih žalitelja, sud prvog stupnja je pravilno imao u vidu odredbu članka 4. stavka 1. ZKP/08., kao što je pravilno vodio računa o načelu razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08., kada je zaključio da primijenjene mjere opreza predstavljaju dovoljnu garanciju za prevenciju iteracijske opasnosti na strani optuženika. Sud prvog stupnja je pravilno vrednovao činjenicu da se protiv optuženika nije vodio niti se vodi drugi kazneni postupak, kao što je pravilno cijenio optuženikovu dosadašnju kaznenu neosuđivanost. Ovu okolnost, potvrđenu uvjerenjem Odjela za kaznene evidencije, državni odvjetnik i žrtva neosnovano obezvređuju kada upiru na optuženikovu prijavljivanost zbog navodno ranije "počinjenih" kaznenih djela. Pored toga što iz spisa predmeta nije vidljivo čime su rezultirale te prijave, a pogotovo nije vidljivo da bi bile donesene pravomoćne presude, žalitelji ovime zanemaruju načelo presumpcije nevinosti optuženika. Ovo načelo žalitelji ispuštaju iz vida i kada pretjerano naglašavaju način i okolnosti počinjenja kaznenih djela zbog kojih je optuženik osnovano sumnjiv, o kojima je prvostupanjski sud vodio računa prilikom zaključivanja o postojanju iteracijske opasnosti, ali je jednako tako pravilno ocijenio da se svrha mjere istražnog zatvora, u aktualnoj fazi postupka, može ostvariti i primijenjenim mjerama opreza. S tim u vezi, neprihvatljive su žalbene tvrdnje državnog odvjetnika kojima se preuveličava značaj prekršajne kažnjavanosti optuženika, pri čemu ovaj žalitelj ignorira činjenicu da je riječ o dvama prekršajima iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji nisu ni isti ni istovrsni kaznenim djelima zbog kojih je optuženik aktualno osnovano sumnjiv.
8.2. Pri tomu je, protivno žalbenim navodima državnog odvjetnika i žrtve, prvostupanjski sud pravilno uzeo u obzir i vrijeme koje je optuženik proveo u istražnom zatvoru, kojoj okolnosti je dao pravilan značaj. Premda optuženikovim boravkom u istražnom zatvoru, u razdoblju nešto kraćem od tri mjeseca, nije narušeno načelo razmjernosti, s tim u vezi treba imati u vidu i odredbu članka 133. stavka 1. točke 3. ZKP/08., o maksimalnom trajanju istražnog zatvora, koji ne smije predstavljati anticipaciju kazne. Pored toga, razvidno je da, prema podacima u spisu predmeta, od časa donošenja pobijanog rješenja, kojim je optuženiku ukinut istražni zatvor, optuženik nije prekršio naložene mjere opreza, što samo potvrđuje da mjere opreza ispunjavaju preventivnu ulogu otklanjanja iteracijske opasnosti na strani optuženika i ostvaruju svoju svrhu koja bi se ostvarila i istražnozatvorskom mjerom iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.
8.3. Pored toga, treba uzeti u obzir i okolnost da je optuženiku dano jasno upozorenje o zamjeni mjera opreza istražnim zatvorom, u slučaju kršenja zabrana iz primijenjenih mjera opreza.
8.4. Ujedno se ističe ovim žaliteljima da je odredbom članka 95. stavka 1. ZKP/08. propisana obveza suda da pri odlučivanju o mjerama osiguranja prisutnosti okrivljenika i drugim mjerama opreza po službenoj dužnosti pazi da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom.
8.5. Sve istaknute, pravilno utvrđene, okolnosti i zakonitost pobijanog rješenja nisu dovedeni u pitanje niti žrtvinim žalbenim prigovorima o postupanju protivno članku 98. stavku 3. ZKP/08. Premda je prvostupanjski sud prije donošenja pobijanog rješenja propustio "saslušati" žrtvu, iz jasno izloženih razloga pobijanog rješenja je evidentno da je vodio računa o prevenciji opasnosti po žrtvinu osobnu sigurnost te je uzeo u obzir i potrebu zaštite žrtve. S time korespondira i količina naloženih mjera opreza i sadržaj zabrana upućenih optuženiku, a prvostupanjski sud niti nije dužan prihvatiti mišljenje žrtve prilikom donošenja odluke o svrhovitosti i efikasnosti primjene mjera opreza.
9. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da su primijenjene mjere opreza, imajući u vidu i njihovu brojnost, u konkretnoj situaciji učinkovite za otklanjanje postojeće iteracijske opasnosti na strani optuženika.
10. Slijedom izloženog, a budući da žalbenim prigovorima nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a pritom nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
Velika Gorica, 16. rujna 2025.
Predsjednica vijeća:
Gordana Paljevec
