Povrv-388/2024-13

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ul. Ivana Gundulića 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Branki Šolić u pravnoj stvari tužitelja Vodovod i kanalizacija d.o.o., Split, Hercegovačka 8, OIB: 56826138353 zastupan po direktoru KR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a ovaj po punomoćniku Kruni Peronji, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika AUTO HRVATSKA d.d., Dubrovačka 1, Split, OIB: 32709834358, zastupan po zakonskom zastupniku i ĐR, a on po punomoćniku Anti Bakoviću, odvjetniku u Splitu, radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene dana 25.srpnja 2025. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu dana 15.rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I.Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Maje Radovani broj Ovrv-10570/23 od 24.svibnja 2025. u dijelu kojim je tuženiku naloženo u roku od 8 dana isplatiti tužitelju iznos od 32.619,20 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 01.listopada 2021. do isplate te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija kao neosnovan.

II.Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Maje Radovani broj Ovrv-10570/23 od 24.svibnja 2025. u dijelu kojim je tuženiku naloženo u roku od 8 dana isplatiti tužitelju iznos od 11.474,64 EUR za zateznim kamatama koje teku od 01.listopada 2021. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III.Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana isplatiti tuženiku na ime parničnog troška iznos od 3.840,00 EUR dok se zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 4.160,00 EUR odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Maje Radovani iz [adresa], broj Ovrv- 10570/2023 od 24.svibnja 2023. naloženo je tuženiku platiti tužitelju u roku od 8 (osam) dana iznos od 44.093,84 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 10.listopada 2021.do isplate, sve temeljem ovršnog prijedloga ovrhovoditelja, sada tužitelja uz priloženu Karticu kupca na dan 20.travnja 2023..

2.Rješenjem ovog suda broj Ovrv-10570/2023 od 01.veljače 2024., po prigovoru ovršenika (sada tuženika) stavljeno je van snage rješenje o ovrsi, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga

3.1. U dokazne svrhe sud je pregledao dokumentaciju koju su stranke priložile i to Karticu kupca na dan 20.travnja 2024., dopis tužitelja tuženiku od 01.10.2021., prigovor tuženika od 15.09.2021 na račun broj 2110806860, odgovor tuženika na opomenu od 10.03.2023.. odgovor tuženika na dopis tužitelja od 06.10.2021., račun broj 1511011308 od 14.12.2015., broj 1610201676 od 14.03.2016., broj 1710029008 od 17.01.2017., broj 1810708365 od 14.08.2018., broj 1810127927 od 15.02.2018., broj 1910122489 od 14.02.2019., broj 1910940103 od 16.10.2019., broj 201057333 od 26.02.2020., broj 2010773713 od 26.08.2020., broj 2110667288 od 22.07.2021., broj 2110885169 od 21.09.2021., broj 2111010632 od 28.10.2021., broj 2210261640 od 23.03.2022., broj 2210351222 od 20.04.2022., broj 2310273181 od 23.03.2023., 2310698698 od 20.07.2023., broj 2410151828 od 20.02.2024., broj 2410374013 od 23.04.2023., saldo karticu tuženika od 2015.-2024., pregledana je fotografija vodomjera broj [broj vodomjera] i lokaliteta vodomjera. Saslušani su zakonski zastupnik tuženika ĐR, svjedoci RR, DR i JR.

3.2.Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti u smislu članka 8. ZPP-a, sud je utvrdio da zahtjev tužitelja za održavanje platnog naloga na snazi djelomično osnovan.

4.Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 44.093,84 EUR na ime usluge vodoopskrbe za potrošno mjesto tuženika na adresi [adresa], a temeljem ispostavljenog računa broj 2110806860 od 31.kolovoza 2021. Među stranama je sporno postoji li utuženo potraživanje tužitelja i u kojem iznosu te je li nastupila zastara potraživanja.

5.Tuženik je u prigovoru (sada odgovoru na tužbi) primarno istakao prigovor zastare, a potom i osporio osnovanost tražbine. U nastavku postupka osporio je ispostavljeni račun od 31.kolovoza 2021. navodeći da tužitelj nije ničim dokazao zašto bi se zaduženi iznos odnosio baš na period od 12.travnja 2018. -25.kolovoza 2021. kako je naznačeno na računu osobito u svjetlu činjenice da je vodomjer na kojem je očitana zadužena potrošnja postavljen 2015. u okviru zakonske obveze zamjene vodomjera. Apostrofira činjenicu praznine iskaza obračuna od 2015. do 12.travnja 2018. kao argument nevjerodostojnosti iskaza obračuna baš za period 12.travnja 2018.-25.kolovoza 2021. u odnosu na koji smatra da tužitelj nije priložio nijedan dokument koji nesporno svjedoči o utuženoj potrošnji baš za taj period. Nadalje, navodi da je tužitelj tuženiku uredno ispostavljao račune u iznosu od 65,00 kn od postavljanja vodomjera 2015. pa sve do izdavanja spornog računa koje je tuženik uredno podmirivao. Jednako tako, navodi da je nakon izdavanja spornog računa tužitelj (ponovno) promijenio vodomjer kojeg mjesečno očitava, ispostavlja tuženiku račune koje isti uredno podmiruje. Temeljem prosječne potrošnje od mjesečno cca 150,00 EUR nakon postavljanja novog vodomjera ( 2021.) tuženik iskazuje projekciju takve potrošnje za utuženo razdoblje te zaključuje da bi za utuženi period dug mogao iznositi maksimalno 5.400,00 EUR, nikako utuženih 44.093,84 EUR, odnosno utuženi iznos bi zapravo predstavljao potrošnju vode za period od 25 godina. Na koncu, osporio je i navode tužitelja da bi se vodomjer nalazio na nekretnini tuženika, već da je isti položen na javnoj površini što znači da je tužitelj dužan voditi računa o održavanju dostupnosti vodomjera pa propust tužitelja u jasnom utvrđenju potrošnje vode nikako ne smije ići na štetu tuženika.

6. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbama članka 65.st.1. i 228. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje ZOO) i Općim i tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluga donijetih temeljem članka 215. Zakona o vodama (NN, 153/09 i 13O/11,56113, 14/14 i 46/18).

7.1.Zakonski zastupnik tuženika ĐR naveo je da vodno mjerilo služi za potrebe poslovnih zgrada u vlasništvu tuženika koje se nalaze na adresi [adresa] koje su u zakupu već više od 10 godina, a zakupnik se bavi djelatnošću prikupljanja otpada. Samo mjerilo da se nalazi na javnoj površini uz državnu cestu i to sjeveroistočno 40-tak metara od sjeveroistočne granice parcele tuženike. Nadalje, naveo je da su svi ispostavljeni računi plaćeni, ali da mu nije poznato je li se račun za sporno razdoblje odnosi samo na paušal ili stvarnu potrošnju vode. Posebno upitan , naveo je da nije prijavljivan kvar na vodomjeru, ali da kao zakonski zastupnik tuženika niti ne može znati postoji li kvar niti to može ikako utvrditi.

7.2.Svjedok RR, bivši direktor tuženika u periodu od 2003. do 2021., iskazao je da su sporni račun zaprimili u ljeto 2021. pri čemu je posebno naglasio da su svi računi za period 2018. - 2021. uredno plaćeni, ali se nije mogao izjasniti je li se radilo o fiksnom iznosu ili je u njima bio sadržan iznos stvarne potrošnje. U odnosu na lokalitet vodomjera naveo je da se isti nalazi sjeveroistočno od objekta u vlasništvu tuženika, ali da se nalazi ne nekretnini tuženika, a radi čega mu nije ni poznato je li vodomjer ikad bio u kvaru odnosno je li ikakav kvar prijavljivan niti mu je poznato je li bio zatrpan građevinskim materijalom. Svakako, nakon primitka spornog računa da su izjavili prigovor tužitelju te se pokušali informirati kod tužitelja vezano za razlog visine duga budući da je iznos bio previsok odnosno po nekom redovitom tijeku stvari da bi odgovarao tridesetogodišnjoj potrošnji vode.

7.3.Saslušan kao svjedok JR, zaposlenik tužitelja na poziciji rukovoditelja komercijalnog sektora naveo je da je sporan račun izdan kada su u okviru redovne zamjene vodomjera ( po zakonu svakih 5 godina) radnici tužitelja uspjeli doći do vodomjera budući je isti do tada bio zatrpan građevinskim materijalom i nedostupan te je tada izvršeno očitovanje, a prema njegovom mišljenu očitanje je izvršeno u odnosu na početno stanje nula. Svjedok se nije mogao izjasniti zbog čega se sporni račun odnosi baš na periodu od 12. travnja 2018. do 25.8.2021. godine , ali je pretpostavio da je tada bilo zadnje očitanje odnosno zadnji račun temeljem očitanja. Do očitanja mjerila 2021.i ispostave račune, tužitelj da je tuženiku za sporni period ispostavljao račune na iznos procijenjene potrošnje nula kubika koje je tuženik uredno podmirio te na takve račune tuženik nije imao nikakve reklamacije niti je tražio pojašnjenje. Nakon ispostavljanja spornog računa tuženik da je izjavio prigovor na visinu računa na koji je odgovoreno, ali se nije izašlo na teren budući nije prijavljen kvar odnosno neispravnost vodomjera. Napomenuo je i to da je obveza tužitelja da održava mjerilo postavljeno na javnoj površini dok mu nije poznato nalazi li se predmetni vodomjer na javnoj ili privatnoj površini, ali svakako eventualni propust zamjene vodomjera nakon pet godine ne bi utjecalo na valjanost odnosno ispravnost i točnost mjerila budući da većina proizvođača daje garanciju na rok od jedanaest godina. Nakon 2021. tužitelj da uredno ispostavlja tuženiku račune za potrošenu vodu te radnici tužitelja obračun potrošnje pregledom vodomjera vrše svaki mjesec nakon čega se izdaju računi što tuženik uredno podmiruje.

7.4.Svjedok DR iskazao je da je zaposlenik kod tužitelja kao voditelj očitovanja od 01.travnja 2025. dok je ranije dugi niz godina radio različite poslove kao stručni suradnik. U odnosu na predmet spora naveo je da mu nije poznato gdje bi se predmetni vodomjer nalazio, odnosno nije mu poznato je li isti lociran na javnoj ili privatnoj površini. U nastavku je pojasnio način vršenja očitovanja i obračuna koji tužitelj primjenjuje. Tako je naveo da lokacija vodomjera ovisi o aktualnoj upravljačkoj politici tužitelj pa se tako postavljaju ili izvan javne površine( na privatnoj površini) ili na javnoj površini. Ukoliko bi se vodomjer nalazio na javnoj površini, a isti je nedostupan za očitanje zbog različitih razloga ( zbog npr. parkiranih vozila, odloženog otpada itd. ) u tom slučaju bi koristile sve dostupne mjere radi otklona tih zapreka ( npr. pozvali bi policiju, pauk službu…). Ukoliko se vodomjer nalazi na privatnoj površini, a isti nije dostupan za očitanje, u tom slučaju bi se prvotno od vlasnika zatražilo da omogući pristup istome, međutim ukoliko vlasnik ne bi iskazao kooperativnost tada bi se izvršilo zaduženje po procjeni potrošnje sukladno općim uvjetima, što bi uglavnom bila kvartalna potrošnja usporednog razdoblja prošle godine kao mjerilo za zaduženje u tom aktualnom razdoblju. Svakako, vodomjeri se očitavaju jednom mjesečno nakon čega se ispostavljaju računi, a jednako je tako i kad se ne može očitati vodomjer, u kom slučaju se izdaju računi na mjesečnoj razini, ali ovaj putem temeljem procjene. Potom je svjedok pojasnio način funkcioniranja vodomjera istaknuvši da je vodomjer tako konstruiran da ukoliko dođe do nekakve greške da se zupčanici istoga zaustave odnosno blokiraju i da isti ne prikazuje više nikakvu potrošnju pa , prema njegovom mišljenju, vodomjer ne može prikazati veću potrošnju nego što ona uistinu jeste bila. Ranije su se vodomjeri mijenjali svako tri godine, potom je period produžen na danas aktualni period od pet godina, a nastojanje je da se ta zakonska obveza produlji na osam godina. Razlog tome je napredak u tehnologiji same izrade vodomjera kao i u poboljšanju kvalitete materijala odnosno izdržljivosti istih te je period rada ispravnosti znatno produljen.

8.1.U tijeku postupka kao sporna ukazala se činjenica lokaliteta vodomjera koji je očitavao potrošnju tuženika kao korisnika potrošnog mjesta [adresa] za utuženo razdoblje, a očitava je i danas. Naime, tužitelj je tvrdio da se vodomjer nalazi na površini koja je u vlasništvu tuženika pa je isti odgovoran za održavanje dostupnosti za očitanje, a kako je upravo predmetni vodomjer bio zatrpan duži period građevinskim otpadom, to tužitelj nije mogao vršiti redovna očitanja, već je predmetni račun ispostavljen tek nakon što je tužitelj mehanizacijom uklonio otpad. S druge strane, tuženik je osporio da bi se vodomjer nalazio na njegovom zemljištu. Zakonski zastupnik tuženika te svjedok RR, zakonski zastupnik tuženika u utuženom razdoblju, vrlo su precizno opisali poziciju vodomjera tvrdeći da se isti nalazi na javnoj površini uz državnu cestu, sjeveroistočno od zemljišta tuženika. Teret dokaza činjenice leži na onoj strani kojoj ista ide u prilog. Tužitelj nije pružio niti predložio nijedan dokaz ( npr. prikaz priključka na katastarskom planu, očevid uz sudjelovanje vještaka mjernika….) iz kojeg bi proizlazilo da se vodomjer nalazi na zemljištu tuženika. Priložena fotografija koja prikazuje vodomjer i sa strane otklonjeni zemljani materijal nije dokaz po kojem se može utvrditi kojoj čestici pripada postavljeni vodomjer.

8.2.S obzirom na navedeno, obveza je tužitelja da održava vodomjerno okno dostupnim za očitanje ( arg.a cont. čl.31.st.Općih i tehničkih uvjeta). Dakle, tužitelj je bio dužan održavati urednim vodomjer za potrošno mjesto [adresa] utuženom razdoblju, pa kako je uklonio zemljani nanos nakon postavljanja novog mjerila 2015. to ga je mogao, i morao, ukloniti i ranije. Kako je tužitelj zanemario svoju zakonsku obvezu održavanja vodomjera urednim i dostupnim, to se propust tužitelja ne može staviti na teret tuženiku, odnosno tužitelj je taj kojeg terete posljedice neurednog ispunjavanja zakonske dužnosti, o čemu se obrazlaže u nastavku.

9. Iz računa broj 1511011308 od 14.prosinca 2015. proizlazi da je na potrošnom mjestu [adresa] postavljen novi vodomjer oznake 78519 čime je zamijenjen raniji oznake 4878. Tom prilikom na oba mjerila očitano je stanje potrošnje od 0 m3, a račun je izdan na iznos od 64,81 kn koji se odnosi na naknadu za održavanje sustava uvećanu za PDV. Sporni račun ispostavljen je temeljem očitanja po mjerilu 78519 dana 25.kolovoza 2021.kada je očitano stanje potrošnje 21727 m3. Navedeno je sud utvrdio temeljem dostavljenog izvoda iz poslovnih knjiga- kartice kupca na dan 20.travnja 2023., fotografije stanja vodomjera broj GV78519 koje je tužitelj dostavio te računa broj 2110885169 od 21.listopada 2021. Za navesti je da spisu nije priložen sporni račun broj 2110806860, ali tuženik ne spori da je primio navedeni račun, niti njegov sadržaj, na što, uostalom, i ukazuju njegovi prigovori upućeni tužitelju po izdavanju i dostavi računa koji su priloženi u spis.

10.Voditelj službe očitanja tuženika, svjedok DR pojasnio je da se vodomjeri očitavaju mjesečno nakon čega se ispostavljaju računi, a ukoliko je vodomjer nedostupan za očitanje, računi se također, izdaju na mjesečnoj osnovi , ali ovaj put temeljem procjene.

11.Tuženik je u spis priložio cijeli niz računa koji se odnose na utuženo razdoblje iz kojih proizlazi da je tužitelj tuženiku za potrošno mjesto [adresa] od postavljanja vodomjera broj [broj vodomjera] godine 2015. ispostavljao račune na iznos od 64,81 kn koji se odnosi na cijenu naknade za odražavanje sudstava uvećan za PDV. Dakle, računi koje je tužitelj ispostavljao od postavljanja tog vodomjera do njegove zamjene godine 2021.( zamijenjen novim oznake ST-62545) nisu obuhvaćala stvarnu potrošnju, niti je ona bila očitavana ni iskazivana na računima, a što je bila zakonska obveza tuženika, naravno ,ukoliko je došlo do stvarne potrošnje vode, a što se je, sudeći prema zatečenom stanju vodomjera broj [broj vodomjera] prilikom zamjene 2021.,i dogodilo.

12.Prema spornom računu tužitelja iskazana potrošnja u iznosu od 44.093,84 EUR/332.225,66 kn odnosila bi se na period od 12.travnja 2018.do 25.kolovoza 2021. U pravu je tuženik kada prigovara da tužitelj nije dokazao da bi se očitana potrošnja odnosila baš na taj period. Naime, tužitelj nije dostavio nije jedan dokaz temeljem kojeg bi nesporno proizlazilo da bi se potrošnja odnosila upravo na navedeni period pa se navedeno ne može uzeti kao nesporno, osobito kraj činjenice da vodomjer broj [broj vodomjera] zapravo nije očitavan u periodu od postavljanja, sudeći prema računima iz tog razdoblja na kojima je iskazan samo iznos naknade za održavanje sustava.

13. S druge strane, tvrdnju tuženika da bi se (možebitno) radilo o neispravnom vodomjeru slijedom čega očitano stanje po kojem je ispostavljen sporni račun ne bi bilo valjano, sud nije uzeo kao dokazanu jer tuženik, uz pridruženu, zapravo hipotetsku pretpostavku o možebitnom gubitku kvaliteta, a time i ispravnosti prikaza i očitavanja protekom vremena od 5 godina, nije pružio nijedan dokaz iz kojeg bi nesporno bila utvrđena ta činjenica. Svjedok DR, pojasnio je da je zakonska obveza tužitelja mijenjati vodomjere svakih 5 godina, s tim da je, zbog sve bolje kvalitete materijala od kojih se rade vodomjeri , tendencija povećanja roka zakonske obveze zamjene. Pojašnjavajući mehanizam rada vodomjera, naveo je da se, ukoliko bi došlo do eventualnog kvara na vodomjeru, zupčanici vodomjera blokiraju te time više ne prikazuju nikakvu potrošnju, čime zapravo kvar ide na teret tužitelja. Predmetni vodomjer broj [broj vodomjera] zamijenjen je 2021. godine, dakle 6 godina nakon postavljanja odnosno godinu dana nakon isteka zakonske obveze, ali sam propust tužitelja da promjenu izvrši u zakonskom roku u konkretnom slučaju nije utjecao na ispravnost iskaza potrošnje budući da nije utvrđeno da bi vodomjer bio neispravan.

14.Dakle, prema stanju vodomjera broj [broj vodomjera] utvrđenom prilikom zamjene 2021. godine utvrđeno je da je potrošnja potrošnog mjesta [adresa] na dan očitanja 26.kolovoza 2021. iznosila 21727 m3. Kako tužitelj nije uredno izvršavao obvezu održavanja vodomjernog okna urednim i dostupnim slijedom čega nije vršio mjesečna očitanja u periodu od postavljanja vodomjera 11.prosinca 2015. do dana obračuna 26.kolovoza 2021., niti je dokazao da bi se navedena potrošnja odnosila baš na period od 12.kolovoza 2018.do 26.kolovoza 2021., uz nespornu činjenicu da je na dan 24.kolovoza 2021. bilo isporučeno 21727 m3, polazeći od toga da redovno neočitavanje mjerila (koji nije postavljen na nekretnini korisnika) ne može ići na štetu tuženika, to je sud uzeo da se navedena potrošnja odnosi na period od 11.prosinca 2015. do 26.kolovoza 2021.

15.Odredbom članka 28.st.2. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga donijetih temeljem članka 215. Zakona o vodama (NN, 153/09 i 13O/11,56113, 14/14 i 46/18) propisano je da vlasnik nekretnine postaje korisnik usluge vodoopskrbe nakon zaključenja Ugovora o priključenju na javnu vodoopskrbu i u javnu odvodnju nakon što bude izveden vodoopskrbni priključak i ugrađen vodomjer. S obzirom da je u konkretnom slučaju izveden priključak i ugrađen vodomjer, i to i prije 2015.godine kada je izvršena zamjena vodomjera, to je nesporno da je između tužitelja i tuženika zaključen ugovor o priključenju čime je tuženik stekao status korisnika. Nadalje, prema čl.27. Uvjeta pravo je isporučitelja usluge vršiti naplatu vodnih usluga korisnicima usluga obračunatih temeljem važećeg cjenika vodnih usluga i Uvjeta. Jednako tako, opće pravilo o učincima obveze sadržano je u članku 65. stavku 1. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje ZOO) i glasi : ''Na temelju obveze vjerovnik je ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je''.

16.Iz prethodno iznijetog, zaključak ovog suda je da je u periodu od 11.prosinca 2015. do 24.kolovoza 2021. tužitelj tuženiku isporučio 21727 kubika vode dakle, pružio vodnu uslugu koju tuženik nije podmirio, izuzevši dijela koji se tiče fiksnog dijela cijene

– naknade za održavanje sustava. Prema podacima dostavljenih računa jedinična cijena iznosila je 15,29 kn pa je sveukupan iznos za isporučenu vodu ( 21727 m3) 332.225,04 kn, koliko je utuženo. Drugim riječima, utvrđeno je da tužitelj ima pravo potraživati ostvarenje tražbine po osnovi isporučenih vodnih usluga za koje je sud uzeo da su pružene u periodu od 11.prosinca 2015. do 24. kolovoza 2021.

17.Tužitelj nije dostavio dokaz o potrošnji na mjesečnoj razini ( jer nije niti iskazivao mjesečne račune za potrošnju, već je samo izdao sporni račun za cijeli iznos), niti je tuženik priložio dokaz da je platio isporučenu vodu od postavljanja vodomjera 2015.pa do 2021. Sud je, polazeći od odgovarajuće primjene članka 223. stavka 1. ZPP-a koji daje sudu ovlaštenje odlučiti o visini iznosa po slobodnoj ocjeni, ako utvrdi da stranci pripada pravo na novčanu svotu koja se ne može utvrditi, odredio da se navedeni iznos od 332.225,04 kn, sada 44.093,84 EUR ima odnositi na potrošnju na mjesečnoj razini za navedeni period. Naime, isporuke vode obračunavaju se na mjesečnoj razini sukladno članku 37. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga donijetih temeljem članka 215. Zakona o vodama (NN, 153/09 i 13O/11,56113, 14/14 i 46/18) kojim je propisano da je obračunsko razdoblje za sve kategorije korisnika jednomjesečno.

18. S obzirom da se u konkretnomu slučaju ne radi o isporuci vode za potrebe kućanstva za procjenu osnovanosti prigovora zastare mjerodavna je odredba članka 228.ZOO prema kojoj međusobne tražbine iz trgovačkih ugovora o prometu robe i usluga zastarijevaju za tri godine pri čemu zastara teče odvojeno za svaku isporučenu uslugu.

19.Primjenom navedene odredbe u konkretnom slučaju, a polazeći od činjenice da je ovršni prijedlog, sada tužba podnijet dana 20.travnja 2023. za zaključiti je da je nastupila zastara potraživanje dospjelog za isporuke vode na mjesečnoj razini počevši od 11.prosinca 2015. do zaključno mjeseca ožujka 2020.Period za koji je sud utvrdio da obuhvaća utuženi iznos od 44.093,84 EUR isporučene vode, kako je već navedeno, obuhvaća razdoblje od 11.prosinca 2015. do 25.kolovoza 2021. (2055 dana) odnosno zaokruženo na dvije decimale, 21.46 EUR po danu. S obzirom na navedeno u zastari je potraživanje u iznosu od 32.619,20 EUR.

20.Slijedom navedenog, sud je, primjenjujući materijalno pravo sadržano u članku 228. i članku 65.st.1 ZOO te članku 27. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga na utvrđeno činjenično stanje, presudom ukinuo platni nalog u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti iznos od 32.619,20 EUR dok je dio platnog naloga kojim je tuženiku naloženo tužitelji isplatiti iznos od 11.474,64 EUR održao na snazi zajedno sa traženim zateznim kamatama koje tužitelj potražuje (tek) od dospijeća izdanog spornog računa odnosno od dana 30.rujna 2021., kako je odlučeno u točki I.i II.izreke.

21.1.Odluka o parničnom trošku donijeta je primarno cijeneći uspjeh stranaka u sporu sukladno čl. 154.st.2.ZPP-a koji određuje da će u slučaju djelomičnog uspjeha sud najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici.

21.2.Imajući u vidu da je tužitelj u sporu uspio sa 26%, a tuženik sa 74%, to je primjenom odredbe čl.154.st.2.ZPP-a tuženiku priznat iznos od 48 % troškova koje je sud cijenio potrebnim i svrsishodnim za vođenje parnice.

21.3. Sud cijeni svrhovitim sljedeće troškove tuženika, imajući u vidu Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( NN 138/23) - trošak sastav odgovora na tužbu – 1.000,00 EUR (Tbr.8.t.1), sastav podneska od 07.listopada 2024. i 02.srpnja 2025., po 1.000.00 EUR svaki ( Tbr.8.t.1.) te trošak zastupanja na ročištima 20.listopada 2024., 22.siječnja 2025., 13.svibnja 2025., 23.lipnja 2025. i 25.srpnja 2025., svaki po 1.000,00 EUR.( Tbr.9.t.1.), što čini ukupno iznos od 8.000,00 EUR.

21.4.Zaključno, imajući u vidu konačan uspjeh tuženika ( 48%) zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška prihvaćen je u iznosu od 3.840,00 EUR dok je za više zatraženo u iznosu od 4.160,00 zahtjev odbijen, kako je odlučeno u točki II.izreke presude.

U Splitu, 15. rujna 2025.g.

SUDAC

Branka Šolić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU : protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od primitka. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika

- u spis