Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž R-142/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Filke Pejković sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Svjetlane Pražić i Kristine Vukelić Aničić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ER iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Igoru Zekiću odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Javne vatrogasne postrojbe, Bjelovar, Otona Kučere br. 1., OIB: 79991880130, zastupanog po punomoćnicima iz ZOU Vesni Vignjević-Žak i dr. odvjetnicima iz Bjelovara, radi isplate, odlučujući po žalbi tuženika, izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Pr 80/2023 od 18. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 15. rujna 2025..

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Javne vatrogasne postrojbe, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Pr 80/2023 od 18. travnja 2025. u točki I. izreke i odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki II. izreke.

r i j e š i o  j e

I.Djelomično se uvažava žalba tuženika, ukida se rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Pr 80/2023 od 18. travnja 2025.

II.Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja, naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 4.333,39 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak na dosuđeni iznos, točkom II. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.125,00 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, točkom III. izreke odbijen je tužitelj sa zahtjevom za naknadu parničnog troška iznad dosuđenog iznosa, za preostali iznos od 187,50 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

Rješenjem istog suda, utvrđeno je da je tužitelj povukao tužbu za razdoblje od studenog 2018. do lipnja 2021., te za razdoblje od rujna do studenog 2023.

2.Protiv citirane presude, točke l. izreke i odluke o parničnom trošku sadržane u točko II. izreke, kao i rješenja istog suda, žalbu podnosi tuženik, iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/191991, 91/92, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u nastavku teksta ZPP-a).

3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

4.Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5.Ocjenjujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, te rješenje istog suda u granicama žalbenih razloga tuženika, ovaj sud nije utvrdio da bi u donošenju istog bila ostvarena jedna od bitnih postupovnih povreda iz čl.354. st.2. t.2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a, kao ni postupovna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. t.11. ZPP-a, jer pobijana presuda i rješenje nemaju nedostataka zbog kojih se ne bi mogli ispitati.

6.Nisu osnovani navodi tuženika kojima upire na postojanje žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na odluke suda prvog stupnja sadržane u točkama I. i II izreke presude.

7.Iz stanja u spisu proizlazi u bitnome:

-da je tužitelj zaposlen kod tuženika na radnom mjestu profesionalnog vatrogasca,

-da je predmet spora zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati dodatak na plaću od 25% na ime obavljenih poslova s posebnim uvjetima rada, za period od lipnja 2021. do travnja 20222., te od svibnja do kolovoza 2023.,

-da je tužitelj u historijatu tužbe predložio donošenje rješenja sukladno čl. 186.b. ZPP-a, iz razloga jer da ne raspolaže s podacima koji su mu potrebni da bi postavio konačan tužbeni zahtjev, no prvostupanjski sud nije o tom prijedlogu tužitelja donio zasebno rješenje,

-da je tuženik u privitku podneska od 27. veljače 2025. dostavio izračun dodatka na plaću od 25% za poslove s posebnim uvjetima rada za tužitelja, te je temeljem toga tužitelj podneskom od 5. ožujka 2025. postavi konačni tužbeni zahtjev,

-da je na ročištu od 14. ožujka 2025. punomoćnik tuženika pored ostalog naveo da je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja, te da ne predlaže da se odbije zahtjev tužitelja na isplatu iznosa od 4.333,39 eur.

8.1.Donoseći pobijanu presudu, sud prvog stupnja uvažava pravno shvaćanje koje je zauzeo Vrhovni sud u odluci poslovni broj Gop-2/2024 od 27. studenog 2024. povodom zahtjeva u istovrsnoj parnici koja se vodila pod poslovnim brojem Pr- 73/2023, pozivom na čl. 502.m u svezi s čl. 502.n. ZPP-a, smatrajući da odluka donesena u tom oglednom postupku obvezuje u istovrsnim predmetima. Nastavno tome, te uvažavajući činjenicu da nakon donošenja navedene odluke, između stranaka nije bila sporna ni osnovanost ni visina zahtjeva kojeg je tužitelj precizirao podneskom od 5. ožujka 2025., stajalište je suda da u konkretnoj pravnoj situaciji, nije u obvezi obrazlagati razloge temeljem koji je precizirani tužbeni zahtjev osnovan kako glede osnova, tako ni visine, pa odlučuje kao u točki I. izreke presude. Odluku o trošku sadržanu u točki II. izreke sud donosi temeljem čl. 154. st.1. ZPP-a. Pored toga, stav je suda da kako je tužitelj precizirao tužbeni zahtjev nakon što je tuženik u spis dostavio izračun visine spornog dodatka (kako bi tuženik smanjio troškove postupke vezano financijsko vještačenje), te time indirektno povukao stupnjevitu tužbu u preostalom dijelu u kojem ista nije bila određena odnosno konkretizirana, da to djelomično povlačenje ne bi trebalo honorirati tuženiku odnosno to tretirati kao djelomičan uspjeh u parnici.

8.2.U odnosu na prijedlog tužitelja za donošenje stupnjevite tužbe, koji je prijedlog bio naveden u historijatu tužbe, ocjena je suda prvog stupnja da je u konkretnom slučaju, bilo dopušteno podnošenje stupnjevite tužbe u smislu čl. 186.b. st.3. ZPP-a iz razloga jer da tužitelj u trenutku podnošenja tužbe nije imao mjesečnu evidenciju svog rada za ukupno utuženo razdoblje niti obračunske liste za isplatu plaća za cijelo utuženo razdoblje, zbog čega da je jedino bilo moguće podnijeti stupnjevitu tužbu, što da je tužitelj i učinio. Iz tih razloga, prvostupanjski sud nije prihvatio prigovor tuženika za odbacivanje stupnjevite tužbe.

Isto tako sud nije prihvatio ni zahtjev tuženika za odbacivanje dijela zahtjeva na kojem tužitelj nije ustrajao nakon preciziranja tužbenog zahtjeva 2025., budući je za to razdoblje prema uvjerenju suda tužitelj indirektno povukao tužbu, posljedično čemu nije bio potrebe uopće da odlučuje o zahtjevu tuženika za taj dio razdoblja.

9.1.Rukovodeći se prethodno navedenim, nisu ovome sudu prihvatljivi žalbeni navodi tuženika u dijelu u kojem osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja vezano za visinu izračuna razlike neisplaćene plaće po osnovi naknade od 25%, ističući da je obračun koji je tuženik dostavio, trebao biti samo podsticaj da konkretizira svoj zahtjev, a da je isti umjesto toga, samo prepisao podatke koje je tuženik dostavio. Naime, ovdje valja naglasiti da ni prema uvjerenju ovog suda, u situaciji kada je tuženik na ročištu od 14. ožujka 2025. izričito naveo da ne osporava visinu preciziranog zahtjeva kao ni osnov istog, tada nije postojala potreba tužitelja da dakle ni glede osnova ni visine predlaže bilo kakve daljnje dokaze (npr. financijsko vještačenje i sl.). U tom kontekstu se ne mogu prihvatiti kao pravni utemeljene prednje navedene žalbene tvrdnje tuženika.

9.2.U svezi prednjeg, ne mogu se prihvatiti kao osnovani navodi tuženika ni u dijelu u kojem pobija odluku u točki I. izreke presude, upirući pri tome na činjenicu da je sud na spomenutom ročištu zaprijetio punomoćniku tuženika novčanom kaznom ukoliko se izričito ne očituje da li i dalje osporava osnov i visinu preciziranog tužbenog zahtjeva ili ne.

Ovo iz razloga jer time što je prvostupanjski sud zatražio od tuženika spomenuto očitovanje, prema prosudbi ovog suda, nije ujedno zatražio da tuženik učini nespornim osnov i visinu preciziranog tužbenog zahtjeva, budući da je tuženik po ocjeni ovog suda i dalje imao pravo da u potpunosti osporava ovaj zahtjev kako glede osnova, tako i glede visine (što međutim ipak nije učinio).

Što se tiče same terminologije koju je sud prvog stupnja koristio u samom zapisniku sa ročišta, te u obrazloženju pobijane presude, protivno stavu tuženika prema ocjeni ovog suda ni na koji način ne može biti od utjecaja na pravilnost odluke sadržane u točki I. izreke presude.

9.3.Shodno prednjem, kako i prema uvjerenju ovog suda tužitelju kao profesionalnom vatrogascu za razdoblje obuhvaćeno preciziranim tužbenim zahtjevom pripada pravo na dodatak od 25% za poslove s posebnim uvjetima rada, a na temelju Uredbe o izmjenama i dopunama Uredbe o poslovima s posebnim uvjetima rada u državnoj službi („Narodne novine“ broj 63/2021), obzirom na to u utuženim razdobljima nije za tužitelja postojalo povoljnije pravo, a visina kojeg dodatka je izračunata od strane tuženika, sukladno kojem izračunu je i tužitelj precizirao tužbeni zahtjev, koji tuženik nije osporio, tada su po stavu ovog suda bile ispunjene pretpostavke sukladno kojima je valjalo udovoljiti tom preciziranom tužbenom zahtjevu, kako je to pravilno učinio sud prvog stupnja u točki I. izreke presude.

10.Nadalje, nije u pravu tuženik ni kad pobija odluku o parničnom trošku sadržanu u točki II. izreke, smatrajući da je u konkretnom slučaju sud trebao honorirati postupanje stranaka nakon dovršetka oglednog postupka, te da nije bilo osnove za primjenu čl. 154. st.1. ZPP-a, već da je trebalo odlučiti da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

Protivno tome, stajalište je ovog suda da činjenica da se sud prvog stupnja u ovoj pravnoj situaciji u odnosu na osnov tužbenog zahtjeva, pozvao na utvrđenja iz oglednog postupka, nije ni od kakvog utjecaja na pitanje naknade parničnih troškova, odnosno da to ne može biti razlog da svaka stranka snovi svoj parnični trošak. To stoga što po uvjerenju ovog suda, pravo na naknadu troškova postupka ovisi o uspjehu stranke u sporu.

Budući da nije dvojbeno da je tužitelj uspio u cijelosti s preciziranim tužbenim zahtjevom, to istome sukladno čl. 154. st.1. ZPP-a pripada i pravo na naknadu parničnog troška koji su u ovoj parnici biti opravdani, a što je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud pravilno utvrdio u visini od 1.125,00 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, zbog čega se i ta odluka ukazuje pravilnom.

11.Međutim, osnovano tuženik u odnosu na odluku sadržanu u prvostupanjskom rješenju upire na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.1. u svezi čl. 193. ZPP-a, iz razloga koji će se nastavno obrazložiti.

12.1.Naime, prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane odluke pored ostalog navodi da time što je tužitelj po primitku podataka tuženika, podneskom od 5. ožujka 2025. postavio konačni tužbeni zahtjev, kojim nije obuhvatio kompletno razdoblje koje je bilo obuhvaćeno prvotno podnesenom stupnjevitom tužbom, da je indirektno povukao tužbu za preostalo razdoblje koje nije navedeno u preciziranom tužbenom zahtjevu, pa odlučuje kao u izreci rješenja.

No suprotno tome, prosudba je ovog suda da uređenje tužbenog zahtjeva koji je neodređeno postavljen u stupnjevitoj tužbi ne predstavlja ni djelomično povlačenje tužbe (u situaciji ako je vrijednost predmeta spora prema uređenom tužbenom zahtjevu manja od vrijednosti predmeta spora označenog u tužbi), kao ni preinaku tužbe (ako se radi o obrnutoj situaciji), a u prilog pravilnosti stava ovog suda ukazuju pravna shvaćanja izražena u odlukama Vrhovnog suda RH poslovni broj Revd-2688/2012, Rev-589/2021, Rev-44/2023 i dr.

12.2.Prednje navedeno ima za posljedicu, da je u konkretnoj pravnoj situaciji prvostupanjski sud počinio navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, kako to ispravno ukazuje i tuženik, što je rezultiralo donošenje rješenja o djelomičnom povlačenju u situaciji kada za to nisu postojale potrebne pretpostavke.

13.U odnosu na zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka, valja reći da iako je dosadašnjeg dijela obrazloženja razvidno da je povodom žalbe tuženika, ukinuto prvostupanjsko rješenje, čime je dakle žalba istog djelomično prihvaćena, ocjena je ovog suda da u konkretnom slučaju tuženiku nisu nastali posebni troškovi, pa je stoga primjenom čl. 154. st.5. ZPP-a, valjalo odbiti zahtjev istog za naknadu troškova žalbenog postupka.

14.Zbog svih iznesenih razloga, valjalo je odbiti kao neosnovanu žalbu tuženika, te potvrditi pobijanu presudu u točki I. izreke i u odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki II. izreke, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a, a djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženika, ukinuti prvostupanjsko rješenje, pozivom na čl. 369. st.5. ZPP-a.

15.Presuda suda prvog stupnja u točki III. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci, 15. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Filka Pejković