Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-527/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića predsjednika vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Ane Jeleč Pecirep i Ljudevita Zoričića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TU, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg po punomoći zastupa Suzana Malenica odvjetnica u Šibeniku, Matije Gupca 87, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d. d., OIB 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, kojeg po punomoći zastupa Goran Gložinić odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui u Zagrebu, Zelinska 4, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-2235/2021-25 od 26. svibnja 2205., dopunjena pravomoćnom Dopunskom presudom broj P-2235/2021-27 od 9. lipnja 2025., u sjednici održanoj dana 15. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-2235/2021-25 od 26. svibnja 2205. dopunjena presudom broj P-2235/2021-27 od 9. lipnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom dopunjenom presudom utvrđena je ništetnom i bez pravnog učinka nedopuštena ugovorna odredba članka 1. Ugovora o kreditu broj 168-50- 4079367 od 3. svibnja 2007. zaključen između tužitelja i tuženika u dijelu u kojem je ugovoreno kako se odobrava i stavlja na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 17.664,38 CHF obračunato po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita i u članku 7. u dijelu u kojem je ugovoreno da se kredit otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća (točka I. izreke), te naloženo tuženiku isplatiti tužitelju u roku od 15 dana iznos od 3.101,03 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od uplate svakog pojedinačnog mjesečnog anuiteta, pobliže označenih u izreci (točka II. izreke), kao i naknaditi parnični trošak u iznosu od 2.574,20 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude (točka III. izreke).

2. Navedenu presudu žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP). Predlaže preinačiti pobijanu presudu odbijanjem zahtjeva uz obvezu naknade parničnog troška uvećan za trošak žalbe, podredno predlaže ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Neutemeljeno tuženik prvostupanjsku presudu pobija zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, budući da je izreka pobijane presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama, a ne postoji ni proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Naime, predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnima odredbe članaka 1. i 7. ugovora o kreditu od 4. svibnja 2007. ali samo u dijelu u kojem je ugovorena valuta u švicarskim francima, jer navedeni članci sadrže i druga ugovorna utvrđenja koja nisu predmet spora. Slijedom toga, očigledno je da tuženiku nije sporna okolnost što je u izreci presude utvrđeno ništetnim i više od onoga što predstavlja predmet spora, a razlozi presude odnose se samo na ništetnost dijelova navedenih članaka. Ovo stoga što žalitelj u žalbi ne ukazuje na tu okolnost, niti tvrdi da bi mu zbog toga bila nerazumljiva prvostupanjska presuda, pa je time očito i tuženiku jasno da je riječ samo o utvrđenju ništetnima dijelova predmetnih članaka koji se odnose na valutu u CHF, zbog čega ovaj sud tu okolnost nije razmatrao u okviru navedenog žalbenog razloga.

6. Kako prvostupanjski sud nije počinio ni koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), time je žalba tuženika podnesena zbog navedenog žalbenog razloga neosnovana.

7. Nije u pravu tuženik ni kada prvostupanjsku presudu pobija zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

8. Prvostupanjski sud, protivno žalbenim navodima žalitelja, ispitao je sve činjenice od kojih ovisi odluka o zahtjevu koji se ostvaruje u ovom postupku, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (čl. 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje:

- da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor 4. svibnja 2007. zaključili potrošački Ugovor o kreditu solemniziran kod javnog bilježnika Vojislava Vuletina u [adresa] broj Ov-7229/07 kojim je tužitelju odobren kredit radi kupnje osobnog vozila u iznosu od 17.664,38 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita, uz ugovoreni rok otplate od 84 mjeseca,

- da je člankom 1. ugovoren predmetni iznos kredita u navedenoj kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, a dijelom članka 7. da se kredit otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća,

- da je nakon sklapanja ugovora o kreditu došlo do promjene tečaja CHF u odnosu na početno ugovoreni, pri čemu je istovremeno mijenjan (povećan) anuitet kredita,

- da razlika u mjesečnim anuitetima po toj osnovi iznosi 3.101,03 EUR prema nalazu i mišljenju vještaka financijske struke u odnosu na kojeg tuženik nije imao prigovore činjenične naravi,

- da se o spornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, da tuženik prilikom zaključenja ugovora tužitelju pojasnio značenje ugovorne odredbe kojom se glavnica kredita veže uz valutu u švicarskim francima, niti je tom prilikom objasnio rizike ugovaranja predmetne valute, pa ga dakle nije informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača,

- da je vođen postupak za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, pravomoćno okončan presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017- 10 od 14. lipnja 2018., u kojem je utvrđeno da je između ostalih banaka i tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača,

- da je glede spornih dijelova ugovora o kreditu u valutnoj klauzulu riječ o nepoštenoj a time i ništetnoj ugovornoj odredbi koja je uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, pa kako se radi o slučaju koji je obuhvaćen predmetnom kolektivnom zaštitom, prvostupanjski sud ocjenjuje da je u ovom postupku vezan utvrđenjima suda iz naprijed navedene pravomoćne presude temeljem članka 502. c ZPP.

9. Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da su članci 1. i 7. Ugovora o kreditu ništetni samo u dijelu u kojem ugovorena valuta u švicarskim francima, očito u smislu odredbi čl. 81. st. 1. i 2., čl. 84. i čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03 i dr. – dalje ZZP) te članka 322. stavak 1. u vezi članka 324. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41708, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje; ZOO), zbog čega je pravilnom primjenom materijalnog prava prihvatio deklaratorni zahtjev u predmetnom dijelu.

10. Kako su navedene odredbe u tom dijelu ništetne, a odredbom članka 323. stavak 1. ZOO propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, to je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo dosudivši tužitelju preplaćenu razliku anuiteta prema nalazu i mišljenju vještaka financijske struke koji je izvršio obračun anuiteta primjenom početnog tečaja CHF naloživši isplatu iznosa po toj osnovi od 3.101,03 EUR, prema pravilima o vraćanju stečenog bez osnove (članak 1111. ZOO), sve sa zateznim kamatama od dana kada su izvršene uplate (članak 1115. ZOO) po stopi propisanoj člankom 29. ZOO.

11. Neosnovano tuženik u žalbi ističe prigovore - da tužitelj nikada nije prigovorio toj odredbi u predmetnom dijelu pa su mu time bile jasne i razumljive, kao i time što se nikada nije obratio djelatnicima banke da mu iste objasne, niti je prigovorio visini anuiteta, niti je tražio da se ugovor raskine, već je protivno tome ugovor u cijelosti ispunjen, kao i da prvostupanjski sud neosnovano smatra da je o svim pitanjima odlučeno u kolektivnom postupku u kojem nije utvrđena ništetnost konkretne odredbe.

12. Prvostupanjski sud je, suprotno žalbenim prigovorima, pravilno zaključio da je na tuženiku teret dokazivanja da je tužitelju prilikom zaključenja ugovora pružio objašnjenja o rizicima ugovaranja valute u švicarskim francima koja imaju značaj potpune informiranosti utemeljene na potpunoj obavijesti, radi donošenja valjane odluke, u smislu utvrđenja i pravnih učinaka pravomoćne presude iz kolektivnog postupka zaštite prava i interesa potrošača, zbog čega primjena pravila o teretu dokazivanja (članak 221.a ZPP) opravdava ocjenu prvostupanjskog suda da tu činjenicu tuženik protivno svojoj obvezi nije dokazao. Nije u pravu tuženik ni kada osporava primjenu pravnih učinaka odluke suda po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača koji su obvezujući za ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene po pojedinačnom restitucijskom zahtjevu sukladno članku 502.c ZPP, jer je prvostupanjski sud, protivno navodima žalitelja, proveo sveobuhvatni dokazni postupak u ovom pojedinačnog potrošačkom sporu i na temelju rezultata i pravilne ocjene izvedenih dokaza utvrdio odlučne činjenice na kojima je temeljio zaključak o osnovanosti zahtjeva. Tome treba dodati, glede vezanosti suda učincima naprijed navedene pravomoćne presude iz kolektivnog spora, da je i odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14 i dr.) koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka, propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača, obvezuje ostale sudove u postupku kojeg potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, odnosno i u postupcima isplate (članak 502.c ZPP).

13. Sukladno naprijed navedenom, jer nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, neosnovanu žalbu tuženika valjalo je odbiti, potvrditi prvostupanjsku presudu te temeljem članka 368. stavak 1. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke. Nadalje, kako tuženik pobija prvostupanjsku presudu i u dijelu koji se odnosi na obvezu naknade parničnog troška, općenito navodeći da pobija i taj dio presude, time je propustio određeno istaknuti i obrazložiti razloge koji se odnose na pogrešnu primjenu materijalnog prava glede odluke o troškovima postupka, pa kako na taj žalbeni razlog drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), time žalba u tom dijelu nije posebno razmatrana.

14. Odluka o troškovima žalbenog postupka iz točke II. izreke, temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP, a zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe trebalo je odbiti, jer tuženik protivno svojoj obvezi iz članka 164. stavak 2. ZPP nije određeno naveo visinu troška kojeg potražuje, kao i time što sa podnesenom žalbom nije uspio (članak 154. stavak 1. ZPP).

U Šibeniku 15. rujna 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić