REPUBLIKA HRVATSKA

P-1631/2024-56

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E N J E

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Toniju Grgurinu, u pravnoj stvari tužiteljice VP (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Marko Kadlik, odvjetnik u Zadru, protiv tuženice: OPĆA BOLNICA ŠIBENSKO-KNINSKE ŽUPANIJE (OIB: 03861060066), Šibenik, Stjepana Radića 83, koju zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu "Mađarić & Lui" d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja diskriminacije i povrede prava osobnosti, zabrane diskriminacije i činjenja, nakon javne glavne rasprave zaključene 31. srpnja 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu odluke održanom 15. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Utvrđuje se kako je tuženica povrijedila tužiteljičino pravo osobnosti i to tužiteljičino dostojanstvo i pravo na tjelesno i duševno zdravlje, a na način da joj je uskratila pružanje zdravstvene zaštite zbog toga što joj nije dodijelila odgovarajuću doktoricu medicine ženskog spola iako je za navedeno imala mogućnost, već joj je dodijelila doktora medicine muškog spola iako je morala znati da je tužiteljica ranije u prostorijama tuženice pretrpila spolno uznemiravanje.

2. Utvrđuje se kako je tuženica diskriminirala tužiteljicu u odnosu na druge pacijente koji imaju iste kronične dijagnoze, a na način da su pojedini drugi pacijenti koji imaju iste dijagnoze primali terapiju u punom opsegu - četiri puta tjedno, a tužiteljica u nepunom opsegu - samo jednom tjedno.

3. Zabranjuje se tuženici u buduće postupati na način da tužiteljicu stavlja u nepovoljniji položaj u odnosu na druge pacijente koji imaju iste dijagnoze.

4. Nalaže se tuženici provesti zakonom propisane mjere radi zaštite tužiteljice kao osobe koja je prijavila nedozvoljeno spolno uznemiravanje u prostorijama tuženice.“

II. Nalaže se tužiteljici da tuženici u roku od 15 dana nadoknadi parnični trošak u iznosu od 3.459,60 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje od donošenja ove odluke (15. rujna 2025.) do isplate teku po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, dok se odbija zahtjev tuženice za nadoknadu parničnog troška u preostalom potraživanom dijelu (u visini od 700,40 EUR).

i  r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan prigovor apsolutne nenadležnosti suda za postupanje u ovoj pravnoj stvari istaknut od strane tuženice.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je u činjeničnom supstratu tužbe podnesene 17. rujna 2024. navela kako slijedi:

- da se na fizikalnom odjelu tuženice liječi zadnjih desetak godina, s tim da se u razdoblju 2020. - 2024. liječila u punom opsegu - pet puta tjedno, pa zatim četiri puta tjedno, kao i da je u razdoblju ožujak 2022. - travanj 2023. kod tuženice proživjela teško psihičko i seksualno zlostavljanje od strane fizikalnog terapeuta koji da ju je, dok je bila pacijentica tog odjela, neprimjereno dodirivao po kosi i licu, namigivao joj, skidao naramenicu grudnjaka, dodirivao i podizao gaćice te gasio svjetla tijekom terapije i govorio joj da mu je „seksi“,

- da je fizikalni terapeut zastrašivao kako ga ne bi prijavila, te joj govorio da ima jake veze na policiji i sudu, kao i da je zaštićeniji od nje i da ne može dobiti otkaz iz razloga što ga glavna terapeutkinja u bolnici obožava i štiti,

- da je u razdoblju ožujak 2022. - svibanj 2024. nekoliko puta završila u bolnici dok je trpjela zlostavljanje od strane fizikalnog terapeuta, a koje zlostavljanje da se nastavilo od strane drugih djelatnika tuženice nakon što je prijavila navedeno zlostavljanje, s tim da prije tog razdoblja nije imala progresiju drugih dijagnoza kao danas i rijetko je završavala na hitnoj pomoći,

- da je u svibnju 2023. završila na hitnom prijemu psihijatrije tuženice, a kada da je bila u jako teškom stanju te kada da joj je zdravstveno stanje bilo ozbiljno ugroženo budući da se borila s ozbiljnim kardiološkim i neurološkim posljedicama kao i iznenadnim gubicima vida u jutarnjim satima, te s anksioznošću, depresijom i uplašenošću kako bi se zlostavljanje moglo ponoviti,

- da se u lipnju 2023. polako počela još više otvarati psihijatrici te joj je kazala da ima određeni strah od zlostavljača i da se boji da joj u nalazu piše da je silovana jer joj je zlostavljač u više navrata rekao da ima veze na policiji i u bolnici, kao i da je strahovala da će isti vidjeti njezine nalaze s psihijatrije, a u svezi čega da je psihijatrica objasnila koje radnje treba poduzeti kako bi navedeno prijavila, te joj je rekla da ako se odluči na prijavu kako je mora obavezno obavijestiti o tome,

- da je seksualno zlostavljanje prijavila glavnoj terapeutkinji fizikalnog odjela te na temelju nalaza psihijatra tražila da ju navedeni fizikalni terapeut više ne tretira, a u svezi čega da joj je kazala kako se ne mora brinuti i da je prijavljeni fizikalni terapeut više neće tretirati te da nema potrebe prijaviti zlostavljanje ravnateljstvu tuženice obzirom da će ju fizikalni odjel maksimalno zaštititi, s tim da joj je glavna terapeutkinja kazala i kako će je, kada dođe vrijeme za to, prijavljeni fizikalni terapeut ponovno drenirati i da to nije ništa strašno za nju te da tada stavi slušalice na uši i sluša muziku, a o kojem razgovoru da se povjerila prijateljici i psihoterapeutkinji, pri čemu da nije imala razloga ne povjerovati da će prijavljeni fizikalni terapeut prestati postupati na dotadašnji način,

- da je koncem srpnja 2023. prenijela glavnoj terapeutkinji odjela i fizioterapeutkinji da joj se javila jedna osoba koja da je prije nekoliko godina vidjela njezinog zlostavljača koji da je bio nasilan prema jednoj ženskoj osobi, s tim da je nekoliko dana nakon toga došla na redovni pregled kada da je od dr. AP koja ju je vodila na odjelu čula da je glavna terapeutkinja odjela ŽP došla izvršiti pritisak na nju da ju se makne s terapije, a u svezi čega da je liječnicu upitala kako glavna terapeutkinja može odlučivati o njezinom zdravstvenom stanju te joj ujedno kazala da ukoliko glavna terapeutkinja bude i dalje vršila pritisak na nju da ju se makne s terapije, da će isto prijaviti i dati priču u medije, a na što da joj je liječnica kazala kako nema potrebe za time i kako se ne želi povlačiti po medijima i ravnateljstvu te da će i dalje imati svoju terapiju smatrajući kako joj je ista nužno potrebna; da joj je liječnica ujedno propisala i vježbe u dvorani gdje je fizikalni terapeut bio i njezin zlostavljač bez da ju je itko upozorio na navedeno, pa kada da je istog ugledala u dvorani da se počela nekontrolirano tresti, te bila preplašena i uznemirena, a potom otišla kod glavne terapeutkinje zamolivši je da ju premjesti u neku drugu prostoriju te čemu da je bilo udovoljeno,

- da su koncem 2023. započeli novi problemi na Odjelu fizikalne terapije i rehabilitacije tuženice, a u koje vrijeme da je bila na liječenju u barokomori u drugom gradu i već dosta iscrpljena od svih nuspojava, puta koji je svakodnevno prolazila, fizikalnih terapija i intenzivne psihoterapije u popodnevnim satima, pa kada da se jedan tim razbolio da joj je glavna terapeutkinja kazala kako će morati dolaziti u poslijepodnevnim satima na terapiju, a što da nije bila u mogućnosti zbog psihoterapije koju je provodila u tom dijelu dana, međutim, na što da joj je glavna terapeutkinja odgovorila da ukoliko ne može dolaziti na terapiju u navedenom dijelu dana da neće ni primati terapiju, pri čemu da je čula, dok je bila u hodniku, kako se glavna terapeutkinja pred drugim pacijentima sarkastično smije i komentira zašto je tužiteljici uopće potrebna psihoterapija i tako širila informacije o njezinom liječenju,

- da su se početkom prosinca 2023. i u veljači 2024. pojavili problemi i s drugom djelatnicom Odjela za fizikalnu terapiju i rehabilitaciju KP, s tim da je nekoliko mjeseci trpjela verbalno i psihičko zlostavljanje od iste koja da joj je često skraćivala terapije s jednog sata na 35-40 minuta, a ponekad i na 19 minuta, kazujući joj pritom da je sve deblja i da smatra kako treba prekinuti liječenje u barokomori, te da njezini nalazi koji pokazuju progresiju bolesti uopće nisu „točno prikazani“ i da je problem u doktorici koja ju je vodila, slijedom čega da se u svezi nje nastavio slijed zlostavljanja, sve u prostoriji u kojoj je već pretrpjela psihičko i seksualno zlostavljanje, a što da je još više aktiviralo njezinu traumu,

- da je po preporuci stručnjaka ponovno otišla do glavne terapeutkinje kako bi joj ispričala navedeno, međutim, da joj se tom prigodom ista nije ispričala niti pokazala empatiju već je samo kazala kako zna da joj djelatnica ima određenih zdravstvenih problema kojih da nije svjesna te da je pogrešna terapija dovodi do takvog ponašanja, pa kada da je ona kazala da će navedeno prijaviti u ravnateljstvo tuženice po savjetu psihoterapeutkinje, da se glavna terapeutkinja počela smijati i kazala joj da time neće ništa postići, ujedno joj kazujući da će je ubuduće tretirati druga kolegica,

- da je sljedeći tjedan opet dočekala ista djelatnica Odjela za fizikalnu terapiju i rehabilitaciju, čime da je izložena ponovnom zlostavljanju, a konačno da joj je i uskraćena dotadašnja terapija koju da je zadnje četiri godine imala redovito pet puta tjedno, pa potom četiri puta tjedno, a tada da ju se stavilo na terapiju svega jednom tjedno u obliku održavajuće terapije petkom,

- da je 26. veljače 2024. pristupila na kontrolni pregled kod dr. AP, a na kojem pregledu da ju je liječnica obavijestila kako joj se terapija smanjuje s četiri puta tjedno na svega jednom tjedno, a kao razlog istom je navela da je do te odluke došla nakon razgovara s liječnicom iz Splita koja da joj je kazala kako se terapija treba provoditi jednom tjedno, s tim da joj je na upit kako o tome može odlučiti liječnica koja je nije pregledala kazala da je ta liječnica poznaje iz medija, a suviše toga, da je na navedeno odgovorila kako je moguće da se informacije o njezinoj bolesti i liječenju šire okolo te kako netko tko je poznaje iz medija može odlučivati o njezinom liječenju i ujedno zatražila da se isto napiše u nalazu, a što da je liječnica odbila učiniti,

- da je dan nakon smanjenja terapije uspjela doći do liječnice iz Splita i prepričala joj potonje, a u svezi čega da je ta liječnica ostala u šoku kazujući da to nije kazivala, kao i da savjete u vezi pacijenata ne daje prije nego ih pregleda,

- da je u ožujku 2024. sve gore navedeno prijavila ravnateljstvu tuženice i istom poslala dopis kojim je tražila pojašnjenje u svezi smanjivanja terapije kod progresije bolesti, a naknadnim dopisom i opisala sve što joj se događalo na Odjelu fizikalne terapije i rehabilitacije, dok da je 15. ožujka 2024. konzilij fizikalne medicine tuženice u svom dopisu kao razlog smanjenja terapije naveo da se kod nje radi o kroničnoj bolesti kod koje nema medicinske indikacije za takvim postupkom i da se za takva stanja propisuje održavajuća limfna drenaža jednom tjedno, međutim, da sumnja kako je istaknuti razlog, a nakon godina opisane terapije pet ili četiri puta tjedno u istim okolnostima, naveden nakon što je prijavila seksualno zlostavljanje od strane terapeuta, a onda i psihičko i verbalno zlostavljanje od strane druge terapeutkinje, dok je kao drugi razlog navedeno da se kod tužiteljice radi o nedovoljno razjašnjenoj osnovi bolesti, a u svezi s čim je navela da onda nije jasno zbog čega je kraj takve bolesti godinama ranije tretirana u punom opsegu,

- da joj je 29. ožujka 2024. liječnica na temelju medicinskih nalaza koji prileže njezinom zdravstvenom kartonu izbrisala deset od ukupno dvadeset dijagnoza, pa tako i alergija na cijeli niz lijekova, a što da je dovodi u ozbiljnu životnu opasnost, te joj ujedno propisane vježbe u dvorani, pa kada da je otišla kod glavne terapeutkinje koja da je prestala pričati s njom od kada je poslala prijavu u ravnateljstvo, te zbog toga upitala drugu fizioterapeutkinju da je upita koliko dana terapije je dobila, da je obaviještena da joj terapije u dvorani kreću od 2. travnja 2024., a kada da se nije pojavila na istima već dan kasnije kada je potonje navedeno uočila kao zabilježeno u medicinskoj dokumentaciji,

- da je 2. svibnja 2024. došla na pregled sa štakom u desnoj ruci, dok da je liječnica tijekom kontrolnog pregleda ponižavala i omalovažavala njezin invaliditet govoreći joj kako je sretna s odlukom da sada terapiju ima samo petkom, a uz sve to i da je vikala na nju, što da je jako traumatiziralo i pogoršalo njezino psihičko stanje i njezine intenzivne noćne more,

- da se u potonje navedenom razdoblju od mjesec dana njezino zdravstveno stanje rapidno pogoršalo te ju je počelo oduzimati u desnoj potkoljenici koja da joj je u nekoliko navrata dvostruko otekla; da je teški stopostotni invalid s trideset dijagnoza i četvrtim stupnjem funkcionalnog oštećenja te četvrtim stupnjem kroničnih bolesti; da se liječnica potonjom prigodom prema njoj ponašala bezobrazno, neprofesionalno i nehumano, dok da je u svezi njezinog kazivanja da odlazi na privatno liječenje u Split kazala kako za tim nema potrebe, te je i dalje ostavila na terapiji jednom tjedno,

- da su se odmah potom kod nje javili bolovi u žuči i području prsa, s tim da je sljedeće jutro na liječničkom nalazu primijetila da su njezine mjere limfedema puno veće nego na nalazu u ožujku, s tim da je u nalazu druge ustanove pisalo da ako dođe do povećanja volumena limfedema da se treba vratiti na terapiju u punom opsegu, a što da nije učinjeno; da su joj ponovno propisane i vježbe u dvorani, međutim, na koje da nije otišla budući da je nitko nije obavijestio da li se taj mjesec njezin zlostavljač nalazi u dvorani,

- da je 3. svibnja 2024. pristupila na održavajuću limfnu drenažu kada da joj je pozlilo uz nekontrolirani tremor desne ruke, trnjenje, slabost, bolove u području prsa i žuči, nakon čega da je nazvala majku da dođe po nju, pa kada da je majka zatekla u navedenom stanju da je pozvala hitnu pomoć, s tim da joj se dok je čekala hitnu pomoć obratila dr. AP navodeći što joj se dogodilo nakon što je dan ranije bila dobro, a na što da joj je kazala kako joj je i dan ranije rekla da se ne osjeća dobro,

- da je 25. svibnja 2024. pristupila na limfnu drenažu, a kada da joj je dr. AP tijekom primanja terapije kazala da nije razmišljala kada joj na pregledu 2. svibnja 2024. nije produžila terapiju i za dio kada je ona odsutna i na godišnjem, kao i da nakon terapije ode na odjelni šalter i upiše se kod druge doktorice, a što da je i učinila i dobila termin kod dr. JP **.**.2024.,

- da joj je tijekom limfne drenaže 31. svibnja 2024. šalterska djelatnica kazala kako je liječnica neće moći pregledati tog dana budući da ima pregledati puno djece, te joj ponudila da pregled izvrši šef fizikalnog odjela, a što da je odbila ne želeći da je pregleda osoba muškog spola uslijed ranije pretrpljenog seksualnog zlostavljanja od strane druge osobe muškog spola zaposlene kod tuženice; potom da je tijekom lipnja 2024. bila bez terapije, zbog čega da je tri petka zaredom nastavila s privatnim liječenjem u Splitu,

- da je u lipnju 2024. policija prijavila psihičko i seksualno zlostavljanje od strane fizikalnog terapeuta, a kojeg da je mjesec dana potom prijavila i V za ravnopravnost spolova,

- da je u srpnju 2024. ostala bez liječnice na fizikalnom odjelu, a koja da je u nalazu napisala kako je prestaje liječiti zbog narušenog odnosa s njom,

- da joj je nova liječnica na pregledu, a nakon što je uočila nalaz privatne poliklinike, kazala da nije bilo potrebe za privatnim medicinskim tretmanima kraj pružene joj usluge u javnoj medicinskoj ustanovi; da joj je dr. AP potom kazala kako je vraća na održavajuću terapiju petkom, te da nema potrebe za terapijom u punom opsegu, ujedno joj kazujući da je ne želi dalje tretirati i da će tražiti da je preuzme drugi liječnik; da se požalila pomoćnici ravnatelja za kvalitetu dr. ĐP da joj je u veljači ponovno određena fizioterapeutkinja KP iako ju je ranije psihički i verbalno zlostavljala te unatoč tomu što joj je glavna terapeutkinja ŽP rekla kako navedena fizioterapeutkinja to neće više raditi nakon što joj se požalila na isto, a na što da joj je dr. ĐP kazala da o tome ne zna ništa te joj se ujedno ispričala, suviše toga navodeći da će joj se odrediti druga liječnica,

- da je po uputi dr. ĐP tuženici uputila e-mail navodeći da kraj pretrpljenih trauma traži da je ne vodi liječnik muškog spola, a u svezi kojeg e-maila da, unatoč danom obećanju, nije dobila odgovor,

- da joj nije odgovoreno ni na dopis kojim je tražila sastanak kod ravnateljstva tuženice kako bi ih upozorila na kršenje njezinih prava,

- da joj je 30. kolovoza 2024. nakon limfne drenaže fizikalna terapeutkinja kazala da joj je to zadnja terapija, pa nakon što da je zatražila od ravnatelja da je primi, da joj se nakon nekog vremena obratila policijska službenica koja je nakon nekog vremena došla kod ravnatelja i zatražila od nje da napusti medicinsku ustanovu, a kada da joj je ujedno došlo loše,

- da je 2. rujna 2024. nazvala dr. ĐP i pozvala je na sastanak 3. rujna 2024. u 9,30 sati, a kojem sastanku su imali nazočiti i glavna terapeutkinja te šef fizikalnog odjela, te na kojem sastanku da su joj se u nazočnosti odvjetnika očitovali da neće odgovarati na njezine dopise i da ne postoji obveza bolnice da usklađuje svoje postupke u odnosu na tužiteljicu sa zakonskim odredbama.

1.1. Stoga je navela da iz gore navedenog činjeničnog stanja te priloženih dokaza jasno proizlazi kako tuženičino postupanje u odnosu na nju predstavlja grubo kršenje njezinih temeljnih ljudskih prava, dostojanstva, prava na tjelesno i duševno zdravlje, kao i njezinih prava kao pacijentice tuženice: na povjerljivost (članak 25. Zakona o zaštiti prava pacijenata, "Narodne novine" 169/04. i 37/08., dalje: ZZPP), na privatnost (članak 28. ZZPP), na pružanje zdravstvene zaštite u sigurnom okruženju, na zaštitu od zlostavljanja, zanemarivanja ili uznemiravanja prema ZZPP; da je tuženica također propustila postupiti sukladno svojim obvezama propisanim Zakonom o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine" 85/08. i 112/12., dalje: ZSD), sve obzirom na to da je člankom 3. stavak 3. tog zakona propisano kako se na uznemiravanje i spolno uznemiravanje na odgovarajući način primjenjuju odredbe navedenog zakona koje se odnose na diskriminaciju, zatim, da je člankom 3. stavak 1. propisano da je uznemiravanje svako neželjeno ponašanje uzrokovano nekim od zabranjenih osnova stavljanja u nepovoljniji položaj, a koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe, te koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje, nadalje, da je stavkom 2. istog članka spolno uznemiravanje definirano kao svako verbalno, neverbalno ili tjelesno neželjeno ponašanje spolne naravi koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe, a posebice ako stvara zastrašujuće, neprijateljsko, ponižavajuće, omalovažavajuće ili uvredljivo okruženje; da je tuženica u odnosu na nju postupala krajnje bezobzirno i zlonamjerno, te je, unatoč višestrukom njezinom obraćanju pojedinim djelatnicima tuženice s molbama da ju se zaštiti od viktimizacije te da joj se omogući zdravstvena zaštita na adekvatan način, uporno odbijala razmotriti mogućnosti istog; da je zbog opisanog postupanja tuženice višestruko bila prisiljena zatražiti pomoć psihijatra i psihoterapeuta, pa je slijedom istaknutih činjeničnih navoda konačno ustala zahtjevom stavljajući ga u sadržaju kao pod točkom I. izreke ove presude.

1.3. Suviše toga, tužiteljica je, kao predlagateljica osiguranja, ustala i prijedlogom za osiguranje koji je pravomoćnim rješenjem ovog suda br. P-1631/2024- 7 od 5. prosinca 2024. odbijen kao neosnovan.

1.4. Tužiteljica je, nadalje, navela da je 21. listopada 2024. došla na redovni kontrolni pregled kod imunologa tuženice odakle da je nakon pregleda upućena na Objedinjeni hitni bolnički prijem (dalje: OHBP) radi vađenja krvi, davanja infuzije i praćenja stanja na monitoru, a sve kako bi se spriječilo pogoršanje njezinog zdravstvenog stanja; da je nakon zaprimanja na OHBP-u medicinskom tehničaru koji joj je pristupio i kazao da moraju učiniti EKG kazala da pozove medicinsku sestru s molbom da joj ona to napravi iz razloga što ne želi da ju gleda i dira osoba muškog spola, a sve zbog traume koju je proživjela, te čemu da je udovoljeno, s tim da je iz razgovora s liječnicom koja je tretirala zaključila da ista uopće nije detaljno pogledala njezine nalaze; potom da joj je ponovno pozlilo te da je na monitoru uočila da joj je krvni tlak 220/130, a puls da je varirao između 110-130, nakon čega da je počela plakati i višekratno dozivati pomoć, međutim, da je nitko nije čuo, a nakon što ju je konačno čula specijalizantica i zatražila je da pozove liječnicu, da je istu čekala 20-30 minuta; da je, zatim, upućena na rendgen srca, pluća i trbuha, pa nakon što da je obavila tu pretragu da je nitko nije ponovno spojio na monitor i pratio njezine otkucaje srca i krvni tlak, zbog čega da je bila izložena opasnosti; da je nakon nekog vremena u OHBP pristupila neurologinja koja da je tretirala druge pacijente, dok da nije dolazila kod nje, a tek nakon 1 - 1,5 sati da je kod nje pristupio neurolog A, pa kada da ju je počeo dodirivati da je zamolila da to ne radi i objasnila mu razloge tog traženja, unatoč čemu da je imenovani liječnik nastavio obavljati pregled nje i drugog pacijenta navodeći da je tada on bio dežuran, međutim, da je ona na polovici pregleda kazala da je sram i zatražila da je se ne traumatizira dalje, a na što da je liječnik pitao kada je zadnji put bila kod psihijatra i dao joj infuziju u koju da je bio dodan Normabel; da je nedugo potom u OHBP pristupila njezina majka kojoj da je liječnik kazao da je odustao od njezinog pregleda jer je ne može dodirivati i da to neće raditi ako ne smije, ujedno postavljajući pitanje po koji put je u posljednjih godinu dana završila na hitnoj, a što da ih je obje šokiralo; da su liječniku objasnile povijest njezinih bolesti; da joj se nakon primanja infuzije stanje pogoršalo te da je specijalizantici Ž kazala da ih može biti sram, dok da joj je ona kazala kako je bila mišljenja da je pretrpjela moždani udar te da joj zbog toga nije smjela dati terapiju osim šumeće tablete; na pitanje zašto nije vraćena na monitor nakon obavljanja rendgena ako se sumnjalo na moždani udar, da joj je odgovoreno da je predloženo njezino tretiranje od strane ginekologa, a na što da je kazala da može jedino ako pregled bude obavljan preko trbuha i od strane liječnice ženskog spola; da su bolovi popustili u večernjim satima te odlučeno da će biti otpuštena iz bolnice, s tim da je na pitanje zdravstvenog djelatnika što se još može učiniti za nju njezina majka zamolila da se provjere vrijednosti krvnog tlaka i pulsa, međutim, što da nije učinjeno unatoč tome što joj je bilo rečeno da će se to učiniti; da je po dolasku kući ustanovila da u nalazima nisu uvedene ispravne vrijednosti krvnog tlaka i otkucaja pulsa, da nije uvedena ispravna tjelesna temperatura, da nije uvedeno da je popila Spasmex tabletu, da nije uvedeno da nije pristupila na UZV trbuha, CT abdomena i pregled od strane ginekologa; da je u neurološkim nalazima lažirana njezina izjava te unesen neistinit sadržaj.

2. Tuženik se, pak, u odgovoru na tužbu opirao zahtjevima tužiteljice navodeći kako slijedi:

- da tužiteljica u prilog tužbenih tvrdnji nije predložila izvođenje odgovarajućih dokaza,

- da činjenični navodi tužbe ne prate postavljeni tužbeni zahtjev,

- u odnosu na točke II. i III. petita tužbe je istaknula prigovor stvarne nenadležnosti ovog suda za postupanje po istima, a to stoga jer iako je utvrđenje diskriminacije u nadležnosti građanskih sudova, da se u konkretnoj pravnoj stvari ne radi o pitanju diskriminacije budući da iz tužbe ne proizlazi da je tužiteljica diskriminirana po ijednoj osnovi koja je taksativno pobrojana ZSD-om, već da tužiteljica upire na opseg pružanja zdravstvene zaštite, a koje pitanje da nije u nadležnosti građanskih sudova; naime, da Zakon o zdravstvenoj zaštiti ("Narodne novine" br. 100/18., 125/19., 147/20., 119/22., 156/22., 33/23., 36/24. i 102/25.), među ostalim, određuje prava i obveze osoba u korištenju zdravstvene zaštite, a Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" br. 80/13., 137/13., 98/19., 33/23. i 105/25.) uređuje prava i obveze obveznih osiguranika zdravstvene zaštite; da je provedba oba zakona u nadležnosti upravnih tijela te predmetno pitanje predstavlja upravnu stvar koja nije u stvarnoj nadležnosti ovog suda; da tužiteljica zapravo pokušava zaobići nadležna javnopravna tijela koja su u konkretnoj situaciji utvrdila kako tuženik nije povrijedio svoje zakonske obveze te kako je zdravstvena zaštita provedena pravovremeno i u punom opsegu; da je u odnosu na predmetno upravno pitanje već donesena odluka u kojoj se odlučivalo o meritumu stvari te se u građanskoj parnici ne mogu preispitivati odluke koje ulaze u nadležnost upravnih tijela, odnosno građanski sud ne može odlučivati koje terapije i u kojem opsegu se pojedinom pacijentu pružaju na temelju njegove cjelokupne kliničke slike; da postojanje određene dijagnoze ne znači automatski i dodjelu istovjetne terapije pacijentima budući da je svaki pacijent individua za sebe i njegovom zdravstvenom stanju se treba pristupiti ponaosob ovisno o nizu zdravstvenih i drugih čimbenika te bi suprotno postupanje bilo suprotno svim pravilima struke ali i osnovnim zakonima logike; da sukladno pravilima struke, a kako se postupa i kod tuženice, svi pacijenti koji imaju dijagnozu I.89.0 (limfedem, nesvrstan drugamo) u akutnoj fazi imaju pravo na limfnu drenažu četiri puta tjedno, a pacijenti kod kojih je došlo do poboljšanja zdravstvenog stanja se prebacuju na održavajuću limfnu drenažu jednom tjedno, sve pod uvjetom da konkretnom pacijentu limfna drenaža nije kontraindicirana; da je tužiteljica u veljači 2024. upućena na kliničku evaluaciju njezinog stanja u KBC Split budući da je kod te zdravstvene ustanove otvorena Ambulanta za limfedem te kraj činjenice da je tužiteljičino stanje postalo stacionarno, a na što da je tužiteljica jako burno reagirala, prijetila tužbama i prijavama, te u konačnici ipak obavila pregled kod navedene ustanove; da je potom odnos tužiteljice prema djelatnicima Odjela za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju znatno pogoršan, i to do razine da je potpuno prestala komunicirati s fizioterapeutima, a dr. AP na kontrolama nije odgovarala na postavljena pitanja, s tim da je i često odbijala predložena mjerenja opsega zahvaćenih ekstremiteta od strane djelatnika tuženika, a koja mjerenja da su jedan od glavnih alata za procjenu učinkovitosti i učestalosti limfne drenaže; da se kod promjene zdravstvenog stanja preporuka daljnje terapije ima prilagođavati utvrđenim promjenama, kao što je to bio slučaj i do sada, primjerice, takvo njezino postupanje da je razvidno i iz činjenice da je nakon utvrđenog pogoršanja u lipnju 2024. ponovno određena terapija limfne drenaže četiri puta tjedno, da bi nakon ponovnog poboljšanja stanja u srpnju 2024. ista bila vraćena na održavajuću terapiju jednom tjedno, iz čega proizlazi da su njezini djelatnici, unatoč prijavama i medijskim prozivkama od strane tužiteljice, zadržali objektivnost i stručnost prilikom liječenja iste i poštovali ranije opisana pravila struke,

- u odnosu na točku I. petita tužbe, odnosno stajališta tužiteljice da bi do povrede prava osobnosti došlo zbog toga što je prijavila nedozvoljeno spolno uznemiravanja od strane djelatnika tuženice, a na koju prijavu da bi se reagiralo daljnjim zlostavljanjem od strane drugih djelatnika tuženice i uskratom zdravstvenih prava tužiteljice, tuženica je navela da navedeni subjektivni dojam tužiteljice nije utemeljen u objektivnim činjenicama, kao i da je poduzela sve mjere koje su u okvirima njezinih mogućnosti kako bi omogućila tužiteljici ostvarivanje njezinih prava; naime, da je prema navodima tužiteljice uznemiravanje trajalo od ožujka 2022. do travnja 2023., dok je sama činjenica spolnog uznemiravanja i dalje neutvrđena; da su njezini djelatnici uputili tužiteljicu da navodno spolno uznemiravanje prijavi nadležnim tijelima te su tražili dopuštenje tužiteljice da o istom obavijeste ravnateljstvo bolnice i nadležna tijela, ali je tužiteljica navela kako nije došla podnijeti prijavu uz obrazloženje da zlostavljaču ne želi zlo i jer ne želi da isti izgubi posao, već da ih upozori jer postoji mogućnost da će prijavljeni fizioterapeut isto ponoviti na drugim pacijentima, s tim da je čak nekoliko mjeseci poslije zatražila od glavne fizioterapeutkinje da joj limfnu drenažu ponovno radi prijavljeni fizioterapeut, a što da je od strane njezinih djelatnika ocijenjeno neprimjerenim s obzirom na ranije navode tužiteljice; da tužiteljica u spis predmeta ne dostavlja dokaz o podnošenju kaznene prijave policiji, a što bi navodno učinila u lipnju 2024., s tim da tužiteljica ističe da prijavu nije podnijela ranije zbog pogoršanja zdravstvenog stanja, međutim, što da je kontradiktorno s daljnjim navodima tužiteljice kako joj se zdravstveno stanje pogoršalo upravo zbog smanjenja broja limfnih drenaža u veljači 2024., pa se nameće pitanje zašto tužiteljica nije još tijekom 2023. podnijela prijavu već je istu podnijela tek nakon što su njezini djelatnici, radeći svoj posao, tužiteljici smanjili broj limfnih drenaža; da su njezini djelatnici poduzeli sve mjere koje su u njihovoj mogućnosti da bi zaštitili tužiteljicu i omogućili joj liječenje bez doticaja s prijavljenim terapeutom, ali i da joj omoguće liječnika ženskog spola, iako isto nisu bili obvezni učiniti; da Odjel fizikalne medicine i rehabilitacije ima zaposlena četiri fizijatra, od čega da su tri ženskog spola, a jedan muškog spola; da je tužiteljica svoje liječenje započela kod dr. CP (ženskog spola), s tim da je tužiteljica već nakon dva pregleda zatražila drugog liječnika, nakon čega da ju je preuzela dr. ĆP (ženskog spola) koja da je vodila tužiteljicu do prestanka radnog odnosa kod tuženice, nakon čega da je tužiteljica po preporuci potonje imenovane liječnice u kolovozu 2020. odabrala dr. AP, s tim da je imenovana liječnica u srpnju 2024., sukladno pravilima struke, zatražila izuzeće od daljnjeg liječenja tužiteljice, i to kako zbog narušenog odnosa liječnik - pacijent, neadekvatne komunikacije, medijskog prozivanja te nedoličnog, uvredljivog i prijetećeg ponašanja tužiteljice prema njoj, tako i zbog činjenice da se ista, iako svjesna svog zdravstvenog stanja, nije ponašala u skladu s uputama liječnice u odnosu na prevenciju i liječenje svoje bolesti (nije odrađivala vježbe općeg stanja, kretala se, nosila kompresivno odijelo i sl.); naime, da je tužiteljica njezinim djelatnicima u više navrata istaknula kako ona zna sve vježbe i da neće ići na iste (pri čemu nikada nije spomenula eventualnu prisutnost prijavljenog fizioterapeuta kao razloga propuštanja dolaska na fizikalne vježbe), te je očito da je ista smatrala da je limfna drenaža jedino bitna za njezino zdravstveno stanje, dok je ostale preporuke njezinih djelatnika u potpunosti zanemarila, međutim, da samo provođenje svih elemenata (vježbe, aktivnosti, prehrana i kompresija) dovode do poboljšanja stanja i boljih rezultata u liječenju; da su nakon izuzeća dr. AP preostale opcije za liječenje tužiteljice bile dr. JP i dr. MP, od kojih da dr. JP nije mogla preuzeti tužiteljicu jer je ista jedini specijalist za djecu zaposlen kod nje te ima znatan broj dječjih pacijenata koje liječi, zbog čega je tužiteljici dodijeljen termin kod dr. MP koji je ujedno i voditelj Odjela pa njegova stručnost ne bi trebala biti upitna; da niti jedan zakonski propis ne zahtijeva od nje da tužiteljici omogući liječenje isključivo kod djelatnika ženskog spola, a unatoč tome da su njezini djelatnici tužiteljici omogućili navedeno; da zbog objektivnih razloga, odnosno isključenja jedne doktorice od strane tužiteljice, izuzeća druge liječnice od strane same liječnice, a zbog ponašanja tužiteljice, te preopterećenosti treće liječnice kao jedine liječnice za djecu, da više nije imala mogućnosti upisati tužiteljicu kod specijalista fizijatra ženskog spola, međutim, čime da nije kršila niti jednu zakonsku obvezu budući da se tuženiku ne može nametnuti obveza zapošljavanja novog liječnika koji bi k tome morao biti ženskog spola, što je samo po sebi diskriminatoran uvjet za zapošljavanje, a u konačnici je upitno i da li bi tužiteljica bila zadovoljna s tim novim liječnikom i koliko dugo, ovo sve uzimajući u obzir tužiteljičine dosadašnje probleme i zamjerke upućene prema većini njezinih djelatnika s kojima je bila u kontaktu,

- u odnosu na točku IV. petita tužbe je navela da je ista neuredna i da po njoj nije moguće postupiti.

2.2. Tuženica je navela i da tužiteljica navodima kojima prenosi navodne izjave njezinih djelatnika iste prenosi netočno, iskrivljeno i tendenciozno; da je većina navoda iskonstruirana i pravno irelevantna za ovaj predmet; da je nelogično postupanje tužiteljice koja je odbila pregled kod voditelja Odjela fizikalne medicine i rehabilitacije isključivo zbog spola dok da joj s druge strane nije bio problem da ju liječe osobe ženskog spola za koje kroz cijelu tužbu tvrdi da su je diskriminirale i zlostavljale, a što da ukazuje da tužiteljica ima predrasude i da diskriminacijske osnove dolaze upravo od tužiteljice prema njezinim djelatnicima, da je tužiteljica svojim cjelokupnim postupanjem zapravo onemogućila njezinim djelatnicima da joj pruže zdravstvenu zaštitu u svezi čijeg navodnog ne pružanja ustaje predmetnom tužbom; da tužiteljici nije brisana niti jedna dijagnoza iz zdravstvenog kartona, a niti da njezini djelatnici to mogu napraviti, međutim, u specijalističkim nalazima da nije ni uobičajeno niti nužno da se navode sve dijagnoze koje pojedini pacijent ima, već se uglavnom navodi samo ona dijagnoza zbog koje je pacijent upućen na određeni pregled te eventualno druge dijagnoze koje mogu biti relevantne za taj pregled, s tim da šire navođenje dijagnoza može biti uobičajeno kod određenih liječnika, ali da propuštanje postupanja na takav način svakako ne predstavlja povredu pravila struke niti povredu prava pacijenta; da kod nje postoje dvije dvorane za fizikalnu terapiju, kao i da se od dana kad su glavna terapeutkinja i fizijatrica obaviještene o prijavljenom spolnom uznemiravanju vodi računa o tome da tužiteljica bude u dvorani u kojoj ne boravi prijavljeni terapeut, u svezi s čim je navela i da tužiteljica već dugi niz godina kao sastavni dio terapije obavlja i vježbe u dvorani; da u nalazu iz srpnja 2024. jasno stoje mjere obujma koje su izmjerene koji dan prije tijekom fizikalne terapije, kao i mjere uzete taj dan od strane nadležnog liječnika; da do pogoršanja zdravstvenog stanja može dovesti niz faktora, pa nije uvijek jedino rješenje, primjerice kod tužiteljice, mijenjanje broja limfnih drenaža, a što da proizlazi iz činjenice da je tužiteljica u razdoblju tijekom kojeg je primala četiri terapije imala oscilacija u zdravstvenom stanju, a što je potencirano i time što se prema njezinim saznanjima ne pridržava svih propisanih mjera, s tim da i nema uvid u medicinsku dokumentaciju privatnih zdravstvenih ustanova osim u one koju im tužiteljica predoči; da tužiteljica ne dolazi na neke preglede i terapije zakazane kod nje, a niti da ih je prethodno otkazala. Stoga je predložila da se zahtjev tužiteljice odbije kao neosnovan i istoj naloži da joj nadoknadi prouzročene parnične troškove.

2.3. Tuženica je nadalje navela da dokazi koje tužiteljica dostavlja u prilogu svojih podnesaka predstavljaju prije svega njezin subjektivni dojam, dok da se preostali dokazi, osim dostavljene medicinske dokumentacije, ne odnose na predmet ovog postupka (navodna diskriminacija u odnosu na druge pacijente s istom dijagnozom te navodne obveze dodjeljivanja liječnika ženskog spola), s tim da zbog zdravstvenog stanja tužiteljice ima razumijevanja za njezin iskrivljeni subjektivni dojam, a što da uostalom proizlazi iz objektivnih činjenica koje su potkrijepljene odgovarajućom dokumentacijom, pa da je odluka tuženice o propisivanju održavajuće terapije limfne drenaže potvrđena i nalazom KBC Split od 27. ožujka 2024. dostavljenom upravo od strane tužiteljice, a u kojem se jasno navodi „provoditi održavajuću ručnu limfnu drenažu… učestalost limfne drenaže planirati ovisno o kliničkom stanju pacijentice“, te što da je i u skladu sa zaključcima njezinog liječničkog konzilija. U svezi s tim, da su njezini djelatnici, postupajući sukladno pravilima struke, učestalost limfne drenaže kod tužiteljice planirali ovisno o njezinom kliničkom stanju, pa da je tako nakon utvrđenog pogoršanja u lipnju 2024. ponovno određena terapija četiri puta tjedno, da bi nakon ponovnog poboljšanja stanja u srpnju 2024. ista bila vraćena na održavajuću terapiju jednom tjedno, kao i da je očito da postupanje njezinih djelatnika nije motivirano diskriminacijom po bilo kojoj osnovi ili vezano uz prijave tužiteljice, već jedino i isključivo zdravstvenim, kliničkim stanjem tužiteljice. Osim toga, da su njezini djelatnici tužiteljici omogućili liječenje od strane doktora medicine ženskog spola kada su za to imali mogućnost, međutim, da zbog objektivnih razloga, odnosno isključenja jedne liječnice od strane tužiteljice, izuzeća druge liječnice od strane same liječnice te preopterećenosti treće liječnice kao jedine liječnice za djecu, više nije imala mogućnost upisati tužiteljicu kod specijalista fizijatra ženskog spola. Osim toga, da je dodatno, a radi osiguranja sigurnog okruženja tužiteljice, izradila radnu uputu - postupak evidencije pružene usluge fizikalne terapije i rehabilitacije. Stoga, da je na sve moguće načine pokušala izaći u susret tužiteljici uzimajući u obzir njezino zdravstveno stanje. Suviše toga, da je netočnost navoda tužiteljice vidljiva iz niza činjenica potkrijepljenih materijalnom dokumentacijom, pa tako da je upravo tuženica podnijela prijavu nadležnim tijelima (što je vidljivo i iz dopisa pravobraniteljice) kako bi isti ispitali navode tužiteljice, iz čega je jasno vidljivo da njezini djelatnici nisu prikrivali navode tužiteljice; da je tužiteljica prilikom kontrolnog pregleda 26. veljače 2024. odbila fizički pregled fizijatrice dr. AP; da je iz medicinske dokumentacije iz 2017. vidljivo da je tužiteljica imala blaže tremore ruku te su se problemi s rukama nastavili i kasnije tijekom godina; da je u medicinskoj dokumentaciji iz 2014. razvidno da tužiteljica ima stanje trajno povišenog sistoličkog i/ili dijastoličkog krvnog tlaka; da se u medicinskoj dokumentaciji iz 2017. navodi da tužiteljica ima intermitentna subfebrilna stanja u trajanju od mjesec-dva; da se u medicinskoj dokumentaciji iz 2021. navodi kako tužiteljica ima tahikardije te da je 2021. i 2022. pregledana na OHBP-u, a iz čega da je razvidno da su, nažalost, medicinski razlozi nedavnih posjeta tužiteljice hitnoj službi postojeći već duže vremena; da je iz medicinske dokumentacije razvidno da je tužiteljica tek u listopadu 2023. počela svakodnevno vježbati, međutim s redovitim vježbama da je prestala u vrlo kratkom roku. Ujedno je navela da je kroz izvanrednu ciljanu kontrolu izvršenu od strane Zavoda za medicinske poslove Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje izvršenu 13. svibnja 2024. utvrđeno da je tužiteljici pružala zdravstvenu zaštitu pravovremeno i u punom opsegu, kao i da u tom smislu nije nađeno kakvih nepravilnosti.

3. Tužiteljica je, pak, u nastavku postupka navela kako slijedi:

- da je 6. rujna 2024. nazvala majku kojoj se požalila kako se jako loše osjeća i kako je cijelu noć imala jake noćne more, te kako je traumatizirana od sastanka koji je održan 3. rujna 2024. u prostorijama tuženice, a nakon čega da je njezina majka nazvala Hitnu psihijatriju gdje da je dr. Bilić uputio da tužiteljica popije tabletu Normabela te potom pristupi na pregled kod njega u poslijepodnevim satima, a što da je i učinila te tijekom kojeg da je liječnik upitao kako to da je uspješno dolazila kod njega na kontrolne preglede, a na što da mu je odgovorila da je on liječnik koji ju ne dodiruje te da je to velika razlika; da joj je liječnik potom kazao da djelatnici tuženice znaju da je istupila na televiziji u svibnju 2024., te kako je i on sam pogledao taj prilog te da mu je poznato što je pisala na društvenim mrežama, ujedno joj kazujući da je bila u vezi s njezinim zlostavljačem, a na što da mu je odgovorila da je njihova veza trajala kratko te ga potom upitala da li to znači da ju je zlostavljač imao pravo seksualno zlostavljati i silovati na što da je dr. Bilić kazao da nije imao pravo; da je liječniku kazala da on vrlo dobro zna da ju je zlostavljač iskorištavao i seksualno zlostavljao i prije veze, i to upravo u prostorijama tuženice; da se liječniku požalila navodeći da zna i da su se njezini nalazi Odjela psihijatrije širili dalje, a što da je liječnik negirao i tvrdio da je isto nemoguće; da joj je liječnik kazao da ne zna zašto je došla na pregled kod njega jer da joj on ne može pomoći, a na što da je njezina majka rekla da je požalila što je svoju kćer uopće dovela kod njega misleći kako će joj se pružiti pomoć i kako će je se saslušati, a ne dodatno posramiti i viktimizirati; da joj je liječnik pri kraju razgovora kazao da smatra da bi za nju bilo najbolje da se ode liječiti u drugu ustanovu i u drugu županiju,

- da je 12. prosinca 2024. ponovno došla na kontrolni pregled kod psihijatra dr. Bilića, a kada da je isti uvodno upitao kako se osjeća, na što da mu je odgovorila da je ostala vidno šokirana njegovim pristupom na ranijem pregledu i da nije očekivala da će je stručnjak koji se bavi traumama dodatno posramljivati kao žrtvu zlostavljanja i dodatno potencirati njezinu traumu, a na što da joj je kazao da je nezadovoljna i da se ne želi više liječiti kod njega, a na što da je njezin otac kazao da to nije istina i da se ne izvrću riječi njegove kćeri; potom da joj je liječnik kazao da mora izaći van i nekoga nazvati te se posavjetovati što će dalje s njom, a kada da se vratio da ju je zamolio da se pregled od tog dana odgodi i da će joj se naknadno javiti oko toga da li će je on nastaviti voditi ili će je netko drugi preuzeti, ali da on trenutno smatra da je narušen odnos pacijent-liječnik; da je nakon nekoliko dana liječnik telefonski razgovarao s njezinom majkom te joj priopćio da više neće voditi tužiteljicu te da se upiše kod drugog psihijatra tuženice, nakon čega da je njezina majka zatražila da napiše nalaz da prestaje liječiti njezinu kći i da joj to pismenim putem pošalje na e- mail, a na što da se dr. Bilić jako naljutio i rekao kako neće pisati nikakve nalaze niti se očitovati pismenim putem te potom prekinuo poziv; nekoliko dana nakon toga da je njezina majka upitala psihijatricu dr. Polić da li bi je ona mogla preuzeti, a na što da je navedena liječnica odgovorila da je ne može preuzeti jer liječi nju i da je to sukob interesa, ujedno joj preporučivši psihijatra Mihajla Vladića koji radi izvan ustanove tuženice,

- da je tijekom siječnja 2025. otišla kod svoje liječnice opće prakse i ispričala joj sve što se dogodilo te joj se požalila kako je već četiri mjeseca nije pregledao psihijatar, a što da je osobito zabrinjavajuće u kontekstu činjenice da je njezino bolovanje upravo otvoreno zbog traume koju je doživjela; da joj je navedena liječnica kazala da će nazvati psihijatricu Vandu Ljepava s upitom može li ona preuzeti njezino liječenje, a što da je ista konačno prihvatila te dala uputu da se redovnim putem upiše kod nje, pa nakon što je njezina majka pokušala to učiniti da joj je rečeno kako je neće preuzeti dr. Ljepava iz razloga što ista ima nekih problema s venama i mora ići na operaciju pa neka tužiteljica potraži drugog psihijatra,

- da je 27. prosinca 2024. Županijsko državno odvjetništvo u Šibeniku donijelo rješenje o provođenju istrage protiv djelatnika (fizikalnog terapeuta) tuženice NP zbog osnovane sumnje da je na njezinu štetu počinio četiri teška kaznena djela protiv spolne slobode, a među kojima je i događaj koji se dogodio u prostorijama tuženice,

- da je 27. siječnja 2025. njezinu majku nazvao šef Odjela psihijatrije dr. Stojanović te joj kazao da su na odjelu razgovarali o tužiteljici i da je on „jako lukavi stari lisac“ i sudski vještak koji vrlo dobro zna kada mu netko laže a kada ne laže, a na što da ga je njezina majka upitala što to znači i odakle mu pravo optuživati tužiteljicu da laže, pogotovo kraj činjenice što je nikada nije pregledao, dok je liječnik odgovorio da se tužiteljica zaratila s cijelom bolnicom, a na što mu je njezina majka kazala da se tužiteljica nije ni s kim zaratila te da svi oni vrlo dobro znaju što se dogodilo na fizikalnom odjelu tuženice, kao što i znaju da je tužiteljici uskraćena zdravstvena skrb na tom odjelu nakon prijave zlostavljanja; potom da joj je liječnik kazao da nema saznanja o tome što se dogodilo na navedenom odjelu, a na što da mu je njezina majka rekla da je upravo on na početku razgovora kazao da tužiteljica laže; da je dr. K nakon toga brzo preokrenuo temu te joj kazao da je on može pregledati, a na što da je njezina majka rekla da bi s obzirom na tužiteljičine traume i pristupe muških osoba bilo bolje da ju liječi osoba ženskog spola, dok je liječnik na isto odgovorio da će tužiteljicu staviti kod dr. J ali bez privilegije, i to u mjesecu ožujku, pa kada da je njezina majka upitala za datum pregleda, da je dr. K prekinuo poziv; da je dr. K tijekom cijelog navedenog razgovora bio izrazito neugodan i razgovarao povišenog tona, a cijeli razgovor da je slušao tužiteljičin brat koji da je ostao šokiran; da je 27. siječnja 2025. u poslijepodnevnim satima otišla na policiju gdje da je prijavila zastrašivanje i uznemiravanje od strane djelatnika tuženice te u svezi čega da joj je kazano da će se navedena prijava proslijediti Općinskom državnom odvjetništvu u Šibeniku na nadležno postupanje; navela je i da uslijed svega naprijed navedenog više nema nikakvog povjerenja u ustanovu tuženice, kao i da se ne osjeća sigurno u prostorijama tuženice. Suviše toga, navela je da je nakon traume zlostavljanja prošla psihologijsko testiranje te joj preporučena dugotrajna pomoć psihijatra, psihologa i psihoterapeuta, međutim, da joj je opisanim postupanjem djelatnika tuženice uskraćen i navedeni vid zdravstvene skrbi. Stoga, da tuženica i dalje nastavlja s postupanjima koja evidentno predstavljaju grubo kršenje njezinih temeljnih ljudskih prava, kao i grubu povredu njezinog dostojanstva, odnosno prava na tjelesno i duševno zdravlje. Ujedno je navela da sukladno članku 25. ZZPP pacijent ima pravo na povjerljivost podataka koji se odnose na stanje njegova zdravlja sukladno propisima o čuvanju profesionalne tajne i zaštiti osobnih podataka, međutim, da je iz naprijed navedenog evidentno da joj je u ustanovi tuženice navedeno pravo višestruko grubo povrijeđeno; da sukladno članku 7. ZSD-a koji proklamira načelo obveze zaštite od viktimizacije, nitko ne smije biti doveden u nepovoljniji položaj zbog toga jer je u dobroj vjeri prijavio diskriminaciju, nazočio diskriminaciji, odbio nalog za diskriminatornim postupanjem ili na bilo koji način sudjelovao u postupku vođenom povodom diskriminacije sukladno odredbama tog zakona, međutim, da se navedeni članak sukladno dosljednoj primjeni odredbe članka 3. stavak 3. istog zakona ima odnositi i na osobu koja je u dobroj vjeri prijavila uznemiravanje, odnosno spolno uznemiravanje. Slijedom navedenog, da je tuženica kao javna zdravstvena ustanova, umjesto da postupi sukladno svojim zakonskim obvezama da zaštiti zdravlje i spriječi nastupanje povrede zdravlja, povredu prava osobnosti i dodatnu viktimizaciju tužiteljice, zlonamjerno dopuštala da ostane bez liječnika i da ne prima terapiju dulji period te joj se tako onemogućio pristup zdravstvenoj zaštiti, a osim toga, da joj tuženica uporno odbija dodijeliti odgovarajuću doktoricu fizikalne medicine ženskog spola i primanje terapije limfnih drenaža u punom opsegu - četiri puta tjedno, a jednako tako i doktoricu psihijatrije.

4. Tuženica je, pak, u očitovanju na gornje navode tužiteljice navela da tužiteljica insinuira da bi joj njezini djelatnici uskratili zdravstvenu skrb i u vidu psihijatrijskog liječenja, iako navedeno nije predmet ovog postupka, a to stoga jer su joj djelatnici tuženice na traženje njezine majke istog dana (6. rujna 2024.) organizirali pregled psihijatra, a što da se dogodilo nakon tužiteljičinih prijava raznim tijelima, kao i sastanka u ravnateljstvu tuženice čijim ishodom tužiteljica nije bila zadovoljna. Osim toga, da iz navoda tužiteljice proizlazi da joj je bio zakazan kontrolni pregled za 12. prosinca 2024. kojeg je tužiteljica započela optužbama na račun djelatnika tuženice, slijedom čega da je jasno zbog čega je dr. Bilić izvukao zaključak da tužiteljica više nema povjerenja u njega kao liječnika te se potom izuzeo od daljnjeg liječenja tužiteljice, s tim da je odnos povjerenja između liječnika i pacijenta, posebno u psihijatrijskom liječenju, izuzetno važan aspekt liječenja. Ujedno je navela da ne osporava subjektivni dojam tužiteljice u svezi razgovora s liječnikom psihijatrom, međutim, da osporava tijek razgovora i konotaciju koju je tužiteljica iznijela jednostrano, pri čemu da se posebno osporavaju navodi tužiteljice u odnosu na liječenje dr. ĐP, ravnateljice tuženika, koji su u potpunosti netočni te krajnje neprimjereni.

5. Tužiteljica je u nastavku postupka navela i kako slijedi:

- da se zaključci liječničkog konzilija tuženice u svezi ukidanja svakodnevne terapije ručne limfne drenaže i reduciranja iste na održavajuću ukazuje nelogičnim i kontradiktornom. Naime, da se u obrazloženju odluke konzilija od 15. ožujka 2024. izričito navodi da „ima kroničnu bolest“ te da se iz tog razloga prebacuje na terapije jednom tjedno, međutim, upravo navedena činjenica dodatno potvrđuje neutemeljenost takve odluke, a to stoga jer je bolest tužiteljice bila kronična i svih prethodnih godina tijekom kojih joj je svakodnevno bila odobravana terapija bez prekida te što jasno ukazuje na kontinuitet stanja, a ne na novonastalu kliničku promjenu, slijedom čega da je jasno da sama kroničnost stanja bolesti kod nje nije razlog za ukidanje terapije jer bi onda po istoj logici terapija morala biti uskraćena od samog početka,

- da se u istom očitovanju konzilija navodi i da zdravstveno stanje klijentice „nije bilo dovoljno obrazloženo“, međutim, da je ta tvrdnja neodrživa i suprotna činjeničnom stanju. Naime, ako njezino zdravstveno stanje, kako se to tvrdi, nije bilo dovoljno obrazloženo, postavlja se pravno i medicinski logično pitanje: "Na temelju čega je tužiteljici prethodnih godina odobravana svakodnevna terapija?", a sve to u situaciji kada se njezina medicinska dokumentacija nije promijenila, a niti su njezini nalazi dovedeni u pitanje,

- da se ne može opravdati zaključak konzilija niti time da svi pacijenti u akutnoj fazi imaju pravo na limfnu drenažu četiri puta tjedno, a pacijenti kod kojih je došlo do poboljšanja zdravstvenog stanja se prebacuju na održavajuću limfnu drenažu

- jednom tjedno, sve to kraj činjenice da kod tužiteljice nije došlo do poboljšanja stanja, već upravo suprotno, do izraženog pogoršanja zdravstvenog stanja, a na što da jasno i nedvojbeno upućuje sva medicinska dokumentacija koja prileži spisu,

- da se tuženica u više navrata poziva na mišljenje dr. OP kao stručnu osnovu za donošenje odluke o smanjenju terapije tužiteljici, međutim, da je vidljivo kako je odluka liječnice dr. AP donesena 26. veljače 2024., dok je odluka konzilija donesena 15.03.2024., a prvi i jedini pregled tužiteljice kod dr. OP je bio obavljen tek 27. ožujka 2024., s tim da iz nalaza specijalistice dr. OP proizlazi da se učestalost terapije limfne drenaže treba prilagoditi ukoliko dođe do povećanja volumena limfedema, pa u situaciji naknadnog povećanja navedenog volumena kod nje da nije došlo do pune terapije limfne drenaže,

- da je svaki tjedan privatno odlazila na terapije u drugi grad kako bi spriječila daljnje pogoršanje zdravstvenog stanja, s tim da je tek nekoliko mjeseci nakon pogoršanja, i to u lipnju 2024., vraćena na puni opseg terapije, i to samo na osam dana te nakon što je njezin otac upitao dr. AP kada planiraju prestati s uskraćivanjem terapije usprkos pogoršanju tužiteljičinog stanja,

- da je navod tuženice kako nije dužna osigurati liječnicu ženskog spola duboko neetičan i nespojiv s međunarodnim standardima zaštite žrtava nasilja, u konkretnom slučaju seksualnog zlostavljanja i silovanja od strane djelatnika tuženice, te ujedno predstavlja oblik sekundarne viktimizacije i institucionalnog nasilja, a što da je protivno svim načelima zaštite prava pacijenata i žrtava nasilja,

- da je tijekom duljeg razdoblja bila upućivana na terapije u prostoriju u kojoj je prethodno doživjela seksualno zlostavljanje od strane fizioterapeuta zaposlenog kod tuženice bez da joj je bila pružena alternativa ili pravodobna obavijest o pravima koja joj pripadaju kao pacijentici u ranjivom položaju. Naime, da je člankom 2. ZZPP propisano da se svakom pacijentu jamči opće i jednako pravo na kvalitetnu i kontinuiranu zdravstvenu zaštitu primjerenu njegovom zdravstvenom stanju, sukladno općeprihvaćenim stručnim standardima i etičkim načelima, u najboljem interesu pacijenta uz poštivanje njegovih osobnih stavova; člankom 6. istog zakona da je propisano da pravo na suodlučivanje pacijenta obuhvaća pravo pacijenta na obaviještenost i pravo na prihvaćanje ili odbijanje pojedinog dijagnostičkog, odnosno terapijskog postupka; da je člankom 23. Ustava Republike Hrvatske propisano da nitko ne smije biti podvrgnut bilo kakvu obliku zlostavljanja ili, bez svoje privole, liječničkim ili znanstvenim pokusima, dok je člankom 35. Ustava Republike Hrvatske propisano da se svakom jamči štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti; da je člankom 18. stavak 3. Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (tzv. Istanbulska konvencija) propisano da su države dužne žrtvama nasilja osigurati pristup uslugama koje su prilagođene žrtvama i usklađene s pristupom koji uvažava spol i posebno osjetljivost na traumu žrtve, pa da slijedom navedenog nije nužno da zakon izričito propisuje „dodjelu liječnice ženskog spola“, a sve s obzirom na to da zakon pacijentici omogućava da odbije svaku zdravstvenu proceduru koja bi za nju predstavljala psihičku ugrozu, s tim da u konkretnom slučaju bilo kakav pregled ili dodir od strane muške osobe, a osobito u ustanovi gdje je zlostavljanje počinjeno, za tužiteljicu predstavlja neposrednu prijetnju retraumatizacije; time što se tuženica pravda tobožnjim nepostojanjem zakonske obveze u navedenom smislu pokazuje nedostatak razumijevanja temeljnih ljudskih prava i potrebe zaštite žrtve. Naime, da ona ne traži nikakve privilegije već upravo zaštitu, te suprotno navodima tuženice, ne odbija liječenje već odbija jedino izloženost postupku koji joj prema medicinskoj i pravnoj logici šteti, a odbijanje takvog postupka je upravo njezino zakonom i ustavom zajamčeno pravo,

- da je tijekom godina liječenja redovito pristupala pregledima, kontrolama i terapijama na odjelu tuženice, tako da se odbijanje jednog pregleda i to u okolnostima narušenog povjerenja i prethodno donesene odluke ne može koristiti kao osnova za osporavanje prava tužiteljice na kontinuirano i stručno liječenje, tim prije jer medicinska dokumentacija u cijelosti potvrđuje dugogodišnju suradljivost i redovito liječenje bez ikakvih prethodnih odbijanja,

- da su putem mobitela upućene joj poruke od strane djelatnika tuženice u cijelosti vidljive, autentične i sadržajno nedvosmislene, s tim da posebno važan dokaz predstavljaju poruke djelatnice fizikalne terapije u kojima joj se jasno ispričava i moli za oprost jer je nije prethodno obavijestila da se u istoj prostoriji nalazi djelatnik koji je prethodno prijavljen za silovanje, a koji susret da je za nju predstavljao veliku psihičku traumu; da je fizikalnim vježbama nazočila mjesec ranije (u travnju 2024.) kada navedeni djelatnik nije bio nazočan, s tim da je tek nakon potonje navedenog traumatičnog susreta izostala s vježbi u svibnju 2024.

6. Tuženica je, pak, navela da je uložila sve napore kako bi tužiteljici omogućila liječnicu ženskog spola, ali da to više nije u objektivnoj mogućnosti pružiti tužiteljici; da je uvažila spol i posebnu osjetljivost tužiteljice na traumu, ali da nije u mogućnosti izmjestiti prostorije niti zaposliti nove djelatnike koji bi odgovarali tužiteljici; da je nejasno u odnosu na liječenje tužiteljice na Odjelu psihijatrije da istoj u prosincu 2024. nije smetalo da je pregledava psihijatar muškog spola te je čak i inzistirala na tome, dok je nedugo potom prilikom razgovora s dr. K, voditeljem Odjela psihijatrije, inzistirala na liječniku psihijatru ženskog spola, slijedom čega da je opisano tužiteljičino postupanje prilagođeno tijeku ovog postupka; unatoč svemu navedenom, da je tužiteljici omogućila liječenje kod liječnika psihijatra ženskog spola; da kada je dr. AP dobila medicinski zahtjevnog pacijenta poput tužiteljice da je detaljno istražila dijagnoze limfedema i lipedema te se ujedno konzultirala s kolegama koji imaju više takvih pacijenata, a sve kako bi mogla tužiteljici omogućiti što kvalitetnije liječenje, s tim da tužiteljica nije niti imala zamjerki na dr. AP dok joj je odobravala svakodnevnu limfnu drenažu, kao i da se njezino nezadovoljstvo javlja tek po smanjenju broja terapija; da su navodi tužiteljice o narušenom odnosu s dr. OP konstruirani kako bi se opravdala činjenica da nije pristupila na kontrolni pregled kod iste po isteku tri mjeseca nakon obavljanja prvog pregleda te na opisani način zapravo pogoršala svoje zdravstveno stanje; da je tužiteljica svjesno i slobodno iznijela svoju intimu medijima slijedom čega da se ne može očekivati da se njezini djelatnici pretvaraju da se to nije dogodilo; unatoč potonje navedenom, da se ni jednom nije javno oglasila kako bi iznijela svoju stranu događaja, upravo zbog razumijevanja prema tužiteljici, unatoč činjenici da medijski istupi tužiteljice čine višestruku štetu drugim pacijentima koji se liječe kod tuženice, a za što da tužiteljicu očito nije briga, te postupanjem na opisani način želi postići povlašteni tretman u odnosu na druge pacijente; da je neshvatljivo i neprihvatljivo da tužiteljica očekuje da neće biti potrebe izvoditi odgovarajuće dokaze nego će „njezina riječ“, prepričana od nje i trećih osoba koje imaju saznanja iz njezinog kazivanja, biti dovoljan dokaz za predmetne teške optužbe; da činjenica što je tužiteljici cijelo vrijeme izlazila u susret ukazuje na to da je imala razumijevanja za njezino fizičko i psihičko stanje, kao i da joj isto ne daje za pravo u ovom i kaznenom postupku; da je aktualno zdravstveno stanje tužiteljice posljedica njezinog subjektivnog doživljaja nedavnih događaja, odnosno da je isto psihogene prirode, a ne rezultat smanjenja broja terapija na fizikalnom odjelu te da se ponovnim povećanjem terapija limfnih drenaža isto ne bi poboljšalo, pa stoga pogoršanje zdravstvenog stanja koje navodi tužiteljica nije u uzročno-posljedičnoj vezi s tužbenim traženjem; da mišljenje o terapijama i tijeku liječenja daju licencirani liječnici, specijalisti u pojedinom području, a ne pacijenti, njihovi prijatelji i javnost, bez obzira koliko glasni bili; da brojnost prigovora i pritužbi tužiteljice na djelatnike tuženice ne znači da su isti i utemeljeni; da svjedokinja ŠP u svom iskazu dijelom citira sebi poznatu medicinsku dokumentaciju te navodi kazivanja tužiteljice; da činjenica da je tužiteljica surađivala na drugim odjelima i u drugim terapijama ne mijenja činjenicu da nije pratila upute liječnika Odjela za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju; da djelatnici Odjela za fizikalnu terapiju i rehabilitaciju nisu imali problema u komunikaciji s tužiteljicom (iako su joj uporno ukazivali na činjenicu da je potrebno provoditi sve mjere preporučenog liječenja), i to sve do vremena kada je tužiteljici smanjen broj terapija, a kada da je komunikacija od strane tužiteljice prema navedenim djelatnicima prekinuta te potom počele medijske prozivke i pritisci; da svjedok FP pristrano iznosi svoje navode; da nalazi različitih zdravstvenih ustanova pobijaju subjektivni dojam i navode tužiteljice kako je došlo do pogoršanja njezinog kliničkog stanja nakon smanjenja broja terapija limfne drenaže; da je dr. AP u svom iskazu detaljno obrazložila kada, kako i zašto je smanjila broj terapija limfnom drenažom, kao i da je navedeno planirala napraviti i ranije, a od čega da je odustala zbog izrazito loše i neugodne reakcije tužiteljice, dok je i svjedokinja ŽP u svom iskazu navela kako su ona i ostali djelatnici odjela također primijetili promjenu u tužiteljičinom stanju, odnosno da smatraju kako joj više nije potrebna svakodnevna limfna drenaža te su svoja opažanja prenijeli dr. AP, a što je uobičajeni postupak između djelatnika određenog odjela; da tužiteljica pokušava relativizirati nalaz dr. OP navodnim izgubljenim povjerenjem u istu jer bi davala svoje mišljenje na temelju poznanstva iz medija, s tim da iz navoda same tužiteljice proizlazi da navedenu liječnicu poznaje iz ranijeg razdoblja, mimo medija, te da je uostalom sudjelovala u školi u organizaciji dr. OP (a što da je vidljivo iz javnih objava tužiteljice kojima je reklamirala tu školu i hvalila dr. OP); da je tužiteljica javna ličnost koja je dobrovoljno i svjesno sebe, svoje zdravlje i doživljaje javno eksponirala te ista ne može odgovornost za svoje radnje prebacivati na drugu stranu i očekivati da nitko ne prati medije; da je svjedokinja ĆP, dr. med., navela da je tužiteljica na pregledu obavljenom 10. travnja 2025. bila značajno ispod tjelesne težine u kojoj je bila u vrijeme zadnjeg pregleda te da se žalila na hipotrofiju mišića, s tim da je u više navrata u medicinskoj dokumentaciju za tužiteljicu navedeno da su joj mišići hipotrofirani, a što da je općepoznata posljedica nedostatka vježbanja, pri čemu joj imenovana svjedokinja nije preporučila limfne drenaže tom prilikom upravo zbog njezinog zdravstvenog stanja te činjenice da limfna drenaža nije jedina preporučena terapija za tužiteljicu budući da je nužno i nošenje kompresijskih rukavica ili nogavica te provođenje fizikalne terapije; da se tužiteljica nije pridržavala svih potrebnih mjera preporučenih od strane liječnika, i to od nošenja kompresije do vježbanja, s tim da je tek znala nositi preventivnu kompresiju u vidu tajica, međutim, koje postupanje da je nedovoljno u konkretnom slučaju; da je tužiteljici cijelo vrijeme bilo propisano provođenje vježbi u dvorani, a koje da je tek rijetko obavljala unatoč preporukama njezinih liječnika i fizioterapeuta; da je tužiteljica na početku odbijala mjerenja limfedema te tek kasnije počela pristupati istima pritom negodujući, a iz čega proizlazi da tužiteljica nije bila disciplinirana pacijentica te se prema propisanim terapijama i tretmanima ophodila proizvoljno; da se tužiteljica i za vrijeme kada je limfne drenaže kod tuženice primala u punom opsegu paralelno provodila liječenje na svoj zahtjev kod drugih medicinskih ustanova i poliklinika; da tužiteljici ne smeta da je na Zavodu za pomorsku medicinu u Splitu i njezinoj službi za kirurgiju i radiologiju tretiraju liječnici muškog spola, a koji u svom postupaju nužno moraju dodirivati tužiteljicu; da obavljanje limfne drenaže obuhvaća i dodirivanje u obliku pomicanja naramenica, da je udovoljeno traženju tužiteljice da je ne tretira fizioterapeut NP nakon prekida njihove intimne veze, s tim da se i tijekom izvođenja vježbi nastojalo postići da fizioterapeut NP ne bude u blizini; da su njezini djelatnici tužiteljicu upućivali na podnošenje prijavu policiji ili ravnateljstvu tuženice u svezi postupanja fizioteraputa NP, međutim, da je ista to odbijala učiniti navodeći da ne želi prijavljivati fizioterapeuta NP i da ne želi da isti ostane bez posla; da je potonje imenovani i nakon prekida veze s tužiteljicom jedno vrijeme vršio tretmane limfne drenaže nad istom; da je tužiteljica na obavijest o smanjenju terapije limfne drenaže izvršenom prije prijave uznemiravanja burno reagirala i prijetila tužbom; da je sama tužiteljica nakon podnesene prijave zatražila da je tretira fizioterapeut NP, međutim, koje traženje da je odbijeno; da tužiteljica fizioterapeuta NP optužuje za sadistička silovanja i penetriranje prstima, a koje bi se događalo u tijeku njihove veze i nije imalo veze s bolnicom niti se odvijalo u bolnici, s tim da o tome nije ni imala saznanja do primitka dopisa tužiteljice iz ovog postupka, unatoč čemu da su njezini djelatnici i sa značajno manjim saznanjima u tom smislu donijeli ozbiljne, konkretne i djelotvorne mjere za zaštitu tužiteljice; da je tužiteljica tek četiri mjeseca nakon prijave uznemiravanja ravnateljstvu bolnice imenovala prijavljenog djelatnika; da su tužiteljičine prijave uznemiravanja podnesene nakon najave smanjenja broja terapija i nakon smanjenja terapija, i to godinu dana nakon što bi uznemiravanja bilo počinjeno; da je tužiteljica navela da je prijavljeni tijekom pregleda dirao po vagini, a što je prestalo nakon što je to od njega zatražila, i to sve u vrijeme dok su bili u vezi; da je tužiteljici omogućeno sudjelovanje njezinog odvjetnika na sastanku u ravnateljstvu tuženice; da je i prije dopisa Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova poduzela sve potrebne radnje u skladu sa svojim mogućnostima i internim aktima, s tim da i sam pravobranitelj upozorava da je važno znati da sve prijave ne opravdavaju sumnju da je došlo do diskriminacijskog postupanja automatski te da je standard procjene i prag progona ovdje jako važan i ne smije biti prenisko određen jer bi se onda otvorio prostor manipulacijama i denuncijacijama, a borbu protiv diskriminacije pretvorilo u svoju suprotnost; da je prijavljena postupanja u odnosu na fizioterapeuta NP prijavila policiji te se po toj prijavi i provodi kazneni postupak, s tim da je ujedno provela interni postupak ispitivanja prijave u kojem je zaključeno kako ne postoje osnove za poduzimanje mjera prema fizioterapeutu NP s osnova ugovora o radu; da se tužiteljica potužila na postupanje djelatnice Odjela fizikalne medicine i rehabilitacije (koja da joj je skraćivala terapije i govorila da je deblja) pritom je ne imenujući i navodeći da protiv nje ne želi podnositi prijavu, ujedno ističući u svom iskazu da je i nakon navedene pritužbe djelatnica navedenog odjela nastavila biti ljubazna i profesionalna prema njoj, s tim i da povećana tjelesna težina otežava tok limfe kod pacijenata s tužiteljičinom dijagnozom; da je navedena djelatnica odbijala vršiti limfnu drenažu tijekom prva četiri dana menstrualnog ciklusa po preporuci liječnika, a s obzirom na dijagnozu endometrioze kod tužiteljice; da je nakon izuzeća psihijatra dr. Bilića od liječenja tužiteljice ista upisana kod dr. J, a nakon pregleda kod koje i utvrđene dijagnoze je podnijela prijavu protiv iste Hrvatskoj liječničkoj komori; da se u specijalističkim nalazima uobičajeno ne upisuju sve utvrđene dijagnoze kod pacijenta već samo ona dijagnoza zbog koje je pacijent upućen na određeni pregled te eventualno druge dijagnoze koje mogu biti relevantne za taj pregled; da tužiteljica ničim nije dala do znanja fizioterapeutkinji RP da se osjeća loše prilikom terapije u svibnju 2024., već da je očekivala da će to imenovana primijetiti, s tim da je ista nakon njezinog razgovora s majkom putem mobitela odmah prekinula terapiju; da je prilikom boravka tužiteljice na OHBP-u tom prigodom tužiteljici pružena skrb sukladno hitnosti i mogućnostima.

7. Tužiteljica je zaključno navela da je odluka o smanjenju broja terapije limfne drenaže donesena bez ikakvog medicinskog obrazloženja, i to neposredno nakon što je prijavila okolnosti vezane za postupanje na Odjelu fizikalne terapije i rehabilitacije tuženice; da je redovno pristupala na fizikalnu terapiju osim kada je imala zakazane preglede u drugim gradovima, a o čemu da je uredno obavještavala tuženicu, s tim da u svibnju 2024. nije pristupala fizikalnim terapijama jer joj nije bilo osigurano sigurno okruženje zbog nazočnosti osobe koju je prijavila zbog zlostavljanja; da je liječnici spec. fizijatrije predočavala nalaze iz drugih medicinskih ustanova i poliklinika; da je svakodnevnu terapiju limfne drenaže primala tijekom četiri godine, i to s obzirom na dijagnozu kroničnog limfedema, a u sklopu lajmske borelioze, te je broj navedenih terapija smanjen nakon prijave zlostavljanja; da na kontrolni pregled kod dr. OP nije pristupila budući da joj se ista nije javljala a niti je mogla uspostaviti kontakt s njom; da su sve njezine alergije bile navedene u ranijoj medicinskoj dokumentaciji, a što je u spornom razdoblju izostalo; da je svijest o stvarnoj naravi pretrpljenog nasilja razvila je tek kasnije kroz psihoterapiju i psihijatrijsku procjenu; da je godinama nosila medicinsku kompresivnu odjeću prema uputama specijalista, ali da je u jednom trenutku zbog dijagnosticirane teške hipoksije u stopalima i oštećenja arterija po uputi vaskularnog kirurga bila prisiljena smanjiti stupanj kompresije i prilagoditi nošenje kompresivnih pomagala; da je prijavu podnijela tek nakon što je prvi put jasno shvatila prirodu zlostavljanja; da su njezina prava kao pacijentice dodatno ugrožena nepostojanjem jasnih pravila i procedura kod tuženice, a što da otežava ili onemogućava pravovremenu i učinkovitu zaštitu pacijenata, dok je nedostatak odgovarajuće edukacije djelatnika tuženice rezultirao ignoriranjem prijava seksualnog zlostavljanja i izostankom provođenja disciplinskog postupka, a što je direktno utjecalo na njezinu sigurnost i dostojanstvo kao pacijentice; da je tuženica ignorirala njezinu izjavu danu na sastanku u ravnateljstvu tuženice da ne želi biti u kontaktu, terapiji ili postupku s liječnikom muškog spola zbog ranijih iskustava seksualnog zlostavljanja te joj time povrijedila pravo na dostojanstvo, ravnopravnost i zaštitu od diskriminacije; da ravnateljica tuženice priznaje da je razgovarala s dr. J, liječnicom koju je tužiteljica prijavila Hrvatskoj liječničkoj komori, a koji postupak da predstavlja ozbiljno kršenje prava tužiteljice na povjerljivost i tajnost njezinih medicinskih podataka, a to stoga jer su informacije o njezinom zdravstvenom stanju i pritužbama dijeljene bez njezinog izričitog pristanka, dok da zahtjev ravnateljice tuženice za davanje očitovanje od strane liječnice dr. J, unatoč činjenici da nije službeno ovlaštena u predmetnom postupku, predstavlja neprimjerenu i nezakonitu radnju te se može protumačiti kao pokušaj povrede prava pacijentice i ometanja njezinog prava na pravično postupanje, a čime su narušena njezina temeljna prava, dok je zdravstvena ustanova prekršila svoje zakonske i etičke obveze zaštite prava pacijenata, osobito u osjetljivim i zaštićenim slučajevima; da lipedem predstavlja kronično, progresivno stanje koje nije povezano s prehranom, već sa složenim poremećajima u masnom tkivu, zbog čega da su tradicionalne dijete i ograničenje unosa kalorija neučinkovite u kontroli lipedema, da skraćivanje terapijskih termina nije samo povreda profesionalnih standarda već i direktno utječe na kvalitetu liječenja i pravo nje pacijentice na pravovremenu i učinkovitu medicinsku njegu; da su, ukoliko je za određeni postupak nužno obavljati na postupak na goloj koži, zdravstveni djelatnici dužni pacijenta o tome pravovremeno obavijestiti, objasniti razloge i pribaviti njegov pristanak, dok propuštanje takvog postupanja predstavlja kršenje prava pacijenta na informirani pristanak i dostojanstvo tijekom pružanja zdravstvene skrbi.

8. U postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem medicinske dokumentacije za tužiteljicu, članaka i objava sa internetskih portala i društvenih mreža u razdoblju 2. prosinca 2018. - 7. svibnja 2024., računa tvrtke „Mitral“ u razdoblju 8. rujna 2021. - 15. studenog 2024., poruka u svezi komunikacije putem mobilne aplikacije vršene između tužiteljice i drugih osoba u razdoblju 28. lipnja 2020. - 21. listopada 2024., pritužbi od 5. ožujka 2024. i 13. ožujka 2024., dopisa Pravobranitelja za osobe s invaliditetom od 26. ožujka 2024., dopisa Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 13. svibnja 2024., prijava od 1. lipnja 2024. i 4. veljače 2025. upućenih putem e-maila od strane tužiteljice Pravobraniteljici za ravnopravnost spolova, obavijesti oštećeniku kaznenog djela izdane od strane Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Šibensko-kninske 17. lipnja 2024., dopisa od 21. lipnja 2024. upućene od strane Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, pritužbe od 1. srpnja 2024. upućene putem e-maila od strane tužiteljici tuženici, potvrde osiguranja od 15. srpnja 2024., dopisa od 6. kolovoza 2024. upućenog od strane punomoćnika tužiteljice tuženici, rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 20. kolovoza 2024., dopisa Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova od 9. rujna 2024., dopisa od 26. rujna 2024. i 6. studenog 2024. upućenih od strane punomoćnika tužiteljice Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku, mišljenja psihoterapeuta PP od 26. ožujka 2024. i 3. studenog 2024., dopisa od 11. listopada 2024. upućenog putem e- maila od strane tužiteljice Veteranskom centru u Šibeniku, odgovora Odjela psihijatrije tuženice od 3. travnja 2025., iskaza tužiteljice i zakonske zastupnice tuženice ĐP, dr. med., te iskaza svjedoka LP, ŠP, dr. med., ČP, dr. med., VPE, GP, PP, TP, FP, IP, ŽP, RP, AP, dr. med., KP, SP, Ante Bilića, dr. med., ĆP, dr. med. i NP, dok su odbijeni prijedlozi tužiteljice za izvođenje dokaza pribavljanjem daljnje medicinske dokumentacije za tužiteljicu od tuženice i liječnice obiteljske medicine ŠP za razdoblje listopad 2022. - 1. srpnja 2024. (osim s Odjela psihijatrije) i provođenjem psihijatrijskog vještačenja tužiteljice, te prijedlozi tuženice za izvođenje dokaza pribavom spisa Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje br. KLASA: 052-01/24-01/14 i vezanih spisa (u svezi provođenja izvanredne ciljane kontrole nad tuženicom), potom, za pribavom medicinske dokumentacije za tužiteljicu od drugih zdravstvenih ustanova, odnosno u svezi slanja obavijesti „Croatia osiguranje“ o ovoj parnici, te uvidom u spis predmeta Županijskog državnog odvjetništva u Šibeniku br. KP-DO-14/2024, a to stoga jer se isti ukazuju irelevantnima za ocjenu osnovanosti postavljenih zahtjeva tužiteljice, odnosno suvišnima kraj dovoljne raspravljenosti stanja stvari na temelju rezultata u postupku provedenih dokaza.

9. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Predmet postupka u ovoj pravnoj stvari su zahtjevi tužiteljice kojima traži:

- da se utvrdi da je tuženica povrijedila njezino pravo osobnosti, i to dostojanstvo i pravo na tjelesno i duševno zdravlje, sve na način da joj je uskratila pružanje zdravstvene zaštite zbog toga što joj nije dodijelila odgovarajuću doktoricu medicine ženskog spola iako je za navedeno imala mogućnost, već joj je dodijelila doktora medicine muškog spola iako je morala znati da je tužiteljica ranije u prostorijama tuženice pretrpjela spolno uznemiravanje,

- da se utvrdi da je tuženica diskriminirala tužiteljicu u odnosu na druge pacijente koji imaju iste kronične dijagnoze, i to na način da su pojedini drugi pacijenti koji imaju iste dijagnoze primali terapiju u punom opsegu - četiri puta tjedno, a tužiteljica u nepunom opsegu - jednom tjedno,

- da se tuženici zabrani da ubuduće postupa na način da je stavlja u nepovoljniji položaj u odnosu na druge pacijente koji imaju iste dijagnoze te

- da se tuženici naloži provođenje zakonom propisanih mjera radi njezine zaštite kao osobe koja je prijavila nedozvoljeno spolno uznemiravanje u prostorijama tuženice.

11. Uvodno valja navesti da odlučivanje o postavljenim zahtjevima tužiteljice (radi utvrđenja diskriminacije i povrede prava osobnosti, te radi zabrane diskriminacije ubuduće i nalaganja mjera radi zaštite tužiteljice), suprotno stajalištu tuženice, spada u sudsku nadležnost, sve utemeljenjem u odredbi članka 34. stavak 2. u svezi članka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05, 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), slijedom čega je prigovor apsolutne nenadležnosti suda za postupanje u ovoj pravnoj stvari istaknut od strane tuženice valjalo odbiti kao neosnovanog i riješiti kao u izreci.

12. Odlučujući o zahtjevima tužiteljice u granicama istih, i to isključivo u svezi spornih postupanja tuženice u razdoblju do podnošenja tužbe (17. rujna 2024.) i dopune iste (4. studenog 2024.), sud je sljedećih utvrđenja i zaključaka:

- da je tuženica u konkretnom slučaju poduzela dostupne joj i objektivno moguće mjere radi osiguravanja liječnika i drugog medicinskog osoblja ženskog spola u svezi provođenja liječenja, tretmana i terapija nad tužiteljicom, pa su tako tužiteljici nakon dr. AP, a koja je odbila daljnje liječenje tužiteljice zbog narušenog odnosa liječnik-pacijent, neadekvatne komunikacije, medijskog prozivanja te nedoličnog, uvredljivog i prijetećeg ponašanja tužiteljice prema njoj, na tuženičinom Odjelu fizikalne terapije i rehabilitacije na raspolaganju bili dr. JP (liječnica ženskog spola), dr. MP (voditelj navedenog odjela, liječnik muškog spola) i dr. CP (liječnik ženskog spola), svi specijalisti fizijatri, s tim da dr. JP nije bila u mogućnosti preuzeti tužiteljicu jer je ista jedini specijalist za djecu zaposlen kod nje te postoji znatan broj dječjih pacijenata koje liječi, dok je sama tužiteljica isključila dr. CP od njezinog liječenja budući da je još ranije osobno zatražila da je vodi drugi liječnik, slijedom čega tuženica nakon izuzeća dr. AP nije bila u objektivnoj mogućnosti tužiteljici dodijeliti liječnika spec. fizijatra ženskog spola; da je tužiteljici omogućeno da joj se dodijeli liječnik spec. psihijatar ženskog spola (dr. J), a koju je potom tužiteljica prijavila Hrvatskoj liječničkoj komori smatrajući da je pogrešno odredila njezinu dijagnozu; da tužiteljici prilikom tretmana na OHBP-u tuženice nije bilo moguće dodijeliti liječnika spec. neurologa ženskog spola, a to stoga jer je dežurni liječnik spec. neurolog bila osoba muškog spola koji je tužiteljicu prestao tretirati na njezino traženje; da su tužiteljici nakon saznanja tuženice za terećenje njezinog djelatnika (fizioterapeuta) od strane tužiteljice za spolno zlostavljanje (kako to navodi tužiteljica) dodijeljeni fizioterapeuti ženskog spola, a fizioterapeut NP, koji je do tada obavljao terapiju limfne drenaže i fizikalnih vježbi nad tužiteljicom, udaljen od obavljanja daljnjih terapija nad tužiteljicom te poduzete mjere radi provođenja terapija u izočnosti navedenog djelatnika tuženika, a o čemu sud zaključuje utemeljenjem u iskazima svjedoka predloženih u tom svojstvu od strane tuženice (za razliku od kojih su svjedoci predloženi od strane tužiteljice iskazivali isključivo o saznanjima stečenima iz kazivanja tužiteljice, osim roditelja tužiteljice koji su pored saznanja stečenih iz kazivanja tužiteljice imali i neposrednih saznanja budući da su nazočili pojedinim prigodama na koje tužiteljica ukazuje u činjeničnom supstratu tužbe),

- da se prilikom određivanja broja limfnih drenaža od strane spec. fizijatra kod tužiteljice vodilo računa o zdravstvenom statusu tužiteljice, pa tako i o činjenici kroničnog stanja bolesti kod tužiteljice, zbog čega je konačno došlo do propisivanja održavajućih terapija limfne drenaže jednom tjedno, a kakva je ujedno bila i naknadna preporuka dr. OP iz KBC-a Split, potom, mišljenje liječničkog konzilija tuženice, zatim, odgovor Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje nakon obavljene izvanredne ciljane kontrole nad tuženicom povodom predstavke tužiteljice (kojom je utvrđeno da je tužiteljici pružena pravovremena zdravstvena skrb i u punom opsegu), te nalaz dr. ĆP sada zaposlene u Poliklinici Vita u [adresa] (iz kojeg proizlazi da u travnju 2025. tužiteljici nije preporučila limfnu drenažu budući da je tužiteljica tijekom navedenog pregleda zatečena „presušena“), s tim da tužiteljica tijekom postupka nije niti imenovala osobe kojima bi kraj istog zdravstvenog stanja bila pružena drugačija zdravstvena skrb u smislu propisivanja limfnih drenaža u punom opsegu (četiri ili pet puta tjedno), a u svezi s čim je za navesti i da se pojedine terapije pacijentima propisuju vodeći računa o posebnostima svakog pacijenta ponaosob, kao i da je tužiteljica konačno odustala od prijedloga za izvođenje dokaza provođenjem odgovarajućeg medicinskog vještačenja kojim bi se utvrdio opseg potrebe tužiteljice za limfnim drenažama, dok sud nema znanja da o istom sam zaključi na temelju postojeće medicinske dokumentacije.

13. Stoga se, kraj naprijed navedenog stanja stvari tj. utvrđenja i zaključaka ovog suda, neutemeljenim ukazuju zahtjevi tužitelja sadržani pod točkama I./1. i I./2. izreke presude (kojima tužiteljica traži da se utvrdi povreda prava njezine osobnosti zbog uskraćivanja dodjele joj liječnika ženskog spola, sve u svezi pretrpljenog spolnog uznemiravanja od strane djelatnika - fizioterapeuta tuženice /što po tužiteljici tijekom postupka ničim nije dokazano, a niti je u tom smislu protiv prijavljenog djelatnika tuženice donesena pravomoćna odluka kaznenog suda/, odnosno da se utvrdi da je tuženica diskriminirala u odnosu na druge pacijente s istim dijagnozama na način da joj je propisivana održavajuća terapija limfne drenaže umjesto limfne drenaže u punom opsegu), pa je iste valjalo odbiti kao neosnovane i presuditi kao pod točkama I./1. i I./2. izreke.

14. Suviše toga, a kraj odluke pod točkom I./2. izreke ove presude, to se neosnovanim ukazuje i zahtjev tužiteljice sadržan pod točkom I./3. izreke ove presude koji se zapravo nastavlja na zahtjev pod točkom I./2. izreke ove presude (kojim traži da se tuženici zabrani da je ubuduće stavlja u nepovoljniji položaj u odnosu na druge pacijente koji imaju iste dijagnoze kao i ona), zbog čega je valjalo presuditi kao pod točkom I./3. izreke ove presude.

15. Konačno, kako iz točke 16. obrazloženja ove presude proizlazi da je tuženica zapravo poduzela sve joj dostupne i objektivno moguće mjere radi zaštite tužiteljice kao osobe koja je prijavila nedozvoljeno spolno uznemiravanje u prostorijama tuženice (u smislu dodjele liječnika i drugog medicinskog osoblja ženskog spola te udaljenja prijavljenog djelatnika od provođenja daljnjih terapija i fizikalnih vježbi nad tužiteljicom, odnosno obavljanja terapija i fizikalnih vježbi u izočnosti navedenog djelatnika tuženice), to se neosnovanim ukazuje i zahtjev tužiteljice u dijelu kojim traži da se tuženici naloži da provede zakonom propisane mjere radi njezine zaštite, i to kao osobe koja je prijavila nedozvoljeno spolno uznemiravanje u prostorijama tuženice, te presuditi kao pod točkom I./4. izreke.

16. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP).

16.1. Tuženica je stavila zahtjev za nadoknadu troška prouzročenog joj zastupanjem po odvjetnicima u ovoj parnici, i to za sastav odgovora na tužbu, za sastav odgovora na prijedlog za osiguranje, za sastav odgovora na žalbu tužiteljice izjavljenu protiv rješenja ovog suda donesenog povodom prijedloga za osiguranje, za sastav podnesaka od 16.01.2025., 21.02.2025., 17.04.2025. i 24.07.2025., te za zastupanje na ročištima održanima 28.03.2025., 09.04.2025., 24.04.2025., 13.05.2025., 14.05.2025., 17.06.2025., 02.07.2025., 16.07.2025. i 31.07.2025. u visini od po 200,00 EUR za svaku radnju, sve sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23., dalje: Tarifa) i s uvećanjem za PDV po stopi od 25%, te sve uvećano za predujmljeni trošak sudskog tumača u iznosu od 160,00 EUR.

16.2. Sud je, polazeći od vrijednosti predmeta spora u ovoj pravnoj stvari označene u visini od 1.327,22 EUR i stavljenog troškovnika, opravdanima cijenio sljedeće troškove prouzročene tuženici zastupanjem po odvjetnicima u ovoj parnici:

- sastav odgovora na tužbu u visini od 100 bodova (Tbr. 7. točka 1. Tarife), sastav podnesaka od 16.01.2025., 21.02.2025., 17.04.2025. i 24.07.2025. u visini od po 100 bodova za svaki (Tbr. 8. točka 1. u svezi Tbr. 7. točka 1. Tarife), zastupanje na ročištima održanima 28.03.2025., 09.04.2025., 24.04.2025., 13.05.2025., 14.05.2025., 17.06.2025., 02.07.2025. i 31.07.2025. u visini od po 100 bodova za svako (Tbr. 9. točka 1. u svezi Tbr. 7. točka 1. Tarife) te zastupanje na ročištu održanom pred zamoljenim sudom 16.07.2025. u visini od 25 bodova (Tbr. 9. točka 5. u svezi Tbr. 7. točka 1. Tarife), odnosno ukupno 1.325 bodova, što sukladno vrijednosti boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) predstavlja iznos od 2.650,00 EUR tj. s uvećanjem za PDV po stopi od 25% (662,50 EUR, Tbr. 46. Tarife) iznos od 3.312,50 EUR, kojem iznosu je valjalo pridodati trošak sudskog tumača za gluhe i gluhoslijepe predujmljenog po tuženici i likvidiranog po sudu u iznosu od 147,10 EUR (dok će preostali dio predujma u visini od 12,90 EUR biti vraćen tuženici).

16.3. Nasuprot tome, neosnovanim je ocijenjen zahtjev tuženice za nadoknadu troška prouzročenog joj sastavom po odvjetnicima odgovora na prijedlog za osiguranje, a to stoga jer je isti sadržan u podnesku kojim je dan odgovor na tužbu te trošak sastava kojeg po odvjetnicima je tuženici konačno i obistinjen. Osim toga, neopravdanim je ocijenjen zahtjev tuženice za nadoknadu troška prouzročenog joj sastavom po odvjetnicima odgovora na žalbu tužiteljice izjavljenu protiv odluke ovog suda donesene povodom prijedloga tužiteljice za osiguranje, a to stoga jer isti, po ocjeni ovog suda, nije bio potreban za vođenje ove parnice.

16.4. Slijedom navedenog, valjalo je tužiteljici naložiti plaćanje opravdanih troškova tuženici prouzročenih joj ovim postupkom u ukupnom iznosu od 3.459,60 EUR uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje od presuđenja do isplate teku po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.), dok je zahtjev tuženice za nadoknadu parničnog troška u preostalom potraživanom dijelu (u visini od 700,40 EUR) valjalo odbiti te o troškovima postupka odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude.

Šibenik, 15. rujna 2025.

SUDAC

Toni Grgurin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv prvostupanjske presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka istih. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje nadležni drugostupanjski sud.

DN-a:

- strankama, po punomoćnicima