REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: K-742/2025-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Iris Juzbašić Gabron, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Jasne Bašić kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optuženog ZB, zbog kaznenog djela iz članka 140. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ), povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu (dalje u tekstu: OKDO Zagreb) broj KO-DO-1926/2024 od 9. prosinca 2024., nakon održane javne rasprave 15. rujna 2025., u prisutnosti zamjenice OKDO Zagreb HB, optuženog i branitelja optuženog, odvjetnika Ive Hubertusa Šimića, dana 15. rujna 2025., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Optuženi KB, bez nadimka, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin MB i ŽB, rođen **.**.1983. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], te s boravištem u udruzi Remar u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, pismen, za završenom srednjom školom, ekonomist, trenera boksa, zaposlenog u trgovačkom društvu Blue Hammer d.o.o. s plaćom od oko 1.200,00 eura, bez imovine, neoženjen, otac dvoje malodobne djece, bez čina i odlikovanja, ne vodi se drugi kazneni postupak, kazneno osuđivan,

k r i v  j e

što je:

- od neutvrđenog dana u srpnju 2024. do 20. kolovoza 2024., u Zagrebu, u nakani da sa bivšom izvanbračnom suprugom ĆB uspostavi neželjene kontakte i na drugi način je ustrašuje, unatoč tome što mu je ĆB u više navrata rekla da ju prestane uznemiravati, učestalo je nazivao po danu i po noći, slao joj poruke sa svog broja telefona [broj telefona], sa broja [broj telefona] i [broj telefona], zbog čega ga je ĆB i blokirala, da bi dana 15. kolovoza 2024. došao na njezinu adresu stanovanja u [adresa], te nakon prethodnog verbalnog sukoba unosio joj se u lice i počupao je za kosu, a dana 20. kolovoza 2024. ponovno došao na njezinu adresu stanovanja, tražio ju duhan i rizle, htio ući u dvorište, pa kroz prozor po kojem je udarao jer je bio zatvoren u kuću, nakon čega je htio otvoriti vrata, ali nije uspio jer su ista bila zaključana, a koje ponašanje je kod SB izazvalo osjećaj uznemirenosti, tjeskobe i straha za njezin tjelesni integritet,

- d a k l e, ustrajno i kroz dulje vrijeme s drugom osobom nastojao uspostaviti i uspostavljao neželjeni kontakt i time kod nje izazvao tjeskobu i strah za njezinu sigurnost, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

- čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – nametljivim ponašanjem – opisano po članku 140. stavak 1. i 2. KZ-a, a kažnjivo po članku 140. stavak 2. KZ-a.

II. Temeljem članka 140. stavak 2. KZ-a optuženi KB se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE.

III. Temeljem članka 56. KZ-a optuženom se

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

te se određuje da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko optuženi u roku od 5 (pet) godina od pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

IV. Temeljem članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 - dalje u tekstu: ZKP) optuženi je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) eura, a koji trošak je dužan platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1. OKDO Zagreb podiglo je uvodno citiranu optužnicu protiv optuženog, zbog kaznenog djela iz članka 140. stavak 1. i 2. KZ-a.

2. Optuženi pozvan da se očituje o optužbi izjavio je da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret.

3. U svojoj obrani, koju je iznio na kraju dokaznog postupka, optuženi KB naveo je kako mu je žao zbog svega što se desilo, bio je u problemu, a sada se liječi u udruzi Remar i želi da se sve popravi te misli da je na dobrom putu da se promijeni, kao i da promijeni svoje ponašanje. Optuženi nije želio odgovarati na pitanja.

4. Tijekom dokaznog postupka ispitana je u svojstvu svjedoka oštećena ĆB, te je uz suglasnost stranaka pročitano i razgledano: izvješće o uhićenju i dovođenju u Pritvorsku policijsku jedinicu, Policijske uprave zagrebačke, I Policijske postaje Zagreb broj K-367/24 (list 3-6 spisa), izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji (list 7-8 spisa), preslika telefonskih poziva između okrivljenika i oštećene (list 17-28 spisa), preslika WhatsApp poziva između okrivljenika i oštećene (list 30-35 spisa), preslika SMS poruka između okrivljenika i oštećene (list 37-45 spisa), uvid u komunikaciju između okrivljenika i oštećene s pripadajućom DVD snimkom (list 95-168 spisa), a na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženog (list 222 i 220 spisa).

4.1. Branitelj je istaknuo na raspravi da je oštećena protivno zakonu morala svjedočiti protiv oca svog djeteta, odnosno izvanbračnog druga, navodeći kako je institut izvanbračne zajednice definiran Obiteljskim zakonom člankom 11., a ne KZ- om i ZKP-om te da izvanbračna zajednica ima više elemenata koju istu čine, kao što su emocionalna vezanost, financijska, zajedničko odgajanje djece u određenim slučajevima te da je zato oštećena trebala biti upozorena na pravo blagodati. Ovdje valja napomenuti kako članak 285. ZKP-a jasno definira koje su osobe oslobođene obveze svjedočenja, a kako je oštećena bivša izvanbračna supruga optuženog, to ista nema zakonsku blagodat ne svjedočenja.

5. Dakle, u predmetnom postupku bilo je potrebno utvrditi da li je optuženi svojim ponašanjem uspostavljao neželjene kontakte s oštećenom te da li je svojim ponašanjem kod iste izazvao osjećaj uznemirenosti, straha i time počinio kazneno djelo iz članka 140. stavka 1. i 2. KZ-a.

6. Proanaliziravši i ocijenivši sve izvedene dokaze, kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti te dovodeći iste u međusobnu svezu te u svezu s obranom optuženog, ovaj sud je utvrdilo da je optuženi počinio kazneno djelo protiv osobne slobode, nametljivim ponašanjem iz članka 140. stavka 1. i 2. KZ-a i to upravo na način kako mu je stavljeno na teret citiranom optužnicom OKDO Zagreb.

7. Naime, iz iskaza oštećene SB proizlazi da su se stvari uzburkale 15. ili 16. kolovoza 2024., s time da je ovoga puta reagirala brže i instinktivnije, misli da je optuženi opet počeo kockati, jer je bio grub, tražio ju je tada cigarete te se na neki način osjetila ugroženom, a da stvari ne izmaknu kontroli obratila se policiji. Napomenula je da kada je optuženi izašao iz zatvora da je sve bilo u redu, da su normalno komunicirali oko djeteta, a dijete ga jako voli, te je optuženi u početku poštivao sve što je bilo dogovoreno i sa centrom, no onda se opet nažalost vratio kocki, a to je počela primjećivati po njegovim odgovorima u kojima nešto nije štimalo. Pritisak se povećavao te ju je znao tražiti novac. Od problema može reći da je bilo to što se isti prestao držati dogovora vezanih uz zajedničko dijete. Istaknula je kako ne bi htjela da optuženi završi u zatvoru jer vjeruje da se svatko može promijeniti, potreban je sinu, koji računa na njega, a i misli da mu liječenje koristi.

7.1. Na poseban upit branitelja odgovorila je da je u izvanbračnoj zajednici s optuženim bila od 2019. do negdje 2020. ili 2021., kada je otišao u zatvor, s time da je tada mislila da više neće komunicirati, no kako se isti smirio to su ponovno bili zajedno negdje od kraja 2021. do kraja 2022. Rekla je i da su bili emocionalno vezani, a i danas osjeća neku emociju prema optuženom te ukoliko bi se isti izliječio dopušta mogućnost da bi mogli biti ponovo zajedno. Nakon što je svjedokinji, a radi različitosti u iskazivanju, uz dopuštenje suda, zastupnica optužbe predočila dio iskaza danog pred policijom, oštećena je navela kako je točno sve što je navela na policiji te da je upravo tako sve i bilo, odnosno da je sredinom srpnja 2024., zajedno sa svojim djetetom GB i EB otišla kod svoje rodbine u Split na ljetovanje, te da od tada kreću problemi na način da je optuženi svakodnevno s telefonskog broja [broj telefona] poziva, po danu i po noći, na što ga je više puta upozorila da to ne čini jer joj smeta, zbog čega ga je blokirala, a također joj je i slao poruke putem WhatsAppa gdje se raspitivao o njima, raspitujući gdje su, kako su i što rade, na što mu je znala odgovoriti da je sve uredu, svakodnevno, ali on nije prestajao i dalje pisati poruke. Po povratku u Zagreb krajem srpnja 2024. optuženi se smirio s pozivima i porukama jer je vidio njihovog sina GB, da bi nakon nekog vremena ponovno s telefonskog broja [broj telefona] te broja od svog oca [broj telefona] upućivao joj više poziva, kako po noći tako i tijekom dana da bi joj ponovno slao više poruka i to na njezin broj telefona [broj telefona], a poruke su bile na način da je od nje tražio da mu se javi, što ona nije htjela iz razloga što su ti pozivi bili učestali te su je ometali u njezinom svakodnevnom životu. Napomenula je da se ona barem jedanput dnevno javila te mu rekla da je sve uredu s djetetom, da bi on ipak nastavio s nametljivim pozivima i porukama. Nadalje navela je kako nije sigurna, ali misli da je bio 15. kolovoza 2024. oko 15,00 sati kada ju je optuženi zamolio da izađe van na [adresa] kako bi se dogovorili oko viđanja djeteta, te je ona izašla na njegov nagovor iz kuće i u rukama joj je bio sin DB. Kada je s optuženim započela razgovor vezano uz to da se DB doda i njezino prezime, a što je moralo biti uz njegovo odobrenje jer su zajednički skrbnici, optuženi je počeo negodovati i vikati, govoreći da što ona od njega pravi budalu, da ga vuče za nos, da bi ju u jednom trenutku desnom rukom primio za kosu i čupao je, unosio joj se u lice, sve do trenutka kada nije počeo stiskati tijelom dijete te je tom prilikom govorio da će vidjeti i da ne zove policiju. Nadalje, 20. kolovoza 2024. oko 11,00 sati optuženi ju je dočekao ispred ulaza u dvorištu njezine kuće tražeći je duhan i govoreći joj da zašto se nije javljala te je htio ući u dvorište, na što ga je ona zamolila da ne ulazi, da bi je on vratima ograde gurnuo i ušao u dvorište. Kako nije htio odustati i dalje je tražio duhan, pristala je otići po duhan samo pod uvjetom da on ostane u dvorištu, na što je pristao, pa kada mu je donijela duhan tražio ju je i rizle, koje ona nije imala, zbog čega se počeo penjati na ležaljku nastojeći ući kroz prozor u kuću, a kako je prozor bio zatvoren, optuženi je po istom lupao. Kako nije htjela otvoriti, optuženi je došao do ulaznih vrata stana gdje je pokušao ista otvoriti, a kako su ista bila zaključana u istom nije uspio, a ona je nakon toga pozvala policiju. Zbog svega navedenog navela je da osjeća strah i bojazan za svoju sigurnost, kao i sigurnost svoje djece te želi da optuženi prestane s tim ponašanjem i da dobije zabranu približavanja njoj i djeci kao i uspostavu bilo kakvog kontakta s njima. Također je navela kako je znala optuženom pisati u porukama da ju ne zove i da ne želi s njime komunicirati, ali isti je na sve moguće načine kontaktirao s njom, pozivima, porukama, dolaskom pred kuću, lupanjem po prozoru i vratima. On želi da bude sve pod njegovom kontrolom, što ona ne želi i želi s njim komunicirati samo vezano za dijete i za ništa drugo jer je mišljenja da njihovo dijete treba imati i majku i oca, ali oca koji će sudjelovati u djetetovom životu na pozitivan način, a ne maltretirati nju i djecu na sve načine. Nakon što je svjedokinji predočena poruka s lista 96 spisa ista je potvrdila da se radi o poruci koju je razmijenila s optuženim te da mu ja isto napisala, to jest da joj prestane slati poruke i da ne dolazi. Na upit branitelja odgovorila je da se u srpnju i kolovozu 2024. kada ju je optuženi nazivao već osjećala stresno jer je vidjela kuda je to krenulo, sve češće su bili pozivi i bio je presing, s time da sam ga ja molila da dođe k sebi jer im je bio potreban, ali ne u takvom stanju, te je dodala da više nije znala na koji način da od reagira.

8. Iz pročitane i razgledane komunikacije između oštećene i optuženog proizlazi da je optuženi u razdoblju od srpnja 2024. do kolovoza 2024. oštećenu zvao u više navrata tijekom dana i tijekom noći, da ga je oštećena više puta blokirala, kao i da mu je jasno u SMS porukama napisala da ju ne zove i da ne dolazi, te da će to u protivnom smatrati uznemiravanjem.

8.1. Materijalna dokumentacija pročitana tijekom dokaznog postupka u potpunosti je prihvaćena, obzirom ista nije ničim dovedena u pitanje.

9. Sud je u cijelosti prihvatio i iskaz oštećene kao vjerodostojan, istinit, dosljedan i uvjerljiv obzirom je na životan i logičan način opisala kako dinamiku njihovog cijelog odnosa, tako i ponašanje optuženog prema njoj u inkriminiranom periodu, kako se osjećala zbog takvog ponašanja, zbog čega je optuženog i prijavila policiji. Iskaz oštećene potvrđen je i opsežnom materijalnom dokumentacijom. Naime, oštećena kao žrtva detaljno je opisala i što se dogodilo 15. i 20. kolovoza 2024. kada je optuženi došao ne njezinu adresu te kako joj je sve to bilo stresno te da je osjećala strah i bojazan za svoju sigurnost te sigurnost djece, obzirom je na sve moguće načine optuženi kontaktirao s njom i maltretirao ju, iako ona to nije željela, već je željela s njim kontakt isključivo vezan uz zajedničko dijete.

10. Iako je optuženi porekao počinje djela navođenjem kako mu je žao zbog svega što se desilo jer je bio u problemu, dok se sada liječi i da želi promijeniti svoje ponašanje, proizlazi da je isti ipak svjestan onoga što je učinio te da je očito shvatio kako mora promijeniti svoje ponašanje. Oštećena je također u svojem iskazu navela kako smatra da trenutno liječenje u komuni optuženom koristi te da ukoliko bi se izliječio da dopušta mogućnost da ponovno budu zajedno.

11. Sud je tako našao nesporno utvrđenim da su se u radnjama optuženog nakon što mu je oštećena jasno dala do znanja da ne želi nikakav kontakt osim za viđanje i dogovor oko zajedničkog maloljetnog djeteta, istu u inkriminiranom razdoblju kontinuirano svakodnevno u više navrata zvao na mobitel danju i noću te dolazio na njezinu adresu, ulazio u dvorište, napao je verbalno i fizički, lupao po vratima kuće i po prozoru, upravo na način kako mu je to činjeničnim opisom i stavljeno na teret, zbog čega ga je ovaj sud i oglasio krivim, a optuženi je postupao s oblikom krivnje koji se naziva izravna namjera, što znači da je bio svjestan svoga djela, te da je htio radnju počinjenja istog, vršeći i želeći predmetno djelo kao takvo i kao svoje. Naime, sam optuženi je, obzirom na svoju životnu dob i životno iskustvo, bio svjestan da svojim ponašanjem te učestalošću istog izaziva tjeskobu i strah kod oštećene, a radi se o radnjama koje su i objektivno podobne izazvati osjećaj zastrašivanja i straha za tjelesni integritet, te je upravo optuženi i postupao s namjerom da s istom uspostavi neželjeni kontakt te je isto želio učiniti. Radi se o ciljanom i namjernom ponašanju usmjerenom na uznemiravanje adresata, odnosno fokusiranom ponašanju kako bi uspostavio kontakt s osobom koja s njim ne želi kontakt. Da je navedeno ponašanje optuženog kod oštećene izazvalo tjeskobu, osjećaj straha i uznemirenost proizlazi iz njezinog iskaza u kojem je opisala da joj je sve to bilo stresno te da je željela da ju ostavi na miru, da je osjećala strah, a da je ista bila uznemirena potvrđuje i činjenica da je podnijela kaznenu prijavu protiv optuženog.

12. Svijest o protupravnosti u vrijeme počinjenja djela nije dovedena u pitanje, a tijekom dokaznog postupka se nisu pojavile okolnosti koje bi upućivale na sumnju u ubrojivost optuženog, zbog čega je sud utvrdio da je optuženi upravo svojim ponašanjem ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela iz članka 140. stavka 1. i 2. KZ-a na štetu bivše izvanbračne supruge, odnosno bliske osobe kako to definira članak 87. stavak 9. KZ-a.

13. Prilikom odluke o kazni sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne, te je u odnosu na optuženog ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti.

14. Kao olakotne okolnosti sud je cijenio korektno držanje pred sudom, očinstvo dvoje malodobne djece, te prekršajnu neosuđivanost, dok je otegotnim cijenio kaznenu osuđivanost.

15. Odlučujući o vrsti i visini kazne, sud je uzeo u obzir i zapriječenu kaznu za kazneno djelo iz članka 140. stavak 2. KZ-a, pri čemu je posebno cijenjeno postupanje optuženog, odnosno da je isti kazneno djelo počinio s najtežim stupnjem krivnje – izravnom namjerom, koja iako je sastavni element kaznenog djela ima biti uzeta u obzir prilikom odluke suda o kazni.

15.1. Stoga je sud, odlučujući o vrsti i visini kazne, a cijeneći sve prethodno izložene okolnosti, kako one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenja djela i okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, optuženog osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, ali je potom optuženom izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku od pet godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Sud je pri tome naravno imao na umu kako je isti 2021. kazneno osuđen zbog nasilja u obitelji, povrede djetetovih prava i tjelesne ozljede na djelomičnu uvjetnu osudu, kao i da je predmetno djelo počinjeno u roku kušnje iz te presude, no isto tako sud je imao na umu okolnost da je isti unazad godinu i pol u komuni na liječenju od ovisnosti, kao i da je oštećena navela kako ne želi da optuženi završi u zatvoru jer je mišljenja da mu liječenje koristi, slijedom čega je i ocjena suda da kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, koja je dovoljna i primjerena svim okolnostima počinjenja djela nije potrebno neposredno i izvršiti, jer će već i uvjetna osuda postići svrhu kažnjavanja, zbog čega ju je i izrekao optuženom, obzirom se isti samoinicijativno prijavio u komunu, gdje se i dalje liječi, pokazavši tako spremnost i želju za promjenom. Sud je mišljenja kako će u konkretnoj situaciji optuženom daljnje liječenje više pomoći, koristiti te djelovati na istoga, nego samo izdržavanje kazne zatvora. Također će optuženom ovakvom kaznom biti omogućeno da pokaže da je shvatio ozbiljnost i nedopuštenost opisanog načina postupanja te da svoje nezadovoljstvo nepovoljnim životnim situacijama u kojima se nađe, koliko god ga iste teško pogađale, ne može rješavati na ovakav način. Naime, sud tako smatra da se i uvjetnom osudom može ostvariti svrha specijalne prevencije te utjecati i u smislu generalne prevencije na ostale, potencijalne počinitelje kaznenih djela, te da će ovakvom kaznom biti izražena društvena osuda za počinjeno djelo i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te će se i jačati svijest optuženika, ali i ostalih potencijalnih počinitelja da ne čine nova kaznena djela jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja. Odlučujući o duljini roka kušnje, sud je imao na umu sve već ranije navedene okolnosti na strani optuženog, ali i okolnosti vezane uz samo djelo i njegovo počinjenje, odnosno svijest i volju optuženog da postupa protivno zakonu. Stoga sud smatra da je spomenuti maksimalni rok kušnje, što u konkretnom slučaju znači da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko optuženi u roku od pet godina ne počini novo kazneno djelo, upravo primjeren i dostatan za ispunjenje svoje svrhe, a u tom roku provjeravanja pod prijetnjom izvršenja kazne istom će ostati mogućnost da pokaže da je izrečena uvjetna osuda na njega doista i utjecala u smislu specijalne prevencije te će imati priliku pokazati da inkriminirano postupanje nije usvojio kao uobičajeni obrazac ponašanja, te će ujedno imati mogućnost opravdati ocjenu suda i danu šansu da i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela jer će mu se u protivnom uvjetna osuda opozvati i kazna zatvora na koju je osuđen izvršiti.

16. Temeljem članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP-a optuženom je naloženo naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 eura razmjerno složenosti i trajanju postupka, te izvedenim dokazima, koje troškove je dužan platiti u roku od petnaest dana od dana pravomoćnosti ove presude. Ocjena je da plaćanjem navedenog iznosa neće biti dovedena u pitanje osnovna životna egzistencija optuženog i osoba koje je dužan uzdržavati, imajući pri tome na umu da je zaposlen.

U Zagrebu 15. rujna 2025.

Sutkinja:

Iris Juzbašić Gabron

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. OKDO Zagreb na broj KO-DO-1926/2024

2. optuženom ZB, [adresa]

3. branitelju optuženog, odvjetniku Ivi Hubertusu Šimiću

4. oštećenoj SB, [adresa] – nakon pravomoćnosti