1

                            Poslovni broj: Gž-1661/2022-2

 

Poslovni broj: Gž-1661/2022-2

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

 

RJEŠENJE

 

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Tatjani Kučić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Z. Š., OIB: …, iz I. R., zastupanog po punomoćnici A. R., odvjetnici iz Z., protiv tuženika A. B. d.d., OIB: … Z., zastupanog po punomoćniku H. M., odvjetniku iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4992/20-16 od 6. lipnja 2022., 12. rujna 2023.,

 

r i j e š i o j e

 

I. Uvažava se žalba tuženika te se ukida presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4992/20-16 od 6. lipnja 2022. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:

»Nalaže se tuženiku A. B. d.d., OIB: …, Z. da tužitelju Z. Š., OIB: …, Ž., isplati iznos od 3.010,15 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana dospijeća svakog pojedinog obroka do 31. srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, na iznose kako slijedi:

na iznos od 10,57 kn od 12.04.2010. godine do isplate

na iznos od 6,63 kn od 10.05.2010. godine do isplate

na iznos od 14,30 kn od 11.06.2010. godine do isplate

na iznos od 80,79 kn od 10.08.2010. godine do isplate

na iznos od 67,10 kn od 10.08.2010. godine do isplate

na iznos od 108,92 kn od 13.09.2010. godine do isplate

na iznos od 94,47 kn od 11.10.2010. godine do isplate

na iznos od 71,23 kn od 15.11.2010. godine do isplate

na iznos od 120,26 kn od 14.12.2010. godine do isplate

na iznos od 182,63 kn od 10.01.2010. godine do isplate

na iznos od 138,47 kn od 11.02.2010. godine do isplate

na iznos od 155,46 kn od 14.03.2010. godine do isplate

na iznos od 135,74 kn od 12.04.2010. godine do isplate

na iznos od 139,33 kn od 10.05.2010. godine do isplate

na iznos od 222,80 kn od 13.06.2010. godine do isplate

na iznos od 230,93 kn od 11.07.2010. godine do isplate

na iznos od 300,66 kn od 10.08.2010. godine do isplate

na iznos od 264,84 kn od 12.09.2010. godine do isplate

na iznos od 225,63 kn od 13.10.2010. godine do isplate

na iznos od 221,42 kn od 15.11.2010. godine do isplate

na iznos od 217,97 kn od 09.12.2011. godine do isplate, te se nalaže tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.850,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana 06. lipnja 2022. godine pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.»

 

2. Tuženik se žali protiv presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i/ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu te u cijelosti odbije tužbu i tužbeni zahtjev i obveže tužitelja na naknadu troškova postupka tuženiku, zajedno s troškom za sastav žalbe, podredno da je ukine i vrati predmet sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

5. Žalba je osnovana.

 

6. Tuženik se žali zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08.- ispravak, 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22.; dalje: ZPP) navodeći da je izreka pobijane presude proturječna sama sebi i razlozima pa je ovaj sud ispitao prvostupanjsku presudu na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a u granicama razloga određeno navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a zbog kojih se u smislu članka 467. stavka 1. ZPP-a može podnijeti žalba u sporu male vrijednosti.

 

6.1. Ispitujući prvostupanjsku presudu na taj način ovaj sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a zbog kojih se u smislu članka 467. stavka 1. ZPP-a može podnijeti žalba u sporu male vrijednosti, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, ali je utvrdio da su osnovane žalbene tvrdnje tuženika da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a.

 

7. Tužitelj je pozivom na članak 186.b ZPP-a stupnjevitom tužbom prvotno zatražio od suda prvog stupnja da naloži tuženiku da dostavi dokumentaciju po Ugovoru o kreditu broj 146-233/2004 od 24. studenog 2004. (dalje: Ugovor o kreditu)  potrebnu za izradu nalaza i mišljenja te da zbog ništetnih odredbi Ugovora o kreditu kojim je obveza povrata kredita vezana za promjenjivu kamatnu stopu u skladu s Odlukom tuženika (članak 2.) i uz valutnu klauzulu u CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja za CHF (članak 7.) s osnove nepoštene kamatne stope i valutne klauzule isplati iznos čija će se visina posebno odrediti nakon što se provede odgovarajuće financijsko vještačenje.

 

7.1. Nakon što je tuženik dostavio dokumentaciju na temelju raspravnog rješenja suda prvog stupnja (list 40) tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev i zatražio od tuženika da plati 3.044,46 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine preplaćen iznose (list 64-65).

 

7.2. Nakon provedenog financijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku za financije, računovodstvo i vrijednosne papire D. P. iz D. d.o.o. (dalje: financijsko vještačenje) tužitelj je tužbeni zahtjev je smanjio i konačnim tužbenim zahtjevom zatražio preplaćeni iznos s osnove ništetnosti valutne klauzule CHF od 3.010,15 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od plaćanja svakog pojedinog preplaćenog mjesečnog anuiteta (list 103-104).

 

7.3. Sud je pozivom na članak 502.c ZPP-a, odnosno na direktni učinak utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu povodom tužbe Udruge „F.“ i u vezi toga na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. (dalje: P-1401/2012), presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. (dalje: Pž-7129/13) i broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. (dalje: Pž-6632/2017) i odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. (dalje: Revt-249/14) odlučio o tužbenom zahtjevu, ali u presudi nije naveo razloge o tome je li se s tužiteljem pojedinačno pregovaralo prije zaključenja Ugovora o kreditu koji sadrži ništetne odredbe.

 

8. Naime, sud prvog stupnja usvojio je tužbeni zahtjev polazeći od utvrđenja izraženih u navedenim pravomoćnim presudama donesenim u postupcima radi zaštite kolektivnih prava potrošača te provedenog financijskog vještačenja. Utvrđenje je suda prvog stupnja da se prema članku 502.c ZPP-a fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. navedenog Zakona da su određenim postupanjem, uključujući propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi te da je u tom slučaju sud vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, odnosno da se u konkretnom slučaju radi o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Nadovezuje se da i prema članku 118. Zakona o zaštiti potrošača odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. navedenog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštitite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a da se u konkretnom slučaju tužitelj poziva upravo na pravno utvrđenje iz navedene presude kojom je utvrđeno da su ništetne i nepoštene odredbe kojima je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak te da je stoga nepotrebno posebno analizirati tvrdnje tuženika vezane za rizik rasta valute CHF jer je Trgovački sud u Zagrebu u navedenoj odluci upravo takve odredbe ugovora, odnosno takvu praksu u ugovorima o kreditu, pravomoćno već utvrdio ništetnim te da je uz to brojna sudska praksa učinila nespornim, da se direktni učinak pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu odnosi i na zahtjeve pojedinih potrošača u predmetnima traženja povrata stečenog bez pravne osnove, a ne samo naknade štete, kako to neosnovano prigovora tuženik. Slijedom toga, sud prvog stupnja odbio je predložene dokazne prijedloge saslušanja svjedoka te je, utvrdivši da je cijeli konačno specificirani tužbeni zahtjev podnesen unutar zastarnog roka i da je tužitelj u spornom razdoblju ukupno preplatio razliku s osnove valutne klauzule od 3.010,15 kn, pozivom na članak 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO) usvojio tužbeni zahtjev i naložio tuženiku da tužitelju vrati bez osnove stečenih, odnosno preplaćenih 3.010,15 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od uplate svakog pojedinog preplaćenog iznosa.

 

9. Međutim, prema odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5458/21 od 30. lipnja 2022. tuženiku treba omogućiti dokazivanje da je tužitelj kao potrošač prije zaključenja ugovora bio obaviješten o značenju ugovornih odredbi te da je od strane banke dobio sve relevantne podatke o promjeni tečaja valute i riziku koji nosi sklapanje ugovora o kreditu u valuti CHF, pa po tome ne dolazi do automatske primjene utvrđenja suda iz odluka donesenih u kolektivnom sporu, već je na tuženiku teret dokazivanja činjenica iz kojih bi proizlazilo da se predmetni ugovor o kreditu ne može podvesti pod činjenični supstrat na kojem se temelje pravna utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu.

 

10. Kako sud prvog stupnja sukladno citiranom pravnom shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske u presudi nije obrazložio spornu činjenicu među strankama da se s tužiteljem pregovaralo te da je on kao potrošač prije zaključenja Ugovora bio obaviješten o značenju ugovornih odredbi te da je od strane banke dobio sve relevantne podatke o promjeni tečaja valute i riziku koji nosi sklapanje ugovora o kreditu u valuti CHF presudu suda pravog stupnja po žalbi tuženika nije bilo moguće ispitati. Na opisani način sud pravog stupnja počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. zbog čega je žalbu tuženika trebalo uvažiti, a presudu suda pravog stupnja ukinuti primjenom odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a.

 

11. U ponovnom postupku sud pravog stupnja otkloniti će bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju je ukazano u ovoj odluci tako da će o svim odlučnim činjenicama u presude navesti jasne i obrazložene razloge, a posebno o tome je li se s tužiteljem pregovaralo te je li bio upoznat s rizicima ugovaranja obveze u CHF. U tom smislu iz stanja spisa proizlazi da je tuženik tijekom postupka predlagao saslušanje svjedokinje B. D. na okolnost da je prilikom sklapanja Ugovora tuženik doista pregovarao s tužiteljem o spornim odredbama, pa ako je to doista točno u tom slučaju iste se ne bi mogle smatrati nepoštenim. Slijedom toga, bez saslušanja predložene djelatnice tuženika i provjere da li su stranke pregovarale o spornim odredbama iz Ugovora o kreditu sud prvog stupnja nije mogao primijeniti utvrđenja iz presuda u kolektivnom sporu.

 

12. Budući da je prvostupanjska presuda ukinuta i predmet vraćen na ponovno odlučivanje, ukinuta je i odluka o parničnom trošku jer ovisi o konačnom uspjehu stranaka u postupku te će se i o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.

 

13. Iz svih obrazloženih razloga, odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

 

Koprivnica, 12. rujna 2023.