Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Pr-484/2023-29

Gundulićeva 27, Split

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

P R E S U D A N A T E M E LJ U O D R I C A NJ A

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda mr.sc. Ivani Erceg Ćurić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ČĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split iz Splita, Spinčićeva 1, OIB: 51401063283, zastupanog po punomoćnici Katarini Zrilić, odvjetnici u Splitu, radi isplate, i po protutužbi tuženika Klinički bolnički centar Split, iz Splita, Spinčićeva 1, OIB: 51401063283, zastupanog po punomoćnici Katarini Zrilić, odvjetnici u Splitu, protiv tužiteljice ČĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 7. srpnja2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice ŽĆ, odvjetničke vježbenice i punomoćnice tuženika, objavljene dana 15. rujna 2025.,

p r e s u d i o j e

I Prihvaća se tužbeni zahtjevu u dijelu koji glasi:

"1. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza u ukupnom iznosu od 631,68 € neto za razdoblje od 01.05.2018.g. do 30.09.2024.g., zajedno s pripadajućom: zakonskom kamatom koja na iznos od 11,95 EUR teče od 15. lipanj 2018. zakonskom kamatom koja na iznos od 11,95 EUR teče od 15. kolovoz 2018. zakonskom kamatom koja na iznos od 16,59 EUR teče od 15. listopad 2018. zakonskom kamatom koja na iznos od 11,95 EUR teče od 15. studeni 2018. zakonskom kamatom koja na iznos od 11,95 EUR teče od 15. prosinac 2018. zakonskom kamatom koja na iznos od 11,95 EUR teče od 15. siječanj 2019. zakonskom kamatom koja na iznos od 11,95 EUR teče od 15. veljača 2019. zakonskom kamatom koja na iznos od 27,87 EUR teče od 15. ožujak 2019. zakonskom kamatom koja na iznos od 11,95 EUR teče od 15. travanj 2019. zakonskom kamatom koja na iznos od 11,95 EUR teče od 15. svibanj 2019. zakonskom kamatom koja na iznos od 11,95 EUR teče od 15. lipanj 2019. zakonskom kamatom koja na iznos od 11,95 EUR teče od 15. srpanj 2019. zakonskom kamatom koja na iznos od 11,95 EUR teče od 15. kolovoz 2019. zakonskom kamatom koja na iznos od 11,95 EUR teče od 15. rujan 2019. zakonskom kamatom koja na iznos od 11,95 EUR teče od 15. studeni 2019. zakonskom kamatom koja na iznos od 11,95 EUR teče od 15. prosinac 2019. zakonskom kamatom koja na iznos od 11,95 EUR teče od 15. siječanj 2020. zakonskom kamatom koja na iznos od 11,95 EUR teče od 15. veljača 2020. zakonskom kamatom koja na iznos od 25,62 EUR teče od 15. ožujak 2020. zakonskom kamatom koja na iznos od 10,50 EUR teče od 15. lipanj 2020. zakonskom kamatom koja na iznos od 16,99 EUR teče od 15. lipanj 2021. zakonskom kamatom koja na iznos od 42,07 EUR teče od 15. rujan 2021. zakonskom kamatom koja na iznos od 10,62 EUR teče od 15. rujan 2022. zakonskom kamatom koja na iznos od 25,22 EUR teče od 15. listopad 2022. zakonskom kamatom koja na iznos od 14,60 EUR teče od 15. studeni 2022. zakonskom kamatom koja na iznos od 10,62 EUR teče od 15. prosinac 2022. zakonskom kamatom koja na iznos od 10,62 EUR teče od 15. siječanj 2023. zakonskom kamatom koja na iznos od 9,16 EUR teče od 15. veljača 2023. zakonskom kamatom koja na iznos od 13,00 EUR teče od 15. ožujak 2023. zakonskom kamatom koja na iznos od 10,00 EUR teče od 15. travanj 2023. zakonskom kamatom koja na iznos od 10,00 EUR teče od 15. svibanj 2023. zakonskom kamatom koja na iznos od 10,00 EUR teče od 15. lipanj 2023. zakonskom kamatom koja na iznos od 10,00 EUR teče od 15. srpanj 2023. zakonskom kamatom koja na iznos od 10,00 EUR teče od 15. kolovoz 2023. zakonskom kamatom koja na iznos od 15,00 EUR teče od 15. listopad 2023. zakonskom kamatom koja na iznos od 10,00 EUR teče od 15. studeni 2023. zakonskom kamatom koja na iznos od 10,00 EUR teče od 15. prosinac 2023. zakonskom kamatom koja na iznos od 15,00 EUR teče od 15. siječanj 2024. zakonskom kamatom koja na iznos od 10,00 EUR teče od 15. veljača 2024. zakonskom kamatom koja na iznos od 10,00 EUR teče od 15. ožujak 2024. zakonskom kamatom koja na iznos od 17,00 EUR teče od 15. travanj 2024. zakonskom kamatom koja na iznos od 15,00 EUR teče od 15. svibanj 2024. zakonskom kamatom koja na iznos od 13,00 EUR teče od 15. lipanj 2024. zakonskom kamatom koja na iznos od 17,00 EUR teče od 15. srpanj 2024. zakonskom kamatom koja na iznos od 10,00 EUR teče od 15. rujan 2024. zakonskom kamatom koja na iznos od 15,00 EUR teče od 15. listopad 2024. do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8%poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.

2. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.306,70 EUR na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN:

[broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a(''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8%poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.“

dok se odbija tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi na isplatu razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza za utuženo razdoblje u iznosu od 754,32 EUR (do ukupnog iznosa od 1.386,00 EUR).

II Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:

„Dužan je tužitelj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tuženiku iznose isplaćene na ime troškova prijevoza za mjesece kada je tužitelj pretežito bio na godišnjem odmoru sukladno provedenom financijskom vještačenju, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na svaki pojedini iznos teče od dana isplate po stopi koja se do 31.12.2022. godine obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.“

III Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju parnični trošak po protutužbi u iznosu od 312,50 EUR na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN:

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj pred sudom 15.6.2023. tužitelj navodi da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu pomoćne radnice u Klinici za dječje bolesti i da ima prebivalište na adresi [adresa], koja je udaljena 5,51 km od mjesta rada Split, Spinčićeva 1. Sukladno tarifnoj zoni trgovačkog društva PROMET d.o.o., autobusna postaja koja je najbliža tužiteljevom mjestu prebivališta da pripada II. tarifnoj zoni, za koju prema cjeniku mjesečna pokazna karta iznosi 380,00 kuna (50,43 EUR) mjesečno. S obzirom na činjenicu da tužitelj ima organiziran javni prijevoz od mjesta prebivališta do mjesta rada, sukladno odredbama čl. 66. st. 1. i 7. TKU/17, odnosno čl. 65. st. 1. i 9. TKU/22, tužitelj da ima pravo na naknadu troškova prijevoza mjesečne karte za II. tarifnu zonu, u mjesečnom iznosu od po 50,43 EUR- a/380,00 kuna, a koji iznos da nije isplaćivan tužitelju, već umanjeni. Naime, s obzirom tužitelj ima pravo na isplatu mjesečne pokazne karte, prema odredbi čl.66.st.17.TKU/17, odnosno čl.65.st.23 TKU/22, tužitelju da je naknada mogla biti umanjena zbog korištenja godišnjeg odmora samo za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora, ali ne i za ostale mjesece u godini kako to pogrešno primjenjuje tuženik. Nadalje, mjesečna karata se kupuje na početku mjeseca na mjesečnoj razini pa da naknadu troškova mjesečne karte nije moguće umanjiti za pojedine dane u mjesecu kada je tužitelj zbog opravdanih razloga bio spriječen dolaziti na posao (npr. bolovanje).

1.1. Tužitelju tužbi napominje, da u razdoblju od 21.03.2020. do 11.05.2020. uopće nije postojala redovita linija međumjesnog javnog prijevoza zbog pandemije COVID - 19, radi čega da tužiteljica u navedenom razdoblju ima pravo na isplatu troškova prijevoza po prijeđenom kilometru.

1.2. Radi navedenog, tužitelj ovom tužbom potražuje razliku između onoga što mu je plaćeno i onoga što mu je trebalo biti plaćeno sukladno odredbama TKU-a na ime naknade troškova prijevoza.

1.3. Tužitelj napominje da će po pribavi dokumentacije kojom raspolaže tuženik (platne liste, evidencija rada i raspored rada) i nakon provedenog financijsko- knjigovodstvenog vještačenja određeno postaviti tužbeni zahtjev i predložiti sudu da donese presudu kojom će se tuženiku naložiti da na ime razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza isplati tužitelju određeni neto iznos za razdoblje od 01.05.2018. do dana dostave podataka, sa zakonskom kamatom koja pojedini mjesečni iznos teče od dospijeća do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 12.10.2023. i u dopuni odgovora na tužbu od 6.5.2024. u cijelosti osporava tužbu i osnov i visinu tužbenog zahtjeva.

2.1. Tuženik ističe da je tužitelj podnio stupnjevitu tužbu u skladu s odredbama čl. 186.b ZPP-a pa da je prije bilo kakvih daljnjih radnji potrebno da sud donese rješenje kojim će se tužitelju naložiti da ili pruži dokaz da je prije podnošenja tužbe od tuženika zatražila podatke potrebne za uređenje tužbe koje joj po tom tuženik nije dao ili da uredi tužbu na način da uopćeni tužbeni zahtjev iz stupnjevite tužbe nadomjesti točno određenim tužbenim zahtjevom. U slučaju da tužitelj ne postupi po predloženom rješenju, tuženik predlaže odbaciti tužbu.

2.2. Tuženik ističe da je tužba nepodobna za raspravljanje jer da nije razvidno što tužitelj potražuje, a teret dokazivanja da je na tužitelju prema odredbama čl. 135. Zakona o radu.

3. Na pripremnom ročištu od 18.6.2024. sud je raspravnim rješenjem odredio izvođenje dokaza pa tako i izvođenje dokaza financijskim vještačenje te je naložio tuženiku da u spis dostavi dokumentaciju potrebnu za izvođenja dokaza financijskim vještačenjem. Protiv tog rješenja nije dopuštena posebna žalba (čl. 292. st. 5 ZPP)

pa se ono ne dostavlja strankama u ovjerenom prijepisu (čl. 343. st. 2. ZPP) te se to rješenje može pobijat samo u žalbi protiv konačne odluke (čl. 378. st. 2. ZPP). Unatoč tome, tuženik je na to raspravno rješenje od 18.6.2024. izjavio žalbu podneskom od 21.6.2024., da bi na ročištu od 7.7.2025. povukao posebnu žalbu, a što je sud raspravnim rješenjem to utvrdio.

3.1.Raspravnim rješenjem od 10.2.2025. naloženo je tužitelju da postavi određen tužbeni zahtjev (čl. 186. ZPP), s obzirom tužitelj u tužbi ni ne tvrdi da mu tuženik ne želi dati podatke potrebne za postavljanje određenog tužbenog zahtjeva u smislu odredbe čl. 186.b ZPP-a.

4. Podneskom od 18.2.2025. tužitelj je određeno postavio tužbeni zahtjev pa je tako za razdoblje od 1.05.2018. do 30.9.2024. zatražio isplatu razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza u ukupnom iznosu od 1.386,00 eura neto, sa zakonskom zateznom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od po 18,00 eura teče od 15. u mjesecu za prethodni mjesec sve do isplate.

4.1. Nakon provedenog financijskog vještačenja, tužitelj je podneskom od 27.6.2025. zatražio od tuženika isplatu razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza u ukupnom iznosu od 631,68 EUR neto za razdoblje od 1.5.2018. do 30.9.2024. (pogreškom u pisanju je navedeno razdoblje od 1.5.2017., ali je iz petita tužbenog zahtjeva i tijeka cijelog postupka razvidno da tužitelj traži isplatu od 1.5.2018., a od 1.5.2017.), a koju razliku je sudski vještak utvrdio prema iznosu mjesečne karte za drugu tarifnu tonu javnog prijevoznika Promet d.o.o. Split.

4.2. Tuženik se na ročištu od 7.7.2025. protivi preinaci, odnosno smanjenju tužbenog zahtjeva te ističe prigovor zastare.

4.3. Iz podneska tužitelja od 27.6.2025. razvidno je da je tužba djelomično povučena sa iznosa od 1.386,00 EUR na iznos od 631,68 EUR, dakle povučena je za iznos od 754,32 EUR. Međutim, tuženik na ročištu od 7.7.2025. navodi kako se protivi smanjenju tužbenog zahtjeva, dakle tuženik se usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe. Prema odredbi čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14, 70/19, 80/22., 155/23., u tekstu ZPP) za povlačenje tužbe, u ovom slučaju djelomično povlačenje, potreban je pristanak tuženika pa kako ga isti nije dao, potrebno je odlučiti o tužbenom zahtjevu u visini od 1.386,00 EUR. Tuženik je na istom ročištu naveo, da se protivi preinaci tužbe. Međutim, ovdje se ne radi o preinaci tužbe, jer tužiteljica nije promijenila istovjetnost zahtjeva, povećala postojeći ili istakla drugi zahtjev uz postojeći (čl. 191. st. 1. ZPP-a). Nadalje, tuženik ističe prigovor zastare koji nije osnovan. Naime, potraživanje tužitelja za svibanj 2018., kao "najstarijeg" dijela potraživanja dospijeva 15.6.2018. u smislu odredbe čl. 92. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" br., 93/14. i 127/17., 98/19., 151/22., 46/23., 64/23., dalje: ZR). Kako je čl. 139. ZR-a propisano da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za 5 godina i kako je tužitelj tužbu podnio 15.6.2023., proizlazi da je tužba podnesena zadnji dan unutar zakonom propisanog roka od pet godina pa potraživanje za taj mjesec nije zastarilo kao ni potraživanja tužitelja za mjesece koji slijede.

5. Nadalje, podneskom od 12.10.2023. tuženik je uz davanje odgovora na tužbu, istaknuo protutužbeni zahtjev prema kojem bi tužitelj bi dužan isplatiti tuženiku iznose isplaćene na ime troškova prijevoza za mjesece kada je tužitelj pretežito bio na godišnjem odmoru, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Međutim, na ročištu od 10.2.2025. tuženik se odrekao protutužbenog zahtjeva.

5.1. Kako odredba čl. 331.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14.,70/19., 80/22, 114/22, 155/23, u tekstu ZPP) propisuje da će sud ako se tužitelj do zaključenja glavne rasprave odrekne tužbenog zahtjeva, bez daljnjega raspravljanja donijeti presudu kojom odbija tužbeni zahtjev (presuda na temelju odricanja) i da za odricanje od tužbenog zahtjeva nije potreban pristanak tuženika (stavak. 2. ), valjalo je donijeti presudu kojom se odbija protututužbeni zahtjev i odlučiti kao u izreci presude pod točkom II.

5.2. S obzirom se tuženik odrekao protutužbenog zahtjeva dužan je tužitelju naknaditi troškove postupka (čl. 158. st. 1. ZPP-a). Punomoćnik tužitelja popisao je trošak postupka u podnesku od 18.2.2025., a koji mu je određen u skladu s vrijednosti predmeta spora od 130,00 EUR i s Tarifom o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23., dalje: Tarife) i to: za sastav podnesaka od 27.10.2023., 14.6.2024., 18.2.2025. – za svaki 25 bodova (Tbr. 8. T. 1. Tarife), za zastupanje po punomoćniku na ročištima od 18.6.2024., 10.2.2025. – za svaki 25 bodova (Tbr. 9. T. 1. Tarife), što zbrojeno daje 125 bodova, a pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 eur (Tbr. 54. Tarife) i uvećano za PDV (Tbr. 46. Tarife) daje iznos od 312,50 EUR, koliko je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju na ime troškova postupka po protutužbenom zahtjevu. Tužitelju nije određen trošak sastava podneska od 8.7.2024. jer isti nije bio potreban za vođenje parnice po protutužbenom zahtjevu (čl. 155. ZPP-a) jer se potraživanje tuženika po protutužbenom zahtjevu ne spominje ni u jednoj rečenici podneska.

5.3. Tužitelju pripadaju i zatražene zakonske zatezne kamate temeljem odredbe članka 29. st. 1. i 2. ZOO-a koje teku od dana donošenja ove odluke o protutužbenom zahtjevu pa do isplate temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

5.4. Pregledom spisa sud je utvrdio da je tužitelj izdao punomoć odvjetnici Martini Radić Šunjić za vođenje parnice te je na osnovi takve punomoći navedena odvjetnica, između ostalog, "ovlaštena primiti novac i novčane vrijednosti te o tome izdavati potvrde ". Čl. 95. st. 1. t. 3. ZPP-a propisuje da ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći, da je odvjetnik ovlašten na temelju takve punomoći od protivne stranke primiti dosuđene troškove. Kako u pogledu načina isplate troškova parničnog postupka ne postoji ograničenje u nekoj kogentnoj normi, a iz opsega priložene punomoći proizlazi da je punomoćnik tužitelja „ovlašten primati novac i novčane vrijednosti te o tome izdavati potvrde“, a kako to je to izjavio i tužitelj na ročištu od 10.2.2025. pa proizlazi da je punomoćnik tužitelja na temelju ovlaštenja iz punomoći ovlašten primiti parnični trošak.

5.5. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude pod točkom III.

6. U postupku su izvedeni dokazi čitanjem Tarifne zone poduzeća Promet d.o.o. Split, HAKmape, Cjenika usluga prijevoza putnika u javnom gradskom i prigradskom prometu na području zonskog tarifnog sustava, Cjenika pokaznih sportskih i studentskih karata, Obavijesti Prometa d.o.o. Split od dana 15.4.2012. godine o cijeni pokaznih povlaštenih putnih karata za umirovljenike i nezaposlene Grada Kaštela i Grada Trogira, platne liste, evidenciju o radnom vremenu, Odluke tuženika od 25.4.2018., 24.5.2022., 18.8.2022. i spisu druge priložene dokumentacije, izveden je dokaz saslušanjem tužitelja u svojstvu parnične stranke te dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije Marijanu Joviću.

7. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati razliku manje isplaćenih troškova prijevoza za razdoblje od 1.5.2018. do 30.9.2024. u ukupnom neto iznosu od 1.386,00 eura.

9. Tužiteljica svoje pravo temelji na odredbama Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama.

10. Odredbom čl.66.st.1. TKU/17 („Narodne novine“ br.128/2017., 47/2018., 123/2019., 66/2020., u tekstu TKU/17), odnosno čl.65.st. 1.TKU/22 („Narodne novine“ br.56/2022., 127/2022., 58/2023., u tekstu TKU/22) odnosno čl. 75. st. 1. TKU/24 ("Narodne novine" br. 29/2024, u tekstu TKU/24), propisano je da zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla, pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra.

10.1. Odredbom čl.66.st.7. TKU/17, odnosno čl.65.st.10. TKU/22, odnosno čl. 75. st. 1. TKU/24, propisano je ako je od prebivališta, odnosno boravišta zaposlenika do mjesta rada organiziran javni prijevoz, da zaposlenik ima pravo na naknadu troška godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte.

10.2. Odredbom čl. 66. st. 9. TKU/17, odnosno čl. 65. st. 11. TKU/22, odnosno čl. 75. st. 12. TKU/24, propisuje da redoviti dolazak na posao i povratak s posla osigurava onaj javni prijevoznik kod kojeg je vozni red organiziran na način da vrijeme čekanja od dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena zaposlenika te vrijeme čekanja od završetka radnog vremena do polaska redovite linije prema prebivalištu odnosno boravištu zaposlenika ne prelazi 45 minuta.

10.3. Odredbom čl. 66. st. 12. TKU-a/17 („Narodne novine“ br.128/2017, 47/2018, 123/2019 i 66/2020) propisano je ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza, da će se naknada troškova prijevoza isplatit će u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru uvećano za troškove mostarine i tunelarine (uz predočenje ispisa elektroničke naplate cestarine - ENC na ime zaposlenika i za odgovarajući dolazak na posao i povratak s posla), kao i u slučaju naknade troškova prijevoza zaposleniku u dane kada organizirani javni prijevoz ne prometuje. Prema odredbama čl. 52. st.18. TKU/22, , odnosno čl. 75. st. 19. TKU/24 udaljenost u smislu tog članka računa se na temelju kartografske podloge Google Maps putem stranice https://www.google.com/maps i to kao najkraća automobilska ruta sa suvremenim kolničkim zastorom (asfaltom) i to u visini od 1,35 kn po prijeđenom kilometru (st. 14. i 16.), odnosno 0,19 eur od 1.1.2023. od kada je u Hrvatsku kao službena valuta uveden eur.

10.4. Odredbom čl. 66.st.17. TKU/17, odnosno čl.65.st.23. TKU/22, odnosno čl. 75. st. 17. TKU/24, propisano je ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, da se zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora.

11. Iz Odluke tuženika od 25.4.2018. proizlazi da je tužitelju koji radi na radnom mjestu pomoćni radnik u Klinici za dječje bolesti, priznato pravo na naknadu troška mjesnog prijevoza za relaciju od adrese tužitelja u [adresa], do adrese mjesta rada u Splitu, Spinčićeva 1, a da se visina naknade računa sukladno broju dolazaka na posao u cijeni mjesečne pokazne karte za II. zonu javnog gradskog prijevoznika Grada Splita tvrtke Promet d.o.o. Iz navedene Odluke tuženika proizlazi da tuženik tužitelju nije obračunavao i isplaćivao naknadu troška prijevoza za one dane kada tužitelj nije dolazio na posao. Dakle, u tom slučaju bi naknada troškova prijevoza bila umanjena i ne bi bila isplaćena u punoj cijeni mjesečne pokazne karte za II. zonu javnog gradskog prijevoznika Grada Splita tvrtke Promet d.o.o.

12. Iz spisu priloženog Cjenika i Tarifne Zone proizlazi da tužitelj prema adresi prebivališta spada u II. zonu javnog gradskog prijevoznika Grada Splita tvrtke Promet d.o.o. i da mu se visina naknade trebala obračunati prema cijeni mjesečne pokazne karte za II. zonu javnog gradskog prijevoznika Grada Splita tvrtke Promet d.o.o. u visini od 380,00 kn.

13. Vezano za odredbu čl. 66. TKU/17, Zajedničko povjerenstvo za tumačenje TKU-a navodi u Tumačenju br. 31/18 od 20.6.2018. da se naknada za trošak prijevoza neće isplatiti za vrijeme privremene spriječenosti za rad i za dane kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao, a u Tumačenju br. 103/19 od 17. travnja 2019.Navodi,da se zaposleniku naknada troškova prijevoza neće isplatiti u slučajevima kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao. Iz navedenog proizlazi da se naknada za trošak prijevoza zaposleniku ima isplatiti za one dane kada nije u obvezi dolaziti na posao do dva dana.

14. Iz tužbe, navoda iz podnesaka tužitelja tijekom postupka i iz iskaza tužitelja koji je dao pred sudom na zapisnik od 10.2.2025. proizlazi da tuženik nije isplatio tužitelju naknadu za trošak prijevoza za one dane kada tužitelj nije došao na posao pa tako i za one dane kada tužitelj nije bio u obvezi dolaziti na posao do dva dana, npr. zbog korištenja jednog ili dva dana godišnjeg odmora. Stoga proizlazi da je tuženik postupio protivno odredbi čl. 66. st. 16. TKU/17, odnosno čl. 65. st. 21. TKU/22 i da je isplaćivao tužitelju umanjenu naknadu za trošak prijevoza umjesto da mu plaća naknadu u punoj cijeni pokazne karte za 2. zonu javnog prijevoznika Promet d.o.o. Nadalje, tužiteljica LĆ je iskazala da je javni prijevoznik u vrijeme Covida išao rjeđe, ponekad da bi vozio, a ponekad ne pa da se nije mogla pouzdati u njega i da ju je zbog toga vozio suprug. Iz navedenog proizlazi da u vrijeme Covida, a u tužbi se navodi da je to vrijeme od 21.3.2020. do 11.5.2020., nije bilo organiziranog javnog prijevoza koji je bio redovit i kojim bi tužiteljica mogla redovito doći na posao pa joj za to razdoblje pripada pravo na temelju odredbe čl. 66. st. 1. TKU/17, odnosno čl. 65. st. 1. TKU/22, naknada troškova prijevoza po prijeđenom kilometru. Stoga je tužitelj, prema mišljenju suda, dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva, sve u skladu s odredbom čl. 135. st. 1.ZR-a prema kojoj je u slučaju radnog spora teret dokazivanja na osobi koja smatra da joj je neko pravo iz radnog odnosa povrijeđeno.

15. Nadalje, stalni sudski vještak za financije i računovodstvo Marijan Jović podnio je 8.5.2025, pisani nalaz i mišljenje, u kojem među ostalim navodi, da potraživanje tužitelja po osnovi naknade troškova prijevoza u razdoblju od 01.05.2018. do 30.09.2024.g., a pod pretpostavkom da ostvaruje pravo na naknadu temeljem iznosa mjesečne karte za drugu tarifnu zonu javnog prijevoznika Promet d.o.o. Split, a za razdoblje od 21.3.2020. do 11.5.2020. naknadu prema prijeđenom kilometru, iznosi 631,68 EUR (Tabela 1. stupac '7').

16. Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka kao jasno, potpuno i u skladu s dokumentacijom u spisu pa kako tuženik nije osporio nalaz i mišljenje vještaka, slijedom svega navedenog, tužbeni zahtjev je prihvaćen kao osnovan u dijelu zahtjeva za isplatu razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 01.05.2018.g. do 30.09.2024.g. u ukupnom iznosu od 631,68 EUR neto, dok je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan u dijelu više zatraženog iznosa od 754,32 EUR (do ukupnog iznosa od 1.386,00 EUR).

16.1. Na dosuđene iznose tužitelju su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/23., u tekstu ZOO)koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa, 15-og dana u idućem mjesecu do isplate (čl. 92. st. 3. ZR).

17. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a. Uspjeh tužitelja u konkretnom slučaju valjalo je cijeniti u omjeru od 74,5% (100% osnov + 49% visina = 149 : 2 = 74,5), a uspjeh tuženika u omjeru od 25,5%. Tužitelju nakon prebijanja s omjerom uspjeha tuženika valja priznati 49% od ukupnog troška (74,5- 25,5=49).

17.1. Tužitelju je u skladu s popisanim troškom (list 238) i primjenom Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23., dalje: Tarife) određen trošak kako slijedi: za sastav tužbe – 100 bodova, za sastav podnesaka od 27.10.2023., 14.6.2024., 18.2.2025. – za svaki 100 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife), za sastav podneska od 8.7.2024. – 25 bodova (Tbr. 8. T. 3. Tarife), za sastav podneska od 27.6.2025. – zatraženih 50 bodova (Tbr. 8. T. 1. Tarife), za zastupanje na ročištima od 18.6.2024., 10.2.2025., 8.4.2025. - za svako 100 bodova (Tbr. 9. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištu od 7.7.2025. – zatraženih 50 bodova (tbr. 9. T. 1. Tarife), za ročište za objavu presude – zatraženih 25 bodova (Tbr. 9. t. 3. Tarife),što zbrojeno daje 850 bodova, a pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 Eur (Tbr. 54. Tarife) i uvećano za 25% na ime PDV-a (Tbr. 46. Tarife) daje iznos od 2.125,00 eura, od čega tužitelju valja priznati 49% pa se dobije 1.041,25 eura, a na koji iznos je trebalo zbrojiti iznos od 265,45 eura na ime troška vještačenja pa se dobije ukupno 1.306,70 eura koliko je naloženo tuženiku da isplati tužitelju na ime naknade parničnog troška po tužbenom zahtjevu.

17.2. Tužitelju pripadaju i zatražene zakonske zatezne kamate temeljem odredbe članka 29. st. 1. i 2. ZOO-a koje teku od dana donošenja ove odluke o tužbenom zahtjevu pa do isplate temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

17.3. Pregledom spisa sud je utvrdio da je tužitelj izdao punomoć odvjetnici Martini Radić Šunjić za vođenje parnice te je na osnovi takve punomoći navedena odvjetnica, između ostalog, "ovlaštena primiti novac i novčane vrijednosti te o tome izdavati potvrde ". Čl. 95. st. 1. t. 3. ZPP-a propisuje da ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći, da je odvjetnik ovlašten na temelju takve punomoći od protivne stranke primiti dosuđene troškove. Kako u pogledu načina isplate troškova parničnog postupka ne postoji ograničenje u nekoj kogentnoj normi, a iz opsega priložene punomoći proizlazi da je punomoćnik tužitelja „ovlašten primati novac i novčane vrijednosti te o tome izdavati potvrde“, a kako to je to izjavio i tužitelj na ročištu od 10.2.2025. pa proizlazi da je punomoćnik tužitelja na temelju ovlaštenja iz punomoći ovlašten primiti parnični trošak.

18. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude pod točkom I.

Split, 15. rujna 2025.

sutkinja

mr.sc. Ivana Erceg Ćurić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda.

DNA:

-pun. tužitelja

-tuženik

-u spis

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte