Poslovni broj: Pn-70/2023-48

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jesenki Jurić Šojat kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice OC, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po punomoćniku Zvonimiru Matiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB: 22694857747 iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, zastupan po punomoćniku Denisu Laucu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 15. rujna 2025. godine, u nazočnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, istoga dana,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB: 22694857747 iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, isplatiti tužiteljici OC, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], iznos od 20.000,00 € s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11.11.2022. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a od 01.01.2023. pa do 29.12.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB: 22694857747 iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, naknaditi tužiteljici OC, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], parnični trošak u iznosu od 17.929,68 € s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15.09.2025. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.

Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 05.01.2022.g. stradala kao pješakinja na pješačkom prijelazu naletom osobnog automobila osiguranim kod tuženika, te je zadobila teške tjelesne ozljede. Zbog zadobivenih ozljeda bila je na bolničkom liječenju, potom je uslijedilo dugotrajno višemjesečno liječenje, nije mogla izlaziti iz stana, razvio se psihički poremećaj, oštećene su funkcije mozga, te je u privatnom životu doživjela znatan gubitak kvalitete života.

2.

Stoga tužiteljica s obzirom na zadobivene teške tjelesne ozljede koje su dovele do povrede prava osobnosti iz čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje u tekstu ZOO), pa konačno postavljenim tužbenim zahtjevom zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje zahtijeva isplatu pravične novčane naknade za pretrpljenu štetu s osnova pretrpljenih tjelesnih boli, pretrpljenog straha, duševnih boli zbog umanjenja životnih aktivnosti, te s osnova tuđe pomoći i njege u ukupnom iznosu od 25.600,90 €.

3.

Tuženik je tužiteljici prije podnošenja tužbe isplatio u mirnom postupku iznos od 5.600,90 €.

4.

Stoga tužiteljica ukupno od tuženika po svim kvalifikatornim kriterijima potražuje ukupnu naknadu štete u daljnjem iznosu od 20.000,00 € i to s osnova neimovinske štete daljnji iznos od 18.675,00 €, a s osnova naknade za tuđu pomoć i njegu potražuje iznos od 1.325,00 € (265 sati po cijeni od 5,00 €). Navedeni iznos potražuje s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11.11.2022. budući se tužiteljica tuženiku obratila s odštetnim zahtjevom dana 11.11.2022., a što je među strankama neprijeporno.

5.

U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik priznaje pasivnu legitimaciju i nastanak štetnog događaja, a ističe doprinos tužiteljice nastanku štetnog događaja, jer tuženik smatra da je tužiteljica neoprezna prelazila kolnik, pa stoga ističe prigovor suodgovornosti tužiteljice nastanku štetnog događaja u omjeru od 50%. Potvrđuje navode tužiteljice da je u mirnom postupku istoj isplatio iznos od 5.600,90 €.

6.

Predlaže da sud tužiteljicu odbije s tužbenim zahtjevom preko isplaćenog iznosa.

7.

U daljnjem tijeku postupka punomoćnik tužiteljice ističe da ZOO propisuje objektivnu odgovornost za imatelja opasne stvari, te osiguratelj tog imatelja preuzima objektivnu odgovornost za naknadu štete tužiteljicu bez obzira na krivnju. Radi navedenog tužiteljica se protivi dokazivanju krivnje osiguranika tuženika za nastanak štete, a čemu se tužiteljica protivi. Prema pozitivnim propisima krivnja pješaka u prometnoj nesreći nije relevantna jer je specijalnom odredbom uređena objektivna odgovornost imatelja opasne stvari bez obzira na krivnju.

8.

Stoga predlaže da sud provede predložene dokaze, te tužiteljici u cijelosti dosudi zatraženu naknadu štete.

9.

U dokaznom postupku sud je pročitao člansku iskaznicu "Zagrebački čageri" koja glasi na OC, fotografije sa planinarskih izleta jer je tužiteljica planinarila (list 5-27 spisa), pročitana je obrazložena ponuda tuženika kojim je tužiteljici ponudio sklapanje nagodbe, te predloženi Sporazum o izvansudskoj nagodbi i konačno obavijest o isplati naknade u svoti od 5.600,90 €, obavijest o primitku odštetnog zahtjeva i odštetni zahtjev tužiteljice (list 29-35 spisa), Zapisnik o očevidu prometne nezgode sastavljene u svezi štetnog događaja (list 36-38 spisa), skica lica mjesta događaja (list 39), obavijest žrtvi kaznenog dijela (list 43), medicinska dokumentacija o ozljedama i liječenju (list 41-67, list 73-75, list 77 spisa, list 93, list 95, list 97), izjava o tijeku nastanka prometne nesreće (list 85), provedeno je liječničko vještačenje po stalnim sudskim vještacima dr. Jakša Filipović Čugura i dr. Branka Vidrih (list 104-108), te su se na primjedbe tužitelja i tuženika usmeno očitovali liječnici vještaci dr. Filipović Čugura i dr. Vidrih (list 163-165), provedenog je prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. strojarstva ĐC (list 134-136), na primjedbe tuženika pisano se očitovao dipl. ing. ĐC (list 149), te je saslušana tužiteljica kao stranka (list 156-158).

10.

Među strankama je neprijeporna pasivna legitimacija i nastanak štetnog događaja, a prijeporno je, postoji li doprinos tužiteljice nastanku ovog štetnog događaja.

11.

Prijeporna je visina tužbenog zahtjeva.

12.

Tuženik je odbijen s zahtjevom da se pribavi preslika cjelokupnog zdravstvenog kartona, budući zdravstveni karton sadrži čitav niz podataka koji se štite temeljem Zakona o zaštiti tajnosti podataka, te Konvencijom o ljudskim pravima, koja se temeljem čl. 142 Ustava RH primjenjuje direktno i neposredno i kao takva je iznad pravnog poretka RH.

13.

Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva sud je proveo liječničko vještačenje.

14.

Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Branke Vidrih, specijalista psihijatra i dr. Jakše Filipovića Čugura, specijaliste kirurga, proizlazi da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila slijedeće ozljede:

- natučenje glave,

- subduralno krvarenje,

- SAH posttraumatski,

- natučenje prsnog koša, oba pluća

- prijelom gornje grane lijeve pubične kosti

- prijelom donje grane desne pubične kosti

- prijelom desne križne kost

- krvni podljev mokraćnog mjehura

15.

Ozljede koju je tužiteljica zadobila u predmetnom štetnom događaju mogle su se dogoditi u dinamici ozljeđivanja, što predstavlja uzročnoposljedičnu vezu sa štetnim događajem. Kod tužiteljice je učinjena dijagnostička obrada i provedena adekvatna terapija. Po završenom liječenju su zaostale trajne posljedice s kirurškog stanovišta po prijelom obje pubične i desne križne kosti, zaostaloj glavobolji po SAH i subduralnom hematomu, terminalnoj redukciji kretnji desnog kuka, te manjeg pogoršanja stanja desnog ramena, što se cijeni s 25-27%.

16.

Tužiteljica je stradala kao pješakinja u prometnoj nezgodi, te je zadobila tjelesne povrede i psihotraumu. Psihijatru se javila nakon pet mjeseci – kada se tjelesno dostatno oporavila. Od tada je u kontinuiranom ambulantnom psihijatrijskom liječenju zbog reakcije na teški stres i poremećaj prilagodbe. Psihologijskim testiranjem nađu se i simptomi posttraumatskog stresnog poremećaja.

17.

Zbog reakcije na teški stres i poremećaj prilagodbe, tužiteljica u svakodnevnom životu ulaže pojačane napore u omjeru od 10%. To jasno proizlazi iz anamnestičkih podataka, kliničke slike tijekom liječenja, pozitivnih nalaza dijagnostičke obrade. Liječenje je završeno 22.05.2023.

18.

Zbog zadobivenih ozljeda po provedenom liječenju su zaostale trajne posljedice od 35% objedinjeno. Tužiteljica je pretrpjela bol jakog intenziteta u trajanju od 4 dana, srednjeg intenziteta 14 dana i manjeg intenziteta 75 dana – kumulativno. Tužiteljica nije trpjela primarni strah, jer je gubila svijest. Sekundarni strah jakog intenziteta trpjela je 5 dana, srednjeg intenziteta 10 dana, te blažeg do tri mjeseca po štetnom događaju.

19.

Tuđa pomoć i njega joj je bila potrebna 4h dnevno kroz 25 dana, 3h dnevno kroz 25 dana, 2h dnevno kroz 45 dana –kumulativno.

20.

Kod tužiteljice nije nastupilo naruženje.

21.

Na nalaz i mišljenje liječnika vještaka tužiteljica je imala primjedbu na ocjenu pretrpljene neimovinske štete navodeći da je zadobila ozljedu mozga jer se radilo o krvarenju u mozgu uslijed ozljede glave, te smatra da je nakon te ozljede došlo do razvoja psihoogranskog sindroma koji se očituje u smanjenju kognitivnih funkcija. Ove promjene ne ulaze u krug posljedica PTSP-a već se moraju zasebno cijeniti. Tužiteljica nadalje dodaje da je prije ovog štetnog događaja bila potpuno zdrava osoba bez ikakvih tegoba i da je njezino smanjenje životne aktivnosti daleko veće od 35% koliko su vještaci ocijenili jer bi po starijim kriterijima njezino smanjenje životne aktivnosti iznosilo najmanje 60%.

22.

Na nalaz i mišljenje vještaka primjedbe je stavio i tuženik, te je naveo da vještaci nisu izvršili uvid u tužiteljičin zdravstveni karton, te da nisu utvrdili stanje zdravlja tužiteljice prije štetnog događaja, te stoga prigovaraju ocjeni vještaka kao previsokoj.

23.

Na prigovore tužiteljice i tuženika usmeno su se očitovali liječnici vještaci.

24.

Stalni sudski vještak dr. Jakša Filipović Čugura je u svom usmenom očitovanju naveo u odnosu na prigovor tužitelja gdje se isti u pisanome obliku osvrće na sudskomedicinsku praksu prije 15 godina navodi da se radi o pravnom prigovoru, te da su posljedice ozljeda tužiteljice ocijenjene prema sadašnjoj sudskomedicinskoj praksi. U odnosu na primjedbe tuženika vještak navodi da je istina da u početnim dijagnozama nema ozljede desnog ramenog zgloba, međutim uobičajeno je kada nastaje ozljeda manjeg intenziteta obično je ozljeđenik prepoznaje nakon tretmana težih tjelesnih ozljeda, a u predmetnom štetnom događaju su ozljeda mozga s krvarenjem te višestruki prijelom zdjelice. Prijelomi kostiju kod tužiteljice su srasli jer da nisu zahtijevalo bi dodatnih operativni nalaz i radilo bi se o formiranju lažnih zglobova što bi se značajno više cijenilo kroz smanjenje životnih aktivnosti. Nadalje navodi da UZV desnog ramenog zgloba opisuje degenerativne promjene koje je tužiteljica imala i prije štetnog događaja, a isto je navedeno i u kliničkom pregledu, međutim došlo je do manjeg pogoršanja pokretljivosti iz razloga što je bilo lakše oštetiti već degenerativno promijenjeno rame u usporedbi s zdravim ramenom. Stoga uzimajući u obzir da je tužiteljica imala teže povrede koje su se u prvome navratu aktivno liječile, po pogoršanju stanja tužiteljica je verificirala i tegobe s desnim ramenom koje su vrednovane od vještaka kako je prije navedeno samo u smislu pogoršanja od prije degenerativno promijenjenog zgloba desnog ramena. Vještak je i naznačio koliko smanjenje životnih aktivnosti otpada na pojedine ozljede i to: zdjelice, ramena, kralježnice i kuka." Vještak je naveo da višedijelni prijelom zdjelice se cijeni s 15% stanje po SAH i subduralnom hematomu mozga s 10%, redukcija kretnji desnog kuka 5% i pogoršanje desnog ramena do 2%, a zaključno objedinjeno kako sam naveo u nalazu i mišljenju 25 do 27%, a objedinjeno s psihijatrom 35%.

25.

U odnosu na primjedbe tužiteljice na nalaz i mišljenje liječnice psihijatra kako je uslijed štetnog događaja došlo do organskih promjena i da je ocjena trajnih posljedica s psihijatrijske strane cijenjena prenisko, vještakinja je navela da nigdje u medicinskoj dokumentaciji, a niti u kliničkom pregledu nije zamijetila organitet koji bi bio takvog intenziteta da bi se kod tužiteljice kao vodeća dijagnoza mogla postaviti oštećenje ličnosti, odnosno trajne posljedice u smislu promjena osobnosti nakon traume glave.

26.

Vodeće dijagnoze su posttraumatski stresni poremećaj, anksiozno depresivni poremećaj i početne organske promjene. Svoju ocjenu od 10% trajnih posljedica temeljila je na navedenim dijagnozama te smatra da je ocjena dana objektivno i realno. Ocijenjeni strah od 500 dana je ocijenjen u ocijeni trajnih posljedica s psihijatrijske strane u omjeru od 10%. Svoj nalaz i mišljene je sačinila upravo na temelju dostupne medicinske dokumentacije i kliničkog pregleda tužiteljica. Dijagnoza PTSP-a odnosno dijagnoza F43,8 je reakcija na teški stres i poremećaj prilagodbe su u stvari vrlo slične dijagnoze koje se postavljaju nakon takvog štetnog događaja. Obje dijagnoze i po svojim brojevima i slovima kojima su šifrirane F43,1 i F43,8 ukazuju na to da se radi o anksiozno depresivnim poremećajima sa sličnom simptomatologijom. Na prigovor da nije prošlo dovoljno vremena od nezgode pa do trajnih tjelesnih posljedica odgovara kako se tužiteljica psihijatru javila 5 mjeseci po stradavanju te je nakon toga nastavila s ambulantnim psihofarmakoterapijskim liječenjem. Sve ovo što traje duže od 6 mjeseci u intenzitetu i brojnosti simptoma u psihijatriji se smatra kroničnim, pa stoga smatra da je prošlo dovoljno vremena da bi se mogla donijeti ovakva ocjena.

27.

Nakon što su liječnici vještaci otklonili sve primjedbe tužiteljice i tuženika sud je utvrdio da nalaz i mišljenje vještaka nije nejasan, nepotpun ili proturječan sam sa sobom ili s utvrđenim okolnostima, a ne postoji niti osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja, a i liječnici su svojim usmenim očitovanjem u cijelosti otklonili sve prigovore tuženika i tužiteljice, to je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je dan stručno i nepristrano na temelju medicinske dokumentacije i pregleda tužiteljice i odbio prijedlog tuženika za provođenjem novog medicinskog vještačenja.

28.

Nakon provedenog vještačenja tužitelj je sukladno utvrđenjima u postupku postavio tužbeni zahtjev. Tuženik se protivio tako postavljenom tužbenom zahtjevu ističući prigovor zastare na povećani dio tužbenog zahtjeva navodeći da je povećani dio tužbenog zahtjeva u zastari.

29.

Ovdje valja istaknuti da je kako je to i tužitelj naveo u svom podnesku da u slučaju kada je preinaka tužbe povećanjem postojećeg zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (čl. 190. i čl. 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva – Zaključak II. Sjednice građanskog odjela VSRH broj Su-IV-123/24 od 27.05.2024.

30.

Nadalje u ovoj pravnoj stvari se ima primijeniti i stav presude ESLJP Vugedlija protiv Hrvatske od 20.02.2024. (Zahtjev broj: 14692/18). U ovoj presudi ESLJP je jasno naveo da tužitelj ima pravo na povišenje tužbenog zahtjeva i s obzirom na postupovna pravila hrvatskog prava gdje previsoko postavljeni zahtjevi mogu dovesti do toga da trošak postupka koji se mora platiti u svezi odbijenog dijela (previsoko postavljenog) tužbenog zahtjeva u konačnici premaši iznose koji se dosuđuju tužitelju. U tom kontekstu podnositelju se ne može prigovoriti što je bio oprezan prilikom podnošenja tužbe i naznačio tužbeni zahtjev u nižem iznosu.

31.

Stoga u situaciji kada bi se tužitelju onemogućilo da uskladi tužbeni zahtjev sa provedenim vještačenjima tada se dovodi do situacije da tužitelj iako nije učinio nikakvu pogrešku bude doveden u situaciju da zbog restriktivne primjene procesnih pravila ne može ostvariti puni iznos naknade štete te bi mu na taj način nerazmjerno bilo ograničeno pravo na pristup sudu, a što je u protivnosti sa stavovima Europskog suda za ljudska prava.

32.

Obzirom da je od strane tuženika istaknut prigovor suodgovornosti tužiteljice za nastanak štetnog događaja u omjeru od 50% sud je izveo dokaz prometnim vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. strojarstva ĐC. Vještak je u svom nalazu i mišljenju naveo da se prometna nezgoda dogodila na desnom prometnom traku ulice Medveščak u smjeru juga, na obilježenom pješačkom prijelazu na raskrižju sa južnim trakom ulice Gupčeva zvijezda. Do sudara je došlo naletom vozača UC osiguranom kod tuženika, a tužiteljica se u tom trenutku kao pješakinja nalazila na obilježenom pješačkom prijelazu i kretala se u smjeru zapada, a vozač je na nju naletio prednjim lijevim dijelom osobnog vozila. Zaustavni put nakon kontakta osobnog vozila s pješakinjom iznosio je 6 metara, a počinje od središnjeg dijela pješačkog prijelaza do vrha prednjeg dijela vozila u zaustavnom položaju. Provedenim izračunima vještak je utvrdio da se vozilo osiguranika tuženika u trenutku udara u tužiteljicu kretalo brzinom oko 33 km/h.

33.

Težište odrasle osobe se nalazi na većoj visini u odnosu na položaj prednjeg brida vozila nakon udara natkoljenice i zdjelice pješakinje u brid vozila dolazi do prelamanja njezinog tijela, te udara grudnog koša i glave u stražnji dio poklopca motora odnosno u područje vjetrobrana. Kod kočenog vozila i naletnih brzina do 20 km/h ne dolazi do nabacivanja pješaka na vozilo. Daljnja nabacivanja pješaka na vozilo osim o naletnoj brzini ovisi i o visini pješaka, geometriji prednjeg dijela vozila, te duljini prednjeg dijela vozila do vjetrobrana F-1. Brzina osobnog vozila neposredno prije naleta na pješakinju je iznosila 36 km/h. Zaustavni put pri brzini od 36 km/h iznosi oko 14 metara. Očevidom nisu utvrđeni tragovi na mjestu događaja koji bi ukazivali da je vozač pokušao izbjeći kontakt osobnog vozila i pješakinje. Nalet osobnog vozila na pješakinju bio bi izbjegnut da je vozač osobnog automobila reagirao kočenjem oko 14 metara prije mjesta kontakta s pješakinjom. 34.

Na nalaz i mišljenje prometnog vještaka tuženik je stavio prigovor, dočim je tužiteljica navela da je nalaz i mišljenje vještaka sukladan pravilima struke.

35.

Tuženik je prigovorio odnosno zatražio dopunu nalaza i mišljenja temeljem slijedećeg pitanja. Vještak je na postavljeno pitanje koje je glasilo: "Je li tužiteljica mogla uočiti nailazak vozila osiguranika tuženika, te bi li prometna nesreća bila izbjegnuta da je tužiteljica odustala od prelaska kolnika ukoliko je tužiteljica mogla uočiti nailazak vozila osiguranika tuženika ? " vještak je na to pitanje odgovorio da je obveza vozača u cestovnom prometu, zaustaviti se prije obilježenog pješačkog prijelaza i omogućiti prelazak pješaka preko pješačkog prijelaza. Tužiteljica je mogla uočiti nailazak vozila osiguranika tuženika, te bi nesreća bila izbjegnuta da je odustala od prelaska kolnika.

36.

Nakon dopunskog pisanog očitovanja prometnog vještaka tuženik više nije imao pitanja niti primjedaba navodeći da je vještak pravilno utvrdio da bi prometna nezgoda bila izbjegnuta da je tužiteljica odustala od pre,laska kolnika jer je mogla uočiti nailazak vozila osiguranika tuženika.

37.

Nakon pisanog očitovanja prometnog vještaka na primjedbe tuženika sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer nalaz i mišljenje vještaka nije nejasno, nepotpuno ili proturječno sam sa sobom ili s utvrđenim okolnostima, a ne postoji niti osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja, a i prometni vještak je svojim usmenim očitovanjem u cijelosti otklonio sve prigovore tuženika.

38.

Tim prometnim vještačenjem sud je sa sigurnošću utvrdio da je osiguranik tuženika isključivo kriv za nastanak prometne nezgode iz razloga što su obilježeni pješački prijelazi mjesta predviđena za kretanje pješaka, a činjenica da bi nalet automobila na pješaka bio izbjegnut da pješakinja uopće taj dan nije izašla iz kuće jer krajnje neosnovan i neumjesan, jer je upravo vozač taj koji je dužan zaustaviti svoje vozilo prije dolaska do pješačkog prijelaza, a ne bez kočenja i bez smanjivanja brzine naletjeti na tužiteljicu kao pješakinju jer je provedenim izračunima utvrđeno da osiguranik tuženika uopće nije kočio, što znači da nije kao vozač upotrijebio niti minimalnu dužnu pažnju da uopće uoči da se približava pješačkom prijelazu i da treba zakočiti jer je pješački prijelaz crveno svijetlo za vozača.

39.

Time je sud u cijelosti utvrdio pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja kao i isključivu odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja.

40.

Tužiteljica OC iskazala je da je stradala u prometnoj nezgodi kao pješakinja naletom osobnog automobila na nju. Dobila je višestruke ozljede i zaostale su joj posljedice tako da je i promijenila osobnost u smislu da nema potrebu za hranom, da se povukla u sebe, da je prestala sa dotadašnjem načinom života jer je prije štetnog događaja planinarila, imala veliko društvo, išla je na ples u smislu društvenih plesova i bila je članica grupe "Zagrebački čageri". Nakon štetnog događaja sve se to promijenilo i danas jedva da izlazi iz kuće jer nije stabilna na nogama i sve radi polako. Živi u obiteljskoj kući sa sinom i snahom i oni su joj pružali pomoć i njegu nakon štetnog događaja, a to čine i danas u smislu nabavke i pripreme hrane. Obzirom da nema volju za jelom oni se trude da ipak nešto pojede na dnevnoj bazi. Često znade biti smetena, zaboravljiva i ima poremećaj sna. Pije lijekove protiv depresije. Prije ovog štetnog događaja je bila potpuno zdrava i nije imala nikakvih takvih ili sličnih ozljeda.

41.

Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužiteljice jer je dan logično i uvjerljivo, te je sud utvrdio da tužiteljica ima pravo na cjelokupnu naknadu štete koju traži, sukladno odredbi čl. 1100. ZOO-a.

42.

Sukladno odredbi čl. 1100. st. 2. ZOO-a prilikom odmjeravanja ukupne visine pravične novčane naknade (satisfakcije), sud se rukovodio jačinom i trajanjem pretrpljenih tjelesnih boli, duševnih boli i straha izazvanih trajnim narušenjem zdravlja.

43.

Prema ocjeni ovog suda svaki od elemenata o kojima ovisi visina pravične novčane naknade mogu biti i sami za sebe dovoljan razlog koji opravdava dosuditi tužitelju pravičnu novčanu naknadu. Stoga, radi pravilne ocjene visine pravične novčane naknade u ovom konkretnom slučaju u kojem ovaj sud odlučuje, potrebno je procijeniti koji bi iznos pravične novčane naknade pripao tužitelju, da je svaki od navedenih kriterija samostalan osnov za dosudu novčane satisfakcije zbog povrede prava osobnosti.

44.

Cijeneći u okviru i na način predviđen čl. 1100. st. 2. ZOO-a, prema odredbi čl. 19., čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima, a imajuću u vidu intenzitet i trajanje bolova koje je trpjela tužiteljica da je njezino liječenje trajalo od dana ozljeđivanja 05.01.2022. pa sve do 22.05.2023.g., da su zaostale trajne posljedice objedinjeno u omjeru od 35%, te da je tužiteljica trpjela nelagodnosti tijekom liječenja, da je bila izložen RTG zračenju, sud nalazi da tužiteljici po svim ovim osnovama pripada pravična novčana naknada.

45.

Sud je nadalje našao da je tužiteljica pretrpjela imovinsku štetu u vidu potrebe za tuđom pomoći koja joj je po ocjeni vještaka bila potrebna u trajanju od 265 sati.

46.

Temeljem čl. 1095. st. 1. ZOO-a je propisano da tko drugom nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje dužan nje naknaditi mu troškove oko liječenja i druge troškove u vezi s time.

47.

Tuđu pomoć ukućani nisu dužni pružati besplatno.

48.

Sud je tužiteljici za ovaj vid štete dosudio 5,00 € za jedan sat tuđe pomoći i njege, a koja cijena je primjerena cijenama tuđe pomoći i njege u Zagrebu i u vrijeme kada je tužiteljici tuđa pomoć i njega pružana, a i u vrijeme presuđenja. Ovo iz razloga što se tužiteljičino imovno stanje valja dovesti u takvo stanje da joj u cijelosti bude naknađeno ono što mora platiti za usluge nemedicinske tuđe pomoći koje joj pružaju treće osobe odnosno ukućani, a po ocjeni ovog suda minimalna primjerena cijena za takvu vrstu pomoći iznosi 5,00 € za 1 sat, što za potrebnih 265 sati pružene tuđe pomoći i njege iznosi 1.325,00 €, a koji zatraženi iznos je sud tužiteljici u cijelosti utvrdio osnovanim.

49.

Time je sud našao osnovanim tužbeni zahtjev tužiteljice s osnova cjelokupne neimovinske i imovinske štete u iznosi od 25.600,90 €. Imajući u vidu da je tuženik tužiteljici u mirnom postupku isplatio iznos od 5.690,00 € sud je tužiteljici s osnova daljnje neimovinske i imovinske štete dosudio iznos u visini glavnice od 20.000,00 €.

50.

Tužiteljica je u podnesku od 12.05.2025. navela da su u međuvremenu Županijski sudovi zauzeli stav da valja uzeti u obzir inflaciju koja je nastupila u razdoblju od 2022. pa do prosinca 2024., a koja inflacija je iznosila 28,4 %, koji Kalkulator inflacije se izračunava na temelju podataka indeksa potrošačkih cijena. Stoga sud nalazi da je osnovan povećani zahtjev tužiteljice za iznos od 28,4 % za nastalu inflaciju, jer je tako utvrdio i Županijski sud u Zagrebu u presudi Gž-3137/2024 od dana 25.07.2024. gdje je Županijski sud naveo da Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske ne predstavljaju matematičku formulu, koja pukim automatizmom služi za utvrđivanje i izračunavanje pravične novčane naknade te prilikom određivanja naknade štete treba uzeti u obzir sve okolnosti slučaja. Osim toga, za istaknuti je da su Orijentacijski kriteriji posljednji put mijenjani u lipnju 2020. (Su-IV-47/2020-5) kada su povišeni za 50%, uz obrazloženje Vrhovnog suda da su za izmjenu korišteni podaci Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na početnu 2002. pa je stoga valjalo uzeti u obzir i stopu inflacije koja je slijedila nakon 2020. i prethodila donošenju ovdje pobijane odluke donesene u veljači 2024.

51.

Stoga je sud prihvatio postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice kako je on postavljen u podnesku od 12.05.2025.

52.

Sud je tužiteljici na imovinsku i na neimovinsku štetu dosudio kamatu tekuću od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tj. od 11.11.2022.g. kako je to tužiteljica zatražila, budući je tako propisano odredbom čl. 1103. ZOO-a, jer obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, a čl. 12. st. 1. i st. 4. Zakona o obveznom osiguranju u prometu je kao lex specialisom propisano da zakonska zatezna kamata na iznos imovinske štete teče od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, a o čemu je zauzeo svoje pravno shvaćanje i VSRH u predmetu Rev-1131/15-4 od 18. rujna 2018.g.

53.

Sukladno odredbi čl. 1103. ZOO-a s danom podnošenja odštetnog zahtjeva počinje teći kamata temeljem odredbe čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

54.

Odredbom st. 4. čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu propisano je da u slučaju neizvršenja obveze naknade štete u predviđenim rokovima oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

55.

U svakom slučaju kamata na neimovinsku i imovinsku štetu teče od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, a o čemu je zauzeo i svoje pravno shvaćanje i VSRH u predmetu Rev-1131/15-4 od 18.09.2018.g., a u tom smislu je i donesen Zaključak na sastanku Predsjednika građanskog odjela Vrhovnog suda RH s Predsjednicima građanskih odjela Županijskih sudova održanog 11. i 12.04.2016. u Šibeniku pod poslovnim brojem Su-IV-155/16 od 12.04.2016.g.

56.

Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje u tekstu ZOO).

57.

Parnični trošak će se odrediti primjenom Tbr. 52. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (NN 138/23), a koja propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o parničnom trošku.

58.

Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a, a sastoji se od troška sastava odštetnog zahtjeva u iznosu od 500 bodova, troška sastava tužbe u iznosu od 500 bodova, troška sastava 5 podnesaka (16.01.2023., 15.03.2023., 26.11.2023., 17.10.2024. i 19.05.2025.), svako po 500 bodova, troška sastava 4 podneska (13.01.2023., 23.03.2023., 15.05.2023. i 10.04.2025.), svako po 50 bodova, troška zastupanja na 6 ročišta (09.10.2023., 17.06.2024., 09.04.2025., 12.05.2025., 12.06.2025. i 15.09.2025.) svako po 500 bodova, a sve prema Tbr 7/1, Tbr 8/1, Tbr 8/3, Tbr 9/1 i Tbr 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Vrijednost boda iznosi 2,00 € prema Tbr. 54. Odvjetničke tarife.

59.

Zbrojeno parnični trošak tužitelja iznosi 13.400,00 €.

60.

Ovom iznosu pribrojen je trošak 25% PDV-a u iznosu od 3.350,00 €, troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 283,23 € koja je i plaćena, troška pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 246,45 € temeljem Zakona o sudskim pristojbama, te troška predujma za vještačenje u iznosu od 600,00 € i predujam za pristup vještaka u iznosu od 500,00 €, čime je tužitelju sveukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 17.929,68 €.

61.

Sud je tužiteljici dosudio kamatu na parnični trošak sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

62.

Radi navedenog odlučeno je kao u točkama I. - II. izreke.

U Zagrebu, dana 15. rujna 2025. godine

Sutkinja

Jesenka Jurić Šojat

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u 4 primjerka pisano putem ovog suda na Županijski sud.

Dostaviti:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika