Posl. br. Psp-29/2024-44

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

STALNA SLUŽBA U DONJOJ STUBICI

Matenačka 3/I, Donja Stubica

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici, po sutkinji Vesni Posavec, u pravnoj stvari tužiteljice ĆU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika 1. ĆUU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. tuženika BU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi smetanja posjeda, nakon provedene glavne rasprave zaključene dana 02. rujna 2025.god. u prisutnosti tužiteljice i punomoćnice I i II tuženika, i objavljene dana 15. rujna 2025.god.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da su tuženici BUU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te II. BU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], smetali tužiteljicu TU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u posljednjem mirnom posjedu stambene zgrade koja se nalazi na zk.č.br. 1413/1 kuća dvorište i voćnjak ukupne površine 1 jutro i 422 čhv, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u razdoblju između 25. siječnja 2023. i 14. veljače 2023. na način da su zamijenili bravu na ulaznim vratima predmetne stambene zgrade čime su onemogućili tužiteljici pristup predmetnoj stambenoj zgradi u njezinom posljednjem mirnom posjedu.

II. Odbija se tužiteljica s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva, koji glasi:

" pa se tuženicima nalaže uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja na način da tužiteljici predaju ključ brave na ulaznim vratima predmetne stambene zgrade ili na ulazna vrata u predmetnu stambenu zgradu vrate bravu koja se na istima nalazila u času smetanja u roku od osam dana te se tuženicima zabranjuje takvo ili slično smetanje ubuduće."

III. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

O b r a z l o ž e nj e

1. Tužiteljica je podnijela tužbu u kojoj navodi da je posljednja mirna i samostalna posjednica zk.č.br. 1413/1 kuća dvorište i voćnjak ukupne površine 1 jutro i 422 čhv, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

Predmetna nekretnina u zemljišnoj je knjizi upisana kao vlasništvo prvo-tuženika. No, tužiteljica, osim što je posljednja mirna i samostalna posjednica predmetne nekretnine, bila je uknjižena i kao vlasnica predmetne nekretnine, što je vidljivo iz povijesnog zk. izvatka koji je priložila uz tužbu.

Činjenicu da je tužiteljica posljednja mirna i samostalna posjednica predmetne nekretnine tužiteljica, dokazuje i Presudom ovoga suda posl. br. P-62/2021 od 18. lipnja 2021.godine kojom je tužiteljici naloženo da prvo-tuženiku preda predmetnu nekretninu u posjed. Citirana Presuda potvrđena je Presudom Županijskog suda u Osijeku posl. br. Gž-1952/2021 od 10. studenoga 2022. godine. Protiv ovih presuda tužiteljica je podnijela prijedlog za reviziju.

Tužiteljica nije dobrovoljno postupila po pravomoćnoj presudi posl. br. P-62/2021 od 18. lipnja 2021. godine niti je temeljem te pravomoćne presude provedena ovrha radi predaje predmetne nekretnine u posjed.

Time se tužiteljica u cijelom predmetnom razdoblju nalazila u mirnom i samostalnom posjedu predmetne nekretnine.

Tuženici su u razdoblju između 25. siječnja 2023. g. i 14. veljače 2023. g. izvršili samovlasno smetanje mirnog posjeda nekretnine na način da su promijenili bravu na ulaznim vratima stambene zgrade te na takav način onemogućili tužiteljici pristup. Činjenicu da je brava na ulaznim vratima u stambenu zgradu promijenjena tužiteljica je utvrdila dana 14. veljače 2023. godine prilikom redovitog obilaska predmetne nekretnine. Po utvrđenju da je u stambenu zgradu provaljeno te da je zamijenjena brava na ulaznim vratima tužiteljica je pozvala policiju te raspolaže Potvrdom Policijske postaje Donja Stubica, koju dostavlja u prilogu ove tužbe.

Činjenicu da su promjenu brave izvršili upravo tuženici, odnosno drugo-tuženik po nalogu prvotuženika, tužiteljica je saznala po povratku u Zagreb od svoje susjede NU. Naime, prvo-tuženik je uknjižen kao vlasnik stana na adresi u [adresa], a na kojoj adresi stanuju i tužiteljica i svjedokinja NU,kojoj svjedokinji je drugo-tuženik rekao da je po nalogu prvotuženika otišao u Stubičke Toplice i zamijenio bravu na ulaznim vratima kuće koja se nalazi u posjedu tužiteljice, sve kako bi prvo-tuženik izbjegao vođenje ovršnog postupka radi predaje u posjed.

Odredbom čl. 21. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da osoba koju drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda.

Također, odredbom čl. 22. st. 2. Zakona propisano je da sud pruža zaštitu posjeda prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu.

Razvidno je da je tužiteljica posljednja mirna posjednica nekretnine te da su tuženici svojim postupanjem samovlasno smetali posjed tužiteljice.

2. U odgovoru na tužbu, tuženici osporavaju osnovanost tužbenog zahtjeva u cijelosti i ističu prigovor promašene pasivne legitimacije za II-tuženika koji je, temeljem punomoći I-tuženika, postupao po nalogu istoga. I-tuženik je vlasnik predmetne nekretnine, koje vlasništvo je stekao njegov pokojni otac u sudskom postupku koji se vodio pred ovim sudom pod posl.br. Ovr-568/2008 protiv tužiteljice. Međutim, tužiteljica je zadržala posjed nekretnine i stoga je I-tužitelj vodio sudski postupak koji je rezultirao donošenjem presude pod posl.brojem P-62/2021 potvrđene odlukom Županijskog suda u Osijeku od 22.11.2022. Tijekom drugostupanjskog postupka, II-tužitelj je obilazio nekretninu, a po uputi I-tuženika, ali nije ulazio u nju. Nekretnina je rapidno propadala uslijed neodržavanja, i u njoj nije nitko boravio, niti ju održavao, što čini umanjenje vrijednosti imovine I tuženika.

Nakon pravomoćnosti presude posl. br.P-62/2021 II-tuženik je po uputi I-tuženika angažirao agenciju za prodaju nekretnine i zajedno s agentom je obišao nekretninu u namjeri da je agent slika izvana, utvrdi lokaciju i napravi procjenu vrijednosti dana 15.01.2023.g. Tom prilikom je utvrđeno da su vrata kuće sa zadnje strane otvorena i otključana, te su agent i II-tuženik ušli u napuštenu nekretninu, poslikali stanje nekretnine, zatečene napuštene stvari i oglasili prodaju.

Tužiteljica očigledno nije imala namjeru predati nekretninu, ali je namjerno ostavila otvorena vrata, kako bi mogla naknadno tvrditi da su joj tuženici oduzeli stvari, a očigledno i da su nasilno zauzeli posjed nekretnine.

Naime, II-tuženik je pozivan u PP Donja Stubica gdje je suočavan s optužbom tužiteljice da je navodno 2.kolovoza 2022.g. prisvojio iz te nekretnine tuđu pokretnu stvar, trosjed i dvosjed od bijele kože, masivni hrastov stol te promijenio bravu na vratima, pri čemu je njoj nastala štete od 9.300,00 eur-a, pa zatim u da je u razdoblju od 3.04.2022.g. do 15.01.2022.g. otključao kuću originalnim ključem, pa da je promijenio bravu na vratima koja dijele prizemni od podrumskog dijela, te otuđio stroj za pranje rublja starosti oko 7 godina te joj prouzročili štetu od 200,00 eura , te treći puta, da je u razdoblju od 25.siječnja 2023.g. do 14.02.20123.g. uporabom fizičke sile nasilno otvorio vrata, te na vratima i u podrumu i na stražnjim vratima promijenio brave i otuđio električni roštilj .

Tuženik je sve te tvrdnje opovrgao u policiji kao neistinite, i opisao da je 15.01.2023.g nakon pravomoćnosti presude kojom je tužiteljici naloženo I tuženiku predati nekretninu u posjed slobodnu od osoba i stvari, po uputi I- tuženika, angažirao agenciju za prodaju pri čemu su zatekli otvorena i otključana vrata kuće sa stražnjeg dijela, pri čemu su poslikali napuštene stvari i objekt i sačinili ugovor za prodaju nekretnine. II- tuženik nije iznio iz kuće niti jednu stvar, a ni stvari koje tužiteljica navodi u prijavi policiji , a koje je ona trebala sama iseliti po pravomoćnosti pravomoćne presude kojom joj se nalaže da preda nekretninu slobodnu od osoba i stvari, i ne može zauzimati posjed nekretnine, jer joj to pravo ne pripada i stoga je njezin tužbeni zahtjev neosnovan.

Kako tuženici nisu nasilno ulazili u nekretninu, već je II- tuženik po ovlaštenju I- tuženika ušao u otključanu i napuštenu nekretninu, ne može se smatrati da je tužiteljicu smetao u posljednjem mirnom posjedu nekretnine, jer je ona taj posjed napustila. Ako ga nije napustila, a tvrdi da ga je II-tuženik zauzeo, izgubila je pravo na posjedovnu zaštitu jer je propustila rok od 30 dana od saznanja za čin smetanja, a od podnošenja tužbe za iseljenje smatra se nesavjesnim posjednikom.

Isto tako je tužiteljica u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude P-62/2021 trebala iseliti svoje stvari što nije učinila, a od trenutka podnošenja tužbe za predaju u posjed u postupku P- 62/2021 tužiteljica je temeljem, čl. 18.st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima nepošten posjednik, a temeljem čl. 28. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima nema ga ni zato jer je posjed napustila, u neodređeno vrijeme nakon podnošenja tužbe.

Tužiteljica nema pravni interes tražiti od tuženika predaju u posjed jer nema dopuštenu pravnu osnovu za to, kako je izloženo u odgovoru na tužbu.

3.Temeljem provedenog postupka, sud je donio prvostupanjsku presudu posl.broj:

Psp-5/2023, na koju su stranke uložile žalbu, prvenstveno iz žalbenog razloga nesuglasnosti izreke i razloga presude, te je Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud, rješenjem posl.br. Gž-3297/2024, istu ukinuo i vratio predmet na ponovni postupak.

4.Tijekom dokaznog postupka, sud je saslušao stranke, ispitao predložene svjedoke, ( na raspravnom zapisniku od 16.4.2024. – list 124-129), proveo uvid u priložene spise: spis PP Donja Stubica posl.br. 511-17-06/3-K-29/2023 te u ovosudni spis posl.br. P-415/2017 (P-62/21), kao i u dokumentaciju u spisu: zemljišnoknjižni izvadak (list 75).

5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

6.Tužiteljica TU izjavila je da kuću u [adresa] posjeduje od 2004.god. Nakon potresa, u lipnju 2020.god. primijetila je da je zamijenjenja brava na ulaznim vratima, a bilo je vidljivo po oštećenjima na vratima, a nije ni mogla otključati s ključem koji posjeduje, tako da je prijavila policiji provalu i zamijenila bravu uz asistenciju policije. Primijetila je da su iz kuće nestale stvari kao npr. kožni dvosjed i druge stvari koje je popisala policija. Drugi puta kada je došla u kuću ( postoji pol. zapisnik) ulazna vrata kuće su bila otključana dok na stražnjim vratima nije mijenjana brava i mogla je ući. Primijetila je da još nedostaju neke stvari iz kuće, a s unutarnje strane ulaznih vratiju stavila stol budući da su ista bila otključana. Treći puta je došla kada je stigla I- stupanjska presuda kojom je prihvaćena tužba tuženika i utvrđeno njegovo pravo na posjed i vidjela da je tuženik opet bio unutra jer su bile promijenjene brave i na drugim vratima.

7.II-tuženik BU izjavio je da mu je I-tuženik dobar prijatelj, a zbog poslovnih obveza dugo godina uIinozemstvu, te ga je isti opunomoćio za radnje u svezi predmetne nekretnine. Prije je često posjećivao I-tuženika u toj kući, sve od 2008.g. i zna da je u 2015.god. I-tuženik promijenio fasadu na kući, popravio krov, promijenio sve prozore te neka vrata, ogradu i dvorišna vrata. Dana14. **.**.2023.god. s CU bio je kući, jer je I-tuženik rekao da je od odvjetnice dobio obavijest da je dobiven spor, i da je želi prodati.

Kada je s CU došao do kuće, shvatio je da su ulazna vrata otključana, a s unutarnje strane je bio stol koji je ometao ulazak kroz njih. Ušli su na druga vrata koja su također bila otključana, a bila su poduprta s nekom daskom. Probao je s ključevima koja je dobio od I-tuženika zaključati prva i druga vrata, ali nije išlo, i potom je pozvao g. Ć, bravara iz Stubičkih Toplica, da zamijeni brave na oboje vrata što je on i učinio za nekih sedam do deset dana. Nakon 14. 1. 2023. nije više bio u kući.

8.Svjedok CU naveo je da je kao zaposlenik Agencije za nekretnine „Aeolit“ i kontaktiran od strane II-tuženika da dođe fotografirati nekretninu koju bi agencija objavila na prodaju. Sredinom siječnja 2023. došao je s II-tuženikom do kuće i fotografirao je, a potom su namjeravali ući u kuću, ali s prednje strane nije bilo moguće, vrata su bila otključana, ali je s unutarnje strane bila neka prepreka u vidu vjerojatno stola, a zatim su otišli do vratiju sa stražnje strane kuće, koja su također bila otvorena, ali su ušli u kuću, iako je bila neka manja prepreka s unutarnje strane. I prednja i stražnja vrata bila su otvorena, ali je II-tuženik pokušavao vidjeti koji ključ ulazi u koju bravu .

9.Svjedokinja NU je o kući u [adresa] saznala od strane II- tuženika BU kada je isti na skupštini predstavnika stanara prije cca 2 godine spominjao deložaciju tužiteljice iz te kuće i stana, a sjeća se da je II- tuženik izjavio da je provalio u kuću i da je to njegova kuća. Drugih saznanja nema, kao ni o odnosu između stranaka.

10.Svjedok TUU, kći tuženice, izjavila je da je od 2006.g. češće dolazila u predmetnu kuću, kao i nakon potresa 2020.g. pa sve do početka 2023. g. i tri puta su primijetile, ona i majka, da je promijenjena brava kuće na ulaznim vratima i sa stražnje strane, te da nedostaju stvari iz kuće. Majka je podnijela tri prijave policiji, tj. svaki puta.

Na pitanje na koji način su saznale za posljednje smetanje posjeda od strane tuženika svjedokinja je odgovorila da je saznala NU koja je rekla da je II - tuženik izjavio da je provalio u kuću, a bilo je to u razdoblju od 2021. do 2022.god.

11. Proveden je uvid u spis PP Donja Stubica, broj: 511-17-0673-K-29/2023 koji započinje sa zapisnikom o zaprimanju kaznene prijave od 14.02.2023. od ĆU zbog kaznenog djela teške krađe počinjenog 25.01.2023., zatim, u spisu se nalazi policijsko izvješće od 14.02.2020., kaznena prijava Općinskom državnom odvjetniku u u Zlataru te Rješenje ODO-a od 1. prosinca 2023. kojim se odbacuje posebno izvješće PP Donja Stubica broj K-29/23 od 24.04.2023. protiv osum. BU zbog tri kaznena djela teške krađe počinjenih na štetu ĆU i to 31. kolovoza 2021., dana 6.04. 2022, te u razdoblju od 25. 01. do 14.02.2023. Dakle, kaznene prijave koje je podnosila tužiteljica protiv II-tuženika zbog kaznenog djela teške krađe počinjene na predmetnoj nekretnini, su odbačene, jer nije dokazano da su se stvari koje je prijavljivala tužiteljica da su otuđene, nalazile u kući, a i on je postupao po ovlaštenju vlasnika kuće, kad je u kući i bio. Tužiteljica nije preuzela progon kao privatna tužiteljica.

12. Uvidom u ovosudni spis posl. broj P-415/17 (P-62/21) utvrđeno je da je potvrđena prvostupanjska presuda kojom se nalaže ovdje tužiteljici predati u posjed predmetnu nekretninu oslobođenu od osoba i stvari u roku 15 dana, ovdje I- tuženiku NUU, potvrđena odlukom Županijskog suda u Osijeku od 10. studenoga 2022. Drugostupanjsku odluku kojom je naloženo tužiteljici da predaja u posjed u roku 15 dana, punomoćmik tužiteljice primio je 21.12.2022., tužiteljica osobno primila je 17.01.2023., a punomoćnica ovdje I-tuženika primila je 2.01.2023. Nadalje, iz spisa je vidljivo da je 19. siječnja 2023. tužiteljica TU podnijela i prijedlog za dopuštenje revizije koji je odbijen odlukom Vrhovnog suda od 19.04.2023.

13.Temeljem brižljive i savjesne ocjene svih izvedenih dokaza, sud je utvrdio da je zemljišnoknjižni vlasnik predmetne zk.č.br. 1413/1 kuća dvorište i voćnjak ukupne površine 1 jutro i 422 čhv, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-tuženik BUU, prethodno majka CUU, koja nekretnina je stečena presudom Općinskog suda u Zlataru br. Ove-538/06, ali je tužiteljica zadržala nekretninu i nadalje u svom posjedu te je prednica I-tuženika (majka) pokrenula 2017.g. postupak za predaju nekretnine u posjed i pravomoćnom ovosudnom presudom P-62/2021, pravomoćnom dana 10. studenoga 2023., naloženo je tužiteljici predati predmetnu nekretninu u posjed I-tuženiku u roku 15 dana. Isto je razvidno iz spisa P-62/2021, u koji je proveden uvid, a i stranke su suglasne glede ove činjenice.

14. Nadalje, stranke su suglasne da tužiteljica nije dobrovoljno predala predmetnu nekretninu u posjed I-tuženiku koji je vlasnik nekretnine, u roku 15 dana i kako joj je naloženo pravomoćnom presudom, te je paricijski rok ( rok za izvršenje naloga suda) tužiteljici istekao 5. siječnja 2023. Tužiteljica je nepošteni posjednik od pokretanja sudskog postupka pod br. P-415/17 tj. od dana 27.11.2017.

15. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17) u članku 22. st.1. propisuje:" Sud pruža zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupak za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu."

U čl. 21.st.3. propisuje:" Pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od kada je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dan nastalog smetanja."

16.Sud je odbacio prigovore I i II-tuženika, da II- tuženik ne može biti u procesnoj poziciji tuženika, jer je samo postupao po nalogu I-tuženika budući da je odgovoran i onaj koji postupa po nalogu (sukladno odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske posl. br. U-III/5117/2017 od 18. travnja 2019.), kao i da je pravomoćnom presudom naloženo tužiteljici predati I-tuženiku u posjed nekretninu, koje utvrđenje presudom je nesporno, ali iako tužiteljica isto nije dobrovoljno ispunila, bilo je potrebno upotrebljavajući pravom propisane načine, provesti ovršni postupak za provođenje presudom utvrđene činidbe. Do tada se tužiteljica nalazila u posjedu ( koji se posljednjih godina izvršavao u rijetkim posjetama, a II-tuženik je izjavio da nije dolazio na predmetnu nekretninu kroz vrijeme vođenja sudskog postupka za predaju u posjed), a ZVIDSP joj daje pravo na posjedovnu zaštitu, kako proizlazi iz citiranog članka 22.st.1. Glede poštivanja roka za traženje posjedovne zaštite koji iznosi 30 dana od dana saznanja, a najviše godinu dana, sud je stava da su podaci o vremenu smetanja različiti. Tako II-tuženik izjavljuje da je 14. siječnja 2023. bio u kući i naložio bravaru Ć zamjenu brava na prednjim i stražnjim vratima, a koje je isti učinio nakon 7-10 dana, što je neodređeni datum, jer isto ničim i ne dokazuje, ali priznaje čin kojim je počinjeno smetanje. Nadalje, tužiteljica je prijavu protiv II- tuženika predala osobno 14.veljače 2023. u Policijskoj postaji Donja Stubica, dakle, nalazila se na području nekretnine toga dana, iako je njezina izjava kao i izjava njezine kćeri, ispitane svjedokinje, neodređena u pogledu datuma saznanja za čin smetanja ( saznanje od susjede, ovdje svjedokinje) počinjen u vidu zamjene brava na vratima kuće. Tužba za smetanje posjeda podnijeta je 14.ožujka 2023. i sud je uzeo da je podnijeta u roku 30 dana od dana saznanja tužiteljice za čin smetanja, jer je 14. veljače 2023.nesporno, tužiteljica bila na nekretnini.

17. U ponovljenom postupku ( na listu d br. 172 do 250) tužiteljica se sama zastupala ( jer je punomoćnik otkazao punomoć) te je podnijela više podnesaka i preinačila tužbeni zahtjev povećanjem na način da se zabranjuje I-tuženiku raspolaganje predmetnim posjedom i kućom i "da mu se zabrani prodaja, prijenos i opterećenje sve dok se ne okončaju sporovi koji su u tijeku i koje se tiču zakonitosti njegovog upisa kao vlasnika" (list 175-184). Tužiteljica je opetovano tražila da se pozove I-tuženik na saslušanje (I-tuženik se nije odazvao zbog poslovnih obveza u Aziji), navodeći da do njega ne može doći u novom sudskom postupku koji je ona pokrenula. Potom je podnijela prijedlog za donošenje privremene mjere tuženiku za zabranu opterećenje i otuđenja nekretnine, iako su isto vlasnička prava i nije u svezi predmeta posjedovne tužbe.

Sud je odbio prijedloge tužiteljice, na raspravnom zapisniku od 2. rujna 2025.

18. Kako je nesporno da se predmetna nekretnina treba nalaziti u posjedu I-tuženika, to je sud prihvatio dio tužbenog zahtjeva kojim se utvrđuje čin smetanja, ali ne i drugi dio zahtjeva kojim se nalaže predaja ključeva (ili zamjena brave) u posjed tužiteljici, jer je, prema pravomoćno sudskoj presudi i odbijenom zahtjevu za dopuštenje revizije kao izvanrednom pravnom lijeku koji je tražila tužiteljica, tužiteljica dužna predati nekretninu u posjed I-tuženiku, a isto nije učinila u paricijskom roku, odnosno, oglušila se na pravomoćni nalog suda, prije utuženog čina smetanja.

U protivnome, ukoliko se naloži tuženicima da predaju ključeve brave tužiteljici i ta se radnja izvrši, I-tuženik bi bio dužan provesti ovršni postupak i tražiti te iste ključeve natrag, za što će trebati vremena, i što će izazvati nove troškove koje tužiteljica treba naknaditi. Ukoliko pak, tuženici ne predaju ključeve tužiteljici, i oni se ogluše ( ovo rješenje još nije ni pravomoćno) ona mora provesti ovršni postupak, što će oduzeti još više vremena i novčanih sredstava za ukupno rješavanje nespornog prava na posjed I-tuženika kao vlasnika nekretnine.

Također je životan i važan razlog, da o nekretnini ne brine nijedna stranka (I-tuženik kao vlasnik ni tužiteljica kao posjednica) dok traju sudski postupci, a ova nebriga traje dulje vremena, što proizlazi iz izjava stranaka i iz stanja sudskih predmeta. Sudski postupci između stranaka vode se od 2006.g., a samo postupak za predaju u posjed 5 godina. Nekretnina zahtijeva održavanje, ne samo zbog interesa vlasnika, nego i zbog javnog interesa ( prvenstveno okoliš).

Dio tužbenog zahtjeva kojim se traži da se tuženicima zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće, je bespredmetan.

Sve, jer se ne može zanemariti pravno načelo "petitorium apsorbet possessorium", koje je izraženo i u rješenju Vrhovnog suda RH posl.br. Gzz-30/1999-2 od 2.9.1999. i posljedično u odluci Županijskog suda u Varaždinu posl. br. Gž-1956/2018-3.

19. Stoga je odlučeno kao pod toč. I. i II. izreke.

20. Obzirom na djelomičan uspjeh svake strane u postupku, sud je odlučio da svaka strana snosi svoje troškove postupka sukladno čl. 154. st. 4. Zakona o parničnom postupku.

U Donjoj Stubici, 15. rujna 2025.god.

S U D A C:

Vesna Posavec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može uložiti žalbu u roku od 15 dana, po primitku prijepisa iste. Žalba se podnosi pismeno putem ovog suda, a o istoj odlučuje Županijski sud.

DN-a:

1. tužiteljici

2. pun. I i II tuženika