Poslovni broj P-34/2022-58

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda mr.sc. Ani Zaborac, u pravnoj stvari tužiteljice SO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Maji Vukelić Brčić, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika Grad Rijeka, Korzo 16, OIB 54382731928, zastupan po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Veljko Knežević i dr. iz Rijeke, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane u prisutnosti punomoćnika stranaka, javno objavivši dana 15. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 33.132,97 eur (tridesettritisućestotridesetdvaeuraidevedesetsedamcenti) uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana 15. rujna 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku, od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 925,07 eur uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana 15. rujna 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana, dok se u preostalom djelu do zatraženog iznosa od 1.256,88 eur (za iznos od 331,81 eur) zahtjev odbija.

III Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na zatražene zakonske zatezne kamate za razodoblje od 08. studenog 2017. do 14. rujna 2025. na iznos iz točke I. IV Odbija se zahtijev u dijelu koji se odnosi na zatražene zakonske zatezne kamate za razodoblje od 01. studenog 2017. do 14. rujna 2025. na iznos iz točke II.

V Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 17.658,44 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana 15. rujna 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi navodi da se nekretnina tužiteljice nalazi na katastarskom planu kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i prema pregledu zemljišnih knjiga na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koje je u vlasništvu tuženika Grada Rijeke, te ističe da je u tijeku postupak obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] te da stoga tužiteljica nije u mogućnosti dostaviti izvadak iz zemljišne knjige. Na k. č. br. [katastarska čestica] da se nalazi objekt, poslovno-stambena zgrada kbr. 28 u kojoj je tužiteljica vlasnik stana. Tužiteljica da je vlasnica i izdvojenog pomoćnog objekta koji graniči s nekretninom tuženika. Tuženik da je pomoćni objekat u svojem vlasništvu prije nekoliko godina rušio ali da su ostali temelji pomoćnih objekata dok da je na kamenom obalnom potpornom zidu koji je u vlasništvu tuženika nastala rupa koja je svakim novim naletima valova sve više ispirala nasuti temeljni materijal u dijelu temelja ispod srušenog objekta tuženika i povećavala nastalu kavernu koja se postepeno širila prema objektu tužiteljice te je nastupila šteta tako da je gotovo u cijelosti urušen pomoćni izdvojeni objekt tužiteljice te su pod ruševinama i u moru uslijed valova juga uništene odnosno nestale stvari iz spremišta/konobe tužiteljice te se ista i urušila čime je zaprijetila još veća opasnost i od urušavanja zgade u neposrednoj blizini. Prostor nakon i oko pomoćnog objekta tužiteljice da je neposredno uz obalni bedemski zid te da predstavlja pomorsko dobro. Čl. 10. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama da je decidirano propisano da pomorskim dobrom upravlja, vodi brigu o zaštiti i odgovara Republika Hrvatska neposredno ili putem jedinica područne (regionalne) samouprave odnosno jedinica lokalne samouprave u skladu s odredbama ovog zakona. Dakle, o dijelu pomorskog dobra u općoj upotrebi koji se nalazi na njenom području da brigu vodi tuženik koji da je očito propustio voditi brigu i održavati prijepor te propustio intervenirati kako bi se spriječio daljnji nastanak štete. Upravljanje pomorskim dobrom da može biti redovno i izvanredno. Tužiteljica da je u više navrata upozoravala tuženika o nastaloj šteti i šteti koja nadalje prijeti, prijeporima, kako u vlasništvu tuženika tako i u vlasništvu tužiteljice te samog pomorskog dobra koje je tuženik morao redovito održavati i sanirati što nije činio. U konkretnom slučaju da je nastala ozbiljna imovinska šteta koju da se moglo i trebalo izbjeći. Tuženik da nije poduzeo radnje na hitnom zatvaranju rupe u potpornom zidu čije zatvaranje da bi spriječilo daljnje štete odnosno eroziju nasipanog dijela terena ispod temelja te u konačnici rušenja objekta tužiteljice iako je tužiteljica uredno obavijestila tuženika o opasnosti koji unatoč preuzetoj obvezi sanacije nije reagirao radnjama u razumnom roku. U međuvremenu, a nakon 11 mjeseci tužiteljičinog kontinuiranog traženja hitne intervencije tuženika tužiteljičin objekat da je srušen, a intervencija tuženika da se svela na ograđivanje prve manje kaverne upozoravajućim trakama a nakon proširenja iste uslijed djelovanja valova prekrivanjem gornjeg otvora te prve rupe OSB pločama, a nakon proširenja kaverne stavljanjem drvene ograde oko nastale kaverne te na kraju kada je kaverna dosegla toliko ozbiljne dimenzije da je gotovo u potpunosti srušila objekat, stavljanjem obične metalne ograde oko oronulog djela dvorišta i urušenog objekta. Objekat da je srušen te da je potpuno jasno da ovakvim svojim postupcima tuženik nije osigurao imovinu tužiteljice unatoč njenim molbama i upozorenjima. Prva pukotina u obalnom zidu da je uočena u ožujku 2016.g. na djelu obalnog potpornog bedemskog zida koji predstavlja vlasništvo tuženika budući da je to dio temelja pomoćnog objekta koji je tuženik svojevoljno srušio nekoliko godina prije a jednim svojim zidom bio je naslonjen na pomoćni objekt tužiteljice. Dakle, inicijalna rupa da je nastala u obalnom potpornom zidu na dubini od oko 2 metra ispod srušenog pomoćnog objekta tuženika i isisavanjem materijala da je otvorila površinsku kavernu u dijelu temelja ispod srušenog objekta tuženika a da je upravo obveza održavanja na tuženiku ne samo po osnovi redovnog održavanja pomorskog dobra nego i po osnovi svog vlasništva što da je tuženik propustio učiniti.

Snažna južina sa 12. na 13. siječnja 2017.g. da je dovršila već započeti proces od početka ožujka 2016.g. (početak nastanka kaverne) koja se višemjesečnim djelovanjem mora i južine proširila i na objekt tužiteljice na način da ga je podlokala, more da je ispralo i izvuklo nasipani materijal na koji način da je nastala kaverna a koja da je rezultirala oštećenjima na samom objektu – spremištu na način da je oštećen zid prema moru čime je ugrožena stabilnost objekta, objekt je podlokan, urušena je nulta ploča, uništene su stvari i oprema koje su bile u spremištu te je urušen dio dvorišta. Pod objekta da se urušio gotovo u cijelosti a od zidova da je ostao očuvani zid okrenut prema moru i manji dio zida uz zapadni ulaz u objekt. Krovna konstrukcija da nije urušena ali da je doživjela značajne deformacije te da postoji opasnost od urušavanja iste. Ističe da je proveden postupak osiguranja dokaza pod poslovnim brojem R1-51/17. Angažirani vještak građevinske struke Zlatko Košćina da je u nalazu naveo da mu nije poznato stanje srušenog objekta već je paušalno procijenio smo grube građevinske radove (konstrukciju) a nije izračunao niti vrijednost izvedenog ojačanja obalno utvrdnog zida u nivou morske površine jer da mu nisu poznate dimenzije niti način tog ojačanja. Vještak geodetske struke također da je propustio utvrditi najbitnije dokaze, između ostalog količinu nasipane površine odnosno veličinu stvorene kaverne i podlokane površine jer da ona ne iznosi samo 11 m2 već da tome treba nadodati 6,25 m2 sa jugoistočnog djela objekta te 12 m2 ispod samog objekta kao i 9-10 m2 podlokane površine ispod asfalta što da čini dodatnih 27-28 m2 čime da se pojavljuje bitno odstupanje u izračunu površine koju je u određenoj dubini trebalo nasuti materijalom odnosno sanirati betonom, dakle umjesto 11 m2 to da je bilo 39 m2.

Tužiteljica da je bila primorana zbog opasnosti od urušavanja nekretnine te zbog opasnosti za život i zdravlje ljudi angažirati izvođača radova TD Refero d.o.o. koji da joj je prema ponudi u troškovniku izveo sve radove u ukupnom iznosu od 227.869,36 kn koje je tužiteljica u cijelosti platila.

U konkretnom slučaju da je nastala ozbiljna imovinska šteta koju se moglo izbjeći. Tuženik da nije poduzeo radnje na hitnom zatvaranju rupe u potpornom zidu dimenzije 40 cm prema moru koja je otvorena početkom ožujka 2016.g. a čije zatvaranje bi spriječilo daljnje štete, daljnju eroziju nasipanog dijela terena, te u konačnici rušenje objekta. Objekt da je srušen a tuženik da takvim svojim postupcima nije osigurao imovinu tužiteljice te stoga zbog imovinske štete u iznosu od 227.869,36 kn koja je nastala tužiteljici na gore opisanoj nekretnini a koja je nastala radnjama i propustima tuženika, tužiteljica od tuženika potražuje navedeni iznos sa kamatom od dana 8. studenog 2017.g. do isplate te prouzročenim parničnim troškom kao i troškom postupka osiguranja dokaza.

2. U odgovoru na tužbu (list 123-125 spisa) tuženik navodi da osporava tužbu i tužbeni zahtjev i to kako osnov tako i visinu. Tužiteljica da nije aktivno legitimirana, a tuženik da nije pasivno legitimiran jer da su predmetni objekti i potporni zid pomorsko dobro. Ukazuje na odredbu čl. 4. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama. Iz historijata tužbe da je moguće zaključiti da je dio predmetne nekretnine na kojoj se nalazi potporni zid i pomoćni objekt pomorsko dobro. Dakle ako se radi o pomorskom dobru, tužiteljica da nije vlasnica objekta te da svoje odnose mora rješavati sa RH. Ukazuje i na odredbu čl. 10. st. 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama te na čl. 17. Zakona o sustavu državne uprave prema kojim odredbama da za nastalu štetu odgovara RH, a ne tuženik. Da se ne radi o redovnom upravljanju pomorskim dobrom već izvanrednom upravljanju budući da se radi o udarima jakih valova i potkopavanju terena. Ukazuje tuženik da se pred ovim sudom vodio postupak poslovni broj P-1589/2009 kojim je tuženik od tužiteljice tražio predaju u posjed predmetnog objekta te je tužbeni zahtjev odbijen uz obrazloženje da je tužiteljica stekla pravo vlasništva objekta kroz kupovinu stana a koji stan sa pripadajućom drvarnicom (ovdje predmetnim objektom) je kupljen temeljen stanarskog prava prednice tužiteljice. Dakle u slučaju da se ovdje radi o međuvlasničkim odnosima stranaka da je jasno da je tužiteljica suvlasnica nekretnine, tj. pripadajućeg zemljišta te da je istu skladno tome bila dužna i održavati, što znači da je bila dužna odmah reagirati i otkloniti nastanak veće štete, te da je samim time i doprinijela nastanku veće štete dok da bi tuženik kao suvlasnik teoretski mogao biti odgovoran samo za manji dio štete i to u slučaju da je tužiteljica na vrijeme postupila, međutim prema čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave i u tom slučaju da je odgovorna Republika Hrvatska. O zahtjevu da je moguće raspravljati jedino u slučaju da se ne radi o pomorskom dobru što da je malo vjerojatno no kada se ne bi radio o pomorskom dobru tada je tužiteljica sama doprinijela nastanku štete te svojim nereagiranjem prouzročila istu jer je kao vlasnica dužna održavati nekretninu da u slučaju prijetnje štetom spriječiti nastanak štete.

2.1. Na ročištu dana 11. rujna 2018.g. (list 175-177 spisa) tuženik ističe prigovor nepostojanja aktivne legitimacije tužiteljice u ½ dijela jer da je nekretnina bračna stečevina i nalazi se u suvlasništvu tužiteljice i njezinog supruga. Slijedom iznijetog predlaže odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti.

3. Dana 07. lipnja 2021.g. pod posl.br.P-2894/2017 (list 285-299 spisa) u ovom predmetu donijeta je prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev, te naloženo tužiteljici na naknadi parnični trošak tuženiku.

4. Rješenjem Županijskog suda u Splitu posl.br.Gž-1700/2021 od 15. prosinca 2022.g. (list 368-373 spisa) ukinuta je presuda ovoga suda citirana pod točkom 3. te je predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

5. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je u tijeku postupka proveo dokaz uvidom u dokumentaciju u spisu i to procjembeni elaborat, nalaz vještaka iz predmeta R1-51/2017, račun TD Refero d.o.o. br. 46/02/2, troškovnik izvedenih radova na rekonstrukciji oštećenog pomoćnog objekta na Pećinama, potvrdu od 8. studenog 2017., e-mail korespondenciju, topografije, Presudu poslovni broj P-1587/09 od 26. ožujka 2013., te Presudu Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-1862/14 od 10. rujna 2015.g., nalaz i mišljenje vještaka Adama Butigana iz predmeta P-1587/09, izvršeni uvid u spis poslovni broj R1-51/17 i P-1587/09, zk. ul. [broj ZK uloška], podložak broj 2936 k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], proveden je dokaz očevidom na licu mjesta i vještačenjem po vještaku građevinske struke Celestini Bolić i vještaku geodetske struke Drašku Maršaniću, te vještačenje po vještaku građevinske struke KO, saslušani su vještaci Celestina Bolić, Draško Maršanić, Zlatko Košćina i KO, te tužiteljica i svjedoci JO, ĆO i BO.

6. Nakon provedenog vještačenja tužiteljica je precizirala tužbeni zahtjev podneskom od dana 28. veljače 2025.g. (list 482-484 spisa) na način da potražuje od tuženika iznos od 33.132,97 eur sa zateznom kamatom od dana 08. studeni 2017.g. do isplate, te daljnji iznos od 1.256,88 eur sa zateznom kamatom od dana 01. studenog 2017.g. do isplate.

7. Tuženik se protivio preinaci tužbenog zahtjeva. Na ročištu dana 23. travnja 2025. (list 503-504 spisa) sud je rješenjem dopustio preinaku temeljem čl. 190. st.2 i 3. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list" SFRJ 4/77., 36/77., 36/80., 36/80.,43/52., 69/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91.; "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99, 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08., 123/08.-Isp., 57/11., 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22; dalje ZPP) jer je ista ocjenjena kao svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama. Osim toga tužiteljica prije provedenog vještačenja nije niti mogla odrediti visinu tužbenog zahtjeva budući da je za isto potrebno stručno znanje kojim tužiteljica ne raspolaže te je osnovano nakon provedenog vještačenja tužiteljica preinačila tužbeni zahtjev međutim bez svoje krivnje.

7.1. Na drugoj sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske Su-IV- 123/2024-5 od 27. svibnja 2024. zauzeto je slijedeće pravno shvaćanje: „U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva".

8. Ocjenom svih provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a ovaj sud smatra zahtjev tužiteljice osnovanim osim u dijelu zahtjeva koji se odnosi na zatražene zatezne kamate.

9. Uvidom u ovosudni spis posl.br.P-1587/09 utvrđeno je da se postupak vodio između Grada Rijeke kao tužitelja protiv SO kao tužene. Presudom od dana 26. ožujka 2013.g. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku posl.br.Gž-1862/14 od 10. rujna 2015.g. odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženici da preda u posjed slobodan od osoba i stvari, dio nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica], tri gospodarske zgrade i dvorište površine 451 m2, upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to u naravi zidani betonski objekt, označen u nalazu i mišljenju na kopiji katastarskog plana plavom bojom i to u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe“.

10. Tužiteljica je u svom iskazu navela (list 166-167 spisa) da je ona vlasnica spornog objekta kao i stana koji se nalazi u zgradi neposredno uz taj objekat. Ona da se vezano uz vlasništvo tog objekta sporila s Gradom Rijeka devet godina i proglašena je vlasnicom istoga jer ga je kupila zajedno sa stanom, dok je Grad tvrdio da je on taj objekat omaškom prodao jednoj drugoj osobi. Uz predmetni objekt postojala su još dva objekta u vl. Grada koje je Grad srušio i to prije pokretanja parničnog postupka. Naime, Grad je protiv nje pokrenuo postupak radi predaje objekta u posjed, međutim u tom postupku je odbijen. Objekat je prije nego što je oštećen izgledao kao na fotografiji sa lista 86 spisa. Rupa se stvorila u bedemskom zidu koji se nalazi između objekta i mora i to na dijelu gdje su prije bili objekti koje je Grad srušio, a jedan od njih se držao uz njezin objekat i kada se ta rupa stvorila to je izgledalo kao na fotografijama sa lista 97, 94 i 93 spisa. More je prodiralo u tu rupu ispod objekta pa je čak prijetilo i urušavanje dijela zgrade u kojoj se nalazi njezin stan, a koja zgrada je udaljena od objekta oko 1 m otprilike. Svu korespondenciju s tuženikom vezano za navedeni problem obavljao je njezin suprug. Čim su uočili tu rupu on da je obavijestio Grad i u Gradu su od početka njima obećavali da će sanirati problem, nikada joj suprug nije rekao da bi mu rekli da oni nisu nadležni za to, već da joj je govorio da su mu rekli da traže integralno rješenje i da će sanirati oštećenja. U jednom navratu da su iz Grada samo nastalu rupu pokrili OSB pločama, međutim pokrili su je površinski jer je more i nadalje prodiralo ispod i podlokavalo njezin objekat. Kada je rupa postala tolika da je prijetila urušavanju dijela zgrade, da su (iz Grada) postavili prvo drvenu ogradu kako je to vidljivo na fotografiji sa lista 93 spisa, međutim, nakon što se 13. siječnja 2017. objekat urušio, postavili su metalnu ogradu, kako je to vidljivo na fotografiji sa lista 97 spisa. Tog 13. siječnja 2017. nju da je susjeda zvala na posao i poslala joj poruku odnosno sliku da ju obavijesti da joj se objekat srušio, odnosno donja ploča je pala i to se vidi na fotografiji na listu 94 spisa, pa su ili tog dana ili slijedećeg dana iz Grada postavili metalnu ogradu, a sve je to vidljivo na toj fotografiji. Nekoliko dana nakon toga, sjeća se da su navečer sjedili i gledali TV, kada su čuli urušavanje i vidjeli da se srušila gotovo čitava prednja strana objekta i to je izgledalo kao na fotografiji sa lista 100 spisa. Tada da su opet intervenirali kod Grada jer su smatrali da vanjski bedemski zid, odnosno saniranje istog nije u njihovoj nadležnosti. Tada su im u Gradu opet obećavali da će pristupiti sanaciji. Kako Grad međutim nije pristupio sanaciji, a kako su ponovno najavljivali jako jugo, krajem siječnja 2017. oni da su angažirali tvrtku za građevinarstvo Refero koji su dva dana radili dan i noć čak i pod reflektorima, jer da se urušavanje nastavilo da bi došlo do urušavanja njihovog balkona. Oni su radili čitava dva dana i uspjeli su sanirati. Prvo su sanirali bedemski zid da se zatvori i onemogući prodor mora. Nakon toga su nasipali nastalu rupu. Cijeli taj prostor gdje je bio njen objekat su i asfaltirali, dok je nasipan i dio gdje su prethodno bili objekti u vl. Grada koje je Grad srušio. Kada je 13.01.2017. došlo do urušavanja objekta, odnosno donje ploče, u more su im otišle mnoge stvari iz objekta međutim, iako je tu bilo puno stvari veće vrijednosti ona da za njih ne traži naknadu. Osim što su zatrpali rupu i asfaltirali, ta firma koju su angažirali na istom mjestu je sagradila novi objekt i ti radovi na izgradnji novog objekta trajali su oko mjesec-dva. Njima je za sve te radove plaćen iznos koji ona potražuje ovom tužbom od tuženika. Rušenje objekta se moglo spriječiti da se ta u početku mala rupa u bedemskom zidu sanirala odmah kada su oni prvi puta obavijestili Grad, jer je prošlo punih 11 mjeseci a da nisu poduzeli ništa. Naime, u tih 11 mjeseci rupa je postajala sve veća i veća jer je more stalno ispiralo materijal. Rupa u bedemskom zidu vidljiva je i na fotografiji sa lista 103 spisa, a taj bedemski zid sa strane mora vidljiv je na fotografiji 85. Fotografija objekta na listu 26 u spisu R1-51/17 predstavlja objekat kakav je bio prije urušavanja. Kada su oni već obavili sanaciju rupe, a ne zna da li je tada i objekat bio sagrađen, Grad je poslao jednu firmu koja je trebala izvršiti sanaciju, pa su oni još dodatno sanirali bedemski zid iako kada su radnici koje je ona angažirala taj zid sanirali, voda nije prodirala, međutim oni su ga još dodatno sanirali, jer je sam po sebi bio dosta devastiran i star. Kada se 13. siječnja objekat urušio oni su angažirali gospodina JO privatno, a on je inače sudski vještak, i on je napravio dio fotografija koje su u spisu.

Ona da je predmetni objekt zajedno sa stanom kupila 2000. od prethodnih vlasnika, ali ne zna kada je objekt sagrađen. Nakon kupnje objekta oni su objekt djelomično sanirali, promijenili su vrata, prozre, krov i fasadu.

11. Svjedok JO je naveo (list 175 spisa) da ga je u siječnju 2017.g., sjeća se da je bio petak 13., nazvala tužiteljica koju od ranije nije poznavao, on da je inače stalni sudski vještak graditeljske struke, i pitala ga da li bi proveo osiguranje dokaza odnosno sačinio nalaz radi osiguranja dokaza. Pristao je i došao na lice mjesta slijedećeg dana ujutro radi izvida na Pećinama, gdje se nalazi objekat. Objekat je bio vidno oštećen. Naime, u tom potpornom zidu nastala je rupa odnosno kaverna slijedom snage i udara mora i čitav objekt u vlasništvu tužiteljice je podlokan kao i dio dvorišta. On da je nalaz radio na udaljenosti od oko 1-3 metra zbog opasnosti od urušavanja. Čitav objekat je bio uništen. On da je siguran odnosno da je bilo očito da je do štete došlo zbog nastale rupe u zidu koja se povećavala djelovanjem snage mora, proširila se na dvorište i podlokala i dvorište, kao i sam objekat. Na objektu se urušila nulta odnosno podna ploča, popucali su nosivi zidovi, urušio se jedan pregradni zid, a imovina koja se nalazila u spremištu završila je u podlokanoj rupi. Kako je i nakon izrade tog nalaza ostao u vezi sa tužiteljicom poznato mu je da je ona sama snosila troškove sanacije štete. Tužiteljica mu je rekla da je šteta bila u iznosu od oko 200.000,00 kn. Nakon sanacije on da je ponovno bio na licu mjesta i vidio da je objekat pravilno saniran kao i tlo ispod objekta. Prije sanacije objekta bilo je potrebno zatrpati nastalu rupu za što je bilo potrebno desetke i desetke kubika materijala, a tek nakon toga moglo se pristupiti sanaciji objekta.

12. Svjedok ĆO je naveo (list 175-176 spisa) da je on u Gradu Rijeci ravnatelj direkcije zajedničke komunalne djelatnosti. Prvo saznanje o problemu na potpornom zidu da je dobio od tužiteljice u ožujku 2016.g. kada se obratila tuženiku sa zahtjevom za sanaciju obalnog zida na kojem se otvorila rupa. Taj zahtjev je ponovila ponovno u svibnju 2016.g. jer se rupa proširila. Postojao je problem oko vlasništva čestice kao i oko tog zida koji se nalazi na granici razgraničenja obale i mora. Na tom području granica pomorskog dobra još uvijek nije definirana. Točno je da tuženik upravlja pomorskim dobrom u smislu redovnog održavanja za što osigurava financijska sredstva. Smatra da sanacija tog zida ne spada u redovno održavanje, međutim da bi zaštitio svoje vlasništvo, tuženik je pristupio izradi projekta sanacije za što su naknadno osigurali sredstva. Prvi natječaj raspisali su krajem listopada 2016.g., međutim na njega se nitko nije javio, pa su natječaj ponovno raspisali u studenom 2016.g. na koji se javio jedan izvođač. Poznato mu je da je između tog natječaja i uvođenja izvođača u posao došlo do povećanja štete odnosno da se objekat urušio, o tome ih je tužiteljica obavijestila, a on da je osobno izašao na lice mjesta. Sjeća se da je na licu mjesta bio i 15. siječnja 2017.g., jer je zbog novonastalog stanja trebalo sačiniti novi projekt sanacije i tada su na licu mjesta zatekli tužiteljicu i još neke ljude koji su izvodili radove, a koje nisu oni angažirali. Međutim i nakon što je tužiteljica izvela radove, oni da su njihovog izvođača uveli u posao te je isti također izveo radove sanacije tog zida za što je Grad platio izvođaču oko 180.000,00 kn. Njihov izvođač nije izvodio nikakve radove na objektu tužiteljice, već isključivo na obalnom zidu. Njihov izvođač je zid sanirao s vanjske, dakle s morske strane, pojačali su temelje, umetnuli kamene blokove i isfugirali ga.

Objekt tužiteljice da se urušio u siječnju 2017.g. Grad je sanirao samo zid, nije popunjavao rupu niti sanirao objekt tužiteljice. Radovi koje je izvodio izvođač kojeg je angažirao Grad bili su završeni sredinom ožujka 2017.g.

Na pitanje zašto tuženik od ožujka 2016.g. do siječnja 2017.g. nije poduzeo ništa radi sanacije zida odgovara da je kao prvo bila sporna nadležnost, nadalje da bi se pristupilo sanaciji potrebno je sačiniti projekt sanacije, a prethodno i utvrditi hitne mjere sanacije, za što su oni angažirali OO, kao i pribaviti potrebne dozvole za izvođenje radova. Tuženik ne raspolaže svojim timom za hitne intervencije ovakve naravi pa je morao raspisati javni natječaj na što im se u prvom navratu, kako je naveo, nije nitko javio. Kada su u siječnju 2017.g. došli na lice mjesta, ljudi koje je angažirala tužiteljica zatrpavali su rupu i izvodili radove tako da oni nisu tada uveli njihovog izvođača u posao već je bilo potrebno napraviti novi plan sanacije. Izvođač kojeg je angažirala tužiteljica nije u cijelosti sanirao zid, odnosno on uopće nema saznanja o radovima na zidu koje bi izveo izvođač angažiran od strane tužiteljice. Od strane Grada te radove je nadgledala ČO, dipl. inžinjer građevine.

Radovi na zidu da su izvođeni i u podmorju te do vrha zida. U podmorju je učvršćivan temelj zida. Na daljnje pitanje tko bi bio nadležan za sanaciju zida ako to ne bi bio tuženik, odgovara Županija odnosno Republika Hrvatska. Zbog zaštite svog vlasništva i da spriječe daljnji nastanak štete Grad je odlučio sanirati zid. Nekretnina koja je podlokavana nije vlasništvo Grada. Prema njegovim saznanjima Grad ima poslovne prostore u zgradi u kojoj se nalazi stan tužiteljice, međutim tim prostorima upravlja druga direkcija.

Njih da je tužiteljica, odnosno njezin suprug izvijestio o radovima koje su izveli kroz zahtjev za naknadu štete koji su im postavili.

13. Svjedok BO, suprug tužiteljice, naveo je (list 176-177 i 426 spisa) da je on detaljno upoznat sa svim događajima i s ljudima iz Grada Rijeka da je uglavnom on kontaktirao. Prvi problemi koje je uočio na zidu bili su u ožujku 2016.g. Oni da su se 2006.g. obratili Gradu sa zamolbom da im dozvoli na tom objektu napraviti pergolu. Uz njihov objekt držao se još jedan objekt u vlasništvu Grada, dok je treći objekt bio u blizini. Međutim Grad je tada počeo tvrditi da je taj objekt njihov, a ne od tužiteljice i htjeli su ga srušiti. Tada se počela voditi parnica koja je trajala devet godina, jer je njegova supruga kupila taj objekt i imali su kupoprodajni ugovor i u toj parnici je utvrđeno da je objekt u vlasništvu njegove supruge. U međuvremenu Grad je srušio ta dva objekta i ostao je samo njihov. U ožujku 2016.g. jako jugo je izbacilo jedan od kamena kojim je sagrađen zid i more je počelo isisavati nasipani materijal. Inicijalna rupa nastala je ispod mjesta gdje je bio srušen objekt u vlasništvu Grada, međutim ona se s vremenom proširivala i širila se ispod njihovog objekta. On da se odmah u ožujku 2016.g. obratio tuženiku, poznavao je u Gradu gospodina BO i opisao mu svoj problem pa mu je isti rekao da će izviditi tko je nadležan te mu se nakon nekog vremena javio i obavijestio ga da je to za nadležan komunalni odjel s gospodinom ĆO koji je ravnatelj. Nakon nekog vremena iz tog komunalnog odjela netko je došao i postavio zaštitnu traku i željezne šipke pa da je on shvatio da su oni doista nadležni. U svibnju 2016.g. ponovno se javio gospodinu ĆO, jugo je tada porušilo te šipke pa je tuženik putem svojih djelatnika mjesto ogradio daskama da bi na taj način spriječio pad životinja i ljudi u nastalu rupu. U lipnju 2016.g. gospodin ĆO mu je rekao da su u postupku izrade projektne dokumentacije za sanaciju potpornog zida odnosno to mu je rekao još u svibnju a u lipnju mu je rekao da traže izvođača putem javne nabave. Također da mu je rekao da moraju utvrditi i vlasništvo nad objektom na što da je on njemu rekao da o tome postoji pravomoćna sudska odluka. On da im se često obraćao i da mu je nakon toga rečeno da se traži integralno rješenje za zatvaranje rupe. U studenom 2016.g. su mu rekli da je raspisan javni natječaj, a on da ih je upozorio da dolazi sezona juga i ako se rupa ne zatvori da će mu srušiti objekt. Sjeća se da je bio petak 13., u siječnju 2017.g. kada je bilo veliko jugo koje je podlokalo objekt i isisalo sav nasipni materijal te u većoj mjeri srušilo objekt. Međutim more se i nadalje povlačilo prema njihovom stanu odnosno zgradi u kojoj se stan nalazi, gdje je došlo skoro do prvog stupa balkona. Kako iz Grada još nikoga nisu poslali u vezi sanacije on da je našao jednu tvrtku koja je trebala početi sanaciju u ponedjeljak 30. siječnja 2017.g. ukoliko do tada od strane Grada nitko ne započne sanaciju, a tako je odlučio jer je prognoza bila dolazeće jače jugo narednih nekoliko dana. Prethodno da se savjetovao sa kapetanom HO u Lučkoj kapetaniji jer nije želio imati probleme ako sam započne sanaciju zida, da mu ne bi došla neka inspekcija. Kada mu je pokazao slike isti da nije mogao vjerovati i zvao je jednu gospođu u Gradu koja je zadužena baš za pomorsko dobro. Rekao mu je da ako započne radove da on štiti svoje i da mu on neće raditi nikakve probleme. Firma koju su oni angažirali započela je radove na sanaciji 30. siječnja a tog istog dana negdje oko 13 sati kada su oni već radili da je došao na lice mjesta gospodin ĆO s još jednim gospodinom, ali ne s namjerom da započnu radove, već da naprave neku procjenu, odnosno da se dogovore što treba raditi. Prije početka tih radova njegova supruga je na internetu našla vještaka JO pa su ga zvali da sačini nalaz radi osiguranja dokaza i on je došao i to napravio. Nakon što je rupa sanirana ta ista firma je izgradila i objekt. Točno je da je izvođač kojeg je angažirao Grad, tvrtka BSK za koju mu je poznato da je i specijalizirana za radove na moru, nakon toga u cijelosti sanirala zid, jer je tvrtka koju su oni angažirali na zidu izvela hitne i neodgodive radove zatvaranja rupe na zidu i s unutarnje strane zida na tom mjestu sa betonom i armaturnom mrežom ojačala zid. BSK je zid sanirao izvana, da to nije napravljeno nakon nekog vremena vjerojatno bi opet došlo do problema jer je zid bio oslabljen na nekoliko mjesta.

On da je, a nakon što su počeli izvoditi radove, smatrao da će se sa Gradom oko toga moći nagoditi, možda su u postupak osiguranja dokaza krenuli prekasno, međutim tom vještaku dali su sve fotografije od ranije. Ključna su bila prva dva dana obavljanja radova od strane tvrtke Refero, radilo se tada i po noći, pod reflektorima, kako bi se zatvorila rupa u zidu i spasilo daljnje podlokavanje terena i time spasio njegov balkon. Kasnije su još mjesecima radili na izgradnji objekta. Negdje u veljači 2017.g. njihov (tuženikov) izvođač započeo je radove na zidu tako da su od strane tuženika bili upoznati sa radovima koje su oni izveli jer su to mogli vidjeti, a nije im on vezano za radove koje je izveo nakon završetka radova poslao neki poseban dopis, naime nije smatrao da je to potrebno s obzirom da su oni rekli da oni to neće napraviti. U zgradi u kojoj se nalazi njihov stan, a koja se nalazi pored spornog objekta, osim njihovog stana sve drugo su poslovni prostori u vlasništvu tuženika koje je tuženik dao u zakup. Supruga je upisana kao vlasnica tog stana. Stan je kupljen za vrijeme trajanja njihovog braka, a formalno je vlasnica njegova supruga.

Dopunski saslušan svjedok je naveo da je negdje u svibnju 2021. bio na jednoj marendi u društvu sa svojim kolegama dok su za susjednim stolom sjedili zaposlenici iz Ureda za pomorstvo. U to vrijeme još nije bila donijeta presuda u ovom predmetu. Njegovi kolege bili su dobri sa njima, odnosno poznavali su se dok ih je on znao samo iz viđenja i započeo je razgovor o pomorskom dobru, odnosno granici, što je njega tada privatno zanimalo na što su oni rekli da na tom području koje njega zanima, a to je konkretno područje gdje se nalazi predmetni objekt, granica pomorskog dobra ide vanjskim rubom obalnog bedemskog zida. Rekli su mu da je u svezi toga donijeto i rješenje povjerenstva za granice pa je on zatražio službeno dostavu tog rješenja. U međuvremenu dok mu rješenje još nije bilo dostavljeno donijeta je prvostupanjska presuda koja je njega, mora reći, iznenadila. Ona se dobrim dijelom temelji na zapisniku o preoblikovanju zemljišnih knjiga koji zapisnik je u spis dostavio tuženik također nakon zaključenja prethodnog postupka. Radi se o zapisniku od 03. rujna 2018., a u spis je dostavljen 13. veljače 2020. sklopu očitovanju tuženika na nalaz vještaka. On da je tada ponovno pokušao doći do tog rješenja, i to više puta pa je uspio doći do jedne mail adrese i do voditelja tog odjela, ta osoba je savjetnik za utvrđivanje granica pomorskog dobra, a koji da mu je 30. lipnja 2021. mailom poslao rješenje zajedno sa grafičkim dijelom, a koje rješenje je proslijedio svom odvjetniku Robertu Kopajtiću koji je u međuvremenu preminuo. Poznato mu je da je on rješenje proslijedio sudu. Misli da je rješenje proslijedio istoga dana kada ga je dobio ili možda koji dan kasnije. Prema priloženom rješenju i grafici predmetni objekat ne nalazi se na pomorskom dobru u trenutku donošenja tog rješenja. Prema tome, niti sukladno zapisniku kojeg je tuženik donio nije tada još bilo postupljeno. Smatra da iz nalaza vještaka proizlazi odnosno njegovog očitovanja da je granica pomorskog dobra tek u planu izrade. Ukoliko je potrebno može sudu dostaviti i mail u kojem je primio predmetno rješenje, odnosno može to dostaviti punomoćnici.

14. Iz nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke Celestine Bolić dostavljenog u spis nakon održanog očevida (list 218-234 spisa) proizlazi da je bilo potrebno izvesti radove u iznosu od 142.799,43 kn bez uključenog troška PDV-a da bi se poluurušena građevina dovela u prvobitno stanje, a u koji izračun izvedenih radova nije uvršten jedan prozor jer ga prvotna građevina nije imala, niti termoizolacija od espandiranog polistirena koja u staroj građevini nije bila postavljena.

15. Iz nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke Draška Maršanića danog nakon provedenog očevida (list 236-244 spisa) proizlazi da je predmetna nekretnina kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] kao tri gospodarske zgrade i dvorište, površine 451 m2 u vlasništvu tuženika Grad Rijeka, u 1/1 dijela. Na čestici je izvedena spremišna kućica (spremište) tužitelja i gospodarski objekt istočno od stambene zgrade (k. č. [katastarska čestica]). Preostala površina čestice uglavnom je betonirana površina. Dio čestice zapadno od terase (zapadni krak) u naravi predstavlja dio morske površine.

16. Tužiteljica nije imala primjedbi na nalaze i mišljenja vještaka.

17. Tuženik je svoje primjedbe na nalaz vještaka istaknuo u podnesku od dana 13. veljače 2020.g. (list 253-254 spisa). Ukazuje da iz nalaza vještaka Zlatka Košćine iz postupka osiguranja dokaza proizlazi da visina štete i sanacija oštećenja navedenog objekta iznose ukupno 30.888,80 kn što da je dakle niža procjena od one navedene u nalazu vještakinje Celestine Bolić. Vještakinja da nije uzela u obzir mjere prvobitnog stanja spremišta koje je utvrdio Plan Mar d.o.o. u sklopu „Sanacije potpornog zida i platoa uz zid na kč. br. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina], Projektno rješenje za hitne mjere sanacije potpornog zida i platoa uz zgradu Fun hostela“, a iz kojeg proizlazi da je neutvrđena neto površina predmetnog objekta 15,01 m2 te bruto površina 22,44 m2 dok da je prema nalazu vještaka Celestine Bolić neto površina 18,629 m2, te bruto površina 21,50 m2. Nadalje, stavke troškovnika da nisu usklađene s prvobitnim stanjem spremišta što da je vidljivo iz fotografija u spisu koje prikazuju prvobitno stanje spremišta. Da nema dokaznica mjera po stavkama, npr. stavka 13 i 14, te da nisu navedene odbijenice troškova za naknado ugrađeni pvc prozor, nova pvc vrata te serklaž. Stavke troškovnika navedene pod brojevima 1, 3, 20, 21 i 22 koje su izražene paušalnom mjernom jedinicom da nisu dovoljno specificirane i potrebno je navesti adekvatne mjerne jedinice. U odnosu na nalaz geodetskog vještaka tuženik dostavlja Zapisnik o preoblikovanju zemljišne knjige od dana 3.9.2018.g. iz kojeg da je vidljivo da se pomoćna zgrada nalazi na čestici koja je upisna kao pomorsko dobro.

18. Vještakinja Celestina Bolić na iznijete primjedbe očitovala se u podnesku od dana 2. ožujka 2020.g. (list 260-261 spisa) u kojem je navela da je neto korisna površina predmetnog objekta izmjerena prilikom očevida, u prisustvu stranaka i njihovih zastupnika te su izmjere unijete u zapisnik koji je potpisan od strane prisutnih. Vještaku nije bio zadatak da se očituje na prijašnje procjene štete na nekretnini već da izradi istu na osnovu fotografija u spisu i izmjere na licu mjesta prilikom očevida. Kod sanacije urušenog objekta da je važno procijeniti vrijednost ne samo za radove koji se izvode na zatečenom urušenom dijelu objekta već i one koji se moraju izvesti na dijelovima objekta s poremećenom statikom nastalom uslijed urušavanja, što da se između ostalog odnosi na podnu i stropnu nosivu ploču, te dio nosivih zidova, kako je to pojašnjeno na str. 8 nalaza. Uklanjanje oštećene instalacije u st.3. troškovnika iz nalaza da je ispravno paušalno obračunato, obzirom da je takav način obračuna uobičajen, što potvrđuje isti način obračuna za isti objekt i istu stavku u troškovniku Grada Rijeke. Da ne stoji tvrdnja da na slikama nije vidljiv estrih iznad betonske podne ploče, jer da je isti vidljiv iz stare fotodokumentacije objekta. Da je podna betonska ploča imala hidroizolaciju prije urušavanja da je izjavio tužitelj na očevidu koju tvrdnju tuženik nije osporio. Prethodni zidovi su imali mrlje od kondenzirane vlage jer objekt prvotno nije imao termičku zaštitu fasade, koja je prilikom sanacije izvedena, ali nije tužitelju fakturirana. Mrlje od kondenzata nemaju utjecaja na nosive fasadne zidove, tako da su zidovi opravdano obračunati u trošak obnove objekta. Da je ispravna primjedba tuženika da je estrih obračunat u većoj površini od izmjerene. Stavku 14 da treba korigirati na izmjerenu površinu od 18,63 m2 umjesto uvrštene 20,60 m2 što rezultira umanjenjem cjelokupnog obračuna za 187,15 kn odnosno sveukupni iznos obnove nije 142.799,43 kn (bez PDV-a) već 142.612,28 kn (bez PDV-a).

19. Vještak Draško Maršanić očitovao se pismeno dana 10. ožujka 2020.g. (list 265 spisa) u kojem očitovanju je naveo da je u sklopu preoblikovanja (obnove) zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] izloženo stanje utvrđeno izviđajnim postupkom i priloženim dokumentima te je riješeno slijedeće:

- čestica nove oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – pomoćna zgrada i dvorište površine 169 m2 upisat će se u novi zk. ul. [broj ZK uloška], preoblikovane zemljišne knjige k. o. [katastarska općina], kao novi vlasnici u dijelu 1/1 upisat će se POMORSKO DOBRO.

Gore navedeno da je vidljivo iz zapisnika Z-1/2009/5406 od 03. rujna 2018.g. koji je priložen podnesku tuženika. Uvidom u „plan u izradi“ za k. o. [katastarska općina] vještak navodi da je utvrdio da zemljište čestica nove oznake kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zauzima veći dio južnog dijela kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da „pomoćna zgrada“ (dio kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) odgovara „spremištu tužitelja“ (dio kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]).

20. Tuženik je prihvatio nalaz vještaka geodete te ističe da iz nalaza vještaka proizlazi da se radi o pomorskom dobru što tuženik tvrdi od početka te da stoga tuženik nije pasivno legitimiran. Nalaz vještaka Celestine Bolić i nadalje osporava te smatra da nije otklonila primjedbe tuženika te predlaže nadvještačenje smatrajući da postoji preveliki nesrazmjer u procjeni između vještaka u ovom postupku i vještačenja provedenog u postupku osiguranja dokaza.

21. Pozvana da se očituje da li je objekt tužiteljice nakon sanacije izvršene od strane tužiteljice veći od objekta koji je postojao prije urušavanja, a imajući u vidu podatke iz predmeta osiguranja dokaza te nalaze vještaka iz istog vještakinja Celestina Bolić se očitovala u podnesku od dana 26. listopada 2020.g. (list 275 spisa) u kojem je navela da je objekt obnovljen u istim gabaritima kakav je bio prije urušavanja. Dokaz tomu da je njezina izmjera novog objekta prilikom očevida 06. studenog 2019.g., koja izmjera je uvrštena u vještački nalaz i mišljenje u obliku tlocrta objekta, sa svim potrebnim kotama. U tom nacrtu je površina objekta 10,20 mx2,20 m, odnosno bruto 22,44 m2. Istovjetnu površinu objekta da je prilikom očevida 2017.g. utvrdio vještak mjerničke struke Zdenko Sušanj. U dokumentaciji koja se nalazi u spisu da se nalazi tender troškovnik sastavljen od strane stručne službe Grada Rijeke, a odnosi se na sanaciju predmetnog objekta neposredno nakon urušavanja gdje je pod stavkom B 2.1 upisana površina krova objekta 10,20 mx2,55 m, iz čega se da iščitati da je objekt bio i ostao duljine 10,20 m, te da mu je stvarna širina 2,20 obzirom da se dodatnih 35 cm odnosi na debljinu priobalnog zida koji čini stražnje pročelje objekta.

22. Imajući u vidu sadržaj drugostupanjske odluke sud je u ponovljenom postupku proveo dokaz saslušanjem vještaka Celestine Bolić koja je vještačila u ovom postupku te vještaka Zlatka Košćine koji je izradio nalaz i mišljenje u postupku osiguranja dokaza, a imajući u vidu da postoji veliki nesrazmjer u procjeni visine štete.

23. U postupku osiguranja dokaza koji se vodio pod posl.br.R1-51/2017 vještak Zlatko Košćina u svom je nalazu od dana 14. kolovoza 2017. naveo da vrijednost ukupno potrebnih radova za sanaciju i izgradnju novog objekta na mjestu srušenog iznosi zaokruženo 31.000,00 kn, dok iz nalaza i mišljenja vještakinje Celestine Bolić u ovom postupku, a nakon djelomično uvažene primjedbe tuženika proizlazi da trošak sanacije objekta iznosi 142.612,28 kn bez uključenog PDV-a (dakle sa PDV – om 178.265,35 kn).

24. Vještak Zlatko Košćina je u svom iskazu naveo (list 416-417 spisa) da je on nalaz i mišljenje izradio u osiguranju dokaza, njegova zadaća u tom postupku bila je utvrditi visinu oštećenja i eventualni trošak sanacije u trenutku sudskog očevida što da je on u svom nalazu i napravio. Kao što je u nalazu naveo vrijednost objekta procijenio je prema utvrđenom stanju na dan očevida, a stanje tog objekta prikazano je na fotografijama koje prileže nalazu. Što je bilo nakon dvije godine u trenutku očevida u ovom parničnom postupku nije mu poznato, ali iskazuje povjerenje vještakinji u vezi procjene tog objekta. U trenutku kada je bio na licu mjesta sa sudom utvrdio je da je obalni zid djelomično saniran, a da li je takva situacija onemogućila nastanak daljnjih šteta na objektu nije mu poznato.

25. Vještak Celestina Bolić je u svom iskazu navela (list 417 spisa) da se ona prilikom izrade nalaza i mišljenja služila dokumentacijom koja prileži spisu kao i stanjem zatečenim na očevidu. Na izričito pitanje odgovara da su se u periodu od kolovoza 2017. do izrade njezinog nalaza i mišljenja cijene građevinskog materijala i usluga iz domene graditeljstva povećale u rasponu od 30-40%. U odnosu na točku 20.1 na stranici broj 5 drugostupanjske odluke ističe da je bruto površina objekta kako ga je ona izmjerila 22,44m2, a ne 21,50m2. Razlika izmjerene bruto površine objekta između dva vještaka i šefa izvoditelja radova je 8 cm2 što iznosi površinu trećine novčanice od 5€ i u građevini ona se smatra zanemarivom. U odnosu na daljnju primjedbu tuženika da u nalazu nije navela dokaznice mjera po stavkama za elektroinstalaterske i vodoinstalaterske radove navodi da je uobičajeno da se za male objekte vrši procjena elektroinstalacije i vodoinstalacije paušalno. Radi se o objektima koji imaju svega 2-3 rasvjetna tijela, dvije utičnice i jedno izljevno mjesto (vodoinstalacije).

26. Iako iz iskaza vještaa Celestine Bolić proizlazi da su se cijene građevinskog materijala i usluga za građevinske radove u razdoblju od provedenog postupka osiguranja dokaza do izrade njezinog nalaza i mišljenja povećale za oko 30-40%, kada se iznos iz nalaza vještaka danog u postupku osiguranja dokaza poveća za navedeni postotak ne dolazi se niti približno do iznosa koji je za sanaciju objekta potreban prema nalazu i mišljenju vještakinje Celestine Bolić. Kako saslušanjem vještaka nije otklonjeno veliko proturječje između njihovih nalaza u pogledu iznosa potrebnog za sanaciju objekta prihvaćen je prijedlog tuženika te je provedeno novo vještačenje po stalnom sudskom vještaku građevinske struke KO iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi (list 467-476 spisa) da vrijednost radova na sanaciji štete i radova koji su bili nužni radi sprječavanja daljnjih oštećenja na objektu tužiteljice iznosi sveukupno sa PDV-om 33.122,97 eur.

27. Na nalaz i mišljenje vještaka FO tužiteljica nije imala primjedbe te je podneskom od dana 28. veljače 2025. (list 482-484 spisa) precizirala tužbeni zahtjev sukladno istome.

28. Tuženik je svoje primjedbe na nalaz vještaka istaknuo u podnesku od dana 04. ožujka 2025. (list 485-486 spisa) na koje se vještak očitovao pismeno dana 01. travnja 2025. (list 492-493 spisa) navevši da je nalaz izrađen prema cijenama u vrijeme izrade nalaza a ne prema cijenama u vrijeme izvođenja radova prema zadaći suda, dok nije bio zadatak vještaka izvršiti amortizaciju. Objekt je saniran u istim gabaritima kakav je bio i ranije. U odnosu na primjedbu tuženika da je objekt trebalo vratiti u prvobitno dotrajalo stanje ističe da se objekt izvođenjem novih radova ne može vratiti u prvobitno stanje, jer se prilikom izvođenja novih zamjenskih radova prema pravilima struke koriste i novi zamjenski materijali. Naveo je vještak nadalje u odnosu na primjedbu tuženika da je za sve radove koji nisu u potpunosti mjerljivi uobičajeno da se stavke troškovnika procjenjuju u paušalnom iznosu. Vještak je stoga u cijelosti ostao kod svog nalaza i mišljenja.

29. Kako je tuženik i nakon pisanog očitovanja vještaka isticao primjedbe na njegov nalaz i mišljenje (list 505-506 spisa) vještak je saslušan na glavnoj raspravi dana 16. lipnja 2025. (list 517-519 spisa). U svom iskazu vještak je naveo da u cjelosti ustraje kod svog pisanog nalaza i mišljenja kao i naknadnog pisanog očitovanja na primjedbe tuženika.

U odnosu na primjedbe tuženika iz podneska od 29. travnja 2025. navodi:

-u odnosu na primjedbu tuženika da je bilo potrebno izvršiti izračun amortizacije odgovara da izračun amortizacije nije bio predmet njegovog vještačenja već utvrđivanje radova potrebnih za sanaciju štete kao i vrijednost tih radova. Smatra da u konkretnom slučaju nema niti mjesta utvrđivanju amortizacije jer se radi o radovima potrebnim za sanaciju štete.

- u odnosu na primjedbu tuženika da je tužiteljica u objekt ugradila kvalitetnije materijale, odnosno vrata, prozore i slično od onih koji su na objektu postojali prije sanacije, odgovara da materijali koji su postojali prije otprilike 50 godina, danas uglavnom više ne postoje. Što se tiče ugradnje PVC stolarije da je tužiteljica po narudžbi naručila drvenu stolariju ona bi bila skuplja od PVC stolarije. Na objekt je postavljena termoizolacija, međutim on ju nije uračunao u radove potrebne za otklanjanje štete jer bi ona predstavljala poboljšanja u odnosu na stanje ranijeg objekta koji nije imao termoizolaciju. To jasno piše u stavci 27 troškovnika. Ne zna da li je raniji objekt imao hidroizolaciju, međutim imajući u vidu da se radi o prizemnom objektu u blizini mora, prema pravilima građevinske struke je da se u takvom objektu postavi hidroizolacija, budući da ona objekt štiti od štete, konkretno od vlage. Stoga je on trošak hidroizolacije uključio u trošak potreban za sanaciju jer se radi kako je naveo o trošku koji je potreban ako se objekt radi po pravilima struke.

- u odnosu na primjedbu tuženika da su ugrađene klupčice na prozorima s vanjske strane, a da istih nije bilo na ranijem objektu, odgovara da je postavljanje klupčica uobičajeno i po pravilima struke jer je svrha tih klupčica zaštiti otvor od vlage i curenja.

- u odnosu na primjedbu tuženika da je priznao trošak izgradnje stepenice ispred vrata s bočne strane objekta odgovara da u spisu osiguranja dokaza kao ni u predmetnom spisu nije uočio fotografiju koja bi prikazivala objekt s te bočne strane, odnosno to je zapadna strana objekta, tako da ne zna da li je ta stepenica postojala prije sanacije, međutim stepenica pomaže da se lakše uđe u objekt. U odnosu na visinsku razliku između tla i ulaska u objekt, izgradnju stepenice smatra opravdanim troškom.

- u odnosu na primjedbu tuženika da postoji razlika između neto i bruto površine prvotnog i sadašnjeg objekta, odgovara da nigdje u spisu kao niti u spisu osiguranja dokaza nije naišao na podatak da bi ovlaštena osoba izvršila mjerenje ranijeg objekta, kao niti točan izračun neto i bruto površine ranijeg objekta, a on je sam na očevidu objekt izmjerio i taj tlocrt prikazao u svom nalazu.

- u odnosu na primjedbu tuženika da je neke stavke iz troškovnika izradio paušalno, odgovara da nije moguće sve radove na drugi način izraziti, te da je u skladu s pravilima struke takve radove izraziti paušalno.

Na upit odgovara da u spisu nije pronašao dokumentaciju koja bi ukazivala da je bilo tko izvršio mjerenje prema kojem bi prijašnji objekt bio veći od sadašnjeg, dakle odstupanja nema, odnosno objekt je sagrađen u istim gabaritima.

30. Tužiteljica predmetnom tužbu od tuženika traži naknadu štete na svojoj stvari, konkretno na pomoćnom objektu (spremištu). Nije sporno među strankama da je tužiteljica vlasnica stana koji se nalazi u poslovno-stambenoj zgradi na kbr. 28 sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji stan je kupila kupoprodajnim ugovorom od 31. siječnja 2000.g. , a zajedno sa kupnjom stana tužiteljica je kupila i izdvojeni pomoćni objekt koji se nalazi uz obalni bedemski zid.

31. Odredbom čl. 3. st.1. Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama koji je bio na snazi u relevantnom razdoblju (NN 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11, 56/16, 98/19, dalje ZPDML) propisano je da je pomorsko dobro opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, ima njezinu osobitu zaštitu, a upotrebljava se ili koristi pod uvjetima i na način propisan ovim Zakonom.

32. U međuvremenu je provedeno preoblikovanje (obnova) zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] te je riješeno da se čestica nove oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – pomoćna zgrada i dvorište površine 169 m2 upiše u novi zk. ul. [broj ZK uloška] preoblikovane zemljišne knjige k. o. [katastarska općina], te da se kao novi vlasnici u 1/1 upiše POMORSKO DOBRO. Iz očitovanja vještaka geodetske struke od 10. ožujka 2020.g. proizlazi da je isti uvidim u „plan u izradi“ za k. o. [katastarska općina] utvrdio da zemljište čestica nove oznake kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zauzima veći dio južnog dijela kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da „pomoćna zgrada“ (dio kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) odgovara „spremištu tužitelja“ (dio kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]). Tužiteljica ovakvo utvrđenje vještaka nije ničime dovela u sumnju, pa niti dokumentacijom dostavljenom uz podnesak od 14. srpnja 2021. za koju je sud ocijenio da se radi o dopuštenom dokazu budući da iz iskaza svjedoka BO proizlazi da je navedena dokumentacija dostavljena u spis neposredno nakon što ju je svjedok dobio od nadležnog ureda, a osim toga navedena dokumentacija datira iz 2020., dok je prethodni postupak zaključen 26. ožujka 2018. pa se dakle ne radi o dokazu koji bi bio nedopušten u smislu odredbe čl. 299 ZPP-a. Stoga se ne prihvaćaju navodi tužiteljice da se ne radi o pomorskom dobru. Naime suprotno proizlazi kako iz nalaza vještaka tako i iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Nova (list 432 spisa) iz kojeg proizlazi da je kč. br. [katastarska čestica] na kojoj se nalazi predmetni objekt upisana kao pomorsko dobro. Saslušan na glavnoj raspravi dana 09. travnja 2024. (list 427 spisa) vještak Draško Maršanić je naveo, a nakon uvida u navedenu dokumentaciju, da se on ne može očitovati da li se po tom prijedlogu predmetni objekat nalazi na pomorskom dobru ili izvan njega, dok drugo vještačenje po vještaku geodetske struke tužiteljica nije predložila.

33. Prema citiranoj odredbi čl.5. st.1. ZPDML-a građevine i drugi objekti na pomorskom dobru koji su trajno povezani s pomorskim dobrom smatraju se pripadnošću pomorskog dobra dok se prema st.2. istog članka na pomorskom dobru ne može stjecati pravo vlasništva ni druga stvarna prava po bilo kojoj osnovi.

34. Međutim među strankama u ovom postupku nije sporno da je tužiteljica vlasnica stana koji se nalazi u poslovno-stambenoj zgradi na kbr. 28 sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a kojeg je stekla u vlasništvo zajedno sa predmetnim izdvojenim pomoćnim objektom (spremištem) koji se nalazi uz obalni bedemski zid temeljem ugovora o kupoprodaji od 31. siječnja 2000.g. Na takav zaključak upućuje nedvojbeno i odluka u predmetu koji se kod ovoga suda vodio pod posl.br.P-1587/09.

35. Odredbom čl. 10. ZPDML-a propisano je da pomorskim dobrom upravlja, vodi brigu o zaštiti i odgovara Republika Hrvatska neposredno ili putem jedinica područne (regionalne) samouprave, odnosno jedinica lokalne samouprave u skladu s odredbom ovoga Zakona.

St 2. je propisano da se pod upravljanjem pomorskim dobrom podrazumijeva održavanje, unapređenje, briga o zaštiti pomorskog dobra u općoj upotrebi, te posebna upotreba ili gospodarsko korištenje pomorskog dobra na temelju koncesije ili koncesijskog odobrenja.

St.3. je propisano da o dijelu pomorskog dobra u općoj upotrebi koje se nalazi na njenom području, vodi brigu o zaštiti i održava jedinica lokalne samouprave.

Člankom 11. st.3. ZPDML-a je propisano da se redovno upravljanje pomorskim dobrom smatra briga o zaštiti i održavanju pomorskog dobra u općoj upotrebi.

Čl.11. st.5. ZPDML-a propisano je da o redovnom upravljanju pomorskim dobrom vode brigu jedinice lokalne samouprave (u daljnjem tekstu: gradovi/općine), a o izvanrednom upravljanju jedinice područje (regionalne) samouprave (u daljnjem tekstu: županije).

36. Stoga je za održavanje obalno utvrdnog (bedemskog) zida uslijed oštećenja zbog kojeg je došlo do oštećenja predmetnog objekta nadležan tuženik.

37. Predmet tužbenog zahtjeva je obveznopravni zahtjev za naknadu štete na stvari, konkretno pomoćnom objektu – spremištu u vlasništvu tužiteljice.

38. Odredbom čl.1045. st.1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29718 i 126/21; dalje ZOO) propisano je da je onaj koji drugome prouzroči štetu dužan nadoknaditi je. Tužiteljica je dokazala da joj je tuženik prouzročio štetu, čime je dokazala odgovornost tuženika. Naime iz iskaza tužiteljice te svih saslušanih svjedoka proizlazi da je do štete na objektu tužiteljice došlo zbog neodržavanja obalnog utvrdnog (bedemskog) zida koje je tuženik sukladno naprijed citiranim odredbama ZPDML-a bio dužan održavati, a što je popustio činiti. Kao su iskazi tužiteljice i svjedoka u tom dijelu u bitnome suglasni sud ih prihvaća. Osim toga niti sam tuženik tijekom postupka ne tvrdi da je do štete došlo zbog nekog drugog razloga.

39. Odredbom čl. 1046. ZOO-a propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Odredba čl. 1090. ZOO-a propisuje da će sud, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

40. Prem stavu suda zatraženi iznos je potreban da se tužiteljičina materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje tuženika, što je utvrđeno provedenim vještačenjem koji je sud u cijelosti prihvatio. Naime, nalaz vještaka FO sud u cjelosti prihvaća budući da je valjano obrazložen te se temelji na raspoloživoj dokumentaciji i na zapažanjima prilikom očevida, dok je prema stavu suda vješak u svom iskazu u cjelosti otklonio primjedbe tuženika.

41. Dakle, u konkretnom slučaju imovinska šteta koja je tužiteljici nastala i za koju je odgovoran tuženik, iznosi 33.132,97 eur te je stoga tužbeni zahtjev u tom dijelu prihvaćen na temelju odredbe čl. 1046. i čl. 1090. ZOO-a, slijedom čega je odlučeno kao u točci I izreke.

42.Što se tiče tuženikovog prigovora istaknutog na ročištu dana 11. rujna 2018.g. (list 177 spisa) da tužiteljica nije aktivno legitimirana u odnosu na ½ dijela jer da je nekretnina bračna stečevina, sud navedeni prigovor smatra neosnovanim. Iako je svjedok BO, suprug tužiteljice, u svom iskazu naveo da je stan kupljen za vrijeme trajanja njihovog braka, a formalno da je upisana njegova supruga, navedeno samo za sebe ne znači da tužiteljica nije aktivno legitimirana u ovom postupku. Naime, da bi nešto predstavljalo bračnu stečevinu nije odlučno samo da je stvar (u ovom slučaju nekretnina) stečena za vrijeme trajanja braka već mora biti kumulativno ispunjena i druga pretpostavka, a ta je da je stečena radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili da potječe iz te imovine. Međutim, osim toga, suprug tužiteljice BO u ovom je postupku saslušavan kao svjedok i to u dva navrata, te je iz njegovog iskaza posve jasno da je i više nego dobro upoznat sa predmetnom ovog spora, i sam je u iskazu naveo da je detaljno upoznat sa svim događajima i da je s ljudima iz Grada Rijeke uglavnom on kontaktirao. Naveo je također da je bio nemalo iznenađen prvostupanjskom odlukom kojom je bio odbijen tužbeni zahtjev. Stoga je osnovano za pretpostaviti da bi svjedok ukoliko smatra da mu pripadaju bilo kakva prava s osnova bračne stečevine, a zbog kojih tužiteljica vodi ovaj postupak zasigurno tako nešto istaknuo, budući da je njegov iskaz vrlo opširan i detaljan, te iz njega proizlazi da ne polaže nikakva prava na tražbinu koju ovom tužbom ostvaruje tužiteljica odnosno da je u cijelosti suglasan da se tužiteljici izvrši isplata naknade štete.

43. Neosnovano međutim tužiteljica prema stavu ovoga suda potražuje zatezne kamate od dana 08. studenog 2017. do isplate. Na zatezne kamate tužiteljica ima pravo prema stavu suda od dana presuđenja do isplate budući da je visina štete po sudskom vještaku procijenjena prema cijenama u trenutku izrade nalaza i mišljenja (a ne prema cijenama u trenutku sanacije), te stoga tužiteljici zatezne kamate pripadaju od dana presuđenja do isplate. Stoga je djelomično odbijen tužbeni zahtjev i to u dijelu u kojem tužiteljica potražuje zatezne kamate od dana 08. studenog 2017. do 14. rujna 2025. (točka III izreke), te su zatezne kamate dosuđene počev od dana 15. rujna 2025. kao dana presuđenja do isplate.

44. Što se tiče primjedbe tuženika da je na utvrđeni iznos potreban za sanaciju potrebno obračunati amortizaciju, stav je suda da u konkretnom slučaju nema mjesta obračunu amortizacije. Ovo iz razloga jer tužiteljica ima pravo na puni iznos naknade štete koja joj je nastala na objektu, a koji iznos je potreban da bi se njezino imovinsko stanje dovelo u stanje kao da nije bilo štetne radnje. Također je mišljenje suda da visinu troškova sanacije nije bilo potrebno obračunavati prema cijenama u vrijeme sanacije kako to sugerira tuženik. Upravo iz razloga što je visina štete utvrđena prema cijenama na dan izrade nalaza i mišljenja i zatezne kamate na navedeni iznos tužiteljici su dosuđene od dana presuđenja, a ne od trenutka podmirenja troškova sanacije (potvrda izvođača TD Refero d.o.o. o podmirenju troškova izdana je dana 08. studenog 2017.- list 51 spisa).

45. Djelomično je osnovan i zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka osiguranja dokaza, a sukladno odredbi čl. 168. ZPP-a prema kojoj je troškove postupka za osiguranje dokaza dužna podmiriti stranka koja je podnijela prijedlog za osiguranje dokaza, a te troškove ta stranka može naknadno ostvarivati kao dio parničnih troškova, prema uspjehu u parnici. Tužiteljica te troškove potražuje u iznosu od ukupno 1.256,88 eur (9.470,00 kn), a koji se odnose na trošak vještačenja (ukupno 5.520,00 kn), trošak sudskih pristojbi na prijedlog i rješenje (ukupno 200,00 kn), trošak sastava prijedloga (1.250,00 kn), pristupa na očevid (1.250,00 kn) i troška sastava podneska od 27. listopada 2017. (1.250,00 kn).

45.1. Tužiteljici je na ime troškova postupka osiguranja dokaza priznat trošak vještačenja u iznosu od 732,63 eur (5.520,00 kn), trošak sudskih pristojbi na prijedlog (13,27 eur) i na rješenje (13,27 eur), ukupno 759,17 eur.

U odnosu na troškove zastupanja isti su priznati sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika NN 142/12, 103/14, 118/14 budući da odvjetnik primjenjuje Tarifu koja je na snazi u trenutku dospijeća odvjetničke nagrade, a to je trenutak okončanja postupka (osiguranja dokaza). Prema Tbr. 16. točka 3. za sastav prijedloga priznata je nagrada u iznosu od 50 bodova (vrijednost boda prema Tbr.50 bila je 10,00 kn) odnosno 66,36 eur (što predstavlja protuvrijednost od 500,00 kn), za zastupanje na očevidu po Tbr.17 priznata je nagrada u iznosu od 66,36 eur, dok tužiteljici nije priznata nagrada za sastav podneska od dana 27.10.2017. koji je ocjenjen kao nepotreban za vođenje postupka. Dakle na ime zastupanja u postupku osiguranja dokaza tužiteljici pripada iznos od 132,72 eur što uvećano za PDV (33,18 eur) iznosi 165,90 eur.

Ukupno je dakle tužiteljici na ime troškova postupka osiguranja dokaza priznat iznos od 925,07 eur slijedom čega je odlučeno kao u točci II izreke dok je u preostalom djelu do zatraženog iznos od 1.256,88 eur zahtjev odbijen. Na dosuđeni iznos tužiteljici prema stavu suda zatezna kamata pripada od presuđenja do isplate, a ne kako je to zatraženo od 01. studenog 2017. imajući u vidu da je čl. 168. ZPP-a predviđeno da stranka svoje pravo na naknadu troškova postupka osiguranja dokaza može ostvarivati naknadno i to kao dio parničnih troškova, a prema odredbi čl. 151. st.3. ZPP-a parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

46. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154. st.1. u svezi čl.155. ZPP-a.

46.1. Dosuđeni trošak tužiteljici sastoji se od troška sastava tužbe (VPS 33.132,97 eur, 250 bodova vrijednost boda 2 eur, 500,00 eur (ista visina nagrade tužiteljici pripada i po VPS-u označenom u tužbi); Tbr. 7. t. 1. Tarife), sastava podnesaka od 13.02.2018., 03.03.2020., 23.06.2021., 14.07.2021. (500,00 eur x 4 ; Tbr. 8. t. 1.), sastava podnesaka od 21.09.2018., 04.12.2018., 30.01.2020., 04.02.2020., 09.04.2024., (50,00 eur x 5; tbr.8.4), sastava podnesaka od 12.12.2023., 29.05.2024., 15.04.2025., (200,00 eur x 3; Tbr. 7. t. 3.), zastupanja na ročištima dana

26.03.2018., 17.05.2018, 11.09.2018., 15.01.2019., 06.11.2019., 09.09.2020., 21.04.2021., 03.05.2023., 05.03.2024. 05.03.2024., 09.04.2024., 27.5.2024., 20.11.2024., 23.04.2025., 21.05.2025., 16.06.2025., (500,00 eur x 16; Tbr. 9. t. 1. Tarife), zastupanja na ročištu dana 07.06.2021. (250,00 eur; Tbr 9. t. 3.), zastupanja na ročištu dan 13.12.2023. (250,00 eur; Tbr. 9. t. 2.), sastava žalbe na presudu od dana 18.06.2021. (625,00 eur; Tbr 10. t. 1.), što ukupno iznosi 12.475,00 eur odnosno uvećano za PDV (3.118,75 eur) 15.593,75 eur.

Nadalje su tužiteljici priznati troškovi vještačenja po vještaku građevinske struke (464,53 eur) i vještaku geodetske struke (528,77 eur), trošak izlaska suda na lice mjesta (49,50 eur), te trošak sudske pristojbe na tužbu (361,01 eur), na prvostupanjsku presudu (299,42 eur) i pristojbe na žalbu protiv prvostupanjske presude (361,46 eur).

Ukupno je dakle tužiteljici na ime troškova postupka dosuđen iznos od 17.658,44 eur sa zateznom kamatom od dana presuđenja.

46.2. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podnesaka od 08.05.2023., kojim tužiteljica traži odgodu ročišta jer je isti ocijenjen kao nepotreban za vođenje postupka, nije priznat niti zatraženi trošak zastupanja na ročištima dana 24.10.2023. i 22.01.2024., budući da je tužiteljica zatražila odgodu istih kojem zahtjevu je i udovoljeno te punomoćnica nije niti pristupila na sud. Nije priznat niti zatraženi trošak sastava podneska od 03.03.2025., budući da takav podnesak ne prileži spisu.

U Rijeci, 15. rujna 2025.

Sudac

mr. sc. Ana Zaborac

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istih.

Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.