REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Dršćevka 1, 52000 Pazin

Povrv-85/2024-53

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu, po sutkinji Andrei Jelenić Pitoski, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Odvjetničko društvo Čohilj i partneri d.o.o., OIB: 78955904634, Pula, Dalmatinova ulica 4, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Čohilj Vadinjof, odvjetnica u Puli, protiv tuženika NAMJEŠTAJ MIMA d.o.o., OIB: 24769473247, Pula, Ulica Valica 3, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Brguljan, odvjetnik u OD Vukić i partneri d.o.o., Rijeka, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 30. srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, na ročištu za objavu 15. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nansi Kopić iz Pule, Anticova 9/I, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-1004/2023, (sudski predmet Ovrv-11080/2023) od 8. veljače 2024., kojim je tuženiku NAMJEŠTAJ MIMA d.o.o., OIB: 24769473247, Pula, Ulica Valica 3, naloženo da tužitelju Odvjetničko društvo Čohilj i partneri d.o.o., OIB: 78955904634, Pula, Dalmatinova ulica 4, isplati iznos od 32.765,82 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 22. rujna 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, sve u roku od petnaest dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 2.156,14 eura sa zateznim kamatama koje teku od 15. rujna 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od petnaest dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u iznosu od 683,46 eura sa zateznim kamatama koje teku od 15. rujna 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi izdanim po javnoj bilježnici Nansi Kopić iz Pule, Anticova 9/I, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-1004/2023, (sudski predmet Ovrv- 11080/2023) od 8. veljače 2024., na temelju vjerodostojne isprave – računa broj 804/1/1 od 13. rujna 2023., naloženo je tuženiku da u roku od osam dana namiri tužitelju tražbinu u iznosu od 32.765,82 eura / 246.874,07 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 22. rujna 2023. pa do isplate po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena.

2. Protiv navedenog rješenja tuženik je izjavio pravodoban prigovor u kojem je naveo kako osporava osnovu i visinu utuženog potraživanja budući da je istu uslugu tužitelj tuženiku već fakturirao u računu broj 853/1/1 od 6. listopada 2022., pa za istu uslugu ne mogu biti ispostavljena dva računa. Dalje pojašnjava da je Ugovorom o uređenju međusobnih odnosa od 29. studenoga 2022. (čl. 1.) utvrđeno da je među strankama izvršen suglasni obračun te je tužitelj tuženiku izdao račun broj 853/1/1 od 6. listopada 2022. Nadalje u čl. 2. istog Ugovora ugovorena je obveza tuženika da taj račun plati odmah po predočenju odluke Vrhovnog suda o odbijanju ili odbacivanju revizije. Stoga, zaključuje tuženik, nije bilo pravne osnove za izdavanje novog računa broj 804/1/1 od 13. rujna 2023. na temelju kojeg je izdano rješenje o ovrsi. Zaključuje da je sukladno Ugovoru od 3. svibnja 2018. i Ugovoru o uređenju međusobnih odnosa od 29. studenoga 2022. tužitelj bio ovlašten izvršiti naplatu svojih usluga za zastupanje u predmetu Trgovačkog suda u Rijeci posl. br. P-539/2018 samo na temelju računa broj 853/1/1 od 6. listopada 2022. a ne temeljem računa broj 804/1/1 od 13. rujna 2023. Dodatno tužitelj nije dokazao ni osnovanost tražbine jer nije dostavio Ugovor od 3. svibnja 2018. U prilogu prigovora dostavio je račun broj 853/1/1 od 6. listopada 2022. te Ugovor o uređenju međusobnih odnosa od 29. studenoga 2022.

3. Rješenjem posl. br. Povrv-124/2024-11 od 15. svibnja 2024. Općinski sud u Puli-Pola oglasio se stvarno nenadležnim te po pravomoćnosti rješenja predmet dostavio naslovnom sudu na nadležno postupanje.

4. Rješenjem Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj Povrv-85/2024-4 od 4. srpnja 2024. rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha i postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. Na pripremnom ročištu održanom 26. studenoga 2024. tužitelj je ustrajao na tužbi, a vezano za prigovor tuženika istaknuo je kako je točno da je izdan račun br. 853 od 6. listopada 2022. i da je Ugovorom o uređenju međusobnih odnosa utvrđeno da je izvršen suglasan obračun i da je obveza tuženika da odmah po predočenju odluke Vrhovnog suda RH o odbijanju ili odbacivanju revizije tuženik taj račun plati, međutim tuženik je sam obavijestio tužitelja da predmetni račun nije i neće knjižiti i to mailom od 23. prosinca 2022. te inzistirao na tome da mu tužitelj izda račun za predujam. Tužitelj je navedeno, a na izričit zahtjev tuženika i učinio. Zbog urednog knjigovodstva tužitelj je morao stornirati račun br. 853, a o čemu je tuženik obaviješten te mu je poslan storno računa br. 1051 koji je tuženik potpisao, pečatirao i vratio tužitelju mailom od 28. prosinca 2022. kao znak suglasnosti s istim. Potom je tužitelj, a po dostavi odluke Vrhovnog suda kojim je odbačena revizija izdao novi račun br. 804 te storno računa za predujam jer je tako knjigovodstveno uredno pri čemu je u računu br. 804 naznačen iznos koji je tuženik podmirio temeljem računa za predujam. Iz svega navedenog razvidno je da tuženik očigledno izbjegava izvršiti svoju obvezu koju se obvezao ispuniti ne samo sporazumom od 3. svibnja 2018. već i ugovorom o uređenju međusobnih odnosa od 29. studenoga 2022. iako i sam potvrđuje navodima iz prigovora da ga je bio u obvezi platiti. U prilog navedenome tužitelj kao dokaz prilaže sporazum od 3. svibnja 20188. sklopljen putem elektronske komunikacije, mail od 3. listopada 2022., mail od 6. listopada 2022. s računom br. 853, mail od 22. prosinca 2022. s garancijom o sporazumu, mailove od 23. prosinca 2022. sa računima za predujam i storno, mail od 13. rujna 2023. sa računom br. 804 i storno predujma te mailove s odgovorima tuženik od 13. i 25. rujna 2023. (list 56-84 spisa) iz kojih očiglednog proizlazi odbijanje ispunjenje obveze tuženik te davanje neosnovanih razloga za neispunjenje unatoč sklopljenim sporazumima. Tužitelj je dodatno priložio i ZK Rješenje kojim je dovršen ZK postupak, a koji se nastavlja na odluke Trgovačkog suda u Rijeci u predmetu posl br. P-539/2018, dakle u postupku u kojemu je tužitelj je zastupao tuženika te obzirom na koje zastupanje potražuje naknadu odnosno nagradu u ovom postupku. Iako tužitelj smatra da su predmetne isprave dovoljne za utvrđenje osnovanosti tužbenog zahtjeva, dodatno predlaže se na okolnost sklapanja sporazuma i ugovora o uređenju međusobnih odnosa kao i izdavanja računa saslušaju stranke postupka odnosu na strani tužitelja zz VČ te u svojstvu svjedoka zaposlenik tužitelja, odvjetnik AČ. Tužitelj je dalje predložio da sud na temelju članka 501. a Zakona o parničnom postupku donese prethodnu mjeru zabrane banci da tuženik ili treća osoba po nalogu tuženika isplati iznos od 32.765,82 eura uvećano za zateznu kamatu koja na taj iznos teče od 22. rujna 2023. pa do isplate sukladno odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima.

5.1. Punomoćnik tuženika u cijelosti je ustrajao kod podnijetog prigovora, sada odgovora na tužbu, ističući da nije bilo osnova niti je račun koji je utužen u ovom postupku pravilno izdan. Pojašnjava da je tužitelj sa tuženikom zaključio Ugovor o uređenju međusobnih odnosa iz 2022. pa je eventualno svoje potraživanje mogao temeljiti jedino na tom ugovoru. Uvidom u račun na temelju kojeg je pokrenuo ovaj postupak vidljivo je da se poziva na ugovor iz 2018. Prema tome osporava tvrdnje tužitelja u pogledu storniranja računa i urednog knjigovodstva kao i osnove za potraživanje u odnosu na tuženika. Tuženik drži da se dokumentacija koju je dostavio tužitelj na današnjem ročištu ne bi trebala uzeti obzir, te takvo raspolaganje tužitelja predstavlja zlouporabu procesnih ovlaštenja. Tuženik se protivi saslušanju stranka i svjedoka budući da je činjenično stanje moguće utvrditi uvidom u isprave u spisu. Ukoliko sud prihvati kao dokaz isprave koje je tužitelj dostavio na tom ročištu, tuženik predlaže odgodu pripremnog ročišta, odnosno primjeren rok radi mogućnosti očitovanja.

5.2. Sud je dodijelio tuženiku rok radi očitovanja glede isprava dostavljenih u spis po tužitelju te je ujedno pozvao tužitelja u spis dostaviti dodatne isprave na koje se pozvao tijekom pripremnog ročišta. Na istom ročištu zaključen je prethodni postupka.

6. Podneskom od 29. studenoga 2024. tužitelj je u spis dostavio odluku Vrhovnog suda RH pos. br. Revd-1526/23 od 6. lipnja 2023. s potvrdom sustava elektronske komunikacije iz koje da je vidljivo da je tužitelj istu zaprimio dana 08. rujna 2023. godine, te e-mail od 11. rujna 2023. upućen prokuristu tuženika, CČ (s kojim da je komunikacija i inače vođena) kojim je istome dostavljena odluka VSRH (list 88-92 spisa).

7. Na glavnoj raspravi održanoj 20. veljače 2025. sud je proveo dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja te prokurista tuženika.

7.1. Zakonski zastupnik tužitelja VČ je u bitnome iskazao da je Odvjetničko društvo Čohilj i partneri zastupalo tuženika u više predmeta između ostalih i u predmetu pred Trgovačkim sudom u Rijeci, a upravo se taj potonji parnični postupak spominje u Ugovoru o međusobnim odnosima stranaka iz 2018. Tim Ugovorom dogovoreno je da će tuženik Odvjetničkom društvu platiti prvu radnju od iznosa od 10.000,00 kuna uključujući PDV, dok će za svaku drugu radnju platiti Odvjetničkom društvu 5.000,00 kuna + PDV. Nadalje ugovoreno je da će po pravomoćnosti tog parničnog postupka, u slučaju uspjeha u sporu, ovdje tuženik biti u obvezi Odvjetničkom društvu platiti vrijednost svih ostalih radnji u skladu sa Odvjetničkom tarifom, a koji ukupni iznos će se umanjiti za do tada uplaćeni iznos. Konačno, pored toga ovdje tuženik se obvezao tužitelju kao svome odvjetničkom društvu naknaditi troškove prijevoza, odnosno sve materijalne troškove. Taj spor koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Rijeci uspješno je dovršen te je tuženik kao stranka obavješten o pravomoćnosti istog 6. srpnja 2022. Na temelju ranije spomenutog Ugovora iz 2018. trebali su tuženiku izdati račun za obavljene radnje što su učinili u listopadu 2022., pritom su račun umanjili za onaj iznos koji je do tada plaćen. Pojašnjava da se komunikacija u pogledu ovog dogovora odvijala između zakonskog zastzupnika osobno i prokuriste tuženika gospodina ŠČ. Njihov zaposlenik, odvjetnik AČ bio je zadužen za sudske predmete glede tuženika u odvjetničkom društvu Čohinj i partneri. Poznato mu je da je AČ gotovo svakodnevno komunicirao sa tuženikom. Nakon što je tuženik obaviješten o tome da je predmet Trgovačkog suda u Rijeci uspješno pravomoćno okončan, tuženik je obaviješten da je suprotna strana – JČ i Jadranka trgovine d.o.o. podnijela prijedlog za dopuštenje za podnošenje revizije. Prokurist ŠČ je tada rekao kako neće platiti izdan račun jer nema garanciju da li će pravomoćnost ostati, te je u razgovoru sa zastupnikom tužitelja tražio bankarsku garanciju na određeni iznos pa da će tek po ishodovanju bankarske garancije platiti samo onaj iznos koji je zajamčen tim osiguranjem, naravno do iznosa izdanog računa. Inzistirao je na tome da se račun plati jer je tako bilo ugovoreno ugovorom iz 2018., međutim ŠČ je bio izričit navodeći da tko može znati što se može dogoditi dok se rješava predmet pred Vrhovnim sudom. Stoga su pristupili potpisivanju novog sporazuma odnosno Ugovora o uređenju međusobnih odnosa koji je zaključen 29. studenoga 2022. Tim je sporazumom određeno da će cjelokupni iznos biti plaćen kada Odvjetničko društvo predoči dokaz da je postupak pred VSRH dovršen. Pojašnjava da su ishodovali bankarsku garanciju na iznos od 31.000,00 eura okvirno. Sve troškove u svezi ishodovanja garancije, pa nadalje i u vezi obnavljanja garancije snosilo je isključivo Odvjetničko društvo. Bankarsku garanciju dostavili su tuženiku te je tuženik platio upravo taj iznos koji je bio naznačen na bankarskoj garanciji. Prokurist ŠČ je tražio da storniraju ranije izdan račun na puni iznos te da izdaju račun za predujam na iznos na koji glasi bankarska garancija. Nije siguran je li taj iznos iz bankarske garancije bio plaćen prije ili nakon izdavanja računa za predujam, u svakom slučaju stornirali su taj prvi račun te izdali račun za predujam na iznos koji je bio naznačen u bankarskoj garanciji. Ugovor o uređenju međusobnih odnosa iz 2022. sastavljen je po diktatu tuženika i u skladu s njegovim prijedlogom. Sve prijedloge tuženika prihvatili su bez pogovora. Nakon što su zaprimili odluku VSRH 8. rujna 2023. obavijestili su tuženika usmeno i pismeno. Tada su izdali novi račun na ukupan iznos kako je bilo ugovoreno u Ugovoru iz 2022., pritom su u računu naznačili iznos kojeg je tuženik podmirio. Tuženik nikada nije prigovarao samom računu već je navodio razloge zašto smatra da ga neće platiti, a sada je kao razloge navodio određene okolnosti koje su nastupile nakon pravomoćnosti između parničnih stranaka u predmetu Trgovačkog suda u Rijeci. Još je spominjao eventualne probleme za naplatu parničkih troškova od poražene strane

– od JČ i Jadranko trgovine d.o.o. Smatra da su ispunili sve pretpostavke za dospijeće ugovorene tražbine tužitelja prema tuženiku, pojednostavljeno za stranku su ishodovali pravomoćnu presudu u njegovu korist koja u revizijskom postupku nije osporena. Tuženik njihovom odvjetničkom društvu nikada nije dao mandat odnosno punomoć da u njegovo ime naplaćuju parnične troškove. Napominje da tuženik svojim prigovorom ne spori niti poslovni odnos niti osnovo utužene tražbine. On navodi kako je dužan tužitelju platiti ne po utuženom računu već po nekom drugom računu, onom prvom, a upravo je taj prvi račun tužitelj stornirao na njegova zahtjev, međutim tuženik nije taj račun platio već ga je vratio tužitelju 19. prosinca 2023. Nikakvim usmenim dogovorima ugovor iz 2022. nije mijenjan. Na pitanje punomoćnika tuženika temeljem kojeg pravnog posla su stranke dogovorile angažman odvjetnika i naplatu odvjetničke usluge, zastupnik tužitelja je odgovorio da je tužitelj kao odvjetničko društvo zastupalo tuženika, između ostalih, i u predmetu Trgovačkog suda u Rijeci, i to na temelju punomoći čija vjerodostojnost do današnjeg dana nije osporena. Na temelju te punomoći tužitelj je kao odvjetnik poduzimao radnje za tuženika, čiju kvalitetu radnji tuženik nikada nije sporio. Sporazumom iz 2018. tužitelj i tuženik su ugovorili naknadu za poduzete odvjetničke radnje, pritom je ugovorena minimalna vrijednost radnji u odnosu na vrijednosti iz Odvjetničke tarife, dok je Ugovorom iz 2022. potvrđen Ugovor iz 2018., a pritom je naknada učinjena nespornom, te je plaćanje naknade prolongirano. Tuženik je uostalom platio dio ugovorene naknade, pa je valjda jasno što je plaćao. Glede načina zaključenja Ugovora iz 2018. naveo je da je zastupnica tuženika ŠČ **.**.2018. dostavila uvjete poslovanja, a tužitelj je istog dana 3. svibnja 2018. odgovorio na elektroničku poštu ŠČ prihvaćajući njezine uvjete. Tražbinu su fakturirali prema ugovoru iz 2022., tako da su uzeli u obzir dosuđene parnične troškove u predmetu Trgovačkog suda u Rijeci, a od toga iznosa su oduzeli ranija plaćanja tuženika. Taj način obračuna je potvrdio tuženik potpisom sporazuma iz 2022. U tom sporazumu iz 2022. obračunata i nagrada odvjetničkom društvu koja je bila dogovorena između stranaka u visini od 2% u odnosu na uspjeh u parnici, dakle vrijednost parnice. Na poseban upit prokuriste tuženika, zakonski zastupnik tužitelja odgovorio je da je točno da je tuženik sve do 2022. uredno plaćao tražbine tužitelju, s time da se znalo desiti da su tuženika nazvali te ga podsjetili za dospijeće pojedine obveze.

7.2. Prokurist tuženika EČ, okolnosno upitan iskazao je u bitnome da DČ poznaje od 2008., već tada ga je angažirao kao odvjetnika. Napominje kako je ovaj slučaj moguće razumjeti samo ako se shvati kako je njegovo povjerenje prema tužitelju i odvjetniku Brnu Čohilju narušeno. Nakon sukoba koji se između njih desio 2022., jer su postojala različita shvaćanja oko obveze plaćanja tužitelju, na vidjelo su izašla postupanja tužitelja koja može karakterizirati kao prijevaru kojom je financijski oštećen. Što se tiče ovog konkretnog spora točno je da su 2022. zaključili Sporazum međutim točno je isto to da je taj Sporazum potpisao bez da ga je pročitao, i taj Sporazum je sastavio VČ a ne on, i donio je taj Sporazum kod njega doma. Taj Sporazum potpisao je s povjerenjem. Kasnije se ispostavilo da je prevaren. Temeljem pravomoćne presude Trgovačkog suda u Rijeci bio je u obvezi društvu Jadranka trgovine d.o.o. i JČ isplatiti iznos od oko 6.200.000,00 kn. Međutim tužitelj ga je savjetovao da to ne čini već je bolje da taj novac deponira kod javnog bilježnika, pa je vjerujući tužitelju uplatio taj novac na račun javne bilježnice Nansi Kopić. Međutim važno je za napomenuti da je tužitelj od tog iznosa skinuo parnične troškove, za koje ga ovdje tuži, te mu rekao da taj iznos na ime parničnih troškova ne deponira već da ih izravno tužitelju plati. Za te troškove mu je ispostavio račun. Naime, dogovor je između njih bio da će tužitelju podmiriti troškove, tek kada troškovi budu namireni od kontra strane. Pojašnjava, da su dogovorili da će tužitelj od njega dobiti za tužbu 10.000,00 kn, a za svaku parničnu radnju po 5.000,00 kn. Ako uspijem u sporu tada će tužitelj dobiti cjelokupne parnične troškove sa kamatom, ali je isto tako dužan njemu vratiti ono što mu ja platio sa kamatom. Evo upravo zato je tužitelj tražio da troškove koji su bili određeni presudom Trgovačkog suda u Rijeci ne deponira na račun javnog bilježnika, već da ih zadrži što je suprotno presudi, ali će na taj način tužitelj moći reći da je njegova tražbina prema tuženiku dospjela jer je kontra strana navodno naplatila troškove. Točno je da je društvo Jadranka trgovine d.o.o. platila troškove po presudi, i ti su troškovi tuženiku plaćeni, ali je taj novčani iznos vratio društvu Jadranka trgovine d.o.o. jer mu je tako savjetovano od strane tužitelja. Dan danas, iako je imao mogućnost na temelju odluke Trgovačkog suda u Rijeci uknjižiti se kao vlasnik nekretnine na Lošinju, nema niti nekretninu niti je naplatio parnične troškove, sve zahvaljujući pravnom savjetovanju odvjetnika, tuženika. Za to sve ima dokaze jer je upute od tužitelja primao i u pisanom obliku. Nadalje, točno je da je tražio da mu tužitelj ishoduje bankarsku garanciju kako bih mu uplatio račun samo do mjere na iznos na koji je ishodovana garancija. Naime, čuo je za financijske probleme tužitelja, VČ je čak i od njega posuđivao novac, stoga se brinuo da za slučaj da presuda Trgovačkog suda u Rijeci bude ukinuta od strane VSRH, da više neće moći vratiti taj novac. VČ je rekao da se ne brine jer da mu na Vrhovnom sudu radi šogorica. Također ni po dostavi odluke Vrhovnog suda kojom presuda Trgovačkog suda u Rijeci nije ugrožena, nije htio platiti jer je dogovor bio da će platiti kada bude uknjižen kao vlasnik tog zemljišta. Međutim sada se stvar toliko zakomplicirana da je saznao da je tužitelj od njega naplatio neke radnje koje tužitelj nije napravio u njegovu korist , te se stoga smatra prevarenim i smatra da nije u obvezi platiti ovaj račun. Nakon izdavanja utuženog računa tužitelj ga je zastupao u određenim predmetima, pa tako i u predmeti Baupartner d.o.o., Mariterm d.o.o., koji predmeti su se vodili pred Trgovačkim sudom u Osijeku i Rijeci, kada je shvatio da mu odvjetnik čak nije ni bio na raspravi prisutan. Zbog propusta u odvjetničkim radnjama tužitelja u gore spomenutim predmetima tuženik je financijski oštećen. U ovom slučaju bi sve bilo u redu da je tužitelj odradio svoj dio posla i da se tuženik uknjižio kao vlasnik nekretnine na Lošinju.

7.3. Na istom ročištu za glavnu raspravu sud je rješenjem pozvao tužitelja da u roku od 8 dana uredi prijedlog za donošenje prethodne mjere sukladno članku 501. a Zakona o parničnom postupku na način da jasno odredi tražbinu koja se osigurava te sredstva kojim se tražbina osigurava, a sve sukladno članku 341. Ovršnog zakona.

8. Podneskom od 28. veljače 2025. tužitelje je u skladu s uputom suda uredio prijedlog za donošenje prethodne mjere (list 109-115 spisa), sadržaja kao u izreci.

9. Sud je pregledao isprave u spisu te čitao iskaze zastupnika tužitelja te prokuriste tuženika. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka sud je ocijenio da je prijedlog za osiguranje prethodnom mjerom osnovan, pa je rješenjem od 19. ožujka 2025. primjenom odredbe članka 501.a ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 80/22, 114/22, 155/23.; u daljnjem tekstu - ZPP) radi osiguranja novčane tražbine tužitelja prema tuženiku u iznosu od 32.765,82 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku 22. rujna 2023. pa do isplate odredio prethodnu mjeru zabranom bankama kod kojih se vodi račun ili nalaze novčana sredstva tuženika da po nalogu tuženika ili treće osobe isplati sa bilo kojeg njegovog računa iznos od 32.765,82 eura, sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 22. rujna 2023. pa do isplate. Tuženik je protiv navedenog rješenja izjavio žalbu koja je odbijena rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-2099/2025-2 od 28. svibnja 2025.

10. Rješenjem od 27. ožujka 2025. sud je, u skladu sa prijedlogom tužitelja, odredio provođenje dokaza knjigovodstveno financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku financijske struke, dipl.oec. Marinu Rameši iz Kastva, Miserkino 1, OIB: [osobni identifikacijski broj], na okolnost evidentiranja odvjetničkih usluga tužitelja pruženih tuženiku temeljem Sporazuma od 3. svibnja 2018. u poslovnim knjigama tužitelja, na okolnost pravilnosti izdavanja računa odnosno storniranja računa u svezi odvjetničkih usluga pruženih temeljem spomenutog Sporazuma (računi br. 804/1/1 od 13. rujna 2023., račun br. 853/1/1 od 6. listopada 2022., račun za predujam br. 12/1/4 od 23. prosinca 2022., storno računa br. 1051/1/1 od 23. prosinca 2022., storno računa za predujam br. 10/1/5 od 13. rujna 2023.), te na okolnost evidentiranja djelomičnog podmirenja tražbine s naslova odvjetničkih usluga tužitelja pruženih tuženiku temeljem Sporazuma od 3. svibnja 2018. u poslovnim knjigama tužitelja.

11. Vještak Marin Rameša je nalaz i mišljenje dostavio u spis 22. svibnja 2025. (stranica 154a-162, 163-180 spisa). Na temelju dokumentacije u spisu, te poslovne dokumentacije tužitelja vještak je zaključio da je tužitelj za predmetne usluge iz Sporazuma od 6. listopada 2022. izdao tuženiku fakturu 853/1/1 na iznos 389.499,21 kn + PDV , sveukupno 486.874,01 kn, da je tužitelj navedenu fakturu ispravno prikazao u svojim poslovnim knjigama za 2022., da je po primitku predujma tužitelj proknjižio uplatu te izdao račun za predujam i stornirao fakturu 853/1/1 u skladu sa Ugovorom o uređenju međusobnih odnosa od 29. studenog 2022., da je račun za predujam 12/1/14 izdan i evidentiran ispravno te sukladno pravilima struke. Vještak u tom dijelu pojašnjava da prema spomenutom Ugovoru kao pokazatelj izvršenja usluge uvodi se uvjet pravomoćnog okončanja postupka Pž-1434/2021 u korist klijenta, tj. ovdje tuženika, pa ako je predmet Pž-1434/2021 pravomoćno okončan u korist ovdje tuženika, tada vještak smatra da je tužitelj u ovom predmetu ispravno izdao fakturu 804/1/1 i proveo odgovarajuća knjiženja u svojim poslovnim knjigama. Nadalje vještak zaključuje da s obzirom na primljenu uplatu preostaje dug od 32.765,81 eura, te da je tužitelj navedene transakcije ispravno evidentirao na opisani način u poslovnim knjigama. Vještak dodatno pojašnjava da ukoliko isti predmet nije pravomoćno okončan u korist ovdje tuženika, tada proizlazi da usluga sukladno čl.1 Ugovora nije dovršena , pa bi tužitelj imao pravo samo na predujam do visine izdane garancije kojeg je već primio u 2022. Što se tiče storniranja predujma, vještak je napomenuo da je prema novim propisima uputno pri izdavanju fakture raditi obračun, međutim postupak kojeg je proveo tužitelj dovodi do istog učinka te se stoga ne može reći da je knjigovodstveno neispravan.

12. Nalaz i mišljenje je strankama dostavljen radi očitovanja. Stranke postupka nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, a upitane traže li usmeno saslušanje vještaka na ročištu održanom 30. srpnja 2025. navele su kako vještaka nije potrebno usmeno saslušavati.

13. Na glavnoj raspravi održanoj 30. srpnja 2025. sud je proveo dokaz saslušanjem svjedoka AČ. Svjedok AČ, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Čohilj i partneri d.o.o., naveo je da je zaposlenik tužitelja, međutim da nije sudjelovao u pripremi tužbi niti dokumentacije kojom je potkrijepljena, ali je upoznat s time da se postupak vodi radi naplate potraživanja koja su proizašla iz radnji koje je tužitelj obavio za tuženika u predmetu na Trgovačkom sudu u Rijeci. Pozadina predmeta je pitanje ima li tuženik pravo prvokupa za dva poslovna prostora u Lošinju. Pribavljenom dokumentacijom zaključeno je da ima, o čemu je obaviješten tuženik te je vrijednost poduzete odvjetničke radnje utvrđena u sklad s cijenom iz kupoprodajnog ugovora navedenih nekretnina. U trgovačkom društvu financijske odluke donosi isključivo VČ. Tuženiku su prezentirana tri moguća rješenja u pogledu obračuna naknade odvjetničke nagrade. Tuženik je uzvratio protuprijedlogom kojim bi se tužba obračunala u iznosu od 10.000,00 kuna plus PDV, a svaka druga odvjetnička radnja u iznosu od 5.000,00 kuna plus PDV, s time da bi se na kraju isplatilo još dva ili tri posto kupoprodajne cijene za slučaj uspjeha u sporu. VČ je prihvatio takav prijedlog i tako se obračunavao odvjetnički trošak. Prvostupanjskom odlukom Trgovačkog suda u Rijeci prihvaćen je tužbeni zahtjev, a povodom žalbe je Visoki trgovački sud, nakon ljeta 2022., istu i potvrdio. S obzirom na ugovor između stranaka dogovoreno je ispostavljanje računa za odvjetničke radnje, koji bi trebao biti umanjen za onaj iznos koji je već fakturiran po pojedinoj radnji. Međutim tuženik nije htio platiti obrazlažući pritom da postupak još nije okončan s obzirom da je moguće da tamo suprotna strana uloži izvanredni pravni lijek i potražuje odluku Vrhovnog suda kojom bi se prvostupanjska i drugostupanjska odluka ukinule. Na inzistiranje prokuriste EČ krajem 2022. je sklopljen sporazum kojeg je upravo svjedok sastavio. Tuženik i tužitelj su ga prihvatili a prilikom izrade su mu slali upute o sadržaju tog sporazuma. Zna da je sporazum zaključen jer je u skladu s njim izvršeno plaćanje, doduše samo do iznosa bankarske garancije koju je tužitelj uspio pribaviti na temelju tog sporazuma. Dogovoreno je da će se ostatak platiti kada Vrhovni sud donese odluku kojom izostaje intervencija u odluke nižih sudova. Ta je odluka stigla godinu dana nakon odluke Visokog trgovačkog suda. Nema iskustva da je g. EČ ikada nešto potpisao bez prethodnog čitanja, a zastupao ga je i u drugim predmetima. Nije bilo govora da će se dospjelost naknade za odvjetničke radnje u predmetu pred Trgovačkim sudom u Rijeci vezati uz uknjižbu prava vlasništva predmetnih nekretnina. Da je takav dogovor postojao, sastavio bi se Sporazum o tome, uz inzistiranje obiju strana. Sporazum iz 2018. je sastavljen u obliku ponude i prihvata e-mailom, ali ne zna je li prijavljen odvjetničkoj komori. Siguran je da sporazum iz 2022. nije on nosio tuženiku u njegove poslovne prostorije na potpis. U zastupanju tuženika je sudjelovao sve do otkazivanje punomoći krajem 2023. Zbog postupanja suprotne strane u postupku na Trgovačkom sudu u Rijeci, odlučeno je da je najmanje rizična mjera iznos kupoprodajne cijene, umanjen za troškove postupka za koje je izjavljen prijeboj, deponirati kod javnog bilježnika, a na temelju potvrde o deponiranoj kupoprodajnoj cijeni i pravomoćnoj presudi ishoditi upis predbilježbe prava vlasništva. Tako je i učinjeno, a o navedenom pravnom rješenju je raspravljano na kolegiju u odvjetničkom društvu. Tuženik je obaviješten o zauzetom stavu u pogledu daljnjeg postupanja, putem elektroničke pošte. Taj mail je svjedok sastavio i u njemu je opisao pravno shvaćanje problema i njegovo moguće rješenje. Nakon toga je tuženik uplatio javnobilježnički depozit te je sve obveze prema tužitelju uredno isplaćivao. Smatra da u zastupanju tuženika nije bilo propusta, ali mu je poznato da su odvjetničkoj komori podnesene prijave protiv njega i odvjetnika VČ. Osporava da bi išta bilo prešućeno, a korak deponiranja iznosa je predložen zbog činjenice što bi tuženik bio u pravnoj situaciji u kojoj bi eventualnim plaćanjem kupoprodajne cijene GČ, istu obvezu dugovao i cesionaru Jadranka trgovine d.o.o.

14. Budući da stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga sud je na ročištu održanom 30. srpnja 2025. proveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije u spisu, iskaza stranaka i svjedoka te čitanjem nalaza i mišljenja vještaka, te je zaključio glavnu raspravu.

15. Ocjenom izvedenih dokaza te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

16. Predmet tužbenog zahtjeva isplata je iznosa od 32.765,82 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 22. rujna 2023. pa do isplate, na ime usluge zastupanja (u predmetu trgovačkog suda u Rijeci posl. br. P-539/2018).

17. Nije sporno da su stranke postupka bile u poslovnom odnosu temeljem Ugovora o zastupanju od 3. svibnja 2018. (koja okolnost ujedno proizlazi iz Ugovora o uređenju međusobnih odnosa od 29. studenoga 2022.) te Ugovora o uređenju međusobnih odnosa od 29. studenoga 2022. (koja okolnost ujedno proizlazi iz činjenice da je potonji ugovor u spis dostavio upravo tuženik obrazlažući svoje navode. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva.

18. Račun broj 804/1/1 od 13. rujna 2023. na temelju kojeg je izdano rješenje o ovrsi predstavlja vjerodostojnu ispravu u smislu odredbe članka 31. stavak 1. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, u daljnjem tekstu: OZ), a budući da navedena isprava ima naznačenog vjerovnika (tužitelja) i dužnika (tuženika) te predmet, vrstu, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze (novčani iznos od 64.619,29 eur s dospijećem 21. rujna 2023.), podobna je za ovrhu. S time u svezi navedeni račun predstavlja vjerodostojnu poslovnu ispravu budući je ista sastavljena sukladno članku 8. Zakona o računovodstvu (Narodne novine br. 78/2015, 134/2015, 120/2016, 116/2018, 42/2020, 47/2020, 114/2022, 82/2023, u daljnjem tekstu: ZR). Naime, u istoj je jasno naznačen broj isprave, opis sadržaja poslovnog događaja (odvjetničke usluge, zastupanje u postupku pred Trgovačkim sudom u Rijeci u predmetu posl. br. P- 538/2018, sukladno sporazumu od 3. svibnja 2018.), novčani iznos ili cijenu po mjernoj jedinici s obračunom ukupnog iznosa (64.619,29 eura s PDV-om), datum poslovnog događaja - datum izdavanja (13. rujna 2023.) te (elektronički) potpis. Navedena isprava dodatno sadrži podatak o djelomičnom podmirenju naznačenog duga u iznosu od 31.853,47 eura a koji iznos je plaćen temeljem računa za predujam broj 12/1/4 dana 23. prosinca 2022. (list 69 spisa), kako je to u potonjem računu jasno naznačeno. Konačno, i iz računa za predujam od 23. prosinca 2022. proizlazi da se isti odnosi na dio naknade za odvjetničku uslugu prema sporazumu od 3. svibnja 2018. za zastupanje u postupku pred Trgovačkim sudom u Rijeci posl. br. P-539/2018.

19. Slijedom sadržaja računa broj 804/1/1 od 13. rujna 2023., sud isti prihvaća kao vjerodostojnu poslovnu ispravu tužitelja, a koji zaključak potvrđuje sadržaj Ugovora o uređenju međusobnih odnosa od 29. studenoga 2022. (stranica 27- 29 spisa) te navodi zastupnika tužitelja i svjedoka AČ o čemu će se obrazlagati u nastavku.

20. Uvidom u elektroničku poštu (stranica 56-61 spisa) utvrđeno je da su stranke postupka komunicirale putem elektroničke pošte te postigle sporazum o odvjetničkim uslugama koje će obuhvaćati zastupanje tuženika od strane tužitelja (u postupku ostvarenja prava prvokupa u Malom Lošinju) za cijenu od 5.000,00 kn + PDV po radnji plus putni troškovi Rijeka – Pula po ročištu, zatim naknadu od 10.000,00 kn za sastavljanje tužbe te nagradu od 2% po uspješnom okončanju postupka dok se kao vrijednost predmeta spora navodi vrijednost nekretnina u iznosu od 6,2 mil. kn., kako to proizlazi iz komunikacije tuženika od 3. svibnja 2018. navedenom elektroničkom poštom tuženik je po ovlaštenoj osobi (ŠČ) tražio izmjenu ranije ponude tužitelja od 25. travnja 2018., te je predloženu izmjenu vlastite ponude tuženik prihvatio elektroničkom poštom od 3. svibnja 2018., da bi tuženik 4. svibnja 2018. odgovorio pismom kojim traži da se sa radnjama krene što prije kako im ne bi „pobjegli rokovi“. Slijedom navedene komunikacije sud bez sumnje zaključuje kako su stranke postupka zaključno sa 3. svibnja 2018. postigle (pisani) sporazum o vrsti usluge te cijeni usluge zastupanja, čime je ugovor o zastupanju zaključen između stranaka postupka sukladno odredbi članka 19. Zakona o odvjetništvu ( Narodne novine br. 9/1994, 117/2008, 50/2009, 75/2009, 18/2011, u daljnjem tekstu: ZOO), odnosno ugovor o nalogu sukladno odredbi članka 763. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, u daljnjem tekstu: ZOO). S tim u svezi iz elektroničke pošte od 3., 4., 5. i 6. listopada 2022. (stranica 62-64 spisa) razvidno je kako je po pravomoćnosti postupka tužitelj obavijestio tuženika o planiranom fakturiranju troškova sukladno sporazumu postignutom 3. svibnja 2018., pa je po prijedlogu tuženika u pismu od 5. listopada 2022. (sastavljenom po ovlaštenoj osobi tuženika ŠČ) u računu broj 853/1/1 izdanom 6. listopada 2022. (dakle neposredno nakon komunikacije sa tuženikom) stavljen kao datum dospijeća 24. listopada 2022. Prema tome, sud zaključuje kako je račun broj 853/1/1 od 6. listopada 2022. tužitelj ispostavio u skladu sa dogovorom sa tuženikom, tuženik naime, kako to proizlazi iz stanja dokumentacije u spisu, nije prigovarao kvaliteti usluge koja se tim računom obračunava. Valja napomenuti kako tuženik, a koja okolnost proizlazi iz sadržaja prigovora upućenog na rješenje o ovrsi, ne osporava poslovni odnos stranaka koji se temelji na sporazumu od 3. svibnja 2018., temeljem kojeg je izdan račun broj 853/1/1 od 6. listopada 2022., niti osporava kvalitetu izvršene usluge, već osporava zakonitost izdavanja novog (utuženog) računa broj 804/1/1 od 13. rujna 2023. kojim da je obuhvaćena ista usluga koja je već fakturirana prethodnim računom broj 853/1/1 od 6. listopada 2022.

20.1. Uvidom u račun broj 853/1/1 od 6. listopada 2022. utvrđeno je da je tužitelj tuženiku fakturirao iznos od 486.874,01 kn odnosno 64.619,29 eura (s PDV- om) za odvjetničke usluge za zastupanje u postupku pred Trgovačkim sudom u Rijeci u predmetu posl. br. P-538/2018, sukladno sporazumu od 3. svibnja 2018.

21. Međutim, kako to proizlazi iz stanja dokumentacije u spisu te navoda stranaka, tuženik nije podmirio taj račun, već su stranke postupka zaključile Ugovor o uređenju međusobnih odnosa od 29. studenoga 2022. (stranica 27-29 spisa). Slijedom sadržaja navoda tuženika istaknutih u prigovoru protiv rješenja o ovrsi sud zaključuje kako nije sporno da su stranke postupka zaključile navedeni ugovor (kao ni ugovor od 3. svibnja 2018.). Iz predmetnog ugovora jasno proizlazi da je tužitelj zastupao tuženika u parničnom postupku pred Trgovačkim sudom u Rijeci u predmetu posl. br. P-539/2018; da je ugovorom od 3. svibnja 2018. zaključenim između stranaka postupka dogovoreno da će tužitelj kao punomoćnik neovisno o nagradi koja mu pripada prema vrijednosti predmeta spora i odredbama Odvjetničke tarife za radnje poduzete u tom postupku naplatiti nagradu za sastav tužbe u iznosu od 10.000,00 kn (s PDV-om), te za ostale radnje od po 5.000,00 kn + PDV, s time da će pored navedene nagrade obračunavati i naplaćivati stvarne troškove (putni trošak i sl. sve do pravomoćnog okončanja postupka; da je ugovorom od 3. svibnja 2018. ugovoreno da će po pravomoćnom okončanju tog postupka, ako tuženik uspije u tom sporu, pored navedenih iznosa nagrade, naplatiti i iznos nagrade i troškova koji odgovara razlici iznosa izdanih računa te ukupno dosuđenog parničnog troška uvećanog za zateznu kamatu od dana izdavanja računa (umanjenog za troškove koje je izravno snosio tuženik, npr. pristojbe); da je presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-1434/2021-6 od 6. srpnja 2022. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci posl. br. P-539/2018-43 od 30. prosinca 2020. prema kojim odlukama je tuženik u cijelosti uspio u sporu te mu je dosuđen parnični trošak u iznosu od 375.426,88 kn sa kamatom do isplate; da je na dan 30. rujna 2022. izvršen suglasni obračun stranaka te je tužitelj tuženiku izdao račun broj 853/1/1 od 6. listopada 2022. na iznos od 486.874,01 kn (s PDV-om) te da je navedeni iznos nesporan; da je protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž- 1434/2021-6 od 6. srpnja 2022. od obaju stranaka podnesen prijedlog za dopuštenje revizije; te da je na dan sastavljanja ovog sporazuma račun broj 853/1/1 od 6. listopada 2022. neplaćen, kako to sve proizlazi iz članka 1. istog Ugovora. Nadalje stranke su istim Ugovorom ugovorile način i vrijeme plaćanja iznosa iz računa broj 853/1/1 od 6. listopada 2022. i to na način da se tuženik obvezuje platiti tužitelju iznos iz predmetnog računa odmah po predočenju odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojom se prijedlozi tuženika za podnošenje revizije odnosno po tim prijedlozima dopuštene revizije obijaju ili odbacuju, međutim neovisno o navedenome tuženik se obvezuje tužitelju platiti iznos iz predmetnog računa i prije predočenja odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske ako tužitelj predoči tuženiku bankarsku garanciju na poziv s rokom trajanja od godine dana a kojom će se poslovna banka tužitelja obvezati tuženiku isplatiti bilo koji iznos koji on zatraži (ne više od 486.874,01 kn), pod određenim uvjetima kako je to propisano člankom 2. Ugovora. Člankom 3. istog Ugovora propisana je tuženikova obveza plaćanja iznosa iz predmetnog računa i to do iznosa na koji glasi bankarska garancija, dakle na iznos manji od 486.874,01 kn.

21.1. Pregledom elektroničke pošte tuženika upućene tužitelju od 23. prosinca 2022. (stranica 68. spisa) utvrđeno je da je tužitelj na prijedlog tuženika izdao račun za predujam broj 12/1/4 od 23. prosinca 2022. na iznos od 240.000,00 kn odnosno 31.853,47 eura (stranica 69 spisa), a kojem izdavanju računa je prethodilo tužiteljevo ishodovanje bankarske garancije za uredno ispunjenje ugovora broj 22030280013 od 20. prosinca 2022. na iznos od 240.000,00 kn za korisnika – tuženika (stranica 67. spisa).

22. Prema tome, cijeneći da je u Ugovoru o uređenju međusobnih odnosa od 29. studenoga 2022. volja stranaka jasno i nedvosmisleno iskazana, sud je zaključio da se tuženik obvezao tužitelju platiti iznos od 486.874,01 kn odnosno 64.619,29 eura (s PDV-om) najkasnije po predočenju odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, odnosno po predočenju garancije na prvi poziv na iznos od 486.874,01 kn (ili manje). Pa kako je tužitelj ishodovao bankarsku garanciju na iznos od 240.000,00 kn upravo je taj iznos tuženik tužitelju uplatio u skladu sa račun za predujam broj 12/1/4 od 23. prosinca 2022. Stoga je u računu broj 804/1/1 od 13. rujna 2023., pa i u skladu sa Ugovorom o uređenju međusobnih odnosa od 29. studenoga 2022., naznačeno da je 23. prosinca 2022. uplaćen iznos od 31.853,47 eura.

23. Sud, nadalje, prihvaća navode tužitelja u pogledu storniranja računa broj 853/1/1 izdanom 6. listopada 2022. te storniranja računa za predujam broj 12/1/4 od 23. prosinca 2022. (list 71 i 73 spisa). Storniranje navedenih računa nužan je slijed sporazuma stranaka prema Ugovoru od 29. studenoga 2022. budući da su stranke istim kao dan dospijeća navedene tražbine ugovorile dan predočenja odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Storno navedenih računa učinjen je u skladu s odredbama članka 7. stavak 7. ZR-a, kako to proizlazi iz (storno) računa broj 1051/1/1 od 23. prosinca 2022. (list 71 spisa), koji storno računa je prihvatio i tuženik potvrđujući ga svojim potpisom i pečatom budući da je u svojoj poreznoj evidenciji ispravio pretporez u iznosu od 97.374,80 kn (glavnica sa PDV-om iznosi 486.874,01 kn). Nastavno, tužitelj je tuženiku dostavio predmetni storno računa putem elektroničke pošte od 13. rujna 2023. (list 72. spisa) te ujedno novi račun broj 804/1/1 od 13. rujna 2023. na temelju kojeg je izdano rješenje o ovrsi.

24. Uvidom u rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revd- 1526/2023-4 od 6. lipnja 2023. (list 88-91 spisa) te elektroničku poštu tužitelja od 11. rujna 2023. (list 92 spisa) utvrđeno je da je tuženik 11. rujna 2023. obaviješten o odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revd-1526/2023-4 od 6. lipnja 2023. kojom je prijedlog stranaka za dopuštenje revizije odbačen.

25. Sud je pozitivno vrijednosno cijenio iskaz zastupnika tužitelja DČ budući je isti kazivao spontano, uvjerljivo i sukladno dokumentaciji u spisu. Iskaz zastupnika DČ potvrđuje gore iznijete zaključke suda o bitnim činjenicama a koje zaključke je sud izvodio na temelju isprava u spisu.

26. Sud je također pozitivno vrijednosno cijenio iskaz svjedoka AČ budući je isti kazivao uvjerljivo, emotivno angažirano, spontano i sukladno dokumentaciji u spisu. Iskaz svjedoka AČ također potvrđuje zaključke suda o bitnim činjenicama koje zaključke je sud izvodio na temelju isprava u spisu te obrazlagao u toč. 20. do 24.

27. Zaključku suda o obvezi tuženika na plaćanje tužitelju utuženog duga potvrđuje i nalaz s mišljenjem odnosno zaključkom vještaka Marina Rameše. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka budući da je vještak nalaz i mišljenje jasno i stručno obrazložio dok je zaključak vještaka temeljen i sukladan dokumentaciji u spisu. Konačno, ni stranke postupka nisu istaknule primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka. Dakle, iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelj za usluge zastupanja izdao tuženiku fakturu 853/1/1 na iznos 389.499,21 kn + PDV , sveukupno 486.874,01 kn, da je tužitelj navedenu fakturu ispravno prikazao u svojim poslovnim knjigama za 2022., da je po primitku predujma tužitelj proknjižio uplatu te izdao račun za predujam i stornirao fakturu 853/1/1 u skladu sa Ugovorom o uređenju međusobnih odnosa od 29. studenog 2022., da je račun za predujam 12/1/14 izdan i evidentiran ispravno te sukladno pravilima struke, storniranja predujma, vještak je napomenuo da je prema novim propisima uputno pri izdavanju fakture raditi obračun, međutim postupak kojeg je proveo tužitelj dovodi do istog učinka te da se stoga ne može reći da je knjigovodstveno neispravan. Vještak zaključuje da je prema spomenutom Ugovoru kao pokazatelj izvršenja usluge uveden uvjet pravomoćnog okončanja postupka Pž-1434/2021 u korist klijenta, tj. ovdje tuženika, pa ako je predmet Pž- 1434/2021 pravomoćno okončan u korist ovdje tuženika, tada vještak smatra da je tužitelj u ovom predmetu ispravno izdao fakturu 804/1/1 i proveo odgovarajuća knjiženja u svojim poslovnim knjigama. Konačno, vještak zaključuje da s obzirom na primljenu uplatu preostaje dug od 32.765,81 eura, te da je tužitelj navedene transakcije ispravno evidentirao na opisani način u poslovnim knjigama.

28. Sud nije pozitivno vrijednosno cijenio iskaz prokuriste tuženika EČ u dijelu u kojem navodi da je Ugovor o uređenju međusobnih odnosa od 29. studenoga 2022. potpisao bez da ga je pročitao, da ga je tužitelj prevario, da je tužitelj već naplatio parnične troškove iz predmeta Trgovačkog suda u Rijeci posl. br. P-539/2018, da je tužitelj tuženiku počinio štetu zbog propusta u pravnom savjetovanju i zastupanju, da je tužitelj neosnovano od tuženika naplatio radnje zastupanja u drugim predmetima. Naime, tuženik za istaknute navode nije ponudio nikakva dokazna sredstva. Upravo suprotno, tuženik se sam u prigovoru protiv rješenja o ovrsi poziva na Ugovor o uređenju međusobnih odnosa od 29. studenoga 2022. te ga dostavlja u spis (prije nego li je to tužitelj učinio). Preostali dio iskaza nije bio od utjecaja na odluku o prijedlogu za osiguranja.

29. Sud ne prihvaća kao osnovane tuženikove prigovore osnovanosti (i visine) utužene tražbine, kako je ranije obrazlagano. Prigovor prekluzije prava na dostavljanje dokaza istaknut po tuženiku na ročištu održanom 26. studenoga 2024. sud nije prihvatio budući da je tužitelj sve isprave u spis dostavio sukladno odredbi članka 299. stavka 1. ZPP-a, dakle prije zaključenja prethodnog postupka, dok je isprave u pogledu dostave rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revd- 1526/2023-4 od 6. lipnja 2023. (list 88-92 spisa) dostavio u skladu s raspravnim rješenjem suda od 26. studenoga 2024. Glede potonje isprave valja napomenuti kako je tuženik tek na tom ročištu gradirao osporavanje tužbenog zahtjeva uključujući i trenutak dostave rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revd- 1526/2023-4 od 6. lipnja 2023. tuženiku. Naime, iz obrazloženja istaknutog u prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi proizlazi kako je tuženiku sporna jedino zakonitost račun broj 804/1/1 od 13. rujna 2023. budući da je za istu uslugu tuženik već bio izdao račun broj 853/1/1 od 6. listopada 2022. (kojeg je uz suglasnost tuženika stornirao). Stoga je tužitelj opravdano tek na tom ročištu predložio pribavu dokumentacije na okolnost obavještavanja tuženika o odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske (kao pretpostavci dospijeća nesporne tražbine utvrđene u Ugovoru o uređenju međusobnih odnosa od 29. studenoga 2022.).

30. Slijedom navedenih isprava čija vjerodostojnost nije dovedena u pitanje prigovorima tuženika (koji za svoje navode nije ponudio nikakve materijalne dokaze), sud je zaključio kako je, protivno navodima tuženika istaknutima u prigovoru protiv rješenja o ovrsi, tužitelj zakonito i u suglasnosti sa tuženikom stornirao račun broj 853/1/1 od 6. listopada 2022. te za usluge pružene tuženiku temeljem sporazuma od 3. svibnja 2018. i nastavno Ugovora o uređenju međusobnih odnosa od 29. studenoga 2022. (kojim je nespornim utvrđena tražbina tužitelja prema tuženiku u ukupnom iznosu od 486.874,01 kn s PDV-om) osnovano ispostavio račun broj 804/1/1 od 13. rujna 2023. na iznos od 64.619,29 eura s dospijećem 21. rujna 2023. (budući da je 11. rujna 2023. tuženika obavijestio o odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske).

31. Sud je pregledao sve isprave u spisu, međutim pojedine isprave koje nisu od utjecaja na odluku u ovoj stvari sud nije obrazlagao.

32. Ugovor se mora poštovati. Stoga je sud, slijedom obrazloženih okolnosti a primjenom odredbe članka 1. i 2. Ugovor o uređenju međusobnih odnosa od 29. studenoga 2022. u svezi članka 9. ZOO-a ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti. Sukladno odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima u vezi sa člankom 183. stavkom 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zatezne kamate. Dužnik dolazi u zakašnjenje sljedećeg dana od dana kada je trebao ispuniti obvezu, pa je tijek zateznih kamata određen po tom pravilu, a prema dospijeću naznačenom u ovršnom prijedlogu tužitelja. Naime, tužitelj je isplatu zateznih kamata na utuženu glavnicu zatražio od 22. rujna 2023. pa do isplate, iako, po stajalištu suda tražbina tužitelja dospjela je ranije (u skladu s odredbama Ugovor o uređenju međusobnih odnosa od 29. studenoga 2022.) obzirom da je Vrhovni sud Republike Hrvatske donio odluku (u korist ovdje tuženika) 6. lipnja 2023. te je tužitelj kao punomoćnik navedenu odluku dostavio tuženiku 11. rujna 2023 (stranica 88-92 spisa). Visina stope zateznih kamata određena je sukladno članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023). Dakle, tužitelj je osnovano i zakonito zatražio zakonske zatezne kamate na utuženu tražbinu u dosuđenom periodu, pa je tužbeni zahtjev tužitelja usvojen u cijelosti. Na temelju svega iznijetog, primjenom odredbe članka 451. stavak 3. ZPP-a te korištenjem fiksnog tečaj konverzije koji iznosi 7,53450 kuna za 1 euro, održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi kako je odlučeno u izreci presude.

33. Prilikom donošenja odluke o troškovima postupka sud je dosudio jedinstveni trošak ovršnog i parničnog postupka primjenjujući zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 2. lipnja 2017. o troškovima postupka koji nastaju nakon donošenja odluke o prigovoru ovršenika iz članka 58. stavka 2. Ovršnog zakona (zaključak Su-IV-204/17 od 2. lipnja 2017.), u kojem stoji da se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.

34. Vrijednost predmeta spora iznosi 32.765,82 eura. Budući da je u ovom sporu uspio u cijelosti sukladno odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a, tužitelju je priznat trošak ovršnog postupka u iznosu od 352,08 eura koji se odnosi na javnobilježničku nagradu prema članku 5. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine br. 9/2021, 18/2022, 154/2022) te trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 625,00 eura (s PDV-om) prema Tbr. 7. i 11. i 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23; dalje: Tarifa). Dakle, tužitelju su priznati troškovi ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 977,08 eura.

35. Glede troškova parničnog postupka tužitelju su priznati zatraženi putni troškovi svjedoka AČ u iznosu od 55,00 eura, troškovi provedbe prethodne mjere u iznosu od 265,45 eura, te troškovi vještačenja po vještaku Marinu Rameši u iznosu od 484,50 eura. Dakle, ukupno tužitelju je priznat iznos od 804,95 eura na ime troškova nastalih tijekom parnice.

36. Tužitelj je zatražio i naknadu troškova sudskih pristojbi na prijedlog za određivanje prethodne mjere u iznosu od 200,32 eura, za rješenje o prethodnoj mjeri u iznosu od 93,53 eura te za pristojbu na tužbu u iznosu od 374,11 eura i presudu u iznosu od 374,11 eura. Sukladno Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 37/23), s obzirom na vrijednost predmeta spora u ovom postupku, pristojba za prijedlog za određivanje prethodne mjere iznosi 187,05 eura te isto toliko za rješenje o određivanju prethodne mjere, dok pristojba za presudu iznosi 374,11 eura. Odredbom članka 7. stavka. 1. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/18, 51/23) propisano je da se za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba se plaća u trenutku njihova podnošenja u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom. Nadalje, odredbom članka 7. stavka. 2. Zakona o sudskim pristojbama propisano je da se na odluke koje sud dostavlja u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda, pristojba plaća u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom ako je uplaćena u roku od tri dana od dana elektroničke dostave odluke. S obzirom da je tužitelju dana mogućnost da plati polovicu sudske pristojbe za prijedlog i rješenje o određivanu prethodne mjere odnosno za presudu, to je njegov zahtjev za naknadom sudske pristojbe za prijedlog i rješenje o određivanu prethodne mjere odnosno za presudu osnovan u tom dijelu (takav stav izražen je i u odluci VTS RH Pž-5308/2019), jer tuženik nije dužan snositi povećani trošak pristojbe kojeg bi tužitelj sam prouzrokovao nepravovremenim plaćanjem sudske pristojbe. Prema tome tužiteljev zahtjev za naknadom sudskih pristojbi je osnovan u iznosu od 93,53 eura za prijedlog za određivanje prethodne mjere, zatim u iznosu od 93,53 eura za rješenje o prethodnoj mjeri, te za 187,06 eura za presudu, dakle ukupno iznos od 374,11 eura. Tužitelj nema pravo na plaćanje sudske pristojbe za tužbu budući takav trošak tužitelju nije ni nastao obzirom da je (ovršni) postupak pokrenut pred javnim bilježnikom.

37. Slijedom iznijetog, tuženiku je naloženo da tužitelju na ime troškova ovog postupka isplati iznos od 2.156,14 eura sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena (čl. 29. st. 2. ZOO-a, „ostali odnosi“), o čemu je odlučeno u toč. II. izreke rješenja.

38. Zahtjev tužitelja u preostalom dijelu zatraženih troškova u iznosu od 683,46 eura (koji se odnose na: troškove sudskih pristojbi za tužbu u iznosu od 374,11 eura, razliku troškova sudskih pristojbi za presudu u iznosu od 187,06 eura, razliku troškova sudskih pristojbi za prijedlog za određivanje prethodne mjere u iznosu od 106,79 eura te na razliku troškova vještačenja u iznosu od 15,50 eura) je neosnovan pa je odlučeno kao u toč. III. izreke presude.

U Pazinu 15. rujna 2025.

Sutkinja

Andrea Jelenić Pitoski

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od petnaest dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

DNA:

- Tužitelju po pun.,

- Tuženiku po pun.