Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Poslovni broj: Gž-204/2025-3

Vukovar, Županijska 33

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Krešimira Biljana, predsjednika vijeća, Marijane Žulj Jakovljević, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Ivice Raguža, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnici Antoniji Bošnjak Duk, odvjetnici iz Popovače, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., OIB: 02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50, zastupana po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri d.o.o., odvjetnicima iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti ugovora i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P- 469/2019-28 od 26. listopada 2020., na sjednici vijeća održanoj dana 15. rujna 2025.

r i j e š i o j e

I. Uvažava se kao osnovana žalba tuženika Privredne banke Zagreb d.d. te se ukida presuda Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P-469/2019-28 od 26. listopada 2020. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II. Nova glavna rasprava održat će se pred drugim sucem pojedincem.

III. Odluka o troškovima parničnog postupka tuženika povodom pravnog lijeka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P- 469/2019-28 od 26. listopada 2020. presuđeno je:

" 1. Utvrđuje se da je ništetna odredba o promjenljivoj kamatnoj stopi Ugovora o kreditu broj 9010620440 zaključenog 5. srpnja 2005. između tužitelja EM iz [adresa] kao korisnika kredita i tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50 kao kreditora, sadržana u članku 4. Ugovora kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je ''promjenljiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana''.

2. Utvrđuje se da su ništetne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF Ugovora o kreditu broj 9010620440 zaključenog 5. srpnja 2005. između tužitelja EM iz [adresa] kao korisnika kredita i tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50 kao kreditora, sadržane u članku 7. Ugovora, a u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita u ''kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važećem na dan plaćanja''.

3. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., Radnička cesta 50 da tužitelju EM iz [adresa] isplati iznos od 13.037,51 kn (trinaest tisuća trideset i sedam kuna i pedeset i jedna lipa), sa zakonskom zateznom kamatom i to: na iznos od 140,77 kn od 31.8.2007.,na iznos od 140,36 kn od 30.9.2007.,na iznos od 139,96 kn od 31.10.2007.,na iznos od 139,53 kn od 30.11.2007.,na iznos od 139,12 kn od 31.12.2007., do 31.12.2007. po članku 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, a od 1.1.2008. do 31.7.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te na iznos od 131,44 kn od 31.1.2008., na iznos od 239,40 kn od 29.2.2008., na iznos od 238,70 kn od 31.3.2008., na iznos od 238,00 kn od 30.4.2008., na iznos od 237,28 kn od 31.5.2008., na iznos od 236,56 kn od 30.6.2008., na iznos od 235,86 kn od 31.7.2008., na iznos od 235,13 kn od 31.8.2008., na iznos od 234,36 kn od 30.9.2008.,na iznos od 233,61 kn od 31.10.2008.,na iznos od 232,87 kn od 30.11.2008.,na iznos od 232,09 kn od 31.12.2008.,na iznos od 238,18 kn od 31.1.2009.,na iznos od 237,39 kn od 28.2.2009.,na iznos od 236,56 kn od 31.3.2009.,na iznos od 235,74 kn od 30.4.2009.,na iznos od 234,90 kn od 31.5.2009.,na iznos od 234,06 kn od 30.6.2009.,na iznos od 233,20 kn od 31.7.2009.,na iznos od 232,34 kn od 31.8.2009.,na iznos od 231,46 kn od 30.9.2009.,na iznos od 230,59 kn od 31.10.2009.,na iznos od 229,68 kn od 30.11.2009.,na iznos od 228,79 kn od 31.12.2009.,na iznos od 227,87 kn od 31.1.2010.,na iznos od 226,96 kn od 28.2.2010.,na iznos od 226,02 kn od 31.3.2010.,na iznos od 225,09 kn od 30.4.2010.,na iznos od 224,13 kn od 31.5.2010.,na iznos od 225,72 kn od 30.6.2010.,na iznos od 222,21 kn od 31.7.2010.,na iznos od 221,24 kn od 31.8.2010.,na iznos od 220,25 kn od 30.9.2010.,na iznos od 219,22 kn od 31.10.2010.,na iznos od 175,60 kn od 30.11.2010.,na iznos od 174,79 kn od 31.12.2010.,na iznos od 173,90 kn od 31.1.2011.,na iznos od 173,07 kn od 28.2.2011.,na iznos od 172,16 kn od 31.3.2011.,na iznos od 171,27 kn od 30.4.2011.,na iznos od 141,16 kn od 31.5.2011., na iznos od 140,39 kn od 30.6.2011., na iznos od 139,59 kn od 31.7.2011.,na iznos od 110,18 kn od 31.8.2011.,na iznos od 109,55 kn od 30.9.2011.,na iznos od 108,89 kn od 31.10.2011.,na iznos od 108,25 kn od 30.11.2011.,na iznos od 107,62 kn od 31.12.2011.,na iznos od 106,96 kn od 31.1.2012.,na iznos od 106,27 kn od 29.2.2012.,na iznos od 105,64 kn od 31.3.2012.,na iznos od 104,93 kn od 30.4.2012.,na iznos od 104,29 kn od 31.5.2012.,na iznos od 103,56 kn od 30.6.2012.,na iznos od 102,90 kn od 10.8.2012.,na iznos od 102,21 kn od 10.9.2012.,na iznos od 101,49 kn od 10.10.2012.,na iznos od 100,79 kn od 9.11.2012.,na iznos od 100,05 kn od 10.12.2012.,na iznos od 99,33 kn od 1.1.2013.,na iznos od 98,63 kn od 31.1.2013.,na iznos od 97,89 kn od 28.2.2013.,na iznos od 97,13 kn od 31.3.2013.,na iznos od 96,38 kn od 30.4.2013.,na iznos od 95,65 kn od 31.5.2013.,na iznos od 94,89 kn od 30.6.2013.,na iznos od 94,09 kn od 31.7.2013.,na iznos od 93,32 kn od 31.8.2013.,na iznos od 92,56 kn od 30.9.2013.,na iznos od 91,77 kn od 31.10.2013.,na iznos od 91,00 kn od 30.11.2013.,na iznos od 90,20 kn od 31.12.2013.,na iznos od 9,29 kn od 10.2.2014.,na iznos od 9,18 kn od 28.2.2014.,na iznos od 9,08 kn od 10.2.2014.,na iznos od 8,98 kn od 30.4.2014.,na iznos od 8,85 kn od 2.6.2014.,na iznos od 8,78 kn od 10.7.2014.,na iznos od 8,66 kn od 11.8.2014.,na iznos od 8,55 kn od 10.9.2014.,na iznos od 8,41 kn od 10.10.2014.,na iznos od 8,32 kn od 20.11.2014.,na iznos od 8,19 kn od 2.12.2014.,na iznos od 8,12 kn od 9.1.2015.,na iznos od 8,01 kn od 10.2.2015.,na iznos od 8,01 kn od 10.3.2015.,na iznos od 8,01 kn od 10.4.2015.,na iznos od 8,01 kn od 30.4.2015.,na iznos od 8,01 kn od 31.5.2015.,na iznos od 8,01 kn od 30.6.2015.,na iznos od 8,01 kn od 31.7.2015.,na iznos od 8,01 kn od 31.8.2015., na iznos od 8,01 kn od 9.10.2015.,na iznos od 8,01 kn od 10.11.2015.,na iznos od 8,01 kn od 2.12.2015. do isplate, sve u roku od 15 dana.,

4. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. Radnička cesta 50, Zagreb, da tužitelju EM iz [adresa] isplati iznos od 30.075,50 kn (trideset tisuća sedamdeset i pet kuna i pedeset lipa), sa zakonskom zateznom kamatom i to: na iznos od 29,12 kn od 31.8.2005.,na iznos od 24,76 kn od 30.9.2005.,na iznos od 24,28 kn od 31.10.2005.,na iznos od 26,83 kn od 30.11.2005.,na iznos od 15,20 kn od 31.12.2005.,na iznos od 10,09 kn od 31.1.2006.,na iznos od 74,28 kn od 31.10.2008.,na iznos od 81,02 kn od 31.12.2008.,na iznos od 97,59 kn od 31.1.2009.,na iznos od 104,77 kn od 28.2.2009.,na iznos od 82,21 kn od 31.3.2009.,na iznos od 85,79 kn od 30.4.2009.,na iznos od 56,41 kn od 31.5.2009.,na iznos od 31,33 kn od 30.6.2009.,na iznos od 44,05 kn od 31.7.2009.,na iznos od 51,39 kn od 31.8.2009.,na iznos od 49,78 kn od 30.9.2009.,na iznos od 35,99 kn od 31.10.2009.,na iznos od 61,79 kn od 30.11.2009.,na iznos od 80,61 kn od 31.12.2009.,na iznos od 110,88 kn od 31.1.2010.,na iznos od 103,00 kn od 28.2.2010.,na iznos od 142,08 kn od 31.3.2010.,na iznos od 133,53 kn od 30.4.2010.,na iznos od 151,37 kn od 31.5.2010.,na iznos od 269,70 kn od 30.6.2010.,na iznos od 285,99 kn od 31.7.2010.,na iznos od 312,63 kn od 31.8.2010.,na iznos od 290,70 kn od 30.9.2010.,na iznos od 244,26 kn od 31.10.2010.,na iznos od 328,95 kn od 30.11.2010.,na iznos od 439,06 kn od 31.12.2010.,na iznos od 363,17 kn od 31.1.2011.,na iznos od 390,71 kn od 28.2.2011.,na iznos od 353,70 kn od 31.3.2011.,na iznos od 359,27 kn od 30.4.2011.,na iznos od 501,09 kn od 31.5.2011.,na iznos od 174,37 kn od 30.6.2011.,na iznos od 322,81 kn od 11.7.2011.,na iznos od 301,82 kn od 31.7.2011.,na iznos od 554,32 kn od 10.8.2011.,na iznos od 286,17 kn od 31.8.2011., na iznos od 254,83 kn od 9.9.2011.,na iznos od 501,92 kn od 30.9.2011.,na iznos od 494,93 kn od 31.10.2011.,na iznos od 489,02 kn od 30.11.2011.,na iznos od 518,24 kn od 31.12.2011.,na iznos od 512,61 kn od 31.1.2012.,na iznos od 35,97 kn od 10.2.2012.,na iznos od 405,84 kn od 29.2.2012.,na iznos od 143,38 kn od 9.3.2012.,na iznos od 342,71 kn od 31.3.2012.,na iznos od 187,44 kn od 6.4.2012.,na iznos od 528,13 kn od 30.4.2012.,na iznos od 13,01 kn od 10.5.2012.,na iznos od 542,98 kn od 31.5.2012.,na iznos od 7,61 kn od 11.6.2012.,na iznos od 83,34 kn od 30.6.2012.,na iznos od 451,72 kn od 10.7.2012.,na iznos od 93,99 kn od 31.7.2012.,na iznos od 528,71 kn od 10.8.2012.,na iznos od 492,45 kn od 10.9.2012.,na iznos od 17,50 kn od 30.9.2012.,na iznos od 495,70 kn od 10.10.2012.,na iznos od 16,56 kn od 31.10.2012.,na iznos od 522,60 kn od 9.11.2012.,na iznos od 7,97 kn od 30.11.2012.,na iznos od 525,70 kn od 10.12.2012.,na iznos od 26,28 kn od 31.12.2012.,na iznos od 376,12 kn od 1.1.2013.,na iznos od 140,50 kn od 10.1.2013.,na iznos od 420,12 kn od 31.1.2013.,na iznos od 73,79 kn od 8.2.2013.,na iznos od 533,94 kn od 28.2.2013.,na iznos od 536,18 kn od 31.3.2013.,na iznos od 518,25 kn od 30.4.2013.,na iznos od 471,05 kn od 31.5.2013.,na iznos od 415,42 kn od 30.6.2013.,na iznos od 128,05 kn od 10.7.2013.,na iznos od 479,98 kn od 31.7.2013.,na iznos od 499,06 kn od 31.8.2013.,na iznos od 528,24 kn od 30.9.2013.,na iznos od 513,20 kn od 31.10.2013.,na iznos od 521,85 kn od 30.11.2013.,na iznos od 531,72 kn od 31.12.2013.,na iznos od 349,38 kn od 31.1.2014.,na iznos od 152,45 kn od 10.2.2014.,na iznos od 490,56 kn od 28.2.2014.,na iznos od 24,62 kn od 10.3.2014.,na iznos od 245,84 kn od 31.3.2014.,na iznos od 261,27 kn od 10.4.2014.,na iznos od 45,27 kn od 30.4.2014., na iznos od 453,81 kn od 5.5.2014.,na iznos od 243,27 kn od 31.5.2014.,na iznos od 248,66 kn od 2.6.2014.,na iznos od 586,17 kn od 10.7.2014.,na iznos od 517,40 kn od 11.8.2014.,na iznos od 522,67 kn od 10.9.2014.,na iznos od 520,51 kn od 10.10.2014.,na iznos od 545,10 kn od 20.11.2014.,na iznos od 544,98 kn od 2.12.2014.,na iznos od 544,71 kn od 9.1.2015.,na iznos od 121,17 kn od 10.2.2015.,na iznos od 103,45 kn od 10.3.2015.,na iznos od 119,16 kn od 10.4.2015., na iznos od 113,65 kn od 30.4.2015.,na iznos od 120,70 kn od 31.5.2015.,na iznos od 237,81 kn od 30.6.2015.,na iznos od 114,37 kn od 31.7.2015.,na iznos od 109,76 kn od 31.8.2015.,na iznos od 106,77 kn od 9.10.2015.,na iznos od 109,68 kn od10.11.2015.,na iznos od 106,72 kn od 2.12.2015. sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku 15 dana.

5. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 11.187,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, računajući ovu od 26.10.2020. do isplate, u roku 15 dana."

2. Pravovremeno podnesenom žalbom tuženik pobija presudu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, postupak koji je prethodio i žalbene navode tuženika, ovaj sud je utvrdio kako prvostupanjski sud prilikom donošenja presude nije počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05,2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 u daljnjem tekstu ZPP) na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a. Nasuprot tome, u žalbi se žalitelj osnovano poziva da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP zbog čega se pobijana presuda ne može ispitati.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa 13.037,51 kn i iznosa od 30.075,50 kn na ime više plaćenog iznosa s osnove ništetne odredbe o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli CHF u slučaju kada je sklopljen Dodatak ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita s CHF valutnom klauzulom u kredit s EUR valutnom klauzulom.

7. U provedenom prvostupanjskom postupku je utvrđeno:

- da je tužitelj kao korisnik kredita zaključio Ugovor o kreditu kod tuženika dana 05. srpnja 2005. za iznos od 42.000,00 CHF s rokom otplate od 180 mjeseci,

- da je predmetnim ugovorom o kreditu ugovorena promjenjiva kamatna stopa u čl. 4. Ugovora, odnosno da je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana, a koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,70%,

- da je namjena kredita bila kupnja stambenog objekta,

- da je čl. 7. Ugovora o kreditu bilo ugovoreno da korisnik kredita otplaćuje kredit u jednakim mjesečnim anuitetima plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće za dan plaćanja prema otplatnoj tablici,

- da su stranke 14.12.2015. sklopile Dodatak ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita s CHF valutnom klauzulom u kredit s EUR valutnom klauzulom, a sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/2025),

- da je Visoki Trgovački sud Republike Hrvatske donio presudu broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine te presudu Visokog trgovačkog suda broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. kojima je utvrđeno da su sve tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je u Ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditu ugovorena promjenjiva kamatna stopa te valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih Ugovora o kreditu,

- da su odredbe Ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u švicarskim francima (CHF) ništetne,

- da iz nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka Lidije Jurković proizlazi kako je tužitelj za vrijeme otplate kredita, na temelju ništetne promjenjive kamatne stope platio više ukupno 13.037,51 kn, na na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, platio više ukupno 30.075,50 kn,

- da se tužitelj pozvao na utvrđenja iz parnice, povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa, u odnosu na utvrđenja o ugovorenim promjenjivim kamatnim stopama i valutnoj klauzuli u kojoj je donesena presuda Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2024. i presuda broj Pž-6632/2017 dana 14. lipnja 2018.,

- da prigovor zastare nije osnovan jer je tužba podnijeta 12. lipnja 2019. odnosno unutar pet godina računajući od 13. lipnja 2014.(pravomoćnost sudske odluke donesene u povodu kolektivne tužbe ).

8. Prvostupanjski sud je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 13.037,51 kn na ime razlike zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, kao i radi isplate iznosa od 30.075,50 kn na ime razlike zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli. Prvostupanjski sud je u obrazloženju presude naveo kako iz nalaza i mišljenja knjigovodstveno – financijskog vještaka Lidije Jurković proizlazi da razlika između početno ugovorene kamatne stope i te povećane kamate po značajno povećanom tečaju na dan plaćanja u odnosu na početni tečaj tužitelj iznosi 13.037,51 kn. U razdoblju otplate kredita od 31.8.2005.- 30.11.2015. kada je kredit konvertiran tužitelj je na ime otplate anuiteta platio tuženiku 215.216,50 kn, a po početno ugovorenim uvjetima i po početnom tečaju iznos zaduženja iznosio bi 174.464,83 kn, odnosno ukupna razlika tj. više plaćeno u odnosu na ugovoreno je 40.751,67 kn. Kako se pretplata računa po svakom pojedinom anuitetu ukupan zbir pretplata iznosi 41.469,06 kn. Nadalje, prvostupanjski sud je u obrazloženju presude naveo kako je od utjecaja na predmetni postupak činjenica da je udruga Potrošač pokrenula pred Trgovačkim sudom u Zagrebu parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka, između kojih i ovdje tuženika, a radi zaštite potrošača glede nepoštenih ugovornih odredbi samih ugovora i nepoštene prakse banaka, u odnosu na valutnu klauzulu i ugovaranje odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi. Također, u obrazloženju presude se navodi kako je položaj tužitelja prilikom sklapanja Ugovora o kreditu bio slabiji jer je on pristupio sklapanjem pravnog posla bez potrebnog znanja o samom financijsko bankarskom aspektu ugovornih odredbi u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu. Iz navedenih razloga, prvostupanjski sud je utvrdio kako se u konkretnom slučaju ima primijeniti institut stjecanja bez osnove iz čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, u daljnjem tekstu ZOO).

9. Ovakve zaključke i utvrđenja prvostupanjskog suda za sada nije moguće prihvatiti.

10. Pravilno ukazuje žalitelj kako je prvostupanjska presuda donesena uz bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer u presudi izostaju razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno izreka presude je nerazumljiva.

11. Osnovano žalitelj ukazuje kako prvostupanjski sud zanemaruje konkretan odnos jer ne utvrđuje konkretni ugovorni odnos već se oslanja na apstraktnu pravnu zaštitu pozivajući se na utvrđenja iz kolektivnog spora. Prvostupanjski sud nije raspravio je li, u konkretnom slučaju, tužitelj pregovarao o spornim odredbama, odnosno nije raspravio i ostale pretpostavke koje moraju biti ispunjene da bi odredba bila utvrđena nepoštenom, a posljedično tome i ništetnom. U pobijanoj odluci je navedeno kako je položaj tužitelja bio slabiji u ugovornom odnosu, iako nije jasno na temelju čega je izveo navedeni zaključak jer nije izveo dokaze na te okolnosti. Prema tome, pobijana odluka ne sadrži razloge o konkretnom ugovornom odnosu pa je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t.11. ZPP.

12. Navedeno je iz razloga što su uvjeti nepoštenja ugovornih odredbi regulirani čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03), kojim je propisano kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, s tim da se smatra da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, dok je čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača propisano kako je nepoštena ugovorna odredba ništava.

13. Također su odredbom čl. 3. st. 1. Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 05. travnja 1993. godine (u daljnjem tekstu Direktiva), a koja Direktiva je implementirana u zakonodavstvo Republike Hrvatske, regulirani nepošteni uvjeti u potrošačkim ugovorima te se smatra nepoštenom ona jednostrana određena klauzula koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzroči značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

14. Prema tome, opća klauzula nepoštenosti obuhvaća tri glavna kriterija i to da ugovorna odredba mora biti takva da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, mora postojati značajna neravnoteža u stranačkim pravima i obvezama i mora se protiviti načelu savjesnosti i poštenja.

15. U konkretnom slučaju, prvostupanjski sud je bio dužan utvrđivati pretpostavke nepoštenosti spornih ugovornih odredbi, a nije ovlašten utvrditi njihovu nepoštenost i posljedično tome ništetnost isključivo na temelju utvrđenja iz presuda donesenih u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača.

16. Nadalje, visinu tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je utvrdio iz pisanog nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka Lidije Jurković koja je utvrdila kako je tužitelj za vrijeme otplate kredita, na temelju ništetne promjenjive kamatne stope platio više ukupno 13.037,51 kn, a na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, platio više ukupno 30.075,50 kn. Međutim, prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane odluke naveo kako se pretplata računa po svakom pojedinom anuitetu pa je ukupan zbir pretplate u iznosu od 41.469,06 kn. Dakle, počinjena je bitna povreda iz čl. 354.st. 2. t. 11. ZPP jer je izreka presude proturječna razlozima presude pa se ne može ispitati.

17. Iako je, provedenim vještačenjem prvostupanjski sud utvrdio razliku pretplate zbog ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, a dopunskim vještačenjem pretplatu koja je tužitelju priznata konverzijom, navedenu dopunu prvostupanjski sud niti ne spominje u pobijanoj odluci, odnosno ne analizira iz kojeg razloga prihvaća nalaz i mišljenje vještaka, a ne dopunu nalaza i mišljenja vještaka. Kako je sud temeljem čl. 375. st.4. ZPP dužan određeno naznačiti i shvaćanje o primjeni materijalnog prava, prvostupanjskom sudu se ukazuje kako korisnici kredita ne mogu kumulirati pretplatu koja im je priznata konverzijom i onu koja im proizlazi iz nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu do dana konverzije, nego imaju pravo na razliku ukoliko ona postoji. Kako dakle, pobijana odluka prvostupanjskog suda ne sadrži razloge o značaju pretplate u iznosu od 13.019,95 kn koji iznos je tužitelju priznat konverzijom, odnosno o dopuni nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prvostupanjski sud je i u ovom dijelu počinio bitnu povredu odredbi čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.

18. Kako je ovaj drugostupanjski sud dužan naznačiti svoje shvaćanje o primjeni materijalnog prava treba ukazati tuženiku kako je neosnovan žalbeni navod da tužitelj nema pravo na daljnja potraživanja pretplate ili razlike glavnice, osim u okolnostima računskih netočno provedene konverzije ili u okolnostima eventualne nevaljanosti ugovora. Naime, sama činjenica što su stranke zaključile 14.12.2015. Dodatak ugovoru o kreditu na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju temeljem kojeg je izvršena konverzija kredita iz valute CHF u kredit uz valutnu klauzulu u EUR, a kojim Dodatkom ugovora o kreditu su odredbe iz ugovora o kreditu od 04. srpnja 2005. ( i dodatka od 11. prosinca 2014.) izmijenjene u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita te je postignut sporazum o raspolaganju pretplatom, ne znači da je korisnik kredita izgubio pravo na isplatu zbog ništetnosti pojedinih odredbi ugovora o kreditu. Ovo stoga jer ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja glavnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kada uzrok ništetnosti naknadno nestane (članak 326. stavak 1. ZOO), osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje članak 326. stavak 2. ZOO, a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni (da je zabrana manjeg značaja i da je ugovor u cijelosti ispunjen). Prema tome, tužitelj ima pravo zahtijevati isplatu s osnove ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga ostvario eventualna prava za koja smatra da mu pripadaju. Dakle, činjenica sklapanja Dodatka ugovoru o kreditu ne isključuje mogućnost utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi ugovora o kreditu.

19. Zbog svega navedenog valjalo je usvojiti žalbu tuženika i temeljem odredbe članka 369. st. 1. ZPP-a ukinuti pobijanu prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

20. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti bitne povrede na koje je ukazano ovim rješenjem, odnosno utvrditi je li se u konkretnom slučaju o spornim odredbama ugovora pregovaralo, kao i jesu li ispunjeni svi uvjeti propisani čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača. Također će, analizirati iznos pretplate koji je priznat tužitelju temeljem Dodatka ugovora vodeći brigu kako se ne može kumulirati pretplata koja je priznata konverzijom i ona koja proizlazi iz nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu do dana konverzije. Nakon provođenja postupka, vodeći brigu i o ostalim žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud će donijeti odgovarajuću odluku u pogledu osnovanosti tužbenog zahtjeva te će odlučiti i o troškovima postupka.

21.Temeljem čl. 371. ZPP odlučeno je da se nova glavna rasprava održi pred drugim sucem pojedincem.

22. Novom odlukom o glavnoj stvari prvostupanjski sud će odlučiti i o svim troškovima postupka pa i o troškovima žalbenog postupka (čl. 166. st. 3. ZPP).

23. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci rješenja.

Vukovar, 15. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Krešimir Biljan

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte