Poslovni broj: Us I-1358/25-5
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Ivane Petrović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: JO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika: Ministarstvo financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi poništavanja rješenja, 15. rujna 2025. godine
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-20/24- 01/196, URBROJ: 513-04-25-2 od 25. veljače 2025. godine.
Obrazloženje
Tužitelj tužbom osporava drugostupanjsko rješenje od 25. veljače 2025. godine, kojim je odbijena njegova žalba protiv prvostupanjskog poreznog rješenja od 16. veljače 2024. godine. Tim prvostupanjskim rješenjem je tužitelju utvrđena obveza i naloženo plaćanje poreza na promet nekretnina, na temelju stjecanja stana u [adresa] u svojstvu davatelja uzdržavanja, na temelju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.
Tužitelj u tužbi navodi da nije proveden ispitni postupak. Ukazuje na to da je na stečenom stanu ugovoreno pravo stanovanja u korist primateljice uzdržavanja, što umanjuje tržišnu vrijednost nekretnine. Ističe da je stan u trošnom i derutnom stanju, na tavanu, bez lifta i grijanja. Tužitelj navodi da usporedni stanovi imaju bitno manju površinu te su useljivi.
Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Sud je održao raspravu, kojoj se nisu odazvale uredno pozvane stranke. U dokaznom je postupku pročitana dokumentacija u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela.
Tužbeni zahtjev je neosnovan.
Tužitelj je 20. prosinca 2023. godine kao davatelj uzdržavanja sklopio ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, na temelju kojeg je stekao vlasništvo stana u [adresa], uz ugovaranje prava stanovanja u korist primateljice uzdržavanja. Vrijednost stana u ugovoru nije navedena.
Porezno tijelo je 05. veljače 2024. godine sastavilo zapisnik o procjeni vrijednosti nekretnine. Pritom su uzete tri usporedne nekretnine vrlo sličnih jediničnih cijena te je na koncu za konkretnu procjenu primijenjena prosječna jedinična cijena od 2.202,24 €/m2. Tužitelj na poziv poreznog tijela nije došao na upoznavanje sa zapisnikom, nego je nazvao telefonom pa je na taj način obaviješten o sadržaju zapisnika, a nakon toga nije davao nikakve primjedbe.
Prvostupanjskim poreznim rješenjem od 16. veljače 2024. godine je tužiteljeva obveza poreza na promet nekretnina utvrđena uz primjenu jedinične cijene za stečeni stan od 2.202,24 €/m2.
Osporavanim drugostupanjskim rješenjem od 25. veljače 2025. godine je tužiteljeva žalba odbijena, uz obrazloženje da ugovoreno pravo stanovanja nije od utjecaja na tržišnu vrijednost nekretnine te da tužitelj nije vjerodostojno dokumentirao tvrdnje o nižoj vrijednosti stana.
Na temelju čl. 9. st. 2. Zakona o porezu na promet nekretnina (NN 115/16 i 106/18 - ZPPN) porezno tijelo u pravilu osnovicu poreza na promet nekretnina utvrđuje iz isprave o stjecanju, kao tržišnu vrijednost nekretnine.
Međutim, u konkretnom slučaju iz isprave o stjecanju (ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 20. prosinca 2023. godine) uopće nije vidljiva vrijednost nekretnine. Prema tome, porezno tijelo je na temelju čl. 9. st. 4. i 5. ZPPN-a bilo ovlašteno procjenom utvrditi tržišnu vrijednost nekretnine, na temelju usporednih podataka o kretanju tržišnih vrijednosti sličnih nekretnina s približno istog područja u približno isto vrijeme.
Porezno tijelo je tako i postupilo te je iz zapisnika o procjeni od 05. veljače 2024. godine vidljivo da su uzete u obzir tri usporedne nekretnine vrlo sličnih jediničnih cijena, nakon čega je primijenjena prosječna jedinična cijena od 2.202,24 €/m2.
Neosnovano tužitelj ukazuje na umanjenu tržišnu vrijednost nekretnine zbog ugovorenog prava stanovanja u korist primateljice uzdržavanja. Na temelju čl. 9. st. 1. ZPPN-a tržišna vrijednost nekretnine je ona koja je utvrđena u trenutku stjecanja, odnosno u trenutnu nastanka porezne obveze, a na tu tržišnu vrijednost ne može utjecati ugovoreno pravo stanovanja, do čega je došlo tek prilikom stjecanja nekretnine. Ugovaranje prava stanovanja predstavlja dispoziciju tužitelja kao ugovorne strane, što kao takvo ne može utjecati na objektivan pokazatelj tržišne vrijednosti nekretnine u trenutku nastanka porezne obveze.
U odnosu na tužiteljeve navode o stanju i položaju stana, sud napominje da tužitelj ni na što od toga nije ukazivao u upravnom postupku, niti bilo koju od iznesenih tvrdnji dokazuje u ovom upravnom sporu. Sud posebno napominje da iz dostupne materijalne dokumentacije proizlazi da je prilikom stjecanja istog stana od strane primateljice uzdržavanja 2019. godine (dakle, četiri godine prije tužiteljevog stjecanja) bila utvrđena jedinična cijena od 13.736,21 kn/m2 (= 1.851,84 €/m2), pri čemu dakako treba uzeti u obzir notoran rast cijena nekretnina u razdoblju od 2019. do 2023. godine.
Neosnovano tužitelj navodi da usporedni stanovi imaju bitno manju površinu, jer jedan usporedni stan ima gotovo istu površinu i gotovo istu jediničnu tržišnu vrijednost kakva je primijenjena u ovoj pravnoj stvari.
Također neosnovano tužitelj navodi da su usporedni stanovi useljivi, s obzirom na to da iz ugovorenog prava stanovanja nedvojbeno proizlazi da je i stan koji je tužitelj stekao useljiv i pogodan za stanovanje.
U odnosu na tužiteljev navod o tome da u upravnom postupku nije proveden ispitni postupak, sud napominje da je tužitelj bio upoznat sa sadržajem zapisnika o procjeni vrijednosti nekretnine i da tome do donošenja prvostupanjskog poreznog rješenja ni na koji način nije prigovarao. Osim toga, sud je i u ovom upravnom sporu kao sporu pune jurisdikcije ovlašten razmatrati sva činjenična i pravna pitanja na koja mu stranke ukažu pa je tako i u ovoj presudi sud ogovorio na sve prigovore koje je tužitelj iznio u tužbi.
Zbog svega navedenog sud ocjenjuje da tužitelj nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost osporavanog tuženikovog drugostupanjskog rješenja od 25. veljače 2025. godine, kojim je odbijena tužiteljeva žalba protiv prvostupanjskog rješenja o utvrđivanju i nalaganju plaćanja poreza na promet nekretnina, pa je na temelju čl. 116. st. 1. Zakona o upravnim sporovima tužbeni zahtjev za poništavanje drugostupanjskog rješenja kao neosnovan odbijen.
U Zagrebu, 15. rujna 2025. godine.
Sudac:
Bojan Bugarin
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
DNA
1. ŽO, [adresa]
2. Ministarstvo financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak,
Zagreb, Koturaška 43/IV
