Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: Kzd-1/2025-60

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinje za mladež Vanje Petrović, kao predsjednice vijeća te sudaca porotnika za mladež Irene Matić i Marijana Lisičaka, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Snježane Šagi, u kaznenom predmetu protiv optuženog LŠ, zbog kaznenog djela iz članka 166. stavka 2. u svezi članka 158. stavka 5. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. dalje: KZ/11.) i drugih, povodom optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj KOz-DO-10/2024-1 od 17. prosinca 2024. godine, nakon rasprave održane 2. travnja 2025., 13. svibnja 2025., 26. lipnja 2025., 18. kolovoza 2025. i 15. rujna 2025. u prisutnosti zamjenice Županijske državne odvjetnice u Varaždinu Ksenije Vidović Vincek, optuženog LŠ, branitelja Darka Šabijana, odvjetnika u [adresa], te opunomoćenice žrtve DŠ, odvjetnice u [adresa], **.**.2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Optuženi LŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], sin EŠ i MŠ rođene MŠ, rođen **.**.2003. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, bez zanimanja, pismen, sa završenih šest razreda osnovne škole, neoženjen, otac jednog djeteta u dobi od jedne godine, nezaposlen, s povremenim prihodima od oko 1200-1300 eura, vlasnik kuće u [adresa] u vrijednosti oko 20.000,00 eura, neosuđivan

kriv je

što je

neutvrđenog dana između 25. rujna 2024. i 1. listopada 2024., u poslijepodnevnim satima, u [adresa], u [adresa], u svojoj obiteljskoj kući, u cilju da obavi spolni odnos sa djetetom ČŠ, rođenom **.**.2012., znajući da se radi o spolno nezrelom djetetu dječjeg fizičkog razvoja bez znanja o spolnosti i u kronološkoj dobi od jedanaest godina, koja je zbog poteškoća u razvoju uslijed poremećaja govora i umjerene intelektualne teškoće na razini shvaćanja djeteta u dobi od sedam godina, zbog čega nije mogla shvatiti značenje njegovog postupanja niti mu se oduprijeti, jednu ruku joj stavio na usta, a drugom joj ruke stavio iza leđa te ju bacio na krevet, gdje joj je skinuo hlače i gaće do koljena i usprkos njezinom protivljenju i opiranju, ugurao svoje spolovilo u njezino, izvršivši nad njom spolni odnos, kojom prilikom je došlo do obilnog krvarenja i boli u predjelu spolovila djeteta, nakon čega joj je, u cilju da ju ustraši, rekao da o tome nikome ne veli jer će ubiti nju i njezine roditelje,

dakle, izvršio spolni odnošaj s djetetom mlađim od petnaest godina, a djelo je počinjeno uz primjenu sile i nad posebno ranjivim djetetom i drugome ozbiljno prijetio da će njega i njemu bliske osobe usmrtiti, a djelo je počinjeno prema osobi posebno ranjivoj zbog njezine dobi i duševne smetnje,

čime je počinio kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta - teškim kaznenim djelom spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta - opisano u članku 166. stavku 2. u vezi članka 158. stavka 5. u svezi stavka 1. KZ/11., a kažnjivo po članku 166. stavku 2. KZ/11. i kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano u članku 139. stavku 3. u svezi stavka 2. KZ/11., a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11. sve kažnjivo uz primjenu članka 51. KZ/11.

II. Na temelju članka 52. stavka 1. KZ/11. optuženom LŠ se utvrđuju slijedeće pojedinačne kazne:

- za kazneno djelo iz članka 166. stavka 2. u vezi članka 158. stavka 5. u svezi stavka 1. KZ/11., na temelju članka 166. stavka 2. KZ/11. kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) godina

- za kazneno djelo iz članka 139. stavka 3. u svezi stavka 2. KZ/11., na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11. kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci

III. Na temelju članka 51. stavka 2. KZ/11. optuženi LŠ se za počinjena kaznena djela

O S U Đ U J E

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 5 (PET) GODINA I 4 (ČETIRI) MJESECA.

IV. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženiku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme lišenja slobode od 1. listopada 2024. pa nadalje.

V. Na temelju članka 73. KZ/11. optuženiku se izriče sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja prema djetetu žrtvi ČŠ kojoj se ne smije približiti na razdaljinu ispod 100 metara u trajanju koje je 3 (tri) godine dulje od izrečene kazne zatvora.

VI. Na temelju članka 70. KZ/11. optuženiku se izriče sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana koja će se izvršavati u ustanovi za izvršenje kazne zatvora, a može trajati najdulje 2 (dvije) godine.

VII. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08. optuženik se oslobađa obveze da naknadi u cijelosti troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08. kao i nagradu i nužne izdatke postavljenog branitelja.

Obrazloženje

1. Županijsko državno odvjetništvo u Varaždinu podiglo je u uvodu citiranu optužnicu protiv optuženog LŠ zbog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta - teškim kaznenim djelom spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta - opisano u članku 166. stavku 2. u vezi članka 158. stavka 5. u svezi stavka 1. KZ/11., a kažnjivo po članku 166. stavku 2. KZ/11. i zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano u članku 139. stavku 3. u svezi stavka 2. KZ/11., a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11. sve kažnjivo uz primjenu članka 51. KZ/11.

2. Iako se optuženik prvotno izjasnio da se ne smatra krivim, tijekom iznošenja obrane promijenio je svoj stav o optužbi na način da je izjavio da se smatra krivim za počinjenje predmetnih kaznenih djela i to upravo na način kako ga se to tereti optužnicom.

3. U dokaznom postupku je uz suglasnost stranaka pročitana povijest bolesti Službe za ginekologiju, porodništvo i neonatologiju, Županijske bolnice Čakovec Protokol broj 2024/001144 od 2.10.2024. za dijete žrtvu ČŠ (list 21 do 23 spisa), rješenje Međimurske županije, Upravnog odjela za obrazovanje i kulturu Klasa: UP/I- 602-02/20-01/21, Urbroj: 2109/1-08-20-03 od 9. ožujka 2020. (list 24 do 27 spisa), izvršen je uvid u rodni list za dijete žrtvu ČŠ (list 120 spisa), pročitan je dopis Zavoda za javno zdravstvo međimurske županije za dijete žrtvu Klasa: 501- 04/24-04/2, Urbroj: 2109-70-03-24/2 od 26.10.2024. (list 139 spisa), pročitano je izvješće Centra za odgoj i obrazovanje Čakovec Klasa: 602-01/24-35/01, Ur.broj:

2109-51-01-24-24 od 23.10.2024. za dijete žrtvu (list 147 do 149 spisa) , pročitani su podaci Osnovne škole Kuršanec od 21.10.2024. za dijete žrtvu (list 169 do 179 spisa), zatim socioanamnestički podaci Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Čakovec za dijete žrtvu (list 212 do 215 spisa), pročitana je medicinska dokumentacija za optuženika, ispitane su svjedokinje UŠ, L i HŠ te su uz suglasnost stranaka pročitani zapisnici o njihovom ranijem ispitivanju, pročitan je pisani nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje za psihijatriju Mirne Zagrajski-Brkić, dr.med. od 14. travnja 2025. i njeno pisano očitovanje od 21. svibnja 2025. te je vještakinja ispitana na raspravi. Nadalje, uz suglasnost stranaka pročitani su zapisnici o ispitivanju žrtve kao svjedoka ČŠ i svjedokinje FŠ, oba od 14. studenog 2024. te je izvršena reprodukcija snimki njihovog ispitivanja, pročitana su uvjerenja o prekršajnoj i kaznenoj kažnjavanosti optuženika te je optuženik ispitan na kraju dokaznog postupka.

3.1. Provođenje drugih dokaza stranke nisu predlagale niti je sud smatrao da je potrebno provesti još neke dokaze.

3.2. Nakon provedenog dokaznog postupka sud je nedvojbeno utvrdio da je optuženik počinio inkriminirana kaznena djela na način kako je to navedeno u izreci ove presude.

4. Kao što je već navedeno, iako je tijekom prethodnog postupka i tijekom rasprave osporavao svoju odgovornost, optuženik je prilikom iznošenja obrane na raspravi priznao počinjenje predmetnih kaznenih djela na način kako ga se to tereti optužnicom. Naveo je da mu je žao zbog počinjenog te da se ispričava žrtvi i svojoj izvanbračnoj supruzi. Naveo je i kako psihički nije baš i dobro te u zatvoru pije lijekove protiv epilepsije. Nije želio odgovarati na pitanja državnog odvjetništva i suda.

5. Dakle, optuženik je u konačnici priznao počinjenje kaznenih djela na štetu žrtve djeteta ČŠ, a njegovo priznanje sukladno je na raspravi provedenim dokazima.

5.1. Tako je u odnosu na teško kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta nedvojbeno utvrđeno da je optuženik neutvrđenog dana između 25. rujna 2024. i 1. listopada 2024., u poslijepodnevnim satima, u svojoj obiteljskoj kući, u [adresa], u [adresa], djetetu ČŠ , rođenoj **.**.2012. (proizlazi i iz rodnog lista) jednu ruku joj stavio na usta, a drugom joj ruke stavio iza leđa te ju bacio na krevet, gdje joj je skinuo hlače i gaće do koljena i usprkos njezinom protivljenju i opiranju, ugurao svoje spolovilo u njezino, izvršivši nad njom spolni odnos, kojom prilikom je došlo do obilnog krvarenja i boli u predjelu spolovila djeteta. Osim iz priznanja optuženika takva utvrđenja suda proizlaze iz iskaza same žrtve te svjedoka, žrtvine majke TŠ, žrtvine sestre FŠ, svjedokinje UŠ te dijelom i iz iskaza svjedokinje HŠ te medicinske dokumentacije za žrtvu.

5.1.1. Naime, iz iskaza žrtve ČŠ proizlazi da je optuženika viđala svaki dan jer živi blizu njezine kuće te je k njemu odlazila čuvati dijete. Jedno poslijepodne 2024. godine, nakon škole, bilo je još toplo otišla je kod LŠ, u čijoj kući je uz njega bila i njegova žena koja je zatvorila vrata i stavila zavjesu na prozor te joj rekla da se seksa sa LŠ i da neće boljeti. Potom ju je LŠ uhvatio jednom rukom za usta, a drugom za ruke i bacio na krevet te ju poseksao, skinuo je sebi i njoj hlače do koljena, stavio svoj spolni organ u njezin i samo jednom ju je poseksao, ona se cukala (opirala), skočio je na nju. Za to vrijeme njegova žena je sjedila na stolici i sve gledala. Navela je da joj je bilo grdo i loše te je imala krvi na hlačama pa je LŠ uzeo tu odjeću i odnio na tavan, a njoj je njegova žena dala svoju odjeću da si obuće.

5.1.2. O tome što joj se dogodilo žrtva je prvo ispričala sestri FŠ, a potom majci RŠ te je tek razgovorom s majkom došla do saznanja da je optuženik nad njom obavio spolni odnos, te socijalnoj pedagogici UŠ koje su u bitnome istovjetno iznijele što im je žrtva ispričala time da nije utvrđeno točno kojeg dana je izvršen predmetni spolni odnos no isti se svakako dogodio u razdoblju od 25. rujna 2024.-srijede ( jer je žrtva sestri rekla da se radilo o srijedi) pa do 1. listopada 2024. ( jer je majka navela da se to dogodilo večer prije podnošenja kaznene prijave, koja je podnesena 2. listopada 2024.). No okolnost što nije utvrđen točan datum ne utječe na činjenicu da se predmetni spolni odnos doista dogodio, a što je nedvojbeno utvrđeno iz povijesti bolesti Službe za ginekologiju, porodništvo i neonatologiju Županijske bolnice Čakovec za dijete žrtvu ČŠ od 2. listopada 2024. iz kojeg proizlazi da je dijete žrtva ČŠ deflorirana.

5.1.3. Sud je kao vjerodostojne prihvatio iskaze žrtve te navedenih svjedokinja jer su iskazivale okolnosno i uvjerljivo, a prihvaćen je djelomično i iskaz svjedokinje ĆŠ, u to vrijeme izvanbračne supruge optuženika, u dijelu u kojem je u bitnome potvrdila da se dijete žrtva nakon što je odbijala prijedlog optuženika za spolni odnos, potom „predala“ te je optuženik pred njom s ČŠ imao spolni odnos, koji ona nije izravno gledala, za koje vrijeme je dijete žrtva cvilila i da se čulo da joj nije bilo lijepo.

5.2. Da je optuženik prilikom izvršenja spolnog odnosa nad djetetom primjenjivao silu sud utvrđuje iz činjenice da je žrtvi jednu ruku stavio na usta, drugom savinuo ruke iza leđa i bacio ju na krevet te joj skinuo do pola hlače i gaće, potom skočio na nju i stavio svoje spolovilo u njezino, što ju je jako boljelo i otimala se.

5.3. Nesporno je da je optuženik postupao u cilju da obavi spolni odnos sa djetetom ČŠ. Naime, osim iz njegova priznanja, kao bratić oca žrtve i susjed žrtve koja žrtva je svakodnevno dolazila kod njega, nedvojbeno je znao da se radi o spolno nezrelom djetetu dječjeg fizičkog razvoja bez znanja o spolnosti i u kronološkoj dobi od jedanaest godina, kao i da je zbog poteškoća u razvoju uslijed poremećaja govora i umjerene intelektualne teškoće na razini shvaćanja djeteta u dobi od sedam godina, a zbog čega nije mogla shvatiti značenje njegovog postupanja niti mu se oduprijeti.

5.3.1. Naime, iako je dijete žrtva u kronološkoj dobi od 11 godina, iz podataka Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Čakovec za dijete žrtvu, podataka Osnovne škole Kuršanec i Centra za odgoj i obrazovanje Čakovec, Zavoda za javno zdravstvo međimurske županije za dijete žrtvu, te rješenja Upravnog odjela za obrazovanje i kulturu Međimurske županije Klasa: UP/I-602-02/20-01/21, Urbroj:

2109/1-08-20-03 od 9. ožujka 2020., koja dokumentacija je prihvaćena kao vjerodostojna, kao i iskaza majke TŠ i odgajateljice UŠ, utvrđeno je da radi o djetetu s teškoćama u razvoju iz skupine 3.1.3. koje se odnose na poremećaj govora i 3.2.5. mješovite teškoće u učenju i 5.2. umjerena intelektualna teškoća zbog koje treba, radi postizanja djelomičnoga socijalnog funkcioniranja, osigurati primjerene uvjete za osposobljavanje u zadovoljavanju jednostavnih radnih aktivnosti i kod koje se kvocijent inteligencije približno se kreće u rasponu od 35 do 49, zbog čega je na razini shvaćanja i funkcioniranja djeteta u dobi od 6 do 7 godina, odnosno djeteta predškolske dobi. Iz navedenog slijedi da u trenutku počinjenja kaznenog djela žrtva nije bila uopće u stanju shvatiti radnje koje optuženik poduzima niti mu se mogla primjereno oduprijeti.

5.3.2. Upravo zbog činjenice da razvoj djeteta žrtve nije u skladu s razvojem druge djece iste dobi, već je ona na razini djeteta predškolske dobi takvo njezino stanje čini je posebno ranjivim djetetom u odnosu na drugu djecu iste dobi jer nije mogla shvatiti značaj okrivljenikovih radnji prema njoj čime je ostvaren kvalifikatorni element tog kaznenog djela.

5.4. Slijedom navedenog, nedvojbeno je utvrđeno da je optuženik bio svjestan dobi i intelektualnih poteškoća djeteta žrtve te je unatoč tome, pred vlastitom izvanbračnom suprugom, uporabom sile nad djetetom žrtvom izvršio spolni odnos, čime je ostvario sva bitna obilježja teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 2. u vezi članka 158. stavka 5. u svezi stavka 1. KZ/11., na štetu djeteta žrtve ČŠ.

6. Da je optuženik počinio i kazneno djelo prijetnje na štetu žrtve ČŠ na način da joj je rekao da o tome (prethodno opisanom kaznenom djelu) nikome ne veli jer će ubiti nju i njezine roditelje proizlazi iz njegova priznanja kao i iskaza TŠ i FŠ gdje navode da im je dijete žrtva rekla da im ništa nije govorila jer joj je optuženik zaprijetio da će ih sve ubiti ukoliko kaže što joj je napravio.

6.1. Optuženik je nedvojbeno djelovao u cilju da ustraši žrtvu kako se ne bi otkrilo što joj je učinio, a takve riječi su nedvojbeno objektivno podobne da izazovu strah kod djeteta žrtve, tako su i na nju djelovale jer se bojala odmah reći što joj se dogodilo.

6.2. Dakle, optuženik je na opisani način ostvario i objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. u svezi stavka 2. KZ/11., a zbog okolnosti navedenih u točki 5.3.1. ovog obrazloženja kazneno djelo je počinjeno prema osobi posebno ranjivoj zbog njezine dobi i duševne smetnje.

7. Za kazneno djelo iz članka 166. stavku 2. u vezi članka 158. stavka 5. u svezi stavka 1. KZ/11. propisana je kazna zatvora od najmanje pet godina (do dvadeset godina), a za kazneno djelo iz članka 139. stavku 3. u svezi stavka 2. KZ/11. propisana je kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina.

8. Pri izboru vrste i mjere kazne, sud je kao olakotnu okolnost na strani optuženika cijenio njegovu dosadašnju neosuđivanost za kaznena djela (prema uvjerenju Odjela za kaznene evidencije od 10. rujna 2025.) kao i činjenicu da je otac djeteta u dobi od jedne godine koje je dužan uzdržavati te da je na raspravi izjavio da se ispričava žrtvi. Olakotnim je cijenjeno i da prema medicinskoj dokumentaciji te iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje za psihijatriju Mirna Zagrajski –Brkić, dr.med., a koje sud u potpunosti prihvaća kao stručno i objektivno, proizlazi da su kod optuženika zadovoljeni kriteriji poremećaja ličnosti, intelektualnih teškoća granične razine, konverzivnog/disocijativnog poremećaja te da su mu mogućnosti shvaćanja vlastitog postupanja i vladanja svojom voljom bile snižene u manjoj mjeri (ne na razini bitno smanjene ubrojivosti).

8.1. Iako je tijekom iznošenja obrane na raspravi optuženik promijenio stav o optužbi i priznao predmetna kaznena djela time nije doprinio bržem i efikasnijem okončanju kaznenog postupka s obzirom na dotadašnje višemjesečno trajanje dokaznog postupka. Po ocjeni suda, radi se o pokušaju optuženika da naknadnim priznanjem ishodi blažu kaznu, zbog čega sud njegovo priznanje nije posebno cijenio.

8.2. Otegotnim je optuženiku cijenjeno što je kaznena djela počinio prema djetetu koje je cijeli njen život poznavao, koje je svakodnevno bezbrižno dolazilo u njegovu kuću i sa kojim je rodbinski povezan (otac žrtve mu je bratić) kao i okolnost da je žrtva funkcionirala na razini djeteta u dobi od šest do sedam godina te da je teško kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta počinio pred svojom izvanbračnom suprugom. Činjenica rodbinske povezanosti kao i okolnost da je teško kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta počinio pred svom izvanbračnom suprugom upućuje i na jaku kriminalnu volju, upornost i bezobzirnost u postupanju optuženika.

9. Polazeći od visokog stupnja krivnje, jer je optuženik oba kaznena djela na štetu djeteta ČŠ počinio s izravnom namjerom, svjestan svih okolnosti djela i činjenice da je njegovo postupanje zabranjeno, posebice prema najranjivijoj skupini društva –djeci, kao i od svrhe kažnjavanja, a pritom uzevši u obzir navedene olakotne i otegotne okolnosti, kao i da je kazneno djelo prijetnje počinjeno kako bi pokušao prikriti ovo prvo teže kazneno djelo, sud je optuženiku za počinjena kaznena djela utvrdio slijedeće pojedinačne kazne - za teško kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, na temelju odredbe članka 166. stavka 2. KZ/11., utvrđena je kazna zatvora u trajanju od pet godina, a za kazneno djelo prijetnje, na temelju odredbe članka 139. stavka 3. KZ/11., utvrđena je kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci.

9.1. Dakle, sud je optuženiku za predmetna kaznena djela utvrdio minimalne zakonom propisane kazne, a takve visine pojedinačnih kazni zatvora sud smatra primjerenim ranije navedenim okolnostima pri čemu sud nije našao osobito olakotnih okolnosti zbog kojih bi pojedinačne kazne zatvora trebalo ublažiti.

9.2. Sud je potom na temelju ocjene optuženikove ličnosti koja proizlazi iz spomenutih rezultata psihijatrijskog vještačenja i na temelju počinjenih kaznenih djela u njihovoj ukupnosti, na temelju odredbe članka 51. stavku 2. KZ/11. istoga osudio na jedinstvenu kaznu zatvora i trajanju od pet godina i četiri mjeseci, ocjenjujući da su utvrđene pojedinačne i izrečena jedinstvena kazna zatvora prikladne za ostvarenje svrhe kažnjavanja odnosno da će se takvom kaznom izraziti društvena osuda zbog počinjene takve vrste kaznenih djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na optuženika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo.

10. Optuženom LŠ je na temelju članka 54. KZ/11. u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunato vrijeme lišenja slobode od 1. listopada 2024. pa nadalje.

11. Budući da je optuženik bratić žrtvinog oca i da živi u njezinoj neposrednoj blizini te da ga njezina dob i poteškoće, kao niti prisutnost vlastite izvanbračne supruge nisu spriječile u počinjenju kaznenih djela, kao i činjenica da žrtva nije u mogućnosti ni razumjeti u potpunosti prirodu njegova postupanja niti mu se oduprijeti, postoji opravdana bojazan da bi se optuženik i nadalje na isti način ponašao prema žrtvi zbog čega mu je radi uklanjanja opasnosti od ponovnog počinjenja kaznenih djela u odnosu na istu žrtvu izrečena sigurnosna mjera iz članka 73. KZ/11. zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja prema djetetu žrtvi ČŠ kojoj se ne smije približiti na razdaljinu ispod 100 metara u trajanju koje je 3 (tri) godine dulje od izrečene kazne zatvora koje vrijeme trajanja sigurnosne mjere sud smatra primjerenim i dostatnim za ispunjenje svrhe sigurnosne mjere.

12. Iz istih razloga, kako postoji opasnost da će optuženik počiniti isto ili slično djelo, da je počinio kazneno djelo s obilježjem nasilja te da je stalna sudska vještakinja za psihijatriju Mirna Zagrajski –Brkić, dr.med. predložila da se optuženiku izrekne psihosocijalni tretman, sud je optuženiku na temelju članka 70. KZ/11. optuženiku izrekao sigurnosnu mjeru obveznog psihosocijalnog tretmana koja će se izvršavati u ustanovi za izvršenje kazne zatvora, a može trajati najdulje 2 (dvije) godine i to sve kako bi se s optuženikom radilo na otklanjaju poticajnih faktora za počinjenje istih ili sličnih kaznenih djela.

13. Iako iz podataka koje je dao sudu prilikom utvrđivanja njegove istovjetnosti proizlazilo da je neprijavljenim radom povremeno ostvarivao prihode od 1.200-1.300 te da je vlasnik kuće vrijednosti 20.000 eura, optuženik je nezaposlen, nema stalne prihode, dužan je uzdržavali maloljetno dijete te je već gotovo godinu dana lišen slobode sud ga je na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08. oslobodio obveze da naknadi u cijelosti troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 6. ZKP/08 kao i nagradu i nužne izdatke postavljenog branitelja pa bi plaćanjem tih troškova bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje optuženika i njegovog maloljetnog djeteta.

13.1. No, na temelju članka 148.a. ZKP/08. ako se deset godina od pravomoćnosti odluke o troškovima kaznenog postupka sazna da je imovinsko stanje osuđenika takvo da je u mogućnosti u cijelosti ili djelomično naknaditi troškove postupka, uključujući i troškove postavljenog branitelja, predsjednik vijeća , na prijedlog državnog odvjetnika, a nakon očitovanja osuđenika o prijedlogu, posebnim će rješenjem obvezati na naknadu tih troškova u cijelosti ili djelomično.

14. Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao u izreci.

U Varaždinu 15. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Vanja Petrović

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude žalbu mogu podnijeti stranke i branitelj u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.

Dostaviti:

1. Županijsko državno odvjetništvo u Varaždinu na broj KOz-DO-10/2024

2. Optuženi LŠ, Zatvor u Varaždinu

3. Branitelj optuženika, odvjetnik Darko Šabijan

4. Opunomoćenica žrtve-djeteta, odvjetnica DŠ