Republika Hrvatska
Općinski sud u Pazinu
Stalna služba u Poreču - Parenzo
Turistička 2, 52440 Poreč-Parenzo
Posl. br. P-1003/2024-26
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču - Parenzo, po sucu toga suda Sanji Oroz, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja UG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Marti Licul, odvjetnici u Labinu, protiv tuženice UGC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Vedranu Petriću, odvjetniku u Poreču, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon javne glavne rasprave zaključene 09. srpnja 2025. u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika, 15. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"I. Utvrđuje se da je tužitelj UG, OIB: [osobni identifikacijski broj] u cijelosti vlasnik dijela nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica], u naravi dvorište upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižnog odjela Poreč – Parenzo u površini 237 m2, koji dio nekretnine je označen crvenom kvadratnom šrafurom na geodetskoj situaciji stvarnog stanja od 04. studenog 2024., koju je izradio ovlašteni inženjer geodezije JG iz ARC GEO d.o.o., koja je sastavni dio ove presude pa se ovlašćuje tužitelj da temeljem ove presude, po njezinoj pravomoćnosti, izvrši cijepanje predmetne nekretnine sukladno navedenoj geodetskoj situaciji stvarnog stanja, a što je tuženica UGC, OIB: [osobni identifikacijski broj] dužna trpjeti te dati suglasnost na provedbu parcelacijskog elaborata u katastarskom operatu i zemljišnoj knjizi koju će suglasnost u protivnom zamijeniti ova presuda te se ovlašćuje tužitelj da po provedenom cijepanju izvrši uknjižbu prava vlasništva u cijelosti u svoju korist na novonastaloj nekretnini koja će svojim oblikom, položajem i površinom od 237 m2 odgovarati dijelu k. č. [katastarska čestica], u naravi dvorište upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koji dio nekretnine je prikazan na geodetskoj situaciji stvarnog stanja od 04. studenog 2024., koju je izradio ovlašteni inženjer geodezije JG iz ARC GEO d.o.o., a koja je sastavni dio ove presude, a što je tuženica dužna trpjeti.
II. Nalaže se tuženici JGC, OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju UG, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove postupka i to u roku od 15 dana uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena."
II Dužan je tužitelj naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu 875,00 eura uvećan za zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od dana presuđenja pa do isplate po stopi određenoj sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO) u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču - Parenzo na k. č. zgr. [katastarska čestica], u naravi kuća i dvorište upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] upisan kao vlasnik, dok je na k. č. [katastarska čestica], u naravi dvorište upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] sada kao vlasnica upisana tuženica. Zemljišnoknjižno stanje da ne odgovara stvarnom izvanknjižnom stanju u cijelosti, jer da je tužitelj isključivi vlasnik i posjednik dijela nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica] u naravi dvorište, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to dijela koji se nalazi ispred njegove obiteljske kude sagrađene na k. č. zgr. [katastarska čestica], u naravi kuća i dvorište k. o. [katastarska općina] u [adresa], kućni broj 11 A, do ceste, a koji dio nekretnine je omeđen ogradom i živicom prema cesti te stablima i živicom prema preostalom dijelu nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Predmetni dio nekretnine u površini od 237 m2 tužitelj da ima već preko 20 godina (od 1970.-ih godina) u kvalificiranom i mirnom posjedu, osobno ili putem svojeg pravnog prednika, oca IG. Predmetni dio nekretnine pobliže da je označen crvenom bojom na geodetskoj situaciji stvarnog stanja od 04. studenog 2024., koju je izradio ovlašteni inženjer geodezije JG iz ARC GEO d.o.o. Od stupanja u posjed nekretnine označene kao k. č. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] na kojoj se danas nalazi obiteljska kuća tužitelja, do danas, ni tužitelju ni njegovom pravnom predniku taj posjed nikada da nije bio ni osporavan niti se itko ikada protivio njihovom korištenju predmetne nekretnine. Sporni dio nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u stvarnosti da predstavlja jednu jedinstvenu i zaokruženu stambeno
- gospodarsku cjelinu zajedno s obiteljskom kućom tužitelja sagrađenom na k. č. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Opisani dio nekretnine tužitelj da koristi kao okućnicu obiteljske kuće sagrađene na k. č. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], parkiralište, prolaz do glavne ceste, za odlaganje drva i ostalog materijala te njegovih stvari, i na njemu da ima sagrađenu drvarnicu i sjenicu, garažu te peć za kruh. Na terenu da je jasno vidljivo na koji je način predmetna nekretnina fizički podijeljena. Naime, dio predmetne nekretnine u vlasništvu tuženice da je jasno omeđen zidom koji završava točno do dijela predmetne nekretnine koji tužitelj koristi. Na navedeni način posjed da se vrši već više od 20 godina. Štoviše, i na geodetskoj situaciji "GEOBIRO" Poreč od 05. veljače 1990. da je jasno odvojen dio predmetne nekretnine kojeg koristi tužitelj (označen žutom bojom i iscrtkano), a dio kojeg su koristili pravni prednici tuženice. Dakle, tužitelj da je predmetni dio nekretnine stekao dosjelošću, sukladno odredbama čl. 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZV), a u vrijeme potrebno za dosjelost, tužitelju da se uračunava i vrijeme za koje je posjedovao njegov pravni prednik kao kvalificirani i samostalni posjednik, sukladno odredbi čl. 160. st. 2. ZV-a. Radi navedenog, tužitelj predlaže da sud temeljem odredbe članka 187. Zakona o parničnom postupku, nakon provedenog dokaznog postupka, donese presudu sadržaja citiranog u točki I izreke.
1.1. U svom podnesku od 04. ožujka 2025. (str. 92-96) tužitelj tvrdi da tuženica nije ušla u posjed k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] odmah po sklapanju Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 05. rujna 2024. u cijelosti. Tužitelj da joj je odmah prvog dana kada se predstavila kao nova vlasnica dao do znanja da je predmetni dio nekretnine u njegovom vlasništvu i posjedu, što da je uostalom ista i sama mogla nesporno vidjeti na terenu jer je čitav predmetni dio omeđen od ostatka k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] i razlikovan od preostalog dijela te nekretnine pa da je jasno vidljiv tužiteljev posjed. Tužitelj da je tuženici također dao do znanja da joj njezin pravni prednik SG nije mogao prodati predmetni dio nekretnine jer da isti nije u njegovom vlasništvu, a što da je isti također znao i priznavao, inače da tužitelj ne bi ogradio predmetni dio nekretnine na način kako je bio ograđen. Stoga da su neosnovani navodi tuženice da je ista postupala u dobroj vjeri. To što tuženica na sve načine pokušava tužitelju samovlasno oduzeti posjed predmetnog dijela k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] da je predmet postupka zbog smetanja posjeda koji se pred naslovnim sudom vodi pod posl. br. Psp-58/2024. Pravni prednik tuženice SG da je već ranije pokušao prodati nekretninu trećoj osobi TG, međutim do realizacije kupoprodaje nikada da nije došlo jer je treća osoba kao potencijalni kupac odustala od kupoprodaje kada je došla na lice mjesta i uvidjela stanje nekretnine i da pravni prednik tuženice pokušava prodati nekretninu koja nije njegovo vlasništvo. Tužitelj da je predmetni dio nekretnine stekao od pravne prednice tuženice, pokojne majke (pravnog prednika tuženice – op.a.) AG koja da je prepustila taj dio nekretnine još pravnom predniku tužitelja, njegovom ocu IG. Tužitelj čini nespornim navode tuženice da je IG, otac tužitelja k. č. [katastarska čestica] zgr., k. o. [katastarska općina] stekao temeljem kupoprodajnog ugovora od 26. travnja 1976. Od tada da je isti i u posjedu predmetnog dijela nekretnine, a njegov posjed da se uračunava i tužitelju. AG i njezin sin SG, koji je prodao tuženici predmetnu nekretninu oduvijek da su priznavali pravo vlasništva tužitelja na predmetnom dijelu nekretnine. Štoviše, sam pravni prednik tuženice SG da je 2019. angažirao geodeta koji je sačinio prijedlog parcelacije k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] upravo na način koji u cijelosti odgovara postojećem stanju – dio k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 344 m2 označen šrafurom i slovom "A" da je namjeravao prodati Općini Tar, a dio k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u površini od 283 m2 označen šrafurom i slovom "B" da je trebao prenijeti u vlasništvo tužitelju i time uskladiti postojeće stanje sa zemljišnoknjižnim stanjem, dok je dio k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u površini od 10 m2 označen šrafurom i slovom "C" trebao pripojiti u nerazvrstanu cestu koja ide kroz [adresa], na prijedlogu parcelacije označena kao "asfaltirana cesta". Uz tužbu da je u spis dostavljena geodetska situacija "GEOBIRO" Poreč od 05. veljače 1990. na kojoj je jasno prikazan dio predmetne nekretnine kojeg koristi tužitelj (označen žutom bojom i iscrtkano), a dio kojeg su i već tada koristili pravni prednici tuženice. Iz svega navedenog da jasno proizlazi neprekinut i samostalan posjed tužitelja i njegovog pravnog prednika od 1976. godine. Predmetni dio nekretnine da je oduvijek pripadao u dio okućnice nekretnine tužitelja, a tužitelj i njegov pravni prednik da su si taj dio nekretnine ogradili i koristili na jednak način kao i danas. Pok. AG da nikada nije prigovarala takvom posjedu tužitelja i njegovog pravnog prednika, da je bila upoznata sa svim radovima koje su vršili tužitelj i njegov pravni prednik i načinom uporabe i korištenja navedenog dijela nekretnine. Ista da je vršila posjed do ograđenog dijela, a tužitelj unutar ograđenog dijela (predmetni dio nekretnine). Dakle, da su se jasno znale granice posjeda pa da su stoga neosnovani navodi tuženice da su tužitelj i njegov pravni prednik bili nepošteni i da su priznavali višu vlast pok. AG. Svakako tužitelj i njegovi pravni prednici ne bi sagradili sve objekte kako je navedeno u tužbi na tom dijelu nekretnine da se isti nisu smatrali vlasnicima, a istovremeno pok. AG da ne bi dozvolila da ih tužitelj sagradi da se ona smatrala vlasnicom tog dijela nekretnine. Činjenica koju ističe tuženica - da su pojedini objekti bili dotrajali - da ne utječe na činjenicu vlasništva. Isti da su nesporno bili vlasništvo tužitelja (dok ih tuženica u međuvremenu nije porušila) u kakvom god stanju bili, a trenutak njihove reparacije da ovisi o financijskim prilikama i prioritetima tužitelja. Ostatak parcele da je uredno počišćen i održavan te korišten kao okućnica, prilaz, parkiralište i odlagalište, dok je zarašten i obrasao bio dio u vlasništvu sada tuženice. Predmet postupka posl. br. P-327/02 i elaborata sačinjenog nakon pravomoćnosti navedenog postupka, da nije bila nekretnina koja je predmetom ovog postupka. U navedenom postupku da su se rješavali međusobni odnosi između tužitelja i njegovog oca IG, a ne s pravnom prednicom tuženice AG. U odnosu na tužitelja da su se ispunile sve pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću iz čl. 160. ZV-a. Navedene pretpostavke da su bile ispunjene prije podnošenja tužbe. Tuženica da se ne može pozivati na zaštitu povjerenja u zemljišne knjige jer ista nije postupala u dobroj vjeri, što je čini nepoštenim stjecateljem, a njezin pravni prednik također nije postupao u dobroj vjeri jer je prodao stvar za koju je znao da je tuđa. Naime, tuženica da je itekako znala da je stvarno stanje različito od zemljišnoknjižnog odnosno isto da joj nije nikako moglo ostati nepoznato od trenutka kad je prvi put pristupila na predmetnu nekretninu. Nikako članak Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 05. rujna 2024. kojeg tuženica citira da ne dokazuje savjesnost i poštenje tuženice ni njezinog pravnog prednika. To što je njezin pravni prednik istoj jamčio da stvar koju je prodao nema pravnih nedostataka da se tiče isključivo odnosa između tuženice i njezinog pravnog prednika, a ne tužitelja. Upravo suprotno, ista samo dokazuje da pravni prednik tuženice nije postupao u dobroj vjeri. S druge strane, tužitelj i njegov pravni prednik oduvijek da su se ponašali kao vlasnici predmetne nekretnine, a pravni prednici tuženice im nikada nisu osporili pravo vlasništva, iako su tužitelj i njegov pravni prednik svoja vlasničkopravna ovlaštenja manifestirali njima naočigled i to u vidu gradnje niza objekata, bitnih ulaganja, čišćenja i održavanja nekretnine i korištenja iste na jednaki način od stupanja u posjed do danas. Za čitavo to razdoblje pravni prednici tuženice, iako upisani vlasnici, bili su potpuno pasivni u iskazivanju bilo koje vlasničke ovlasti na predmetnoj nekretnini, dok su tužitelj i njegov pravni prednik imali razumnih razloga vjerovati da je predmetna nekretnina njihovo vlasništvo. Stoga sama okolnost da su pravni prednici tuženice bili upisani u zemljišne knjige da ne čini posjed tužitelja i njegovog pravnog prednika nepoštenim. Takav stav da je zauzet u niz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (primjerice Rev-494/2021-2 od 11. svibnja 2021., Rev-2426/90-2 od 15. veljače 1991. Rev- 1209/2016-3 od 11. veljače 2020., a tako i Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici posl. br. Gž-1263/2022-2 od 28. rujna 2023.).
2. U svom odgovoru na tužbu tuženica osporava sve navode iz tužbe, te se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanima. Navodi da je nesporno da tužitelj dolazi upisan kao vlasnik nekretnine na k. č. br. zgr. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], u k. o. [katastarska općina], a da tuženica dolazi upisana kao vlasnica nekretnine na k. č. br. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], u k. o. [katastarska općina]. Međutim, izričito osporava da je tužitelj posjednik, a kamo li isključivi vlasnik dijela nekretnine na k. č. br. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], u k. o. [katastarska općina]. Osim paušalnih navoda tužitelj da ničime ne dokazuje da je isti posjednik predmetne nekretnine. Tuženica ne osporava da je tužitelj u posjedu prava stvarne služnosti puta koji se proteže preko jugoistočnog dijela k. č. br. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], u k. o. [katastarska općina], kako bi se s javne površine došlo do nekretnine tužitelja. Tuženica da nikada nije branila tužitelju posjed tog prava, niti mu je branila da prolazi. Riječ je o prolazu koji je na Skici izmjere od 09. listopada 2024. izrađene po KG označen kao „prolaz = 20m2“. Tuženica da je nekretninu k. č. br. [katastarska čestica], upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] stekla temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine, pod brojem: OU-213/2024-1 sklopljenog 05. rujna 2024. kod javnog bilježnika Đordana Pahovića. Odmah po sklapanju spomenutog Ugovora o kupoprodaji nekretnine tuženica da je ušla u posjed predmetne nekretnine. Dana 07. rujna 2024. da je sačinila fotografije iz kojih je razvidno da je cijela nekretnina bila zarasla raslinjem i kao takva da je bila neprohodna. Osim iz fotografija, i iz ortofoto snimaka da je razvidno da je predmetna nekretnina bila zarasla i neprohodna. Na spomenutim fotografijama i ortofoto snimcima da nije vidljiv nikakav objekt, niti je on ucrtan u katastarskom operatu. Tužitelj navodi da ima sagrađena čak 4 objekta (drvarnica, sjenica, garaža i peć za kruh), što da je netočno i neistinito. Na predmetnoj nekretnini da su vidljivi razrušeni, truli ostaci nekadašnje kolibe, međutim tužitelj da nije bio u njezinom posjedu. Vidljivo je kako je predmetni objekt napušten i neodržavan. Dakle, tužitelj da nije mogao biti u posjedu nekretnine sukladno odredbi ZV-a čl. 10. st. 1. kojim se definira pojam posjednika odnosno osobe koja ima faktičnu vlast glede neke stvari. Uzimajući u obzir činjenicu da je predmetna nekretnina bila zarasla jer se nije održavala niti koristila, tužitelj da nije mogao imati faktičnu vlast nad istom. Jedino jedan manji dio predmetne nekretnine kuda tužitelj dolazi do svoje nekretnine da nije bio zarastao, a radi se o prolazu koji je na Skici izmjere od 09. listopada 2024. izrađene po KG označen kao „prolaz = 20m2“. Polazeći od sadržaja odredbi čl. 10. st. 1. ZV-a kojom je propisano da je posjednik osoba koja ima faktičnu vlast na stvari, te istog članka st. 2. da je neposredni posjednik onaj koji svoju faktičnu vlast vrši osobno ili posredovanjem punomoćnika u posjedovanju, a da tužitelj u postupku nije dokazao da ima faktičnu vlast na dijelu predmetne nekretnine, niti da je neposredni ili posredni posjednik spornog dijela predmetne nekretnine, odnosno da mu pripada neko pravo koje ga ovlašćuje da nekretninu posjeduje ili ne, te da nije dokazao da je posljednji i mirni posjednik stvari kao niti činjenicu da je njegov otac IG ikad posjedovao predmetni dio, isti da nije nikada niti mogao steći pravo vlasništva dosjelošću, pa tuženica ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja. Čak i da se uzme da je otac tužitelja IG, bio u posjedu spornog dijela nekretnine (a nije), da nije bio pošten posjednik. IG, otac tužitelja, da je stekao nekretninu na k. č. br. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], temeljem Kupoprodajnog ugovora od 26. travnja 1971. U tom ugovoru izričito da se navodi da otac tužitelja kupuje stambenu zgradu. U ugovoru da se nigdje ne spominje zemljište, tako da se IG, nije imao razloga smatrati vlasnikom nekretnine tuženice. Ako je i koristio sporni dio nekretnine tuženice, onda je to koristio priznajući višu vlast pok. AG (majke SG koji je prodao predmetnu nekretninu tuženici). U parničnom postupku koji se je kod Općinskog suda u Poreču vodio pod posl.br. P-327/02 između tužitelja i njegovog oca, IG, predmet spora da je bila nekretnina na k. č. br. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. U tom postupku da je donesena presuda na osnovi koje je izrađena Skica mjerenja br. 231, po društvu GeoKliman d.o.o. Poreč, od 07. lipnja 2004. U toj Skici tužitelj i njegov otac da su potvrdili granice svoje nekretnine katastarske oznake k. č. br. zgr. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], u k. o. [katastarska općina]. Tada nitko da nije prigovorio da se nekretnina tužitelja na skici ne proteže i na nekretninu katastarske oznake k. č. br. [katastarska čestica], upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], u k. o. [katastarska općina]. Prilikom izrade Skice otac tužitelja i sam tužitelj da su znali ili su morali znati da nekretnina tuženice nije u njihovom vlasništvu, ali na to nikada nisu prigovorili. Stoga sve i da je pravni prednik tužitelja, IG koristio dio predmetne nekretnine, isti se nije smatrao vlasnikom tog dijela, pa se ni posjedovanje tog dijela ne može računati u vremenski rok koji je potreban za dosjelost. Tuženica kao vlasnica spomenute nekretnine ima faktičnu vlast na cijeloj nekretnini te je u njezinom samostalnom i neposrednom posjedu. Od 17. rujna 2024. tuženica da je svakodnevno koristila predmetnu nekretninu, a za što je tužitelj jako dobro znao. U ocjeni činjeničnog osnova stjecanja prava vlasništva dosjelošću, pored činjenice da je posjed neke osobe nad nekretninom neprekidno trajao zakonom određeno vrijeme, uz okolnosti i sposobnosti subjekta za stjecanje, te da je stvar sposobna biti objektom stjecanja, od odlučnog značaja da su i okolnosti da stjecatelj ima samostalni posjed stvari te da mu taj posjed ima onu kakvoću koja se traži za dosjelost. U svezi s tim, pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe (a koje pravno shvaćanje je zauzeo i Vrhovni sud na prvoj sjednici Građanskog odjela održanoj 14. veljače 2019.), dakle tužitelj je u vrijeme podnošenja tužbe trebao biti pošten (savjestan posjednik), a što evidentno nije bio obzirom da su on i njegov pravni prednik znali da nisu vlasnici nekretnine tuženice. Tužitelj nije dokazao pošteni posjed u trajanju od 20 godina, a niti je dokazao pravni temelj i istinit način svoga stjecanja predmetne nekretnine. Posjednik je osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvar, a samostalni posjednik je onaj koji tu stvar posjeduje kao da je njezin vlasnik tj. na takav način da ne priznaje ničiju višu posrednu vlast na stvari. Što se tiče kakvoće, zahtijeva se zakonitost, istinitost i poštenje. Posjed je zakonit ako posjednik ima pravo na posjed tj. ako ima valjani pravni temelj toga posjedovanja što tužitelj ničim nije dokazao da bi imao kakav pravni temelj posjedovanja, osim usmenog izlaganja, a na temelju čega se ne može donijeti zakonita presuda. Posjed je istinit ako nije pribavljen silom, potajno, prijevarom ili zlouporabom povjerenja, a činjenica da je eventualno pravni prednik tužitelja koristio predmetnu nekretninu, dok pravnog prednika tuženice ne bi bilo u neposrednoj blizini te to što je tužitelj dio predmetne nekretnine neosnovano počeo svojatati tek od pokretanja ovog postupka, jedino se može uzeti kao potajno pribavljanje posjeda. Također, obzirom da je tuženica u posjedu predmetne nekretnine od dana sklapanja Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 05. rujna 2024., a da joj tužitelj nikada nije niti spomenuo da bi on bio posjednik ili vlasnik iste, pokretanje ovog postupka ima za cilj da tužitelj prijevarom stekne pravo vlasništva. Pretpostavka o savjesnosti (poštenju) posjeda radi stjecanja prava vlasništva dosjelošću ispunjena je ako posjednik kroz sve vrijeme dosjelosti smatra da je stvar koju posjeduje njegova, odnosno ako ne zna ili ne može znati da nije njegova. Postojanjem činjenice da je tuženica upisana kao vlasnica predmetne nekretnine, a prije toga pravni prednik SG (a prije njega AG), tužitelj se ne može pozivati na savjesnost posjeda obzirom da je zaštita povjerenja u zemljišne knjige i istinitost i potpunost zemljišnih knjiga jedan od glavnih preduvjeta za pravnu sigurnost prometa nekretnina te da tužitelj nije nikada branio tuženici posjed ili osporavao vlasništvo. Podaci upisani u zemljišnim knjigama vidljivi su i dostupni javnosti. Važnost njihove vidljivosti i dostupnosti svima upravo je u zaštiti prava na nekretninama. Osim toga, tužitelj je još 2004. znao da mu ne pripada pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini. U svakom slučaju, Zakon o zemljišnim knjigama određuje da svatko može zahtijevati uvid u zemljišnu knjigu i sve pomoćne popise u nazočnosti voditelja zemljišne knjige i iz nje dobiti izvatke odnosno ispise i prijepise. Nadalje, podaci iz zemljišnih knjiga, izvaci, ispisi i prijepisi iz zemljišne knjige uživaju javnu vjeru i imaju dokaznu snagu javnih isprava. Zakon o zemljišnim knjigama određuje da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta. Temelj zaštite povjerenja u zemljišne knjige upravo je činjenica njihove javnosti te potpunosti i istinitosti. Obzirom da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine - pravno je zaštićen stjecatelj nekog prava na nekretnini koji je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige. Postupanje u dobroj vjeri podrazumijeva da stjecatelj tj. tuženica, nije znao niti je obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano u zemljišnoj knjizi nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja. Tuženica da je u dobroj vjeri upisana kao vlasnica predmetne nekretnine jer ista nije znala niti je mogla znati da bi stvarno stanje bilo različito i da bi tužitelj pokretao postupak radi utvrđenja prava vlasništva. Predmetna nekretnina je u vrijeme kupnje bila zarasla u šikaru te se nikako nije moglo zaključiti da ju netko koristi. Čak i da je tužitelj stekao pravo vlasništva dosjelošću (a nije), to pravo se ne može suprotstaviti pravu tuženice koja je postupala s povjerenjem u zemljišne knjige pozivom na odredbu čl. 130. st. 2. Zakona o vlasništvu. Da je tuženica postupala u dobroj vjeri potvrđuje i članak 1. stavak 2. Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 05. rujna 2024. koji glasi: "Prodavatelj jamči kupcu da je nekretnina njegovo vlasništvo, da je drži u posjedu, da nije opterećena nikakvim teretima, osim tereta stvarnih služnosti koja su upisana u Teretovnici z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Rješenjima Suda poslovni broj Z-27811/2018 i Z-8465/2019, da na nekretnini ne postoje prava trećih osoba koja bi umanjivala, ograničavala ili isključivala pravo vlasništva koje će kupac steći temeljem ovog ugovora, te da u pogledu posjeda i vlasništva nekretnine nisu najavljeni niti u tijeku bilo kakvi upravni ili sudski postupci." Sve i da je tužitelj doista bio u posjedu predmetne nekretnine (što nije), zakon štiti osobu koja je u dobroj vjeri postupala s povjerenjem u zemljišne knjige ili druge javne evidencije namijenjene spoznaji mjerodavnih podataka (ZV čl. 115. st. 4.). Obzirom da u zemljišnim knjigama nije postojala nikakva zabilježba prava posjeda tužitelja, a niti je u spomenutom Ugovoru o kupoprodaji bilo riječi o istome ili da bi netko treći bio izvanknjižni vlasnik, tuženica da je stekla nekretninu u dobroj vjeri, neopterećenu. Da se tužitelj nikada nije smatrao posjednikom, a kamo li isključivim vlasnikom da je razvidno iz sljedećeg: Dana 17. rujna 2024. započelo je čišćenje predmetne nekretnine malčerom kojeg je tuženica angažirala. Osim malčera, tuženica je i ručno započela čistiti spornu nekretninu. Svo vrijeme tužitelj je znao za to obzirom da je bio prisutan, budući da živi u neposrednoj blizini. Čišćenje malčerom da nije teško zapaziti zbog same buke i prašine koja se stvara radom malčera. Dana 22. i 24. rujna 2024. na zahtjev tuženice, geodet KG da je došao izmjeriti predmetnu nekretninu koja je tada već bila očišćena od strane tuženice. Tom prilikom i sam tužitelj da je bio prisutan te se ničemu nije protivio, niti je bilo čemu prigovorio. Tužitelj da je vidljiv na fotografiji od 22. rujna 2024. Od 01. do 03. listopada 2024. da je nastavljeno s čišćenjem predmetne nekretnine prilikom čega je iskopan kanal za temelje, a zatim su na dan 03. listopada 2024. betonirani temelji, tužitelj da se niti tad nije usprotivio izvođenju radova niti uklanjanju užeta kao niti na dan 16. listopada 2024. kad je tuženica dala betonirati zid ograde. Za vrijeme radova, prolazilo se je i koristila se cijela nekretnina tuženice. Naglašava da bi svaki put po dolasku na predmetnu nekretninu parkirala svoj automobil na nekretnini čemu se tužitelj također nije protivio. Tužitelj bi svaki put bio pravovremeno obaviješten o svim radovima na terenu te je bio o svemu upoznat, pa tako i o tome kada je tuženica prvi put ušla u posjed predmetne nekretnine. Sve do podizanja tužbe radi smetanja posjeda koji predmet se vodi kod Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču – Parenzo pod posl.br. Psp-58/2024 tužitelj da nije branio posjed tuženici kao niti osporavao pravo vlasništva. Iz fotografija priloženih uz tužbu koje je dostavio tužitelj da se ne može utvrditi kada su napravljene niti mogu dokazivati da je tužitelj u posjedu, a pogotovo ne da je u posjedu potrebnom za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, odnosno više od 20 godina. Vrijeme potrebno za dosjelost počinje da teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnoga za dosjelost (čl. 160. st. 1. ZV). U vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici (čl. 16. st. 2. ZV). To znači da je potrebno da je do prenošenja posjeda došlo izvedenim načinom, te da je raniji posjed bio zakonit, istinit i pošten. Tužitelj da ničim nije dokazao da bi njegov posjed bio samostalan kao niti činjenicu kad je stupio u samostalni posjed. Tužitelj u tužbi samo paušalno navodi da je u posjedu dijela predmetne nekretnine više od 20 godina, svjestan da je prema odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima upravo toliko potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, ali bez dodatnog obrazlaganja ili pozivanja na konkretne činjenice i dokaze kojima bi takve navode potkrijepio. Samostalnost posjeda tužitelja u ovom predmetu spora da ne postoji obzirom da su tuženica i njezini pravni prednici samostalni posjednici predmetne nekretnine, a to što je eventualno tužitelj odlazio na predmetnu nekretninu dok ga nitko ne bi vidio i samim tim mu branio, ne može se smatrati samostalnošću posjeda. Pravni prednici tužitelja da nisu mogli posjedovati predmetnu nekretninu kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici kad isti nisu bili upisani kao vlasnici predmetne nekretnine niti su imali razloga smatrati da je predmetna nekretnina njihova. U odnosu na navedeno, Vrhovni sud navodi da 'nepošteni posjednik ne može steći pravo vlasništva nekretnine dosjelošću, i to ni u slučaju redovne ni u slučaju izvanredne dosjelosti' (Rev 1519/09-2, od 23. ožujka 2011.). Nesavjestan posjednik ne može dosjelošću steći pravo vlasništva nekretnine bez obzira koliko traje njegov posjed na istoj. Valja istaknuti da tužitelj nema nikakvu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na spornoj nekretnini, jer sve i da je posjedovao sporni dio predmetne nekretnine njegov bi posjed, a i posjed njegovih prednika bio nesavjestan, obzirom da im nije mogla ostati nepoznata činjenica, da je vlasnik sporne nekretnine tuženica, a prije nje pravni prednik SG, odnosno prije njega AG, a kako nesavjestan posjednik ne može dosjelošću steći pravo vlasništva nekretnine, bez obzira na to koliko je trajao njegov posjed, to je tužbeni zahtjev neosnovan. Budući da tužitelj nije dokazao da bi spornu nekretninu, odnosno dio nekretnine stekao dosjelošću na način kako je to opisano tužbenim zahtjevom predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan te obveže tužitelja na naknadu parničnog troška tuženici.
3. Na pripremnom ročištu koje je održano 27. ožujka 2025. tužitelj je naveo da je tuženica započela s izgradnjom ogradnog zida na spornom dijelu nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], međutim da je građevinska inspekcija zabranila daljnju gradnju. Od dana podnošenja tužbe sporni dio nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] tuženica da je samovlasno izmijenila na način da je porušila ogradni zid koji je tu postojao, krušnu peć, drvarnicu, nadstrešnicu, uklonila živicu i stabla oraha i žižula, a što je sve bilo u posjedu tužitelja. Vezano za isto da se vodi postupak za smetanje posjeda i izdana je privremena mjera Ovr-915/2024. Pojašnjava svoj navod da je njegov pravni prednik kada je ušao u posjed k. č. br. [katastarska čestica], ušao u posjed i ovog spornog utuženog dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], kao dijela nekretnine koja je sada vlasnik k. č. br. [katastarska čestica] i pravna prednica tuženice AG da je to znala i nikada se tome nije protivila, već je govorila da će to njemu i prepisati, međutim kako su se tužitelj i njegov pravni prednik bavili drugim sudskim postupcima da nisu stigli sa AG riješiti ovo sporno pitanje, to znači ono što je tužitelj naveo u svom podnesku od 04. ožujka 2025. da je AG „prepustila“ IG ovaj sporni dio k. č. br. [katastarska čestica].
3.1. Na istom je ročištu tuženica navela da su navodi tužitelja iz podneska od 04. ožujka 2025. izmišljeni i ničim dokazani, te je osporila da je pravni prednik tuženice pokušao prodati predmetnu nekretninu TG budući da isti nije nikada bio zainteresiran za kupnju predmetne nekretnine. Isto tako osporava da je SG 2019. angažirao geodeta da sačini prijedlog parcelacije nas način kako navodi tužitelj u svom podnesku, već tvrdi da je tog geodetu angažirala Općina Tar – Vabriga radi formiranja puta. Osporava da je pravni prednik tužitelja od pravnih prednika tuženice otkupio sporni dio nekretnine. Spisu prilaže skicu mjerenja od 07. lipnja 2004. iz koje da je razvidno kako je istom definirana međna linija između k. č. br. [katastarska čestica], i isto je provedeno u katastru, a ta je skica sastavni dio geodetskog elaborata koji je proveden u katastru i takvo je stanje neizmijenjeno do danas. Osporava navode tužitelja da je isti bio u posjedu stabala žižula, oraha, krušne peći, nadstrešnice i drvarnice. Tvrdi da je pravni prednik tužitelja znao da kupuje zgradu na k. č. br. [katastarska čestica], te da nije imao razloga smatrati da kupuje i dio susjedne nekretnine u vlasništvu AG. Sama činjenica da je pravni prednik tužitelja tražio od AG da mu prepiše sporni dio nekretnine da podrazumijeva da je isti znao da je sporni dio nekretnine u vlasništvu treće osobe, te kao takav nesavjesni posjednik nije mogao dosjedanjem steći pravo vlasništva spornog dijela nekretnine. Da je pravni prednik tužitelja znao da mu ne pripada sporni dio da je razvidno je i skice kojom je jasno definirana granica sjevernog dijela k. č. br. [katastarska čestica], a koju granicu su tada potpisali pravni prednici tužitelja i tuženika. Da je stvarna volja bila prepustiti tužitelju sporni dio nekretnine tada da se zasigurno ne bi uredila međa na način kako je ona uređena spomenutim geodetskim elaboratom.
4. U dokaznom postupku proveden je uviđaj na licu mjesta na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] uz sudjelovanje mjerničnog vještaka, provedeno je mjernično vještačenje po vještaku Eduardu Klimanu, dipl. ing. geod., saslušani su svjedoci PG, OG, KG, CG, GG, NG, ČG, EG, ZG, FG i SG, pročitano je: izvadci iz zemljišne knjige (str. 5-7, 45-47), izvod iz katastarskog plana (str. 8), situacija (str. 9), skica (str. 10, 26), ugovor o kupoprodaji nekretnine od 05. rujna 2024. (str. 39-43), skica izmjere od 09. listopada 2024. (str. 48), rješenje Sekretarijata za poslove uprave Općine Poreč od 04. ožujka 1971. (str. 52), kupoprodajni ugovor od 06. svibnja 1971. (str. 53-54), presuda Općinskog suda u Poreču posl. br. P-327/02-22 od 19. travnja 2004. (str. 55- 58), povijest promjena na katastarskim česticama od 18. prosinca 2024. (str. 87), preslik zemljišne knjige (str. 97-111), skica od 14. svibnja 2019. (str. 112), spis premeta posl. br. Psp-58/2024 i P-327/02, te skica mjerenja od 07. lipnja 2004., izvršen je uvid u fotografije (str. 11-14, 49, 59-83), te u ortofoto snimke (str. 50-51), a proveden je i dokaz saslušanjem stranaka.
4.1. Tijekom postupka odbijen je prijedlog tužitelja da se od građevinske inspekcije zatraži podatak o zabrani radova, odnosno rješenje kojim su zabranjeni radovi tuženice na izgradnji ogradnog zida na spornom dijelu k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], jer je stajalište suda da se provođenjem roga dokaza ne bi utvrdile činjenice odlučne za ovaj postupak.
5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Čitanjem izvadaka iz zemljišne knjige (str. 5-7, 45-47) i izvoda iz katastarskog plana (str. 8), utvrđeno je da je tužitelj vlasnik kuće i dvorišta na nekretnini oznake k. č. br. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a tuženica upisana vlasnica k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], te da predmetne nekretnine međusobno graniče, a to među strankama i nije sporno.
6.1. Čitanjem situacije (str. 9), utvrđeno je da je ista sačinjena 05. veljače 1990. po Geobiro, geometar HG, te da se ista oblikom, te izgrađenošću objekata na istoj razlikuje od današnje k. č. br. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] kako je prikazana na izvodu iz katastarskog plana od 06. studenog 2024. (str. 8), a o predmetnoj situaciji još i nastavno.
6.2. Čitanjem ugovora o kupoprodaji nekretnine od 05. rujna 2024. (str. 39-43), utvrđeno je da je istim ugovorom tuženica kao kupac, od SG kao prodavatelja, 05. rujna 2024. kupila nekretninu k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u površini 658 m[2] , a kako je ista i upisana u zemljišnoj knjizi i to među strankama također nije sporno.
6.3. Čitanjem rješenja Sekretarijata za poslove uprave Općine Poreč od 04. ožujka 1971. (str. 52), utvrđeno je da je predmetnim rješenjem samostalna organizacija udruženog rada za gospodarenje stambenim zgradama poduzeća privrednih usluga "Usluga Poreč" utvrđena nosiocem prava korištenja nad zgradom u društvenom vlasništvu koja se sastoji od dvije sobe, kuhinje, podruma i štale u dvorištu, a koja se nalazi u Gedićima broj 11, na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].
6.4. Čitanjem kupoprodajnog ugovora od 06. svibnja 1971. (str. 53-54), utvrđeno je da su isti sklopili poduzeće privrednih usluga "Usluga" Poreč, samostalna organizacija udruženog rada za gospodarenje zgradama, kao prodavatelj i IG, iz [adresa], kao kupac, a kojim je ugovorom prodavatelj prodao, a kupac kupio, stambenu zgradu koja se nalazi u Gedićima 11, sagrađenu na k. č. br. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], koja se sastoji od dvije sobe, kuhinje, podruma, štale, vešarnice i cisterne. Kada se taj kupoprodajni ugovor usporedi sa situacijom od 05. veljače 1990. (str. 9), te izvodom iz katastarskog plana od 06. studenog 2024. (str. 8), valja zaključiti da na mjestu današnje obiteljske kuće tužitelja (adresa [adresa] – op.a.) je bilo dvorište zgrade koju je pravni prednik tužitelja IG bio kupio (adresa [adresa]), te cisterna. Iz ovog sud zaključuje da ukoliko je pravni prednik tužitelja IG i koristio dvorište na k. č. br. [katastarska čestica], to je bilo dvorište uz predmetnu zgradu koju je kupio, upravo na k. č. br. zgr. [katastarska čestica].
6.5. Tome u prilog i utvrđeno čitanjem presude Općinskog suda u Poreču posl. br. P-327/02-22 od 19. travnja 2004. (str. 55-58), a kojom presudom je naloženo tuženiku IG, da tužitelju UG izda tabularnu ispravu u svrhu uknjižbe prava vlasništva na dijelu k. č. br. zgr. [katastarska čestica], u naravi kuća i sušiona mesa, a prema situaciji lica mjesta izrađenoj 16. siječnja 2003. od strane Geoplan d.o.o. Poreč, zajedno s pripadajućim zemljištem, u naravi dvorište oko kuće u širini do 2 metra i cijelo dvorište ispred kuće, koje je na istoku omeđeno linijom koja se nastavlja na istočni zid kuće. U tom je postupku među strankama bilo nesporno da je predmetom darovanja među strankama bilo zemljište na kojem si je tužitelj UG izgradio kuću, te dio sušionice mesa koji se nalazio na predmetnoj nekretnini, a sporno je bilo što je bilo darovano od zemljišta, odnosno dvorišta. U tom je postupku tužitelj UG tvrdio da mu je tuženik (njegov otac) darovao dio nekretnine koji je na situaciji od 16. siječnja 2003. iscrtan crvenim linijama, a koji iznosi 10/11 dijela ondašnje površine k. č. br. zgr. [katastarska čestica], bez kuće ondje tuženika IG i sušionice mesa. Ta je situacija na str. 23 spisa predmeta posl. br. P-327/02.
6.6. Čitanjem povijesti promjena na katastarskim česticama od 18. prosinca 2024. (str. 87), utvrđeno je da je 1962. bila izvršena komasacija zemljišta i obnavljanje katastarskog operata za k. o. [katastarska općina], kada je k. č. br. [katastarska čestica], staja i dvorište, s površinom 658 m[2] , upisana i nadalje na VG, na kojem je i ranije bila upisana, da bi 1981. bila izvršena promjena na novog posjednika i to na AG.
6.7. Čitanjem preslika zemljišne knjige (str. 97-111), utvrđeno je da je pravni prednik tužitelja IG uknjižen kao vlasnik na nekretnini k. č. br. zgr. [katastarska čestica] - 25. veljače 1977. na temelju ranije opisanih rješenja od 04. ožujka 1971. (str. 52) i kupoprodajnog ugovora od 26. travnja 1971. (str. 53-54).
6.8. Čitanjem spisa predmeta posl. br. Psp-58/2024 utvrđeno je da se isti vodi vezano za smetanje posljednjeg mirnog posjeda tužitelja UG, počinjeno od strane tuženice UGC **.**.2024., na način da je ista na dijelu nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a koji je predmetom i ovog parničnog postupka, pokidala uže sa sušenje rublja, zabranila tužitelju da bere orahe, zabranila tužitelju da na tom dijelu nekretnine odlaže drva, te nasilno uklonila njegovu auto prikolicu, nakon čega je 07. studenog 2024. dovela radnike radi mjerenja i vršenja iskopa i gradnje zida ne predmetnom dijelu te nekretnine, te radi čišćenja raslinja, te još 08. studenog 2024. zabranila tužitelju da koristi predmetni dio nekretnine, te naredila uklanjanje vozila i drugih stvari tužitelja, da bi zatim 13. studenog 2024. treća osoba po nalogu UGC vozilom ušla na sporni dio nekretnine i srušila željezni stup.
7. Iz ovako provedenih dokaza, a u kontekstu i fotografija na str. 11-14, o kojima još i nastavno, sud je zaključio da je tužitelj bio u posjedu određenog spornog dijela k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] koji je je predmetom ovog postupka, pa kada se te fotografije usporede i sa skicom od 14. svibnja 2019. (str. 112), na kojoj je na dijelu "B" naznačena žičana ograda, a ta je žičana ograda razvidna i na drugoj fotografiji na str. 11 spisa, stajalište je suda da je dio nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], tužitelj doista koristio kao dio dvorišta ispred svoje kuće. Kuća tužitelja je sagrađena u razdoblju između 1996. - kada je tužitelj sa svojim pravnim prednikom, svojim ocem IG, sklopio darovni ugovor od 19. prosinca 1996. predmetom kojeg su bili štala, sušionica mesa i ½ dijela zemljišta bez kuće na k. č. br. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (str. 6-7 spisa predmeta posl. br. P-327/02) – i 15. srpnja 2002. kada je podnesena tužba u predmetu posl. br. P-327/02, jer je u vrijeme podnošenja tužbe u tom predmetu, kuća ovdje tužitelja već bila sagrađena. U kontekstu tako utvrđenog, stajalište je suda, a kada se imaju u vidu i iskazi stranaka tog parničnog postupka (zapisnik od 18. prosinca 2002. (str. 17-18 spisa predmeta posl. br. P-327/02)), da je između tužitelja i njegovog oca postojala zabluda oko veličine površine k. č. br. [katastarska čestica] zgr., k. o. [katastarska općina] iz kojeg razloga da je naknadno bio zaključen Aneks darovnog ugovora, jer je tužitelj bio sagradio dijelom kuću na zemljištu koje nije bilo u vlasništvu njegovog oca, već je to bilo zemljište uknjiženo kao k. č. br. [katastarska čestica] i to je zemljište zapadno od kuće u kojoj sada živi tužitelj, a stranke su ga u tom postupku tretirale kao dvorište. Ta je nekretnina i danas k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] i nije predmetom ovog postupka, pa su za taj dio zemljišta, dakle dio k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], tužitelj i njegov prednik smatrali da je njihovo vlasništvo, odnosno da čini sastavni dio k. č. br. [katastarska čestica] zgr., a naknadno je i kroz postupak posl. br. P-327/02 utvrđeno da ne čini, odnosno da pripada čestici k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Iz ovog pak sud zaključuje da je tužitelj stupio u posjed spornog dijela zemljišta k. č. br. [katastarska čestica], a koji je predmetom ovog postupka i koji je bio omeđen žičanom ogradom kako je to prikazan na skici od 14. svibnja 2019. (str. 112), svakako nakon izgradnje svoje obiteljske kuće, dakle u razdoblju od kraja 1996. do sredine 2002.
8. Dakle, u ovom je postupku sporno je li tužitelj samostalan posjednik spornog dijela k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], je li njegov posjed pošten, te u tom kontekstu i jesu li ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] koji je predmetom ovog postupka od strane tužitelja na temelju zakona, odnosno dosjelošću.
9. Naime, sukladno odredbi čl. 159. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje ZV) tužitelj je mogao steći vlasništvo spornog dijela predmetne nekretnine dosjelošću da je njegov posjed bio samostalan i pošten i to u neprekidnom trajanju kroz razdoblje od najmanje 20 godina.
9.1. Dosjelost je stjecanje prava vlasništva neke stvari njezinim neprekidnim, samostalnim posjedovanjem kroz zakonom određeno vrijeme. Time se višegodišnjem posjedovanju priznaje vlasničkopravni učinak čime se uklanja razlika između faktičnog i pravnog. Pravni učinci dosjelosti nastupaju po samom zakonu čim se ispune sve propisane pretpostavke.
9.2. Osim što dosjedatelj mora biti u samostalnom posjedu, mora biti i pošten. Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno (čl. 18. st. 2. i 3. ZV).
9.3. Samostalnost posjeda označava okolnost da dosjedatelj ne priznaje višu vlast neke druge osobe, odnosno da stvar drži kao svoju, kao da je njezin vlasnik (arg. iz čl. 11. st. 2. ZV). Samostalnost se također predmnijeva.
9.4. Dakle teret dokaza da tužiteljev posjed ne bi bio pošten i samostalan je na tuženici.
10. Uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje mjerničnog vještaka Eduarda Klimana, dipl. ing. geodezije, a čiji nalaz i mišljenje sud cijeni potpunim, razumljivim i u svemu sukladnim pravilima struke, te ga stoga prihvaća u cijelosti - utvrđeno je da je stanje na terenu u odnosu na sporni dio k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] sada izmijenjeno na način da je nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] zgr., na kojoj se nalazi kuća i dvorište tužitelja, od spornog dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] odijeljena betonskim zidom, a tužitelj je na ročištu na licu mjesta koje je održano dana 27. ožujka 2025. pokazao gdje je ispred njegove kuće bio prolaz, gdje se nalazila nadstrešnica na spornom dijelu, gdje krušna peć, zatim gdje je bilo stablo murve, a gdje stablo oraha, pa je isto prikazano na skici lica mjesta od 08. lipnja 2025. sačinjenoj po mjerničnom vještaku Eduardu Klimanu (str. 168 spisa). Nadalje je utvrđeno da je sada k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u naravi zemljana površina očišćena od raslinja i stabala, u dijelu koje se nalazi hrpa otpadnog materijala, kamenja i zemlje. Ista je s južne strane omeđena betonskim zidom, a u jednom je dijelu na betonski zid postavljena ograda od betonskih cigli i to prema k. č. br. zgr. [katastarska čestica], zgr. 48/5 i 625/1, sve k. o. [katastarska općina]. U jugoistočnom dijelu na betonski zid su postavljeni betonski bloketi visine cca 2 metra, sa sjeverne strane ista graniči s asfaltiranom ulicom, a sa istočne je omeđena dijelom i starim kamenim zidom i betonskim zidom. Sa zapadne strane ista je omeđena dijelom betonskim zidom, a u jednom dijelu nije vidljiva fizička međa, već samo tragovi čišćenja predmetne nekretnine (fotografije na str. 165). Na fotografijama na str. 166-167 je dvorište ispred kuće tužitelja, te zid od betonskih bloketa između nekretnina k. č. br. zgr. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina]. Također je mjerničnim vještačenjem utvrđeno da je skica mjerenja broj 231 od 07. lipnja 2004. (str. 158) bila izrađena u svrhu parcelacije k. č. br. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] i da su istom definirane međe novonastalih k. č. br. [katastarska čestica] zgr. i 48/6 zgr., a po pravomoćnom okončanju postupka koji se kod ovog suda vodio pod posl. br. P-327/02. Tom je skicom mjerenja, dakle, dobiven današnji oblik i površina k. č. br. [katastarska čestica] zgr. kako je ista prikazana na izvodu iz katastarskog plana od 06. studenog 2024. (str. 8), a prethodno je ista imala oblik i površinu kako je to prikazano na situaciji od 05. veljače 1990. (str. 9), a o tim je ispravama ranije bilo riječi.
11. U svom iskazu svjedok PG tvrdi da je tužitelj koristio sporni dio nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], pa da je tu imao krušnu peć, vrt i stabla koje je održavao, te se ponašao kao vlasnik toga dijela, a također da je tu držao i poljoprivredne strojeve. Taj dio zemljišta da je bio ograđen, te da je činio dio tužiteljevog današnjeg dvorišta, koje je prema vani bilo ograđeno sa svih strana. Takvo stanje da je bilo od 1964. od kad je tužiteljeva obitelj došla u [adresa], kada su bili dobili kuću i zemljište za stanovanje. AG da se nije koristila ovim spornim dijelom zemljišta, već preostalim dijelom k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].
11.1. U svom iskazu svjedok OG tvrdi da je sporni dio zemljišta bio od SG i da je prema asfaltiranoj cesti bio ograđen, odnosno da je taj sporni dio zemljišta od asfaltirane ceste dijelila šikara – "graža", a do istog da se moglo doći samo kroz dvorište tužitelja na k. č. br. zgr. [katastarska čestica]. Oduvijek da joj je bilo poznato da je vlasnik spornog zemljišta SG koji ne živi u [adresa], već u Brčićima, a to da joj je bio rekao njezin otac. Nije joj poznato tko je sporno zemljište koristio, međutim obitelj tužitelja da je obrađivala vrt koji postoji u naravi i danas i to na nekretninama k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina]. Roditelji tužitelja da su živjeli u kući u kojoj danas živi majka tužitelja, a koja sada nosi oznaku k. č. br. [katastarska čestica] zgr., k. o. [katastarska općina]. Vezano za tu kuću, koja je dakle bila predmetom kupoprodaje od 26. travnja 1971. (ugovor na str. 53-54), sudac je neposrednim opažanjem na licu mjesta utvrdio da ista ima neposredni pristup s asfaltirane ceste u mjestu [adresa] (ne preko k. č. br. [katastarska čestica] zgr., k. o. [katastarska općina] – op.a.).
11.2. U svom iskazu svjedok KG tvrdi da ga je kao diplomiranog inženjera geodezije bila angažirala tuženica da joj označi nekretninu k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], i tada da je prilikom označavanja međa na terenu upoznao i tužitelja, a to da je bilo u ljeti 2024. Nakon što je napravljen elaborat, tuženica da ga je obavijestila da ga tužitelj ne želi potpisati. U vrijeme označavanja međa sporni dio da je bio u jednom dijelu omeđen suhozidom, u jednom dijelu da je bila nekakva nadstrešnica zarasla u trnje, zatim nekakve voćke, a nikakvih drugih stvari na spornom dijelu tada da nije bilo. Preko spornog dijela da je i ulaz u dvorište tužitelja kako je to obilježeno na skici izmjere od 09. listopada 2024. (str. 48), pa da je taj ulaz posebno prikazan na predmetnoj skici jer je to od njega bila zatražila tuženica. Na sporni dio nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] da se moglo ući samo preko tog prolaza, jer je u drugom dijelu sporni dio bio zarašten. U kojem je dijelu prema kazivanju svjedoka sporni dio bio zarašten, a u kojem je dijelu bio travnjak, prikazano je na predmetnoj skici izmjere od 09. listopada 2024. na str. 48 spisa. Prema iskazu ovog svjedoka fotografije na stranicama 72 i 81-83 da su sačinjene upravo prilikom označavanja međa na terenu, kojom prilikom da je i tužitelj pomagao u tom označavanju međa.
11.3. Iz iskaza svjedoka CG utvrđeno je da je bio u rujnu 2024. angažiran od strane tuženice da očisti nekretninu k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], pa je dio koji je čistio, prema pokazivanju ovog svjedoka, prikazan na skici izmjere od 09. listopad 2024. i riječ je o dijelu zemljišta koji nije predmetom ovog postupka, a obzirom na iskaz ovog svjedoka kada isti navodi da je tužitelj tada tražio da pazi na nekakvu žičanu ogradu do njegove kuće, stajalište je suda, a i iz razloga kako je ranije navedeno, da je sporni dio zemljišta doista u odnosu na ovaj očišćeni dio bio omeđen žičanom ogradom kako je to prikazano na skici od 14. svibnja 2019. (str. 112 spisa). Iz iskaza ovog svjedoka proizlazi da je na spornom dijelu tada bila nekakva drvena nadstrešnica, ali da je sporni dio bio jako zarašten, a tužitelj da mu je bio zabranio pristup na sporni dio. Također i dio koji je čišćen da je bio zarašten gotovo istovjetno kao i ovaj sporni dio.
11.4. Svjedok GG navodi u iskazu da je doista tužitelj koristio sporni dio zemljišta, kao i ranije njegovi roditelji. Na istom da je bila jedna nadstrešnica, kamena krušna peć, te stvari tužitelja od kad je gradio kuću (materijal i sl.), nadstrešnicu da je napravio tužitelj. Taj dio da je bio ograđen žičanom ogradom, a kasnije da je sve zaraslo u bršljan.
11.5. Svjedok NG tvrdi da ga je u jesen 2024. angažirala tuženica za gradnju betonskog zida oko k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] i u to vrijeme da je ta nekretnina bila u potpunosti zaraštena, kao i ovaj sporni dio. Takvo stanje da je bilo i ranije dok je obavljao, prije godinu dana, druge radove u istom [adresa].
11.6. Svjedok ČG, inače izvanbračni suprug tuženice, u iskazu navodi da su on i tuženica razmišljali o kupnji k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] od SG, pa da su preko njega upoznali i tužitelja. Sporni dio zemljišta u vrijeme kupnje, kao i cijela nekretnina koju su kupili, da je bio zarašten šikarom i da su nakon kupnje krenuli čistiti kupljenu nekretninu s ovog drugog dijela koji nije sporan. To da su radili dva mjeseca i tužitelj da nije ničemu prigovarao, nego da ih je pitao hoće li mu zatvoriti pristupni put do kuće, pa da su mu rekli da neće. 30. listopada 2024. na inicijativu tužitelja da su otišli kod bivšeg odvjetnika tužitelja kako bi mu potpisali služnost za prolaz do njegove kuće prema skici izmjere sačinjenoj od strane KG od 09. listopada 2024. i tamo, kod odvjetnika, iako je sve bilo spremno, da im je tužitelj rekao kako će se suditi, a do tada da je uredno surađivao s tuženicom, čak sudjelovao u obilježavanju međa bez primjedbi. Prema obilježenim međama da su sagradili i zid, osim što su dozvolili prolaz preko svoje nekretnine kako je prikazano na skici izmjere od 09. listopada 2024. Nakon 30. listopada 2024. tužitelj da ih je počeo ometati u radovima i više ne želi razgovarati s njima. U vrijeme čišćenja spornog dijela, isti da je bio u potpunosti zarašten, sve da je bilo toliko obraslo da nije bilo pristupa. Tužitelja da su upoznali prije kupnje parcele jer ih je prodavatelj SG upoznao. Nikada da tužitelj im u tim razgovorima nije rekao da bi sporni dio zemljišta bio njegov, to da je počeo tvrditi tek kod odvjetnika Darka Vekića, zapravo niti tada da nije izričito rekao da je to njegovo. Kada su počeli čistiti nekretninu da im je rekao da počnu od ovog nespornog dijela, jer da na ovom drugom ima neke stvari pa da će ih maknuti, a da će maknuti i auto da mu ga malčer ne ošteti. Jedan dio spornog zemljišta neposredno uz kuću tužitelja da nije bio zarašten, ali to da je bio jedan manji dio širine možda 1 metar. Na tom dijelu da nije bilo nikakvih stvari i do njega se moglo doći jedino iz dvorišta kuće tužitelja, međutim da uopće nije sporno da je i taj dio od SG, jer da je i sam tužitelj rekao "Da, to je od SGali nećete mi valjda put zatvoriti", a oni da su tada rekli da će se dogovoriti i napraviti da mu se put ne zatvori. Tužitelj da je do svoje kuće ranije dolazio s druge strane preko kuće koja se nalazi na broju 11 gdje mu živi mama, a kasnije da je počeo dolaziti do ove kuće preko ovog prolaza koji su mu rekli pustiti. To da su saznali od prodavatelja SG. Prilikom obilježavanja međa tužitelj da nije ničemu prigovarao, već da je rekao da će sve provjeriti sa svojim geodetom. Čišćenju spornog dijela zemljišta tužitelj da također nije prigovarao. Prilikom obilježavanja međa tužitelj da je KG rekao neka međe obilježi "prema papirima", a on da ima drugog geodeta koji će to provjeriti.
11.7. U svom iskazu svjedok EG tvrdi da mu je poznato vrijeme još od gradnje kuće tužitelja, jer da mu je pomagao dok je gradio kuću, a da su također bili i radni kolege. 1981. svjedok da je imao koze, pa da je na spornom dijelu zemljišta vezivao koze da pasu i za taj sporni dio u selu da su govorili da je to zemlja od SG iz [adresa]. Na mjestu današnje kuće tužitelja, u blizini kuće tužiteljevih roditelja da je bio dvor, pa da je tužitelj kuću napravio od dvora, a njegovi roditelji da su nastavili živjeti u kući u kojoj su i ranije živjeli. Njegovi roditelji da su imali u blizini svoje kuće vrt, međutim to nije bio vrt na ovom spornom dijelu, jer na tom spornom dijelu od kad svjedok živi u [adresa], a to je od 1979., da nikada nije bio vrt, već je na spornom dijelu tužitelj držao drva, a na drugom dijelu da je sve bilo obraslo u šikaru – "gražu". Od te "graže" do kuće tužitelja da je bio prostor kojeg je koristio tužitelj, odnosno ranije njegovi roditelji i na tom dijelu tužitelj da je držao drva.
11.8. Svjedok ZG iskazuje da je skicu od 14. svibnja 2019. (str. 112) sačinilo društvo kojeg je on vlasnik i to na zahtjev SG, ali da ne zna što je točno SG tom skicom želio, međutim na njegov zahtjev da su formirali dijelove A i B, te još i treći dio C koji je u naravi asfaltirana prometnica. Dio A da se možda trebao spojiti s k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina] da bi te dvije parcele dobile pristup javnoj prometnoj površini, ali se ne sjeća točno. Kako radi za Općinu Tar (inače je geodet), da mu je poznato to područje i to upravo vezano za prometnicu koja je na skici prikazana kao asfaltirana cesta, a isto nikako da se riješi, da se ucrta u katastarski operat i upiše u zemljišnu knjigu. Dio A u vrijeme sačinjavanja skice da je bio zarašten, a na dijelu dijela B da su bile nekakve kokoške ili druge životinje. U izradi predmetne skice tužitelj da ni na koji način nije sudjelovao, međutim da se sjeća pred više od deset godina da se tužitelj bio obratio Općini Tar da nema pristupnog puta preko svojih nekretnina do kuće sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] zgr., k. o. [katastarska općina], pa da bi se trebalo nešto napraviti da mu se to omogući, jer da su dijelovi čestica preko kojih on dolazi do svoje kuće u vlasništvu ili Općine Tar ili fizičkih osoba. U vrijeme kada je skica rađena Općina Tar da je sve dogovarala s SG, a da se trebao provesti i dogovor vezano za ovu asfaltiranu cestu.
11.9. Svjedok FG iskazuje da se u [adresa] rodio, ali da i nakon odseljenja dolazi u [adresa] jer tu ima imovinu. U vrijeme dok je živio u [adresa] (do 1960., jer je svjedok rođen 1945., op.a.), sporni dio zemljišta da je bio vrt koji da su koristili braća U i oni da su umrli negdje do 1970. godine, nakon čega da je predmetna nekretnina u cijelosti bila zarasla u trnje, osim u jednom manjem dijelu kojeg je koristio tužitelj na način da je na tom dijelu držao drva, te sušio odjeću.
11.10. U svom iskazu svjedok SG (inače pravni prednik tuženice) navodi da je nekretninu k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] naslijedio od majke Ide Legović 2021., a ona da je isu naslijedila od svoje majke BG rođ. J, koja je umrla 1949. Ta nekretnina da je oduvijek bila starina njegove obitelji i nikada da nije bilo problema s tužiteljem vezano za istu, dapače, tužitelj da im je govorio kroz razdoblje od 20 godina da tu nekretninu želi otkupiti, ali da nije imao novaca, jer je 20 godina vodio sudske postupke sa svojom obitelji. Cijelo to vrijeme da su ga čekali i da bi mu nekretninu bili povoljno prodali, međutim nakon što je okončao sudske postupke, tužitelj da nije imao novaca, pa da je govorio da će ga pribaviti. S obzirom na isto, zbog toga što je tužitelj dugo čekan da pribavi novac, svjedok da je odlučio nekretninu prodati ovdje tuženici, pa da je to rekao tužitelju i tužitelj da je to prihvatio. Označavanje međa koje je organizirala tuženica po izvršenoj kupoprodaji, tužitelj također da nije osporavao. Svjedok da je tuženicu upoznao s time da je tužitelj vodio sudske postupke sa svojom obitelji, pa "da bi bilo pametno da mu se pusti prolaz do njegove kuće, da nemaju problema s njim, da mu naprave služnost", pa da su zbog toga svi zajedno otišli kod odvjetnika Darka Vekića da se to napravi, ali tužitelj da to nije htio prihvatiti. Nikada da tužitelj nije tvrdio da bi to bila njegova parcela, niti od njegovih roditelja, a to da nisu tvrdili niti njegovi roditelji, niti njegov brat, već da su oduvijek priznavali njegovo pravo vlasništva na cijeloj toj parceli. U prilog tome da govori i situacija od 05. veljače 1990. (str. 9, o kojoj je ranije bilo riječi – op.a.). Naime, brat tužitelja ŽG da je bio želio graditi kuću na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], ali nije imao pristupnog puta, pa da je on (SG) bio angažirao geometra ŠG da napravi taj pristupni put kako je prikazano na predmetnoj situaciji, da bi ŽG mogao dobiti građevinsku dozvolu i urbanističke uvjete za gradnju. ĆG da je to kasnije propalo, da to nije realizirao, ali da je upravo SG pitao kao vlasnika k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] da mu pomogne, pa da mu je on pomogao i rekao mu dati ovaj pristupni put. U to vrijeme da je vlasnica k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] zapravo bila njegova mama, ali on, SG da je angažirao geodetu i napravio situaciju, te dao novce da se to napravi i pripremu zemljišta, a sve kako bi se pomoglo ĆG. Nakon toga da je bila rađena i ova skica od 14. svibnja 2019. (str. 112), pa da je na toj skici bio označen dio koji se trebao pripojiti parcelama k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], jer su to parcele u vlasništvu Općine Tar koja je željela otkupiti dio A, da te dvije parcele imaju pristup putu. Za izradu te skice da je Općina Tar angažirala geometra ZG, a ne on. Za dio koji je na situaciji od 05. veljače 1990. (str. 9) označen žutom bojom, da je onda (1990.) Općina Tar htjela da preko njega ide pristupni put do k. č. br. [katastarska čestica], jer da su mu onda govorili da će mu za taj dio dati u zamjenu drugo zemljište koje je na situaciji označeno slovom X. Uglavnom on (SG) da je radio ono što je općina od njega tražila, a sve da pomogne ĆG. S tužiteljem da je u dobrim odnosima već 50 godina i da nikada ne bi bio pomislio da će doći do ove tužbe, a također da ne bi bio prodao niti tuženici, a niti bi ona to bila kupila. Vezano za drva i stvari tužitelja na spornom dijelu zemljišta, tužitelj da ga je pitao da ista tu odloži i on (SG) da mu je to dozvoljavao, a isto tako da je tužitelj na njegovu zamolbu počistio kada su trebali doći kupci, jer je i nekim drugim ljudima bio nudio da to kupe. Na spornom dijelu zemljišta da je nekada bila gospodarska zgrada i nadstrešnica gdje su "stričevi njegove majke" (prema kazivanju svjedoka do 1960-ih nekretninu su koristila braća J što je djevojačko prezime njegove bake – op.a.) nekada držali volove, a to da je bilo do 1963. On i majka da su u [adresa] dolazili vrlo malo i da nisu uopće dolazili kod tužitelja, nego da bi tužitelj dolazio kod njih ako bi mu nešto trebalo ili bi ih zvao telefonom, a osim toga da su zajedno i radili zadnjih 10 godina. Posljednji od "stričeva" njegove mame da je umro 1967. i jedan od njih da je bio živ u vrijeme kada je obitelj tužitelja sredinom 1960-ih došao živjeti u [adresa], na adresu [adresa]. Otac tužitelja da je otkupio kuću koja im je bila dana nakon nacionalizacije. Nikada nakon smrti "stričeva njegove majke" tužitelj da nije koristio sporni dio samostalno, već nakon što ih je pitao može li tamo odložiti stvari i brati orahe. Potvrđuje da je postojao dogovor između tužitelja i njegove majke AG, ali ne da će tužitelju AG prepisati to zemljište, već da će tužitelj to zemljište otkupiti kako je ranije iskazivao. Svjedok da je odlučio to zemljište prodati kada je shvatio da tužitelj neće imati novaca.
12. Iskaze svih saslušanih svjedoka sud cijeni vrijednosno pozitivno, jer su isti međusobno neproturječni u pogledu odlučnih činjenica, a posebno obzirom na to da svjedoci iskazuju o različitim razdobljima, a tome još i nastavno.
13. Iz iskaza saslušanih svjedoka nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj bio u posjedu spornog dijela nakon što je sagrađena kuća na k. č. br. [katastarska čestica] zgr., k. o. [katastarska općina], a da su i ranije njegovi roditelji u jednom dijelu (manjem) spornog dijela koristili predmetnu nekretninu, odnosno držali je u posjedu. Naime, nedvojbeno je utvrđeno iz iskaza saslušanih svjedoka SG i FG da su u posjedu k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] do kraja 1960-ih bili braća U, rodbina AG. Tome u prilog i iskaz svjedoka ĐG koja navodi da joj je oduvijek bilo poznato da je to zemljište od SG. Obzirom na vrijeme stjecanja kuće na k.č. br. ranije 48/1 zgr., na adresi [adresa], od strane oca tužitelja IG, a to je bilo početkom 1970-ih godina, kako je ranije obrazloženo, te s obzirom na to da su do gradnje kuće tužitelja na današnjoj k. č. br. [katastarska čestica] zgr., a to je bilo u razdoblju od 1996. do 2002. – tužitelj i njegova obitelj držali da se njihova kupljena nekretnina 1970-ih godina (k. č. br. [katastarska čestica] zgr.) proteže površinom i na k. č. br. [katastarska čestica], gdje su obrađivali vrt, te obzirom na to da je zapravo tužitelj prilikom sklapanja darovnog ugovora sa svojim ocem, a vezano za zemljište na kojem će graditi kuću – držao da će se njegovo dvorište prostirati i na te k. č. br. [katastarska čestica], sud zaključuje da je tek tužitelj započeo s vršenjem posjeda spornog dijela u cijelosti kako to ovom tužbom tvrdi tek po izgradnji svoje kuće (na k. č. br. [katastarska čestica] zgr.), jer tome u prilog govore i fotografije na str. 11-14 spisa, a sukladno je i iskazima saslušanih svjedoka. Naime, njegovi su roditelji vjerojatno održavali čistom manju površinu spornog dijela jer se ista nastavljala na njihovo dvorište, međutim stajalište je suda u kontekstu svih provedenih dokaza da je spornu površinu u punom opsegu kako to ovom tužbom traži, počeo koristiti tek tužitelj, obzirom da nije imao dovoljno dvorišnog prostora ispred svoje novosagrađene kuće. Ostaje spornim je li taj njegov posjed od najkasnije 2002. do dana podnošenja ove tužbe (2024.), a što je dovoljno razdoblje za stjecanje prava vlasništva dosjelošću – pošten i samostalan.
14. U svom iskazu tužitelj potvrđuje navode svjedoka SG da je s njim razgovarao o otkupu k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], ali ne vezano za ovaj sporni dio, već za ovaj preostali dio predmetne nekretnine. Tvrdi da je s SG razgovarao o tome da se uknjiži na spornom dijelu, jer je znao da nije uknjižen, ali se SG tome protivio i neovisno o tome da mu je rekao da će mu prodati ovaj nesporni dio. Sporni dio da je dobio na korištenje od svog oca koji je taj dio kupio od države, iako to u ugovoru ne piše. Naime, njegov otac da je taj dio koristio još prije nego se tužitelj rodio (prije 1965.). AG da mu je uvijek govorila da mu to neće osporavati. Sporni dio da je uvijek bio ograđen, pa da bi on kupcima uvijek govorio "do kud će dogovorno, a do kud preko državnog odvjetništva". AG da mu nikada nije branila da koristi sporni dio. On da je kosio i održavao redovito i nesporni dio tako da ga ona nikada nije pitala novce, a s njom da to nikada nije riješio jer je vodio sporove sa svojom braćom vezano za međe, te spor sa svojim ocem, pa da mu je zbog svih tih sporova propala nadstrešnica na spornom dijelu. 1990-ih njegova majka da je na spornom dijelu držala kokoške. U vrijeme kada ga je SG upoznao s tuženicom, tuženica da je već bila uknjižena, jer da je to bilo u rujnu 2024., a rješenje o uknjižbi da je došlo par dana nakon njihovog upoznavanja. Na upoznavanju da im je rekao da moraju riješiti "stvari oko međa". Također da im je rekao da postoji dio terena koji je njegov, a oni (kupci, tuženica) da su rekli da im se jako žuri jer da bi željeli nešto graditi. Tuženici da nisu negirali da dio zemljišta bio njegov, nego da su tvrdili da je ulaz na njegovu nekretninu njihov, iako se taj ulaz koristi 200 godina. Od 1990. da zna da nije upisan kao vlasnik na ovom spornom dijelu, odnosno da nije bio upisan niti njegov tata, ali da nije mogao tužiti jer da je vodio druge sporove. On da je angažirao odvjetnika Darka Vekića kako bi se dogovorili oko tog dijela, jer po tuženici da ne bi imao ulaz u dvorište, međutim to da nisu riješili jer su tuženici išli preko međe, a tvrdi da je međa onako kako su njegovi roditelji imali postavljenu ogradu. Kada je došao geodet KG i kada su se uređivale međe da je bio prisutan, međutim da je rekao da će on to riješiti sa svojim geodetom i sa svojim odvjetnikom, nakon čega da su tuženici ušli bagerom u njegovo dvorište. SG da mu nikada nije branio da koristi ovaj sporni dio, nego da mu je rekao, a nakon što se je tuženica uknjižila, da bi taj dio trebao očistiti. SG da je uvijek pitao da odlaže drva i koristi ovaj nesporni dio. On da je na spornom dijelu napravio nadstrešnicu, a ni AG, ni SG da se tome nisu protivili, niti su mu branili da drži svoje stvari na spornom dijelu. I AG i SG da su znali da je on vlasnik spornog dijela, jer su vidjeli da taj sporni dio koristi i nisu mu to branili, niti su njegove roditelje upozorili da to ne smiju koristiti. Za vrijeme dok je vodio sporove sa svojom obitelji da je to "malo zapustio", a ranije da je to koristio i održavao, te se igrao na spornom dijelu dok je bio dijete. Prije nego se rodio njegov otac da je dobio na korištenje kuću na adresi [adresa], u ugovoru o kupoprodaji da piše da se prodaje kuća na adresi [adresa] i dio zemljišta oko kuće, pa tako i ovaj sporni dio. Stričevi SG da su imali štalu na nespornom dijelu, a između spornog i nespornog dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] da je postojao kameni stup kao međa koji su braća U bila pokazala njegovim roditeljima, a on da je taj znak vidio i na nekakvim mapama.
14.1. Iskaz tužitelja protivan je u dijelu iskazu svjedoka SG, te MG, ĐG, kao i pročitanim ispravama u spisu. Naime, tužitelj tvrdi da je sporni dio oduvijek pripadao čestici k. č. br. [katastarska čestica] zgr., k. o. [katastarska općina], te da je i taj sporni dio njegov otac dobio na korištenje vezano za što je kasnije sklopljen kupoprodajni ugovor od 26. travnja 1971. (str. 53-54). Takvo što ne proizlazi iz predmetnog ugovora, budući je u predmetnom ugovoru decidirano navedeno kako je ranije opisano što je predmet kupoprodaje. Osim toga, kako je ranije obrazloženo iz spisa predmeta posl. br. P- 327/02 je utvrđeno da su tužitelj i njegov otac vodili parnični postupak oko predmeta darovanja, vezano za darovni ugovor od 19. prosinca 1996. nastavno na koji je sklopljen i Aneks ugovora o darovanju nekretnine od 28. studenog 2000. (str. 4 spisa predmeta posl. br. P-327/02), a u kojem Aneksu je decidirano navedeno u kojoj površini i koje zemljište otac tužitelja daruje tužitelju, a do predmetnog parničnog postupka je došlo iz dvojbi oko tumačenja predmetnog darovnog ugovora, jer su stranke predmetnog ugovora sklapajući isti smatrale da se dvorište uz kuću IG na adresi [adresa] proteže dijelom i na susjednu k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], na kojoj je IG obrađivao vrt. Tako utvrđeno ne korespondira s tvrdnjom tužitelja da bi sporni dio pripadao čestici k. č. br. [katastarska čestica] zgr., k. o. [katastarska općina], a isto su i tužitelj i njegov otac IG nedvojbeno utvrdili i prilikom izrade skice mjerenja od 07. lipnja 2004. po okončanju parničnog postupka posl. br. P-327/02, jer su tada već nedvojbeno znali granice predmetne nekretnine u odnosu na ovdje sporni dio k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] i znali su da nisu upisani kao vlasnici predmetne nekretnine, a to potvrđuje i sam tužitelj kada navodi da mu je bilo poznato još od 1990-ih da nije uknjižen kao vlasnik. Osim toga, svjedok EG tvrdi da je svima u [adresa] bilo poznato, jer se tako "govorilo u selu" da je to zemlja od SG iz [adresa]. To potvrđuje i iskaz svjedoka ĐG. Kada tužitelj tvrdi da je SG pitao da koristi - ali ovaj nesporni dio k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], stajalište je suda da je taj njegov iskaz nevjerodostojan, jer u postupku nije utvrđeno da bi ikada tužitelj ili njegovi roditelji koristili nesporni dio predmetne nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Takvo što ne proizlazi ni iz jednog od provedenih dokaza. Obzirom na to, te na navode svjedoka SG, da je tužitelju bilo dozvoljeno da koristi sporni dio i da mu to doista ni on, ni njegova majka nisu nikada branili, računajući da će taj dio koji koristi od njih i otkupiti, stajalište je suda da su to sve okolnosti koje upućuju da je tužitelj mogao znati da mu pravo na posjed ne pripada. Posebno i s obzirom na to da je tužitelju bilo poznato još od 1990-ih da nije uknjižen kao vlasnik tog zemljišta, a bilo mu je poznato od 2004. kada je okončan parnični postupak koji je vodio sa svojim ocem i gdje je međa između njegove nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] zgr. i k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina]. Tome u prilog i iskaz svjedoka RG koji navodi da se tužitelj obraćao Općini Tar da nema pristupnog puta do svoje nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] zgr. jer da se isti u naravi prostire preko nekretnina u vlasništvu općine ili fizičkih osoba. Iskaz svjedoka SG cijenjen je vrijednosno pozitivno u tom dijelu, jer je isti pred sudom iskazivao okolnosno, decidirano, te neproturječno ni jednom u postupku provedenom dokazu, osim iskazu tužitelja. Nastavno na iskaz svjedoka RG koji tvrdi da kao geodet radi za Općinu Tar već dugi niz godina, te da Općina Tar pokušava ucrtati asfaltirani put koji ide oko k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], i to već dugi niz godina, pa da je u tom cilju rađena i skica od 14. svibnja 2019. (str. 112), stajalište je suda da je životno logično i uvjerljivo da je u tim postupcima sudjelovao i SG i to upravo na način kako on tvrdi u svom iskazu, pa da je doista imao namjeru raspolagati s predmetnom nekretninom, pa i na način da bi se od spornog dijela dobio pristupni put za nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u vlasništvu Općine Tar. Naime, sud vjeruje ovom svjedoku da je zapravo bio suradljiv i 1990. kada je želio omogućiti pristupni put bratu tužitelja ĆG, kako to navodi u svom iskazu, a vezano za što da je sačinjena situacija od 05. veljače 1990. (str. 9). Ove činjenice su zapravo irelevantne za ovaj postupak, međutim pojašnjavaju razloge radi čega su skice koje se nalaze u spisu predmeta, sačinjene i pobijaju tvrdnju tužitelja da su iste sačinjene isključivo iz razloga jer da je sporni dio nekretnine još od 1990-ih jedinstvena uporabna cjelina s k. č. br. [katastarska čestica] zgr., k. o. [katastarska općina]. Stajalište je suda da je predmetni sporni dio žičanom ogradom omeđio upravo tužitelj, jer je taj dio koristio, te ga je koristio kao svoje dvorište, ali da mu je bilo poznato da isto nije njegovo vlasništvo. Također sud vjeruje svjedoku SG da su se pregovori vodili između tužitelja i njega i njegove majke oko kupoprodaje spornog dijela, međutim s obzirom na brojne sudske postupke i financijsku nemogućnost tužitelja, taj dogovor da nije realiziran, radi čega da je svjedok u konačnici, predmetnom nekretninom odlučio raspolagati na način da ju je prodao tuženici. Dio iskaza tužitelja vezano za osporavanje međa između k. č. br. [katastarska čestica] zgr. i k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u vrijeme kada su iste obilježavne po tuženici (rujan 2024.), sud prihvaća kao istinit i vjerodostojan, međutim stajalište je suda da neovisno o tome tužitelj u ovom postupku nije dokazao da bi na temelju zakona stekao pravo vlasništva spornog dijela k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], dosjelošću, njegovim samostalnim i poštenim posjedovanjem kroz zakonom propisano razdoblje od 20 godina. Tuženica je u ovom postupku dokazala da posjed tužitelja, koji je nedvojbeno trajao dulje od 20 godina, nije bio niti samostalan, niti pošten.
15. Obzirom na fotografije priložene spisu na str. 59-67, 70, 80-83, iskaze saslušanih svjedoka NG i CG, ali i navod tužitelja iz njegovog iskaza da je u zadnje vrijeme sve malo zapustio, te u kontekstu isprava priloženih u zemljišne knjige, te iskaz svjedoka SG koji drugim u postupku provedenim dokazima, osim iskazom tužitelja, nije doveden u pitanje i sud mu u cijelosti vjeruje, stajalište je suda da je iskaz tuženice u cijelosti vjerodostojan, jer drugim provedenim dokaznim u postupku nije doveden u pitanje, te da je tuženica nekretninu k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] stekla u vlasništvo u cijelosti u dobroj vjeri, sukladno odredbi čl. 122. ZV-a. Naime, tuženica u svom iskazu navodi okolnosti u kojima je kupila predmetnu nekretninu, te iskazuje o događajima koji su uslijedili nakon toga, tako da njezin iskaz nije cijenjen vezano za okolnosti u kontekstu kvalifikacije posjeda tužitelja.
16. Dakle, kako je već u trenutku stjecanja posjeda dijela spornog dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] pravnom predniku tužitelja (njegovom ocu) moglo biti poznato da nije vlasnik istog, a to mu je nedvojbeno bilo poznato po okončanju postupka koji se kod ovog suda vodio pod posl. br. P-327/02, kao i tužitelju, stajalište je suda da su i pravni prednik tužitelja i tužitelj, a i s obzirom na sve ranije navedeno vezano za iskaze saslušanih svjedoka, te pročitane isprave, imali dovoljno razloga sumnjati da pravnom predniku tužitelja ne pripada pravo na posjed dijela spornog dijela k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], odnosno da tužitelju koji je taj posjed proširio, ne pripada posjed utuženog spornog dijela k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Iz navedenog proizlazi da posjed tužitelja nedvojbeno nakon 07. lipnja 2004., kada je izrađena ranije opisana skica mjerenja, nije bio pošten, a nastavno na iskaz svjedoka SG, koji tvrdi da je taj posjed tužitelj vršio uz suglasnost vlasnice AG, stajalište je suda da nije bio niti samostalan. Iz navedenog proizlazi da nisu ispunjene pravne pretpostavke da bi tužitelj stekao vlasništvo spornog dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] dosjelošću, pa je njegov tužbeni zahtjev neosnovan, te je odlučeno kao u točki I izreke presude.
17. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Službeni list SFRJ 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, NN 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023) koja propisuje da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.
12.1. Tuženici su priznati troškovi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023, dalje: Tarifa) i to za zastupanje po punomoćniku odvjetniku za: sastav tužbe u iznosu 200,00 eura (tbr. 7/1 Tarife), zastupanje na ročištima 27. ožujka 2025. i 09. srpnja 2025. u iznosu ukupno 500,00 eura (tbr. 9/1 i 39 Tarife), odnosno ukupno 700,00 eura, uvećano za PDV u iznosu 175,00 eura (tbr. 46 Tarife), tj. sve skupa 875,00 eura.
U Poreču, 15. rujna 2025.
S u d a c:
Sanja Oroz
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu, a podnosi se putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave.
Dna:
1. Tužitelj p.p.,
2. Tuženica p.p.
