REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž-935/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Helena Poropat, predsjednica vijeća, Alenka Paus, sutkinja izvjestiteljica, članica vijeća i Virna Sarvan, članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HV iz [adresa] 110, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku [naziv], odvjetniku u [adresa], protiv tuženika ŽV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku DV, odvjetniku u [adresa], radi utvrđenja ništetnosti ugovora i dr., odlučujući o žalbi i dopuni žalbe tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-1882/2018-124 od 25. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 15. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbijaju se žalba i dopuna žalbe tuženika kao neosnovane te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-1882/2018-124 od 25. travnja 2025. u točkama I., II., IV. (u dosuđujućem dijelu) i V. izreke.

r i j e š i o  j e

Odbacuju se kao nedopuštene žalba i dopuna žalbe tuženika u dijelu u kojem su izjavljene protiv točke III. izreke presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-1882/2018-124 od 25. travnja 2025.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„I Utvrđuje se da je Kupoprodajni ugovor zaključen između UV, kao prodavatelja i tuženog ŽV, kao kupca od 14. kolovoza 1985. o kupoprodaji k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi oranica, kuća i dvorište ništav te da ne proizvodi pravni učinak prema tužitelju.

II Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Puli-Pola uspostava zemljišnoknjižnog stanja kako je bilo prije provedbe Kupoprodajnog ugovora iz stavka I., na način da se briše uknjižba prava vlasništva u korist tuženika IV u 4/10 dijela k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te se nalaže uknjižba prava vlasništva UV na 4/10 dijela k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

III Odbija se kao neosnovan preostali dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj zahtijeva da se utvrdi ništavim Kupoprodajni ugovor zaključen između RV, kao prodavateljice i tuženog ŽV, kao kupca od 14. kolovoza 1985. o kupoprodaji k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi oranica, kuća i dvorište te ništavost očitovanja od 8. veljače 1986. kojim su ovjerovljeni potpisi na navedenom kupoprodajnom ugovoru kao i dio zahtjeva kojim tužitelj zahtjeva uknjižbu prava vlasništva na ime UV pok. UV.

IV Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 8.281,25 eur, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija kao neosnovan. V Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.“

2. Protiv navedene presude pravovremenu žalbu podnosi tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka čl. 354. stav 2. toč. 6. i toč. 11. Zakona o parničnom postupku (dalje:ZPP), čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 4. i čl. 8. ZPP, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava. Ističe da sud nije cijenio sve iskaze svjedoka i materijalne dokaze u spisu, da Ugovor nije prividan jer je proveden u zemljišnim knjigama, a druga strana ga je naknadno višekratno odobrila, da je odluka suprotna praksi VSHR, da nema nerazmjera činidbi. Dodaje i da Ugovor nije ništetan uslijed primjene Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 69/74,dalje:ZOO) u svezi odredbe čl. 395. ZOO, da pitanje ispunjenja ugovora valja razlikovati od valjanosti, da uslijed odbijanja personalnih dokaza tuženik nije mogao dokazati svoje navode, da sud gubi iz vida činjenice otkaza punomoći i naknadnog osnaženja iste. Ukazuje na očitovanja majke tužitelja, CV, da sud nije naveo da li i u kojem dijelu ocjenjuje ostale dokaze, osim iskaza pok. oca tuženika i svjedoka FV, a koje ne prihvaća, da sud ne vjeruje javno ovjerenim ispravama, a odbija predložene personalne dokaze, da ne prihvaća iskaze svjedoka koji su iskazivali detaljno i identično u više navrata, da činjenica da prednici tužitelja potpisuju ugovor, pa uskraćuju punomoć, pa istu osnažuju dva puta ukazuje da je kod njih sazrela volja za sklapanjem ugovora, da sud samo nabraja dokaze, da je u dijelu u kojem je zahtjev odbijen tužbu valjalo odbaciti jer je o tom dijelu zahtjeva već odlučeno u parnici P-19/2019; ukazuje na navode pok. HV u podnesku od 5. srpnja 1991. u predmetu u kojem je donesena presuda na temelju odricanja, da su svjedokinja i pok. suprug nakon predmetnog kupoprodajnog ugovora potpisali još jedan Ugovor o kupoprodaji za predmetnu nekretnini koji je pravomoćno proglašen prividnim; da je za svjedokinju pravomoćno dokazano da je imala namjere sklapanja prividnih pravnih poslova, da tuženik nije imao tu namjeru, da je sud izgubio iz vida da je tužitelj morao čekati na uknjižbu jer su prednici tužitelji uskratili punomoć za uknjižbu, ukazuje na odluke Ustavnog suda RH U-III-740/2014 i U-IIII-1673/2011, da je na nekretnini bilo upisana založno pravo, da je isto umanjivalo vrijednost nekretnine. Ističe da je platio 150.000,00 dem, da nije smatrao spornim da ako mu se vrati novac prodavatelji mogu odustati od ugovora, da mu isti nisu vratili kupovninu, da je platio porez koji doseže gotovo polovicu vrijednosti nekretnine te se upisao kao zemljišnoknjižni vlasnik; da je platio i zalog koji je bio upisan na predmetnoj nekretnini i dao dodatne zajmove svjedokinji H i pok. suprugu. Ukazuje i na očitovanja svjedokinje od **.**.1986. i pok. HV; da je **.**.1986. pok. NV svjedokinji dao zajam na iznos 2.680.000,00 din i nastavno još 1.300,000 dinara kako bi se podmirio kredit Zagrebačke banke. Ukazuje na iskaz pok. HV u predmetu K-226/87, da je svjedokinja CV imala namjeru prodati zajedničku kuću u [adresa], znala je i htjela prodati istu trećim osobama u Njemačkoj, a o čemu svjedoče i iskazi FV, ĐV, ŠV, LV i SV. Predlaže preinačiti presudu, podredno ukinuti i vratiti na ponovni postupak. Osporava i odluku o troškovima postupka. Potražuje trošak za sastav žalbe i pristojbe na žalbu.

2.1. U pravovremenoj dopuni žalbe tuženik navodi da je bio kupac koji je dao novac za kupoprodajnu cijenu, a bio u situaciji da mu prodavatelji višekratno uskraćuju punomoći na temelju kojih se trebao upisati kao vlasnik nekretnine, da u međuvremenu prednici tužitelja potpisuju drugi ugovor za kupoprodaju iste nekretnine; da tuženik u toj situaciji prihvaća da mu prodavatelji vrate kupovninu, da isti to ne mogu, pa mora prihvatiti prijedloge prednika tuženika da čeka s upisom prava vlasništva, da je morao čekati i da mu vrate novac; da su to značajne neizvjesnosti koje se pojavljuju nakon kupoprodajnog ugovora, da je to bilo prije 40 godina kada sredstva komunikacije nisu bila razvijena kao danas, da od sklapanja Ugovora do izdavanja zadnje punoći osnovom koje je tuženik upisao vlasništvo prolazi gotovo šest mjeseci, da su se konačno prednici tužitelja izjasnili da im je volja da tuženik postane vlasnik nekretnine, da isti plaća tada porez i upisuje se kao vlasnik. Ističe da je novac koji su prednici tužitelja dali tuženiku vraćen istima, odnosno 80.000,00 dem (iskaz svjedoka LV u predmetu P-89/2019), da u ovom predmetu sud nije prihvatio dokaz saslušanjem istog, da novac koji prednici tužitelja daju tuženiku nakon sklapanja ugovora kao znak dobre volje da traže kupca te da će mu kupovnina biti vraćena, tuženik je vratio prednicima tužitelja. Predlaže kao u žalbi.

3. Sa žalbom i dopunom iste postupljeno je sukladno odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP). Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba i dopuna žalbe nisu osnovane, a u odnosu na točku III. izreke presude su nedopuštene.

5. Žalbu i dopunu žalbe tuženika valjalo je odbaciti u dijelu u kojem su izjavljene protiv točke III. izreke presude jer tuženik nema pravni interes pobijati presudu u tom dijelu budući je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u tom dijelu, pa sve i kada bi se glede toga dijela tužbenog zahtjeva radilo o presuđenoj stvari.

5.1. Naime, odredbom čl. 367. st. 1. ZPP propisano je da nepravovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu žalbu odbacit će drugostupanjski sud rješenjem, ako to nije učinio prvostupanjski sud (članak 358). Odredbom čl. 358. st. 1. i 3. ZPP propisano je da nepravovremenu, nepotpunu (članak 351. stavak 1.) ili nedopuštenu žalbu odbacit će rješenjem sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskog suda bez održavanja ročišta. Žalba je nedopuštena ako je žalbu podnijela osoba koja nije ovlaštena za podnošenje žalbe, ili osoba koja se odrekla prava na žalbu, ili ako osoba koja je podnijela žalbu nema pravnog interesa za podnošenje žalbe.

5.2. Kako tuženik podnošenjem žalbe, dopune i na taj dio presude ne može za sebe ostvariti nikakvu pravnu korist, to isti nema pravni interes za podnošenje istih na taj dio odluke, pa je žalbu i dopunu žalbe glede toga dijela valjalo odbaciti kao nedopuštene; čl. 367. st. 1. ZPP.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim Kupoprodajnog ugovora zaključenog između HV (sada pok. oca tužitelja) kao prodavatelja i tuženika ŽV, kao kupca **.**.1985., a kojim je HV (otac tužitelja) tuženiku prodao kč. br. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u naravi oranica, kuća i dvorište te da taj ugovor ne proizvodi pravni učinka prema tužitelju HV, sinu pok. HV (kao njegova nasljednika) uz nalog zemljišnoknjižnom odjelu na uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe Kupoprodajnog ugovora na način da se briše uknjižba prava vlasništva u korist tuženika na 4/10 dijela uz upis prava vlasništva na 4/10 dijela na ČV pok. DV (pok. otac tužitelja).

7. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je:

- da je 14. kolovoza 1985. između sada pok. HV i RV kao prodavatelja te ŽV kao kupaca sklopljen Kupoprodajni ugovor kojem je predmet bila k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to 8/10 dijela iste i to 4/10 kao suvlasnički dio HV i 4/10 kao suvlasnički dio RV rođ. CV, da je u ugovoru navedena kupoprodajna cijena u iznosu od 15.000.000,00 dinara kao isplaćena, da ugovor sadrži i tabularnu izjavu, da je predaja u posjed je odgođena do 30. kolovoza 1985., da su kupci zadržali pravo da nakon izvršene procjene nekretnine i to do 30. kolovoza 1985. odustanu od ugovora, da će tada prodavatelji vratiti kupcu primljeni iznos kupoprodajne cijene u ugovorenoj protuvrijednosti od iznosa od 150.000,00 dem na dan 30. kolovoza 1985. uslijed moguće devalvacije vrijednosti dinara,

- da je istoga dana sklopljen i Sporazum koji je potpisao i tuženikov otac OV kojim je dogovoreno da se ugovor neće podnijeti na ovjeru u Općinu [adresa] tj. neće platit porez na promet niti pokušati uknjižba do 30. kolovoza 1985. ujutro, do kada prodavatelji pridržavaju pravo vratiti kupoprodajnu cijenu, da je na istom potpisan tekst ŽV kojim potvrđuje prijem 20.000,00 dem, uz naznaku „Ugovor ne ovjeravam odnosno ne naplaćujem porez do četvrtka 4. rujna 1985. u 12,00 sati.“,

- da su Kupoprodajnim ugovorom od 13. rujna 1985. prodavatelji UV i RV nekretninu prodali ĆV i BV za 15.000,000 dinara, da su prodavatelji potvrdili primitak cijene, a predaja posjeda je određena najkasnije do 15. listopada 1985.

- da su prethodno:

- **.**.1984. JV i BV kao zajmodavci sklopili Ugovorom zajmu s GV kao zajmoprimcem za iznos od 50.000,00 dem s rokom povrata do godine dana, da je radi osiguranja vraćanja zajma HV dozvolio je zajmodavcima uknjižbu založnog prava na njegovom suvlasničkom dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- da je Ugovor o zajmu među istim strankama sklopljen i 15. srpnja 1985. za iznos od 60.000,00 dem na vrijeme do 18. kolovoza 1985.,

- da je dana 8. kolovoza 1985. između istih zajmodavaca te tužiteljice RV kao zajmoprimca sklopljen Ugovor o zajmu za iznos od 40.000,00 dem s rokom povrata zajma najkasnije do 13. kolovoza 1985.,

- da su očitovanjem od **.**.1985. GV i RV izjavili da povlače i da se smatra ništavim očitovanje kojega su sačinili 23. rujna 1985. kojim su otkazali punomoć odvjetniku FV kojom je bio ovlašten da umjesto njih izvrši ovjeru potpisa na Kupoprodajnom ugovoru sklopljenom s ŽV **.**.1985.,

- da je dana 3. listopada 1985. sklopljen je Kupoprodajni ugovor između Elia Martinčića kao prodavatelja i ŽV kao kupca za obiteljsku kuću u [adresa] za prodajnu cijenu od 4.000.000 dinara; da je prodavatelj je potvrdio da mu je kupoprodajna cijena isplaćena te se obvezao u roku od dva mjeseca srediti imovinskopravne odnose u odnosu na drugog suvlasnika nekretnine ili u protivnom vratiti kupcu kupoprodajnu cijenu,

- da je dopisom od 30. studenoga 1985. odvjetnik FV upozorio tuženikovog odvjetnika [naziv] iz [adresa] da treba poduzeti radnje da se „njihova” predbilježba briše, a da se za „našu” donese rješenje, uz zaključak: „Ne zamjerite mi na mojoj sugestiji, ali smatram da imamo jedan krajnji cilj a to je da se izvrši uknjižba na kuću ako na vrijeme ne plati.”,

- da je potvrdom od 4. prosinca 1985. odvjetnik Elio Martinčić potvrdio je da je od odvjetnika FV primio 1.856.000 dinara s osnova povrata prodajne cijene iz Kupoprodajnog ugovora sklopljenog između njega i ŽV,

- da je potvrdom od 10. prosinca 1985. odvjetnik FV u ime ŽV potvrdio da je od HV, a u ime i za račun [naziv], primio iznos od 1.500.000 dinara s osnova povrata prodajne cijene iz Kupoprodajnog ugovora sklopljenoga između [naziv] i ŽV,

- da postoji nedatirana punomoć kojom je tuženik opunomoćio odvjetnika FV da nakon isplate obveze o povratu novca GV i RV, a vezano za prodaju objekta u [adresa], može (po isplati) raskinuti ugovor,

- da je izjavom o dugovanju od **.**.1985. HV izjavio je da je na ime zajma od Elia Martinčića primio 3.000.000 dinara koje mu je voljan vratiti beskamatno do 15. siječnja 1986., a koje je upotrijebio radi isplate svojih vjerovnika, napose ŽV iz [adresa],

- da je tuženik je 20. siječnja 1986. platio porez na promet nekretnina u iznosu od 8.076.923 dinara,

- da u Očitovanju datiranom **.**.1986. RV i HV potvrđuju da je Ugovor od 14. kolovoza 1985. zaključen njihovom suglasnom voljom, da im je odmah isplaćena kupoprodajna cijena u iznosu od 15.000.000 dinara, pa su nakon što je kupac platio porez na promet istome dali ključeve kuće i uveli ga u posjed tako da se nalazi u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu; da su potvrdili da je kod njih postojala volja da se nekretnina proda kao i da od trenutka potpisivanja Kupoprodajnog ugovora do plaćanja poreza i vršenja uknjižbe od strane kupca, vršena je pozajmica od strane prodavatelja kupcu, a koju je pozajmicu kupac prodavateljima vratio u cijelosti te su njihovi međusobni odnosi u cijelosti po tom osnovu raščišćeni,

- da je očitovanjem od **.**.1986. RV povukla otkaz punomoći koju je dala odvjetniku FV **.**.1985. te je navela da je isti ovlašten izvršiti ovjeru potpisa Kupoprodajnog ugovora od 14. kolovoza 1985. kod Općine Pula i drugih radnji koje su vezane uz uknjižbu tog ugovora o zemljišne knjige Općinskog suda u Puli te je osnažila radnje koje je imenovani odvjetnik poduzeo 31. siječnja 1986. kada je izvršio ovjeru potpisa Kupoprodajnog ugovora u Općini Pula i zatražio brisanje predbilježbe u zemljišnim knjigama na temelju Kupoprodajnog ugovora za istu kuću zaključenoga između nje i HV te BV i JV kao kupaca,

- da je očitovanjem od **.**.1986. RV izjavila da je punomoć izdana odvjetniku FV **.**.1985. i 25. rujna 1985. i dalje u cijelosti na snazi, a koja se odnosi na ovjeru potpisa i druge radnje vezane za provedbu kupoprodajnog ugovora zaključenog 14. kolovoza 1985., da je u prosincu 1985. imala namjeru otkazati tu punomoć o čemu odvjetnika FV nikada nije obavijestila, a opreza radi za slučaj da bi netko osporavao radnje koje je u njeno ime poduzeo odvjetnik FV, konkretno ovjeru ugovora u njeno ime u Općini Pula i zahtjev za brisanje predbilježbe prava vlasništva na ime BV i JV pod brojem Z-3016/86 da se ima smatrati kao da ih je sama poduzela, jer su u skladu s njenom voljom,

- da je dana 11. veljače 1986. sklopljen Ugovor o zajmu između NV kao zajmodavca te RV i ČV kao zajmoprimaca za iznos od 2.680.000 dinara do 1. srpnja 1986., a za slučaj da ne vrate primljeni iznos zajmoprimci su se obvezali uvesti zajmodavca u 1/4 caffe bara Zodijak,

- da je potvrdom od **.**.1986. RV potvrdila da je toga dana primila od odvjetnika FV iznos od 1.300.000 dinara, koje je on primio od NV i ŽV, kako bi s tim iznosom podmirila dug Zagrebačkoj banci d.d. po osnovi kredita i kako bi se na taj način brisala upisana hipoteka na kući u [adresa], Sad 110,

- da na predmetnoj nekretnini dana 13. rujna 1985. na suvlasničkim dijelovima HV i RV predbilježeno je pravo vlasništva u korist JV i BV, a 23. rujna 1985. predbilježeno je pravo vlasništva u korist ŽV; da su 24. siječnja 1986. brisane su predbilježbe prava vlasništva te je uknjiženo pravo vlasništva u korist tuženika; da je izbrisano pravo zaloga u korist Zagrebačke banke d.d. 27. svibnja 1999. na temelju brisovnog očitovanja od 17. prosinca 1999.,

- da je između stranka u vezi predmetnog ugovora vođen veći broj postupaka:

- poslovni broj P-89/19 (ranije P-465/86 i P-2206/08) u kojem 28. listopada 1991. donijeta presuda na temelju odricanja kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice u odnosu na 1. tuženika UV za utvrđenje ništetnosti ugovora u dijelu u kojem se odnosi na RV, a 4. svibnja 2021. donijeta presuda kojom je utvrđeno da je Kupoprodajni ugovor zaključen između tužiteljice, kao prodavateljice i tuženog ŽV, kao kupca od 14. kolovoza 1985. o kupoprodaji k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi oranica, kuća i dvorište ništav te da ne proizvodi pravni učinak prema tužiteljici CV i da je tuženik ŽV dužan trpjeti stanje upisa u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Puli-Pola kako je bilo prije provedbe Kupoprodajnog ugovora,

- poslovni broj P-1068/86 radi smetanja posjeda (tužba podnesena 18. srpnja 1986.) u kojem je tužiteljica RV; tuženi ŽV i NV; tužba je povučena,

- poslovni broj Kir-151/87, Kio 109/87 odnosno K-226/87 (razdvojen u K- 702/87), K-226/87, da je kazneni postupak protiv HV je obustavljen zbog smrti, dok je kazneni postupak protiv ŽV obustavljen zbog odustanka od kaznenog progona.

7.1. Prvostupanjski sud nadalje, iz izvedenih dokaza, uz saslušanje stranaka, svjedoka, zaključio je da je predmetni Kupoprodajni ugovor od 14. kolovoza 1985. (dalje u tekstu Ugovor) ništav i da ne proizvodi pravni učinak prema tužitelju uz nalog za uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja glede 4/10 dijela predmetne nekretnine (dio koji je bio predmet prodaje kao suvlasnički dio pok. HV), uz nastavna utvrđenja i zaključke, u bitnom:

- da je prednik tužitelja, pok. HV (raspolagao svojim suvlasničkim dijelom nekretnine) bio inicijator sklapanja predmetnog pravnog posla,

- da je u času sklapanja predmetnog Ugovora o kupoprodaji pok. HV bio u nezavidnoj financijskoj situaciji, imao je puno dugova; da se zbog financijskih problema htio domoći novaca kojima bi pokrio dugove prema vjerovnicima,

-da je pok. HV stupio je u kontakt s ŽV s ciljem da mu isti pozajmi novac,

- da je namjera tuženika bila da postane vlasnikom kuće ako se za to u konačnici ispune uvjeti,

- da je predmetni Ugovor tuženiku kao tzv. kupcu služio prvenstveno kao osiguranje njegove tražbine prema tzv. prodavateljima da će mu vratiti isplaćenu novčanu svotu,

- da je sporan iznos te svote koji je tuženik predao prodavateljima (100.000,00 dem ili 150.000,00 dem), ali to – iznos svote - nije od značaja za predmetnu pravnu stvar,

- da je pok. HV htio dobiti novac, a zadržati vlasništvo kuće,

- da prodavateljima (pok. HV i RV rođena CV, majka tužitelja) nije bila namjera izgubiti vlasništvo na kući predmetnim Ugovorom,

- da tuženik navodi da je dogovoreno da neće plaćati porez na promet jer mu je pok. HV rekao da će mu vratiti cjelokupni iznos, da je znao da mu je kuća bitna, pa je pristao,

- da i iz dopisa odvjetnika FV upućenoga odvjetniku Momiru Kolesaru od 30. studenoga 1985. slijedi da je krajnji cilj da se izvrši uknjižba na kuću ako (HV) na vrijeme ne plati,

a iz čega zaključuje da je uknjižba tuženika na kuću trebala biti posljedica neispunjenja ugovorne obveze u vidu plaćanja, odnosno vraćanja primljene novčane svote po osnovi zajma,

- da su punomoći dane odvjetniku FV bile osiguranje tražbine tuženika na temelju kojih je isti trebao, kada dospije tražbina iz ugovora o zajmu, a isti ne bude vraćen, izvršiti ovjeru potpisa i ishoditi uknjižbu,

- da je plaćanje poreza na promet odgođeno i izvršeno tek u siječnju 1986., a odgođena je i predaja posjeda te uknjižba vlasništva, izvršena u siječnju 1986. a iz čega zaključuje da se u biti radilo o ugovoru o založnom pravu (hipoteci) radi osiguranja tražbine iz ugovora o zajmu s odredbom da će stvar preći u vlasništvo zajmodavca ako obveza iz ugovora o zajmu ne bude ispunjena u roku,

- da nije bilo pozajmica prodavatelja kupcu već su isti vraćali primljenu „cijenu“,

- da je tuženik radi vraćanja novca kojeg je dao RV i njezinom suprugu pristao i na sklapanje ugovora s trećim osobama, konkretno odvjetnikom [naziv] koji mu je u svrhu osiguranja predmete tražbine (fiktivno) prodao kuću u [adresa] u [adresa] (iako do konačnog ispunjena ugovora nije došlo),

- da je predmetni pravni posao - Ugovor reguliran dvjema ispravama sklopljenim istoga dana, 14. kolovoza 1985. - Ugovorom o kupoprodaji i Sporazumom, od kojih je u Ugovoru o kupoprodaji (koji se prijavljivao tadašnjoj Upravu prihoda (Poreznoj upravi) i dostavljao u zemljišne knjige te je time postao javno dostupan) pravo na raskid dano kupcu, dok je u Sporazumu, čije su ugovorne odredbe sastavni dio sklopljenog Ugovora, prodavateljima dano pravo da vrate kupoprodajnu cijenu u ugovorenom roku,

a iz čega u ukupnosti zaključuje da se radilo o prividnom ugovoru o kupoprodaji,

- da je pobuda UV i RV bila stjecanje novčane svote kojom će namiriti vjerovnike, a ne prodaja nekretnine, odnosno omogućiti osiguranje tražbina svojih vjerovnika, da je zato unijeta odredba o pravu na raskid ugovora; da je pobuda tuženika bila vraćanje dane novčane svote, a ne stjecanje vlasništva nekretnine, da nema logičnog objašnjenja zašto tuženik kao kupac izlazio u susret prodavateljima i čekao da mu vrate kupoprodajnu cijenu; da isti nije bio blizak prodavateljima,

- da u dijelu u kojem se Ugovor odnosi na RV pravomoćno je utvrđeno da Ugovor prikriva ugovor o zasnivanju založnog prava radi osiguranja tražbine iz ugovora o zajmu s ugovorenom odredbom - da će založena stvar preći u vlasništvo vjerovnika ako njegovo potraživanje ne bude namireno o dospjelosti (lex commisoria)

- da je sklapanje prividnih ugovornih odnosa bila uobičajena praksa među akterima (ugovor sa JV i BV),

- da se radilo o nevaljanom Ugovoru, pa isti ne može konvalidirati, neovisno što su prodavatelji u veljači 1986. omogućili kupcu uknjižbu prava vlasništva osnaženjem punomoći koje su za ovjeru dali odvjetniku FV, a iz čega zaključuje da je između RV i pok. HV kao zalogodavaca i tuženika kao zalogoprimca ugovoren zalog na suvlasničkim dijelovima zalogodavaca od po 4/10 dijela k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], radi osiguranja tražbine po ugovoru o zajmu, s odredbom da će ako zajam ne bude vraćen u roku zalog prijeći u vlasništvo prodavatelja,

- da je tuženik Ž RV isplatio devize, odnosno njemačke marke a slijedom čega primjenom odredbe čl. 77. st. 1. Zakona o deviznom poslovanju i kreditnim odnosima s inozemstvom („Službeni list” SFRJ broj 15/77., 61/82., 77/82., 34/83., 70/83., 71/84., 66/85.) zaključuje da je ugovor o zajmu protivan prisilnom propisu, da je stoga isti ništav,

- da je ništav i ugovor o zasnivanju založnog prava budući da je založno pravo akcesorne naravi,

- da nema potrebe za saslušanjem drugih predloženih svjedoka TV i ZV, LV, KV i EV, MV te VV jer okolnosti na koje je predloženo njihovo saslušanje nisu odlučujuće za odluku,

- da iz odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske na koje se tuženik poziva broj U-III-740/2014 od 28. prosinca 2017. i U-III-1673/2011 od 31. ožujka 2015., a koje su donesene povodom ustavnih tužbi podnesenih protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-1679/10-2 od 17. svibnja 2010. (u pravnoj stvari tužitelja JV i BV protiv tuženika Ž i RV; utvrđen, između ostalog, ništavim Kupoprodajni ugovor od 13. rujna 1985. kao prividan; po protutužbi) kojom je djelomično prihvaćena žalba tužitelja i preinačena presuda Općinskog suda u Puli broj P-602/09-201 od 26. studenoga 2009., ne proizlaze činjenice koje sugerira tuženik - da je RV znala i htjela sklopiti ugovor o kupoprodaji s tuženikom, pa je naknadno simulirala novi ugovor o kupoprodaji od 13. rujna 1985. s drugim kupcem s kojim nije imala namjeru sklopiti kupoprodajni ugovor kako bi pokušala otkloniti upis prava vlasništva po ugovoru sklopljenom s tuženikom. Odluku temelji na odredbama čl. 66., 103. i 973. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 53/91) te članka 69. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Sl. list 6/80, 36/90, “Narodne novine” 53/91).

8. U predmetnom postupku odlukom prvostupanjskog suda poslovni broj P- 1365/2002-34 od 19. veljače 2010. koja je potvrđena odlukom ovoga suda poslovni broj Gž-1319/2010-2 od 16. svibnja 2011. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja. Navedene presude ukinute su rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje: VSRH) poslovni broj Rev 2435/2011-4 od 7. studenog 2018. i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

9. Ispitujući pobijanu presudu u granicama određenih žalbenih navoda, pazeći dodatno i po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava, čl. 365. st. 2. ZPP, utvrđenje je ovoga suda da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

10. Nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, presuda zadrži razloge o odlučnim činjenicama, isti su jasni i neproturječni te nema niti proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika. Tuženik ne prihvaća zaključke prvostupanjskog suda, međutim to ne znači da je počinjena navedena bitna povreda. Upravo suprotno sud prvog stupnja je dovoljno detaljno i valjano obrazložio sve bitne činjenice, a kroz isto je razvidno i da je pravilno primijenio odredbu čl. 8. ZPP, odnosno na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane, vodeći pritom računa i o rezultatima cjelokupnog postupka. Stoga neosnovano tuženik u žalbi ističe da sud nije cijenio sve iskaze i materijalne dokaze, već da ih je samo naveo. Ovdje valja navesti da je sud prvog stupnja jasno naveo i što je utvrdio iz svakog pojedinog dokaza. Žalitelj iz tih dokaza izvodi drugačije zaključke ukazujući time na drugačije činjenično stanje, ali to ne znači da ocjena izvedenih dokaza suda prvog stupnja nije bila savjesna i brižljiva.

11. Nije, dakle, počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 8. ZPP, a niti u vezi sa čl. 4. ZPP jer je prvostupanjski sud održao usmenu, neposrednu i javnu raspravu upravo kako nalaže navedena odredba. Činjenica da je određene dokaze (prijedlog za saslušanje svjedoka) ocijenio nepotrebnima s obzirom na utvrđene činjenice ne predstavlja navedene bitne povrede, a niti je time tuženiku povrijeđeno pravo na raspravljanje, odnosno ostvarena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP kada je i u tom dijelu u kojem je odbio te dokazne prijedloge navedeno sud valjano obrazložio pravilnom primjenom odredbe čl. 338. st. 4. ZPP dajući za to dostatne razloge, a nastavno pravilnost te odluke nije dovedena u sumnju žalbenim navodima. Osim toga radi se o dokaznim prijedlozima predloženim podneskom tuženika od 31. ožujka 2022. nakon što je već prvostupanjski postupak trajao skoro 20 godina, a od sklapanja spornog Ugovora 1986. prošlo više od 35 godina. Tuženik u žalbi ustraje i ponavlja navode iznijete u tijeku postupka, ocjenjujući drugačije izvedene dokaze i ne prihvaćajući utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda, za koje se prvostupanjski sud pravilno vodio bitnim činjenicama u postupku te je glede istih dano obrazloženje sveobuhvatno, iscrpno, logično i detaljno, a pravilnost tih zaključaka žalbenim navodima nije dovedena u sumnju ovome sudu.

12. Nisu počinjene niti bitne povrede iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP.

13. Dakle, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno te je na isto pravilno primijenjeno i materijalno pravo.

14. Odredbom čl. 66. st. 1. i 2. ZOO propisano je da, st. 1., prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama; stavkom 2. da ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi važi ako je udovoljeno uvjetima za njegovu pravnu valjanost.

15. U konkretnom slučaju pravilno je cijeneći utvrđene činjenice, krenuvši od nastojanja da utvrdi stvarnu volju ugovornih stranaka (čl. 26. ZOO), sud prvog stupnja analizirao cjelokupnu situaciju između stranaka te utvrdio da je da je pok. HV bio u nezavidnoj financijskoj situaciji, da je bio u dugovima (ugovor sa JV i BV), da je Ugovorom i Sporazumom uz isti prodavateljima (RV i pok. ČV) dana mogućnost da vrate kupoprodajnu cijenu prodavatelju do 30. kolovoza 1985., odnosno 4. rujna 1985.; da je prednik tužitelja stupio u kontakt s tuženikom ne bi li mu isti pozajmio novac (jer i tuženik iskazuje da je HV ostavljen rok da vrati primljeni novac i to u dva mjeseca; da im je vratio samo 40.000,00 dem, pa da su mu taj iznos vratili; a pozajmicu dali RV); da i iskazima svjedoka (cijeneći pritom da je svjedok FV, iako izvorno punomoćnik prednika tužitelja u relevantno vrijeme, nastupao kao punomoćnik tuženika, da je to bio i u ovom postupku) u vezi s drugim izvedenim dokazima (zapisnici iz kaznenog predmeta) slijedi da se radilo o pozajmici i da predniku tužitelja nije bila namjera prodavati kuću jer iskazuju da je RV želio i mislio zaključiti ugovor o zajmu (svjedok FV), odnosno da je RV založio kuću za iznos od 100.000,00 dem; svjedok PV).

15.1. Na to ukazuje i činjenica iz očitovanja RV i HV od 8. veljače 1986. u kojem se konstatira da su u vremenu od kupoprodajnog ugovora do plaćanja poreza i vršenja uknjižbe vršene i vraćene pozajmice od strane prodavatelja kupcu. Naime, takav je navod u očitovanju, kako pravilno zaključuje prvostupanjski sud, suprotan utvrđenim činjenicama, osobito okolnosti da je prednik tužitelja bio u nezavidnoj financijskoj situaciji, u dugovima, pa kako i zaključuje sud prvog stupnja, nije se radilo o pozajmicama, već o vraćanju pozajmljenog novca. Da se radilo o pozajmici slijedi i iz dopisa od 30. studenoga 1985. odvjetnika FV kojim u konačnici ukazuje na krajnji cilj – uknjižbu na kuću, ako (HV) na vrijeme ne plati.

16. Dakle, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da se radilo o prividnom ugovoru o kupoprodaji, koji stoga ne proizvodi pravne učinke između ugovornih stranaka, kako je to propisano odredbom čl. 66. st. 1. ZOO.

17. Nadalje, kako je taj prividni, simulirani ugovor o kupoprodaji kuće u stvari prikrivao ugovor o zajmu iznosa od 100.000,00 dem ili 150.000,00 dem (a koja činjenica o kojem se iznosu radila za predmetnu pravnu stvar nije odlučna kako pravilno zaključuje sud prvog stupnja), sa sadržanom odredbom da ako se dug ne vrati u ostavljenom roku nekretnina (kuća) će preći u vlasništvo tuženika (zbog čega je izvjesno i tuženik čekao s uknjižbom prava vlasništva); pravilno sud prvog stupnja u svezi te odredbe (lex commissoria) zaključuje da je ista ugovorena već kod sklapanja ugovora o zajmu i kao takva ništava, čl. 973. st. 1. ZOO i čl. 141. st. 1. ZOO, ali i primjenom odredbe čl. 69. ZOVO, a koje i citira.

17.1. Nastavno, cijeneći vrijeme sklapanja ugovora (14. kolovoza 1985.) i činjenicu da je u zajam dan novac u njemačkim markama (iskaz tuženika, svjedoka PV, AV…), a da je primjenom odredbe čl. 77. st. 1. i 3. tada mjerodavnog Zakona o deviznom poslovanju i kreditnim odnosima s inozemstvom („Službeni list” SFRJ broj 15/77., 61/82., 77/82., 34/83., 70/83., 71/84., 66/85.) bilo propisano da je …pozajmljivanje deviza između domaćih osoba i između domaćih osoba i stranih osoba u Jugoslaviji nedopušteno te da su odredbe pravnog posla protivne zabrani iz stava 1. nevažeće; pravilno je zaključio i da je onaj disimulirani ugovor o zajmu protivan tom propisu i stoga ništav. Stoga neosnovano tuženik ukazuje na odredbu čl. 395. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 3/94) jer u konkretnom slučaju ne radi se o ugovorenoj valutnoj klauzuli već se radilo o pozajmljivanju strane valute u Hrvatskoj, a neosnovano ukazuje i na „nerazmjer činidbi“ s obzirom na upisano založno pravo u korist banke na nekretnini. Osim toga, upravo iznos plaćenog poreza na promet ukazuje da se radilo o kući veće vrijednosti od one naznačene u Ugovoru od 14. kolovoza 1985.

18. Neosnovano tuženik ukazuje na navode pok. HV iz podneska od 5. srpnja 1991. u predmetu P-2206/08 jer osim što je tada isti već bio preminuo (HV preminuo je 30. svibnja 1990. - rješenje K-702/87 od 31. listopada 1990.) i iako punomoć tada nije prestajala smrću opunomoćenika, valja cijeniti da se radi o podnesku čiji je potpisnik tada odvjetnik FV, a za kojeg je pravilno zaključio sud prvog stupnja da je u osnovi štitio interese ovdje tuženika.

19. Neosnovano tuženik ukazuje i da je odluka u suprotnosti s dugogodišnjom praksom Vrhovnog suda Republike Hrvatske jer upravo iz odredbe čl. 66. st. 2. ZOO slijedi da je u ovakvom slučaju potrebno pobijati i prikriveni (drugi) ugovor. Tako slijedi i iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 53/2024-7 od 4. prosinca 2024., koja je donesena u bitno istovjetnoj pravnoj stvari u kojoj je tužiteljica CV (Urti) zahtijevala utvrđenje ništetnosti Kupoprodajnog ugovora od 14. kolovoza 1985. u dijelu u kojem se odnosi na njezin suvlasnički dio predmetne nekretnine.

19.1. U svezi odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske na koje se u žalbi ukazuje valja navesti da se iste ne odnose na predmetnu pravnu stvar. Osim toga, činjenica da je sa JV i BV sklopljen kupoprodajni ugovor kojim im je prodana predmetna kuća i to dana 13. rujna 1985. iako su prethodno već bili sklopljeni ugovori o zajmu 3. studenog 1984.; 15. srpnja 1985., 8. kolovoza 1985., pa i predmetni prividni Kupoprodajni ugovor od 14. kolovoza 1985. ukazuje da se očito uvijek radilo o ugovorima o zajmu i da su prednik tužitelja i supruga RV smatrali se vlasnicima kuće i u rujnu 1985. Osim toga, iz tih odluka odnosno odluke U-III-1673-2011 slijedi da je utvrđen ništavim kupoprodajni ugovor od 13. rujna 1985., sklopljen između JV i BV te RV i HV u svezi iste predmetne nekretnine, kao prividni ugovor te je istodobno utvrđeno da taj kupoprodajni ugovor skriva ugovor o osnivanju založnog prava - hipoteke na spornoj nekretnini radi osiguranja novčane tražbine podnositelja po osnovi zajma (u visini od 15.000.000,00 tadašnjih dinara odnosno 150.000,00 njemačkih maraka). Zato su i u tom dijelu žalbeni navodi neosnovani.

20. Nadalje, s obzirom na sve navedeno, niti činjenica otkaza, pa osnaženja punomoći odvjetniku FV (uvažavajući njegovu ulogu u cijeloj stvari), činjenica da je u konačnici tuženik platio porez na promet glede nekretnine, da je upisao pravo vlasništva u zemljišne knjige ne utječe na utvrđenu činjenicu da se radilo o prividnom ugovoru, odnosno ne može tom ugovoru dati ocjenu pravno valjanog. Te okolnosti ne predstavljaju niti neizvjesnost na koju ukazuje tuženik u žalbi nakon sklapanja Ugovora, kada se znalo za financijsku situaciju prednika tužitelja. Nadalje, ne radi se niti o tome da sud prvog stupnja nije prihvatio javno ovjerene isprave i ono što iz njih proizlazi već je isti pravilnom primjenom odredbe čl. 8. ZPP cijeneći svaki dokaz zasebno i sve zajedno kao i rezultate cjelokupnog postupka izveo logične i pravilne zaključke, pravilnost kojih nije dovedena u sumnju ukupnim žalbenim navodima tuženika. Tuženik nije postavio zahtjev za vraćanje „pozajmljenog“ novca, pa nije bilo osnove niti nalagati takvu isplatu jer sud odlučuje u granicama zahtjeva stavljenih u postupku; čl. 2. st. 1. ZPP.

21. Stoga, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da Ugovor ne proizvodi pravne učinke prema tužitelju kao nasljedniku pok. HV te naložio u zemljišnim knjigama uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na nekretnini.

22. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo je odlučiti kao u izreci.

23. Odluka o trošku je pravilna po osnovu, čl. 154. st. 5. ZPP i visini, čl. 155. st. 1. ZPP.

24. Kako je žalba neosnovana, odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka, čl. 166. st. 1. ZPP.

U Puli – Pola 15. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Helena Poropat