REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] P 5
Poslovni broj: Us I-807/2025-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirače, u upravnom sporu 1. tužitelja PU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužiteljice TU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Agencije za zaštitu osobnih podataka, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 54, OIB: 28454963989, kojega zastupa službena osoba KU, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba: 1. RU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. JU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi zahtjeva za utvrđivanje povrede prava na zaštitu osobnih podataka, 15. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Agencije za zaštitu osobnih podataka KLASA:UP/I-009-01/25-06/29, URBROJ: 567-04-01/04-25-1 od 24. ožujka 2025.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA:UP/I-009-01/25-06/29, URBROJ: 567-04-01/04-25-1 od 24. ožujka 2025., zahtjev tužitelja PU, AU, IU i TU, za utvrđivanje povrede prava na zaštitu osobnih podataka, odbijen je kao neosnovan.
2. Tužitelji su ovom upravnom sporu su pravodobno podnijeli tužbu ovom Sudu u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika, te u bitnome navode da su 14. travnja 2025. zaprimili pobijano rješenje nakon što su 8. siječnja 2025. tuženiku podnijeli zahtjev za utvrđivanje povrede prava na zaštitu osobnih podataka kojem zahtjevu su priložili 9 priloga koji ukazuju na neadekvatno postavljene kamere na obiteljskoj kući u [adresa], snimanje i pohranjivanje snimljenih podataka susjednih nekretnina, tužitelja i još dva podnositelja zahtjeva IU i AU, kao i javnog prostora [adresa]. U zahtjevu da je ukazano da su stanari s adrese [adresa] MU i PUU instaliranim video nadzorom neovlašteno snimili i pohranili snimku nastalu u srpnju 2024. na kojoj da je podnositeljica zahtjeva TU ispred kuće u dvorištu podnositelja zahtjeva AU, te istu snimku 27. studenog 2024., bez saznanja i privole snimljene TU na susjednoj nekretnini vlasništvo AU priložili u predmet IV Policijske postaje Zagreb KLASA 21 107/24-3/15829, u kojem predmetu da TU nije sudionik događaja niti kao stranka obuhvaćena bilo kakvim postupanjem policije. Prilaganje fotografije TU snimljene ispred kuće u dvorištu AU s odmakom od 4 mjeseca da dokazuje da MU i ŠU MU video nadzorom snimaju susjedne nekretnine i pohranjuju snimljene zapise. Tuženik da je činjenično stanje utvrđivao isključivo očitovanjem vlasnika nekretnine na kojoj su postavljene sporne kamere RU i najmoprimaca GU i PUU. Budući da je zahtjev tuženiku postavljen u odnosu na povredu prava počinjenih upravo od vlasnika i najmoprimca, onda da nije prikladno da tuženik očitovanje i priložene fotografije i snimke prihvati kao relevantne bez da ih provjeri očevidom, kao i provjerom kod IV Policijske postaje Zagreb. Također u očitovanju vlasnika i najmoprimca da nema objašnjenja zašto je fotografija TU, ovdje tužiteljice, uložena u spis IV Policijske postaje Zagreb KLASA 211-07/24-3/ 15829. Vlasnik nekretnine i najmoprimci da su izravno zainteresirani za ishod podnesenog zahtjeva pa da su tuženiku u svom očitovanju prezentirali činjenice i priložili snimke upravo onakve kakve im idu u prilog, a koje da upućuju na pogrešan zaključak da video nadzorom ne snimaju susjedne nekretnine, javnu površinu i da snimke ne pohranjuju. U pobijanom rješenju na 2. strani u obrazloženju da stoji nelogičan navod u očitovanju GU „kako nikad nisu primili upit vezano uz video nadzor od bilo koga, ali je tijekom 2024. godine policija došla u provjeru", koji navod da je izvan svake logike i proturječan samom sebi. Nadalje, u daljnjem navođenju očitovanja da stoji „tom prilikom su policijskim službenicima prezentirani svi pogledi kamera, te su isti utvrdili da je pravilno maskirano područje javne površine i susjednih dvorišta/nekretnina. Također, navodi kako se snimanje ne vrši upravo iz razloga da ne bi morali brinuti o pohrani i dodatnoj sigurnosti istih". Već da se iz ovog dijela očitovanja nazire proturječnost da su prezentirani pogledi kamera te da su maskirane javne i susjedne parcele, a već u slijedećoj rečenici da stoji nelogičan i proturječan navod da se snimanje ne vrši. Tuženik da je Iako mogao provjeriti istinitost ovih navoda kojima je cilj dovođenje u zabludu tuženika vrlo jednostavno da je zatražio presliku spisa IV Policijske postaje Zagreb KLASA 211-07124-3/15829 na koji je i ukazano u zahtjevu, te naznačeno da su MU i PUU u navedeni spis priložili 4 mjeseca staru fotografiju TU snimljenu na dvorištu AU, i to u srpnju 2024. U zahtjevu tuženiku podnositelji zahtjeva su kao prilog broj 6 priložili navedenu fotografiju, obrazložili da je ona pronađena uvidom u gore navedeni spis IV Policijske postaje Zagreb, te da je nejasno zašto tuženik tako konkretno ukazanu činjenicu nije provjerio jednostavnim zahtjevom i očitovanjem IV Policijske postaje Zagreb o priloženoj fotografiji. Upravo stanje gore navedenog spisa IV Policijske postaje Zagreb da dokazuje da najmoprimci ipak snimaju susjedne nekretnine i snimke pohranjuju. Da je tuženik na ovaj način pribavio i utvrdio odlučnu činjenicu i to kod IV Policijske postaje Zagreb, da zasigurno ne bi izveo pogrešan zaključak naveden na 3. strani 1. odlomku pobijanog rješenja, u kojem je tuženik naveo da je uvidom u zahvat snimanja vidljivo da kamere imaju postavljene softverske „maske privatnosti" te svojim kutom ne obuhvaćaju privatne susjedne posjede niti javnu površinu. Tuženiku da su najmoprimci „ad hoc" za potrebe očitovanja dostavili snimke s „maskom privatnosti" nastale naknadno, čime su ga doveli u zabludu. Tuženik dostavljene snimke da nije provjerio očevidom na adresi, a niti ih je doveo u međuodnos sa fotografijom TU na susjedovoj parceli koju su snimili najmoprimci i priložili u spis IV Policijske postaje Zagreb. Na navedenoj fotografiji da nema „maske privatnosti". U kojoj mjeri je tuženikovo pobijano rješenje proturječno samo sebi i ima takve nedostatke da se ne može ispitati također da je i navod na 2- strani da su uz zahtjev priložene 2 fotografije osobe i psa uz naznaku datuma 27. studeni 2024. Osim što se vidi da fotografije zahvaćaju osobu i psa duboko na susjednoj nekretnini, da je jasno vidljivo da je „osoba" (TU) odjevena u Ijetnu haljinu na bretele što svakako ne odgovara niti priliči datumu 27. studeni 2024. kada su najmoprimci isprintali fotografiju iz Ijeta 2024., te da je na fotografiji ostao datum printanja a time i činjenica pohranjene fotografije. Nadalje, u obrazloženju pobijanog rješenja tuženik da navodi da se voditelj obrade očitovao kako se snimanje ne provodi, no da je Agencija prilikom rješavanja upravne stvari cijenila kao odlučnu činjenicu kako računalo ima mogućnost prikupljanja i obrade osobnih podataka koja obuhvaća stvaranje snimke koja je namijenjena da čini dio sustava pohrane. U slijedećem odlomku u obrazloženju stoji kako je utvrđeno da video nadzorne kamere postavljene u sklopu stambenog objekta svojim kutom ne zahvaćaju susjedne nekretnine. U pobijanom rješenju da ostaje nejasno zašto se onda voditelj obrade (najmoprimci) očitovao kako se snimanje ne provodi, jer ako se snimanje ne provodi onda su kutovi postavljenih kamera potpuno irelevantni. Iz obrazloženja pobijanog rješenje ostaje nejasno da li voditelj obrade (najmoprimac) video kamerama snima, tj. da li su kamere prave ili ne snima, kako se voditelj obrade očitovao. Nadalje da tuženik na proturječno očitovanje voditelja obrade da ne snima, ali je ipak dostavio snimke s „maskom " privatnosti u postupku nije razjasnio navedenu proturječnost, a niti je obrazložio kojem od proturječnih navoda u očitovanju je dao vjeru u svojoj odluci i zašto. Također da se u obrazloženju pobijanog rješenja ne vidi da se voditelj obrade (najmoprimci) očitovao o fotografijama tužiteljice TU na dvorištu AU i predanih u spis IV Policijske postaje Zagreb, u kojem tužiteljica nije stranka niti zainteresirana osoba. Zbog iznesenih razloga pobijano rješenje da je nerazumljivo i proturječno samom sebi, kao i navedenim razlozima, pa da zbog toga ima takove nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, predlažu da se poništi rješenje tuženika.
3. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja. Dodatno navodi, u odnosu na navode tužitelja iz točke 1. tuženik navodi da sukladno članku 9. Zakona o općem upravnom postupku, kojim je regulirano načelo samostalnosti i slobodne ocjene dokaza, službena osoba u javnopravnome tijelu da samostalno utvrđuje činjenice i okolnosti u postupku te na temelju utvrđenih činjenica i okolnosti rješava upravnu stvar, a koje će činjenice i okolnosti uzeti za dokazane, da utvrđuje službena osoba slobodnom ocjenom, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Tuženik ističe da je u ovoj upravnoj stvari postupao nepristrano i objektivno, te je donio odluku uzimajući u obzir sve činjenice i dokaze koje je cijenio kao relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke. Tuženik navodi kako Zakon o općem upravnom postupku poznaje termin ispitni postupak u kojem se utvrđuje činjenično stanje i prikupljaju relevantni dokazi. Tužitelji očigledno da nisu svjesni pravnog značenja pojma ispitni postupak budući da se isti odnosi na bilo kakvo postupanje javno pravnog tijela (ovdje tuženika) te je upravo u tom smislu tuženik zatražio očitovanje od voditelja obrade kako bi prikupio potrebne informacije pa da je jasno kako se u tom pogledu radilo upravo o ispitnom postupku gdje su voditelju obrade postavljena relevantna nadzorna pitanja. Tuženik da je zatražio očitovanja voditelja obrade te na taj način omogućio izjašnjavanje o svim relevantnim činjenicama, a što neupitno predmetni postupak kvalificira kao ispitni. Nadalje, tuženik navodi kako iz pobijanog rješenja je jasno razvidno kako je RU vlasnik stambenog objekta (najmodavac), a voditelj obrade vezano uz obradu osobnih podataka putem predmetnog video nadzornog sustava MU koji je postavio video nadzorni sustav i koja svrha video nadzora je zaštita njegove obitelji uslijed štetnih događaja. Isto tako, tuženik navodi kako fotografija priložena uz zahtjev tužitelja nije relevantna za predmetni video nadzorni sustav s obzirom da nema dokaza da je fotografija isječak sa predmetnog video nadzornog sustava. Fotografija da je mogla nastati fotografiranjem putem osobnog mobilnog uređaja. Tuženik, naglašava kako fotografija ne predstavlja video nadzorni sustav, odnosno video nadzor da se odnosi na sustavno praćenje/kontinuirano snimanje. Dakle, fotografija da nije konstantno snimanje odnosno nije konstantno aktivno snimanje. Isto da je unutar izuzeća od primjene odredbi Opće uredbe o zaštiti podataka pojedinca dok nema javne objave na internetu na način da se pristup tim podacima omogući neograničenom broju osoba. Nadalje, tuženik navodi kako sukladno odredbama članka 2. stavak 1. Opće uredbe o zaštiti podataka, ova Uredba da se ne odnosi na obradu osobnih podataka koju obavljaju nadležna tijela (npr. sud, policija) u svrhu sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kamenih djela ili izvršavanja kamenih sankcija. Također, odredbama članka 4. stavak 9. Opće uredbe o zaštiti podataka da je propisano kako "primatelj” znači fizička ili pravna osoba, tijelo javne Vlasti, agencija ili drugo tijelo kojem se otkrivaju osobnih podaci, neovisno o tome je li on treća strana. Međutim, tijela javne vlasti (npr. sud, policija) koja mogu primati osobne podatke u okviru određene istrage u skladu s pravom Unije ili države članice da se ne smatraju se primateljima, te tuženik unutar svojeg nadležnog postupanja ne ulazi u djelokrug rada iz nadležnosti policije. U odnosu na navode tužitelja iz točke 2., tuženik navodi kako iz pobijanog Rješenja je jasno razvidno da voditelj obrade ima postavljen video nadzorni sustav koji je u funkciji i koji ima mogućnost snimanja. Voditelj obrade u svom očitovanju da je naveo kako ne snima misleći pri tome da ne pohranjuje snimke, a tuženik da je u obrazloženju Rješenja naveo kako aplikacija za uvid snimke video nadzora/osobno računalo ima mogućnost prikupljanja i obrade osobnih podataka koja obuhvaća stvaranje snimke koja čini ili je namijenjena da čini dio sustava pohrane, te da se isto smatra obradom osobnih podataka sukladno uvodnoj izjavi 15. i članku 4. Opće uredbe o zaštiti podataka te sukladno članku 25. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka, neovisno što se ne provodi pohrana snimaka već je dovoljno da ta mogućnost postoji. Ujedno, kako je voditelj obrade dokazao da video nadzornim sustavom nije obuhvaćen prostor u vlasništvu podnositelja zahtjeva, već isključivo prostor u ovlaštenju korištenja predmetnog voditelja obrade, tuženik da je osporavanim Rješenjem odbio zahtjev kao neosnovan. Tuženik da je u navedenoj upravnoj stvari postupao sukladno odredbama članka 57. stavak l . i članka 58. stavak l- i 2. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) SLEU LI 19, te je na temelju prikupljanih i dostavljenih dokaza i utvrđenih činjenica pravilno primijenio procesno i materijalno pravo i donio osporavano Rješenje. Stoga, tuženik da i dalje ostaje kod svih navoda iznesenih u pobijanom Rješenju te još jednom naglašava kako je postupio u granicama svoje ovlasti te u skladu s odredbama Opće uredbe o zaštiti podataka, Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka i Zakona o općem upravnom postupku i predlaže da se odbije tužbeni zahtjev.
4. Zainteresirane osobe, iako pozvane, nisu su dostavile odgovor na tužbu.
5. Tužitelj se podneskom od 28. kolovoza 2025. očitovao na tuženikov odgovor na tužbu i navodi da utvrđivati činjenice i podatke pozivajući voditelja obrade na očitovanje teško dase može nazvati savjesnim i objektivnim. Otprilike kao da policija raspolažući podatkom da je netko diler droge i da u stanu skriva drogu dilera dopisom pita je li diler i drži li drogu u stanu, pa ako ovaj to u pismenom očitovanju negira onda predmet zaključi isključivo temeljem toga što je diler rekao da nije diler. Da tuženik nije nepristran ukazuje i navod na 2. strani u kojoj relativizira u tužbi priloženu fotografiju te navodi da ista nije relevantna za predmetni video nadzorni sustav i da nema dokaza da je fotografija isječak s predmetnog video nadzora te da je ona „mogla nastati fotografiranje putem mobitela”. Da je tuženik proveo radnje koje mu stoje na raspolaganju onda u odgovoru da ne bi naveo da „nema dokaza da je fotografija isječak s predmetnog video nadzora i mogla nastati...”. Dakle, čim tuženik barata terminima „nema dokaza” i da je nešto „moglo nastati”, očito da tuženik činjenično stanje nije niti pokušao utvrditi niti poduzeo radnje da bi ga utvrdio. Nadalje, tu fotografiju tuženik da uopće nije spominjao u pobijanom pravnom aktu već da ju je zanemario kao da ju podnositelji zahtjeva nisu niti priložili i njome ukazivali na povredu. U daljnjem prilično nemuštom pokušaju opravdavanja donesenog rješenja i aljkavog postupka, na početku 3. strane odgovora tuženik da ipak pokušava objasniti fotografiju TU na tuđem posjedu na koju je ukazano a koja je uložena u predmet IV Policijske postaje Zagreb. Tuženik da uopće nije pokušao utvrditi kako i od koga je navedena fotografija TU dospjela u policijski predmet u kojem TU ama baš nikako nije obuhvaćena policijskim postupanjem. Tuženik navodom da unutar svojeg nadležnog postupanja ne ulazi u djelokrug rada iz nadležnosti policije pokušava opravdati zašto od policije nije tražio očitovanje o fotografiji unutar njihovog spisa. Tuženiku kao upravnom tijelu da bi trebala biti poznata odredba članka 8. Zakona o sustavu državne uprave koja navodi da su tijela državne uprave dužna u granicama svog djelokruga međusobno surađivati. Tuženik nije niti pokušao policiju pitati o toj bitnoj činjenici. Teško da bi policija takav upit smatrala „ulaženjem u djelokrug rada iz nadležnosti policije" ali to tuženik a niti tužitelji očito neće saznati. U kojoj mjeri je tuženik pristran u obrani pobijanog rješenja a onda posljedično i voditelja obrade da govori i navod na 3. strani: „voditelj obrade u svom očitovanju je naveo kako ne snima misleći pri tome da ne pohranjuje podatke". Dakle, tuženik u maniri odvjetnika voditelja obrade nama pojašnjava da zna što je voditelj obrade „mislio" kada je ostalo nejasno ono što je napisao u svom očitovanju. Nadalje, tuženik navodi da je fotografija TU možda mogla nastati s mobitela a ne video nadzora a s druge strane na 3. strani navodi „kako je voditelj obrade dokazao da video nadzornim sustavom nije obuhvaćen prostor u vlasništvu podnositelja zahtjeva, već isključivo prostor u ovlaštenju korištenja predmetnog voditelja obrade". Dakle, tuženik se ne libi očitovanje voditelja obrade i dostavu za tu priliku fotografija sa zatamnjenim okolnim posjedima nazvati „dokazanim". Nasuprot tome, fotografiju TU koju je taj isti voditelj obrade uložio u policijski predmet tuženik tretira da „je mogla nastati mobitelom a ne video nadzorom". O nepristranosti tuženika neka zaključi sud.
6. U sporu je provedena rasprava na ročištu održanom 8. rujna 2025. u prisutnosti službene osobe tuženika, a u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja i zainteresiranih osoba, čime je strankama, u smislu odredbe članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS), omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog spora.
7. Službena osoba tuženika je ostala kod svih navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja i odgovora na tužbu.
8. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem su donesena osporavana rješenja tuženika, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta ovog upravnog spora.
9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
10. Odredbom članka 25. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka ("Narodne novine" broj: 42/18, dalje: Zakon), propisano je da se videonadzor u smislu odredbi ovoga Zakona odnosi se na prikupljanje i daljnju obradu osobnih podataka koja obuhvaća stvaranje snimke koja čini ili je namijenjena da čini dio sustava pohrane. Ako drugim zakonom nije drugačije određeno, na obradu osobnih podataka putem sustava videonadzora primjenjuju se odredbe ovoga Zakona.
11. Člankom 26. stavkom 1. Zakona propisano je da se obrada osobnih podataka putem videonadzora može provoditi samo u svrhu koja je nužna i opravdana za zaštitu osoba i imovine, ako ne prevladavaju interesi ispitanika koji su u suprotnosti s obradom podataka putem videonadzora. Videonadzorom mogu biti obuhvaćene prostorije, dijelovi prostorija, vanjska površina objekta, kao i unutarnji prostor u sredstvima javnog prometa, a čiji je nadzor nužan radi postizanja svrhe iz stavka 1. ovoga članka (stavak 2.).
12. Člankom 31. stavkom 1. Zakona propisano je da je za uspostavu videonadzora u stambenim odnosno poslovno-stambenim zgradama potrebna suglasnost suvlasnika koji čine najmanje 2/3 suvlasničkih dijelova.
13. Odredbom članka 2. stavak 1. i 2. Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka (dalje: Uredba), propisano je da se ova Uredba primjenjuje na obradu osobnih podataka koja se u cijelosti obavlja automatizirano te na neautomatiziranu obradu osobnih podataka koji čine dio sustava pohrane ili su namijenjeni biti dio sustava pohrane. Ova se Uredba ne odnosi na obradu osobnih podataka:
a) tijekom djelatnosti koja nije obuhvaćena opsegom prava Unije; b) koju obavljaju države članice kada obavljaju aktivnosti koje su obuhvaćene područjem primjene glave V. poglavlja 2. UEU-a;
c) koju provodi fizička osoba tijekom isključivo osobnih ili kućnih aktivnosti; d) koju obavljaju nadležna tijela u svrhu sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija, uključujući zaštitu od prijetnji javnoj sigurnosti i njihova sprečavanja.
14. Odredbom članka 4. stavak 9. Uredbe, propisano je da "primatelj” znači fizička ili pravna osoba, tijelo javne vlasti, agencija ili drugo tijelo kojem se otkrivaju osobni podaci, neovisno o tome je li on treća strana. Međutim, tijela javne vlasti koja mogu primiti osobne podatke u okviru određene istrage u skladu s pravom Unije ili države članice ne smatraju se primateljima; obrada tih podataka koju obavljaju ta tijela javne vlasti mora biti u skladu s primjenjivim pravilima o zaštiti podataka prema svrhama obrade.
15. Odredbom članka 6. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da je obrada je zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećega: ispitanik je dao privolu za obradu svojih osobnih podataka u jednu ili više posebnih svrha; obrada je nužna za izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik stranka ili kako bi se poduzele radnje na zahtjev ispitanika prije sklapanja ugovora; obrada je nužna radi poštovanja pravnih obveza voditelja obrade; obrada je nužna kako bi se zaštitili ključni interesi ispitanika ili druge fizičke osobe; obrada je nužna za izvršavanje zadaće od javnog interesa ili pri izvršavanju službene ovlasti voditelja obrade; obrada je nužna za potrebe legitimnih interesa voditelja obrade ili treće strane, osim kada su od tih interesa jači interesi ili temeljna prava i slobode ispitanika koji zahtijevaju zaštitu osobnih podataka, osobito ako je ispitanik dijete.
16. Iz dokumentacije koja prileži spisu upravnog postupka i ovoga spora proizlazi da je u sklopu stambenog objekta na adresi [adresa] u [adresa], postavljen videonadzor. Vlasnik stambenog objekta je RU, te je isti dan u najam GU koji je i postavio predmetni videonadzorni sustav. Tom je prilikom vlasnik objekta iskazao da su kamere postavljene u svrhu zaštite osoba i imovine na privatnom posjedu na kojem se nalazi stambeni objekta u kojemu živi obitelj GU i to uslijed više štetnih događaja o čemu je obaviještena IV. Policijska postaja Zagreb. Navedena policijska postaja je 22. srpnja 2024. izdala potvrdu povodom prijave o neovlaštenom snimanju kamerom od strane susjeda, te se u istoj potvrdi navodi da je **.**.2024. EU prijavila neovlašteno snimanje kamerom od strane susjeda, te da je navela kako je dolaskom policijskih službenika na mjesto dojave zatečena tražiteljica intervencije od koje se doznalo da susjedi na adresi [adresa] imaju instaliranu kameru video nadzora koja da je usmjerena na njenu kuću. Dolaskom na adresu zatečena je PUU od koje se doznalo da njezine 4 kamere snimaju prostor dvorišta i okućnice dok kamere koje su postavljene na prozorima obiteljske kuće, nisu u funkciji tj. da se radi o lažnim kamerama. Policijskim službenicima su dane na uvid snimke nadzora kojom prilikom je utvrđeno da kamere snimaju samo prostor okućnice.
17. Tuženik je zatražio od voditelja obrade predmetnog videonadzornog sustava GU dodatno očitovanje na predmetni videonadzorni sustav, te je voditelj obrade dostavio zatraženo. Temeljem prikupljene dokumentacije je utvrđeno kako je u sklopu stambenog objekta na adresi [adresa] u [adresa] uspostavljen videonadzorni sustav od strane GU iz [adresa] u svrhu zaštite imovine i osoba, a koji se sastoji od sedam videonadzornih kamera (četiri vanjske i tri unutarnje) i aplikacije za pregled koja se nalazi na privatnom računalu. Uvidom u zahvat/kut snimanja predmetnih videonadzornih kamera vidljivo je kako četiri vanjske kamere (uključujući i dvije videonadzorne kamere za koje su podnositelji zahtjeva dostavili fotografije) imaju postavljene softverske „maske privatnosti” te svojim kutom snimanja ne obuhvaćaju privatne/susjedne posjede niti javnu površinu.
18. Što se tiče dostavljene dvije fotografije od strane tužitelja od 27. studenog 2024., na kojima je vidljiva TU i pas, ispravno tumači tuženik da nema nikakvog dokaza da su iste isječak sa spornog videonadzornog sustava jer su fotografije mogle nastati fotografiranjem putem aparata, mobitela i sl. Dakle, fotografija ne predstavlja videonadzorni sustav jer ne predstavlja konstantno aktivno snimanje. Iz obrazloženja tuženika nedvojbeno proizlazi kako je utvrđeno kako aplikacija za uvid snimke videonadzora ima mogućnost prikupljanja i obrade osobnih podataka koja obuhvaća stvaranje snimke, što se smatra obradom podataka, neovisno što se ne provodi pohrana snimaka, te ukazuje kako je voditelj obrade dokazao da videonadzornim sustavom nije obuhvaćen prostor u vlasništvu tužitelja, već isključivo prostor u ovlaštenju korištenja voditelja obrade.
19. Analizirajući ukupnost činjenica koje proizlaze iz stanja spisa upravnog postupka te podvodeći iste pod kontekst ranije citiranih odredbi Zakona i Uredbe, Sud nalazi da se osporavano rješenje tuženika temelji na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni materijalnog prava, a što prigovorima tužitelja nije dovedeno u sumnju.
20. Slijedom navedenog, utvrđenje je Suda da je tuženik ispravno i pravilno, za potrebe rješavanja ove upravne stvari, utvrdio činjenično stanje te da je sukladno tako utvrđenom činjeničnom stanju primjenom mjerodavnih pravnih propisa osnovano utvrdio da je došlo do povrede prava na zaštitu osobnih podataka.
21. Slijedom svega navedenoga valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, pa je stoga Sud na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučio kao izreci ove presude.
U Rijeci 15. rujna 2025.
Sutkinja:
Danica Vučinić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje osporavane presude (članak 126. stavak 6. ZUS).
Dostaviti:
- tužiteljima PU iz [adresa] i TU iz
[adresa]
- tuženiku Agenciji za zaštitu osobnih podataka, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 54
- zainteresiranim osobama RU iz [adresa] i IU iz [adresa]