1

Poslovni broj: 8 Gž-852/2022-3

 

                                                                                                  Poslovni broj: 8 Gž-852/2022-3

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Šimić, kao predsjednice vijeća, mr.sc. Zlatka Pirca, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Draženke Ilak,  kao članice vijeća, u pravnoj stvari  tužitelja M. K., OIB: …, iz Z., . kojeg zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik u Z., protiv tuženika H. M. d.o.o., OIB: … Z., . kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz O. društva u Z. H. i partneri, radi naknade štete, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-940/20-13 od 8. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 12. rujna 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-940/20-13 od 8. lipnja 2022.

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova podnesene žalbe.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"Nalaže se tuženiku H. M. d.o.o. isplatiti tužitelju M. K. iznos od 40.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 21. travnja 2020. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, kao i naknaditi mu parnični trošak sa zateznim kamatama tekućim od 8. lipnja 2022. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

 

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 6.250,00 kn, u roku od 15 dana.

 

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tužitelj zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točka 1.-3. Zakona  o  parničnom  postupku  ("Narodne  novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,  25/13,70/19 i 80/22 - dalje u tekstu ZPP).

 

2.1. Smatra da je nesporno da nema nesklada između prijavljene imovine tužitelja i stvarnog stanja, a da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno izveo zaključak kako u postupku pred Povjerenstvom za sprječavanje sukoba interesa tužitelj nije u potpunosti oslobođen od odgovornosti, te da je jedino relevantan za postupak zaključak Povjerenstva da za nekretninu koja je predmetom postupka nema nikakvog nesklada između stvarnog i prijavljenog stanja.

 

2.2. Mišljenje je da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP jer da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika. Poglavito u odnosu na navedenu bitnu povredu veže uz obrazloženje iz točke 14. te točke 13. presude.

 

2.3. Tvrdnji je da se objave neistinitih i neprovjerenih činjenica o imovini tužitelja diskvalificirale tužitelja u osobnom i profesionalnom pogledu, te se stvorila iskrivljena društvena predodžba o njegovoj osobi koja je škodila i nadalje škodi časti i ugledu tužitelja u njegovom životnom okruženju, a što je tužitelj tijekom postupka i dokazao.

 

2.4. Smatra da zaključak prvostupanjskog suda o nepobijanju uzročno-posljedične veze predstavlja povredu materijalnog prava jer da obrazloženje nema temelja ni u zakonu ni u sudskoj praksi, a pri tome se poziva na odluku Županijskog suda u Zagrebu Gž-5898/18 te Županijskog suda u Varaždinu Gž-2382/16.

 

2.5. U žalbi tužitelj navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje u odnosu na zaključak kako je autorica članka pokušala kontaktirati tužitelja prije objave samog članka, budući je to u suprotnosti s iskazom tužitelja.

 

2.6. Također da je sadržaj objavljenih spornih informacija takav da bez sumnje vrijeđa dostojanstvo, čast i ugled tužitelja s čim valja povezati i činjenicu da je tužitelj u vrijeme objave članka kao ministar zdravstva javna osoba i da postoji opravdan javni interes za rad ministra i ministarstva. Nadalje, da objavljivanje neistinitih informacija se ne može pripisati ni opravdanim zanimanjem javnosti, da autor članka nije postupio u dobroj vjeri, da objavljene informacije ne predstavljaju kritiku rada tužitelja kao političara.

 

2.7. Ne osporava pravo tuženika na slobodu izražavanja a što obuhvaća  slobodu mišljenja, primanja i širenje informacija i ideja bez miješanja javne vlasti te da je tužitelj kao javna osoba iz političkog života dužan trpjeti svaku kritiku koja se tiče njegovog javnog djelovanja, ali da objavljene informacije ne predstavljaju kritiku na rad tužitelja kao političara.

 

2.8. Predlaže da se izvede dokaz njegovim saslušanjem u skladu s odredbom članka 373.b ZPP te da se prvostupanjska presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži troškove žalbe.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pravcu žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. Zakona  o  parničnom  postupku  ("Narodne  novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,  25/13,70/19 i 80/22 - dalje u tekstu ZPP) koju u žalbi ističe tužitelj, ovaj sud je stajališta da prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu. Prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, sadrži valjane razloge, kao i razloge o odlučnim činjenicama o kojima ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

5.1. Ne nalazi se ni da bi prvostupanjski sud počinio koju od ostalih bitnih povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP od onih na koje se u skladu s odredbom članka 365. stavka 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

 

6. Neosnovan je i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koji se u žalbi također poziva tužitelj. Činjenično stanje odlučno za ocjenu osnovanosti osnove tužbe potpuno je i pravilno utvrđeno i ono se žalbenim navodima ne dovodi u sumnju, tim više što žalitelj u žalbi ne ističe određene činjenice i dokaze koji bi upućivali na drugačije činjenično stanje od onoga kojeg je utvrdio prvostupanjski sud i na temelju kojega je donio pobijanu presudu.

 

7. Tužitelj u tužbi navodi da su u tekstu pod naslovom “Ekskluzivno: Ni oranice od 578 m2 u N. Z., koja glasi na K. suprugu T., nema u imovinskoj kartici”, iznesene netočne i neprovjerene činjenice da se na suprugu ministra zdravstva M. K., od 2018. godine u zemljišnim knjigama vodi i oranica od 578 četvornih metara u N. Z., pri tome navodeći u tekstu da se radi o zemljištu u blizini parcela na kojima je tvrtka ministrove supruge podigla četiri zgrade sa stanovima u K.. Navodi da je objavom neistinitih i neprovjerenih činjenica o imovini tužitelja, diskreditiran u osobnom i profesionalnom pogledu te da se stvorila iskrivljena društvena predodžba o osobi tužitelja, koja je škodila i nadalje škodi časti i ugledu tužitelja u njegovu životnom okruženju, javno je osramoćen i ponižen te je trpio i nadalje trpi brojne neugodnosti u svakodnevnom radu i životu te susretima s trećim osobama, zbog čega trpi intenzivne duševne boli. Stoga potražuje od tuženika naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i to za povrede prava na ugled i čast, isplatom pravične novčane naknade u iznosu od 40.000,00 kn.

 

8. Nesporno je među strankama:

- da je tuženik nakladnik internetskog portala … što i proizlazi iz impressuma istog portala, a nije sporno niti da je na istom portalu dana 24. siječnja 2020. objavljen članak pod naslovom "Ekskluzivno: Ni oranice od 578 m2 u N. Z., koja glasi na K. suprugu T., nema u imovinskoj kratici", kao ni da je u istom članku navedeno da se na suprugu ministra zdravstva, tj. tužitelja, u zemljišnim knjigama vodi i oranica od 578 četvornih metara u N. Z., koja se također ne spominje ni u jednoj ministrovoj imovinskoj kartici od 2016. do danas, te je navedeno i da je ista prenesena na suprugu ministra zdravstva u postupku likvidacije njene tvrtke Z. vrt d.o.o.,

- da je u članku navedeno i da ista nakon što je upisana u vlasništvo tužiteljeve supruge nije bila upisana u njegovu imovinsku karticu te da se radi o zemljištu u blizini parcela na kojima je tvrtka ministrove supruge podigla četiri zgrade sa stanovima u K.,

- da je navedeno i utvrđeno i uvidom u ispis predmetnog članka, s tim da iz ispisa komentara proizlazi da su čitatelji uz isti članak ostavili negativne komentare općenito pišući o lopovluku u Vladi i sl., pa tuženik neosnovano osporava da bi komentari bili ostavljeni uz sporni članak.

- da se tužitelj dana 19. veljače 2020. obratio tuženiku sa zahtjevom za ispravak netočnih informacija, kako to i proizlazi iz istog zahtjeva, s tim da iz povratnice proizlazi da ga je tuženik zaprimio 20. veljače 2020., a nije sporno niti da je tuženik odbio objaviti isti, o čemu je odmah obavijestio tužitelja, kako to proizlazi iz Obavijesti sukladno čl. 42. st. 5. Zakona o medijima od 20. veljače 2021., iz koje proizlazi da su razlog tomu komentari u zahtjevu kao i pozivanje tuženika zbog toga na suprotnost sa zakonom i dobrim običajima.

 

9. Prvostupanjski sud je utvrđenja:

- da se u vrijeme objave članka i u drugim medijima dosta pisalo o imovinskoj kartici tužitelja, koji je tada bio ministar zdravstva te se pisalo o nedostacima koji su utvrđeni u njegovoj imovinskoj kartici,

- da je svjedokinja V. N. provjeravala tvrtku Z. vrt d.o.o, čiji je jedina osnivač bila supruga tužitelja T. K., dok nije sigurna je li možda bila i direktorica te tvrtke, uglavnom tvrtka je 2018. bila u likvidaciji i u tom postupku je parcela od 578 m2, o kojoj se piše u spornom članku, pripala supruzi tužitelja,

- da je to vidjela u odluci iz likvidacijskog postupka, a imala je na uvid i izvadak iz zemljišnih knjiga, iz kojeg je proizlazilo da se supruga tužitelja upisala kao vlasnica te čestice, a isto tako je imala uvid u imovinsku karticu tužitelja, te je utvrdila da ista u njoj nije bila upisana, iako je trebala biti upisano sva imovina i supruge tužitelja, koji je tada bio dužnosnik,

- da je pokušala stupiti u kontakt i s tužiteljem i s njegovom suprugom, te je do njenog broja telefona pokušavala doći preko likvidatora, ali nije uspjela, a telefonski broj od tužitelja je imala od ranije, jer je bio dostupan medijima kao dužnosnik, međutim, on joj nije odgovorio na telefonski poziv,

- da je to vrijeme tužitelj održavao konferencije za tisak, ali na istima nije odgovarao na konkretna pitanja vezana za imovinu pa svjedokinja smatra da kako je informacija dovoljno provjerena te da nije potrebno da je dalje provjerava, a isto je smatralo i uredništvo, s obzirom da je imala dokumentaciju, odnosno imala je uvid u konkretan zemljišnoknjižni izvadak za tu nekretninu,

- da vidjela iz zemljišnoknjižnog izvatka da se radi o ulici  ali nije smatrala da je potrebno napisati da je riječ o ulici, kao i da je provjeravala česticu i vlasništvo te čestice, ali nije smatrala da je bitno što je to u naravi, pa tako nije provjeravala ni kako ta čestica izgleda primjerice na google mapsu,

- da je u konačnici i sam tužitelj priznao svoj propust vezan za imovinsku karticu te se ispričao, a u konačnici je podnio i ostavku zbog niza nedorečenosti u njegovoj imovinskoj kartici,

- da je uvidom u izvadak iz zemljišnih knjiga utvrđeno je da je u zk. ul. …, k.o. N. Z. upisana k.č.br. … površine 25 m2 u naravi oranica i k.č.br. … površine 553 m2, u naravi ulica . kao i da je vlasništvo na obje čestice na dan 16. veljače 2020. bilo upisano u korist supruge tužitelja T. K., dok iz imovinske kartice tužitelja proizlazi da tu nekretninu tužitelj nije prijavio u podatcima o imovini bračnog druga, pa je svjedokinja, koja je navedenu dokumentaciju imala na uvid, nije morala zaključiti da tužitelj istu nekretninu nije morao prijaviti u imovinskoj kartici, pri čemu je za dodati i da je Povjerenstvo za sukob interesa tek nakon pribavljanja podataka od Grada Z. zaključilo da u tom dijelu nema nesklada u prijavljenoj i stvarnoj imovini tužitelja.

 

10. Prvostupanjski sud smatra da okolnost da je spornom članku neprecizno navedeno da je cijela nekretnina oranica, iako je manjim dijelom bila oranica, a većim dijelom ulica, s obzirom na objavljenu točnu informaciju da se ista nekretnina vodi u zemljišnim knjigama na suprugu tužitelja, nije podobna da nanese tužitelju štetu, s obzirom na razmjer cijele afere koja je rezultirala njegovom ostavkom.

 

11. Zaključak prvostupanjskog suda je da tužbeni zahtjev nije osnovan jer, osim što nije utvrđeno da je baš zbog predmetne neprecizne informacije o naravi dijela čestice pretrpio štetu, ispunile su se i pretpostavke za oslobođenje nakladnika od odgovornosti iz čl. 21. st. 4. alineja 3. ZM, budući se radi o informaciji utemeljenoj na točnim činjenicama, odnosno činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne, jer je u članku navedeno da se predmetna nekretnina u zemljišnim knjigama vodi na suprugu tužitelja, što je točno, a iako je netočno navedeno da je ista u cijelosti oranica, jer da dio nekretnine koji nije bio u naravi ulica, već oranica površine 25 m2, isto tako nije prijavljen u imovinskoj kartici tužitelja, iako tužitelj niti ne spori da je taj dio u vlasništvu njegove supruge.

 

11.1. Navodi kako je autor poduzeo mjere za provjeru njihove točnosti, budući da je svjedokinja izvršila uvid u zemljišnoknjižni izvadak i imovinsku karticu tužitelja, te je pokušala doći do izjave tužitelja prije objave članka, što govori u prilog postupanju u dobroj vjeri. Isto tako, s obzirom na općepoznato načelo povjerenja u zemljišne knjige, odnosno da one istinito i potpuno odražavaju činjenično i pravno stanje nekretnine, niti nije morala pokušati stupiti u kontakt s tužiteljem, te je za dodati i da je postojao opravdani interes javnosti za objavu sporne informacije, s obzirom da je tužitelj obnašao u to vrijeme dužnost ministra u Vladi, odnosno bio na vrlo visokoj poziciji u vlasti, koja podrazumijeva istinito i potpuno popunjavanje imovinske kartice radi povjerenja građana u institucije vlasti.

 

12. Ovakav materijalno pravni pristup prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Osnovanost osnove tužbe u konkretnom slučaju ima se promatrati kroz odredbe Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO) kojima su regulirane pretpostavke za dosuđivanje pravične novčane naknade za povredu prava osobnosti, odredbe Zakona o medijima, odredbe članka 10. Europske konvenccije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN-Međunarodni ugovori 18/97, 6/99, 7/99, dalje: EKLJP) i članka 38. Ustava RH. Činjenice da je tužitelj u vrijeme objave spornog članka bio državni dužnosnik, te ministar zdravstva koji je imao obvezu navesti točne podatke o imovini koje je vlasnik on i njegova supruga imaju te da kao javna osoba ima manju zaštitu prava na privatnost od ostalih, pa mediji imaju analogijom manja ograničenja te veću slobodu izražavanja, da su sloboda izražavanja manja u odnosu na političare u odnosu na ostale javne osobe.

 

12.1. Pri tome je također bitno navesti da je autorica članka imala opravdanog razloga povjerovati da je točna činjenica iznesena u članku jer je supruga tužitelja bila upisna kao vlasnik sporne čestice u zemljišnim knjigama a u imovinsku karticu nije bilo upisano predmetno vlasništvo na nekretnini na ime supruge tužitelja, a nije od odlučnog značenja što u biti i u kojoj veličini naveo čestice, pa se ne može prihvatiti tvrdnja tužitelja da je tužbu podnio zbog iznošenja neistinitih činjenica zbog kojih bi trpio gubitak povjerenja te povredu ugleda i časti.

 

12.2. Tuženik je i po ocjeni ovoga suda objavom spornog teksta omogućio ostvarivanje prava javnosti da zna informacije od javnog interesa, a također i da sporni članak ne sadrži detalje iz privatnog života, već se odnosi na obavljanje javne funkcije, a osoba koja obnaša javne funkcije treba pokazati veći stupanj tolerancije od običnog građanina (kako i presuda ESLJP u predmetu Springer AC protiv Njemačke broj 48311/10 od 10. siječnja 2014.

 

13. Zbog iznesenog ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo i za svoju odluku dao valjane razloge, uslijed čega se žalba ukazuje neosnovanom tako da ju je valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu te na temelju članka 368. ZPP presuditi kao u izreci.

 

14. Odluka o zatraženim troškovima žalbe tužitelja temelji se na odredbi članka 166. stavka 1. ZPP.

 

 

U Slavonskom Brodu, 12. rujna 2023.

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća

 

                                                                                                                              Dubravka Šimić, v.r.