Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Tomislava Tomašića i Jasne Momirović, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić, u svojstvu više sudske savjetnice – specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I-okr. pravne osobe KONZUM PLUS d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe ĐN, zastupane po branitelju Marku Šebalju, odvjetniku iz [adresa], zbog prekršaja iz članka 172. stavka 1. podstavka 9., 50. i stavka 2. Zakona o poljoprivredi (NN 118/18, 42/20, 52/21, 152/22), odlučujući o žalbama I-okr. pravne osobe KONZUM PLUS d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe ĐN, te tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Službe poljoprivredne inspekcije, podnijetim protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju od 17. siječnja 2023., broj: 3. Pp-5283/2022, na sjednici vijeća održanoj 15. rujna 2025.,

p r e s u d i o j e :

I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe I-okr. pravne osobe KONZUM PLUS d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe ĐN, te tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Službe poljoprivredne inspekcije, pa se potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/1, 118/18, 114/22), okrivljenici su obvezani naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 40,00 eura (četrdeset eura) - svaki, u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni i to I-okr. pravna osoba ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 2.800,00 eura, te II-okr. odgovorna osoba ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 280,00 eura, zbog prekršaja iz članka 172. stavka 1. podstavka 9., 50. i stavka 2. Zakona o poljoprivredi, činjenično opisanih u izreci pobijane presude.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 eura.

3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenici su pravodobno podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o prekršajnopravnim sankcijama, navodeći u bitnom da su okrivljenici u svom podnesku upućenom sudu iz citirane sudske prakse iznijeli razloge zbog kojih se protive da se izvrši dopuna optužnog prijedloga. Ističu da kako je sud prvenstveno trebao nakon što je zaprimio optužni prijedlog te isti preispitao, donijeti odluku kojom se okrivljenici oslobađaju optužbe, a budući Općinski prekršajni sud nije postupao sukladno toj svojoj zakonskoj obvezi, narušena su prava okrivljenika, a cjelokupni postupak rezultirao je nezakonitošću donesene odluke. Podaci o zemlji podrijetla su bili vidljivi i na monitoru računala, ali nisu bili vidljivi na papirnatom ispisu dokumentacije. Smatraju kako je upravo životno logično da se isprintana dokumentacija koja je provjerena pregledom na zaslonu računala ne pregledava još jednom u papirnatom obliku. Potpuno je nejasno temeljem koje pravne osnove sud smatra da je pravilno i zakonito postupanje u kojem sudbena vlast uopće ne vrednuje dokaze obrane te ne pristupa izvođenju dokaza predloženih od strane okrivljenika, dok istovremeno taj isti sud saslušava inspektoricu kao predstavnicu podnositelja optužnog prijedloga. Odmah po saznanju za pogrešku odnosno propust na računu 960/1/1 od dana 13.2.2022. na kojemu se ne vidi iskazana zemlja porijekla proizvoda, okrivljenici su poduzeli sve potrebne radnje kako bi se saznalo kako je došlo do propusta te kako bi se isti otklonili o čemu su obavijestili i Naslov te dostavili dokaz o tome. Navedenu bitnu činjenicu sud uopće nije cijenio prilikom donošenja odluke, a što je bio dužan, jer su okrivljenici pokušavali sudu cijelo vrijeme pojasniti da je takav nedostatak posljedica konverzije podataka u informatičkom sustavu. Okrivljenici su priznali propust i dostavili Državnom inspektoratu, Službi poljoprivredne inspekcije, Područni ured Split svu traženu dokumentaciju. Dokumentacija je dostavljena izvan odobrenog roka, te su u obrani istaknuli da su tražili produženje roka, jer se radi o najvećem trgovačkom lancu u Hrvatskoj unutar kojega se poslovi obavljaju na mnogo razina te je za pribavu podataka potrebnije više vremena isključivo zbog opsega i složenosti posla. Sud nije cijenio da su okrivljenici postupali sukladno načelu naknadnog ispunjenja te da su udovoljili svim zakonom propisanim obvezama. U postupku su dostavljeni dokazi vezani za nastanak i otklon greške u informatičkom sustavu te je iz istih bilo u potpunosti vidljivo kako okrivljenici nisu krivi za prekršaj, jer se radi o propustu na koji okrivljenici nisu mogli utjecati. Obzirom na sve izneseno osobito se ukazuje na to kako su prema shvaćanju okrivljenika postojale okolnosti za oslobođenje kazne iz čl. 38. Prekršajnog zakona. Okrivljenici ističu kako odluku o prekršajnopravnim sankcijama nije donesena sukladno s pravilima o vrstama i mjerama kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona kojim je jasno određeno kako se kazna izriče temeljem stupnja krivnje, opasnosti djela i svrhe kažnjavanja. Predlažu da se okrivljenici oslobode od optužbe ili oslobode od kazne.

4. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, navodeći u bitnom da je člankom 172. stavka 1. točke 9. i 50. i stavak 2. Zakona o poljoprivredi (NN 118/18, 42/20, 52/21) za pravnu osobu propisana novčana kazna od 3.981,68 do 6.636,14 eura (30.000,00 do 50.000,00 kn), a za odgovornu osobu novčanom kaznom od 663,61 do 1.327,23 eura (5.000,00 do 10.000,00 kn). Prema važećem Zakonu o poljoprivredi (NN 118/18, 42/20, 52/21, 152/22) člankom 172.b za prekršaje u točki 9. i 50., za svako djelo propisane su novčane kazne od 3.980,00 do 6.630 eura za pravnu osobu i od 660,00 do 1.320,00 eura za odgovornu osobu pravnoj osobi. Slijedom navedenoga, predlaže da drugostupanjski sud ukine prvostupanjsku presudu Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju i dostavi predmet na ponovni postupak, ili da istu preinači i prekršitelje kazni sukladno prekršajnim odredbama za pravne i fizičke osobe Zakona o poljoprivredi, zbog toga što su okrivljenicima za počinjenje dva prekršajna djela izrečene novčane kazne u iznosu koji je niži od minimalne novčane kazne propisane za svako djelo.

5. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbama, žalbe prihvate.

6. Žalbe nisu osnovane.

7. Odlučujući o žalbama te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbi, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što sud pazi po službenoj dužnosti, te je našao da je Općinski prekršajni sud u Splitu, Stalna služba u Sinju točno utvrdio činjenično stanje i na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djela.

8. Naime, prvostupanjski sud je na temelju obrane okrivljenika, iskaza svjedokinje ĐNV, više poljoprivredne inspektorice, te uvida u priloženu dokumentaciju, osnovano zaključio da su se u ponašanju okrivljenika stekla sva bitna obilježja prekršaja iz članka 172. stavka 1. podstavka 9. i 50. i stavka 2. Zakona o poljoprivredi.

9. Navodi okrivljenika da su u svom podnesku upućenom sudu iz citirane sudske prakse iznijeli razloge zbog kojih se protive da se izvrši dopuna optužnog prijedloga, te ističu da kako je sud prvenstveno trebao nakon što je zaprimio optužni prijedlog te isti preispitao, donijeti odluku kojom se okrivljenici oslobađaju optužbe, a budući Općinski prekršajni sud nije postupao sukladno toj svojoj zakonskoj obvezi, narušena su prava okrivljenika, a cjelokupni postupak rezultirao je nezakonitošću donesene odluke, neosnovani su.

10. Naime, kako je odredbom članka 161. stavka 4. Prekršajnog zakona propisano da ako u optužnom prijedlogu nedostaju podaci iz članka 160. stavka 2. ovoga Zakona bez kojih nije moguće voditi postupak ili su podaci pogrešni, sud će pozvati tužitelja da nadopuni ili ispravi optužni prijedlog u roku od 8 dana, te ako tužitelj to ne učini, sud će rješenjem odbaciti optužni prijedlog, to je prvostupanjski sud pozivanjem tužitelja na dopunu optužnog akta u smislu određivanja vremena počinjenja prekršaja, postupao u skladu sa cit. odredbom Zakona.

11. Navodi okrivljenika da podaci o zemlji podrijetla su bili vidljivi i na monitoru računala, ali nisu bili vidljivi na papirnatom ispisu dokumentacije, te smatraju kako je upravo životno logično da se isprintana dokumentacija koja je provjerena pregledom na zaslonu računala ne pregledava još jednom u papirnatom obliku, te odmah po saznanju za pogrešku odnosno propust na računu 960/1/1 od dana 13.2.2022. na kojemu se ne vidi iskazana zemlja porijekla proizvoda, okrivljenici su poduzeli sve potrebne radnje kako bi se saznalo kako je došlo do propusta te kako bi se isti otklonili o čemu su obavijestili i Naslov te dostavili dokaz o tome, a navedenu bitnu činjenicu sud uopće nije cijenio prilikom donošenja odluke, a što je bio dužan, jer su okrivljenici pokušavali sudu cijelo vrijeme pojasniti da je takav nedostatak posljedica konverzije podataka u informatičkom sustavu, nisu razlozi isključenja prekršajne odgovornosti okrivljenika.

12. Naime, kako je u postupku nedvojbeno utvrđeno da na računu broj 960/1/1 za proizvod paprika rog crvena, nije sadržavao oznaku zemlje podrijetla proizvoda, u skladu s odredbama članka 5. točke 4. Provedbene uredbe Komisije (EU) broj 543/2011 o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EZ) broj 1234/2007 za sektore voća i povrća te prerađevina voća i povrća, te su okrivljenici naveli da se isprintana dokumentacija koja je provjerena pregledom na zaslonu računala ne pregledava još jednom u papirnatom obliku, te se radi o informatičkom grešci, to okrivljenici u konkretnom slučaju nisu postupali s dužnom pažnjom dobrog gospodarstvenika prilikom izdavanja računa, odnosno vodili računa da dokumentacija za taj proizvod sadrži sve propisane podatke, čime se navedeni razlozi okrivljenika nikako ne mogu cijeniti u njihovu korist, pa u postupku nije bilo potrebno provoditi dokaze u vezi informatičkih grešaka, što neosnovano traže okrivljenici ističući da sud ne pristupa izvođenju dokaza predloženih od strane okrivljenika, te neprihvatljivo okrivljenici ističu da navedenu bitnu činjenicu sud uopće nije cijenio prilikom donošenja odluke.

13. U vezi navoda okrivljenika da su priznali propust i dostavili Državnom inspektoratu, Službi poljoprivredne inspekcije, Područni ured Split svu traženu dokumentaciju, koja je dostavljena izvan odobrenog roka, te su u obrani istaknuli da su tražili produženje roka, jer se radi o najvećem trgovačkom lancu u Hrvatskoj unutar kojega se poslovi obavljaju na mnogo razina te je za pribavu podataka potrebnije više vremena isključivo zbog opsega i složenosti posla, ističe se da je rok od osam dana, koji je ostavljen okrivljenicima za dostavu dokumentacije, primjeren rok za takvu obvezu, s obzirom da je dokumentacija, koju su okrivljenici dužni voditi, tražena samo za nekoliko proizvoda, te veličina I-okr. pravne osobe, baš suprotno navodima okrivljenika, zbog velikog broja zaposlenika, trebala bi predstavljati veću mogućnost i brzinu pribave potrebne dokumentacije.

14. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje i pravne oznake djela, ovaj sud je našao da su utvrđene novčane kazne okrivljenicima za navedena djelo u granicama zakona i primjerena težini djela, stupnju odgovornosti okrivljenika i u skladu s ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne, te nisu prestroge, time više što su novčane kazne ublažene znatno ispod zakonom propisanih minimumima, a sve odlučne okolnosti za odmjeru kaznu u dovoljnoj su mjeri cijenjene u korist okrivljenika, posebno uzevši u obzir da je sud kao olakotno cijenio ponašanje okrivljenika nakon počinjenja prekršaja, što se odnosi na ispravljanje zatečenih propusta, pa neosnovano navode okrivljenici da sud nije cijenio da su okrivljenici postupali sukladno načelu naknadnog ispunjenja te da su udovoljili svim zakonom propisanim obvezama.

15. Slijedom naprijed navedenoga, neosnovano traži tužitelj da se preinači odluka o prekršajnopravnim sankcijama i prekršitelje kazni sukladno prekršajnim odredbama za pravne i fizičke osobe Zakona o poljoprivredi, zbog toga da su okrivljenicima za počinjenje dva prekršajna djela izrečene novčane kazne u iznosu koji je niži od minimalne novčane kazne propisane za svako djelo.

16. U vezi navoda žalitelja da se primijeni odredba članka 38. Prekršajnog zakona, ističe se da u konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonske osnove za primjenu odredbe članka 38. stavka 1. Prekršajnog zakona, dok u skladu s odredbom članka 38. stavka 2. Prekršajnog zakona sud može, ali ne mora osloboditi od kazne počinitelja, te je prvostupanjski sud smatrao da nisu ispunjeni uvjeti za primjenu instituta oslobođenja okrivljenika od kazne, a s kojom odlukom se slaže i ovaj sud, posebno uzevši u obzir da se radi o velikom trgovačkom društvu, s velikom brojem zaposlenika, koje kao takvo ima sve uvjete za potrebnu kontrolu i nadzor nad ispunjenjem svih propisanih obveza, a nedostaci u organizaciji poslovanja nikako se ne mogu cijeniti u korist okrivljenika.

17. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezan svaki okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

18. Iz navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, valjalo je žalbe okrivljenika i tužitelja odbiti kao neosnovane i prvostupanjsku presudu potvrditi.

U Zagrebu 15. rujna 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Diana Pavlečić v.r.

Mario Soljačić v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.