Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Tomislava Tomašića i Jasne Momirović kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić, u svojstvu više sudske savjetnice - specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika AČ, zbog prekršaja iz članka 228. stavka 1. podstavka 16. i stavka 2., članka 229. stavka 1. podstavka 1., 16., 34. i stavka 2. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Osijek, Ispostave u Vinkovcima, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji od 3. travnja 2024., broj: Pp-2666/2021, na sjednici vijeća održanoj 15. rujna 2025.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Osijek, Ispostave u Vinkovcima i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji, okrivljenik je proglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 300,00 eura, zbog prekršaja iz članka 228. stavka 1. podstavka 16. i stavka 2. Zakona o radu, činjenično opisanog u točki I. izreke pobijane presude, te je okrivljenik oslobođen od optužbe, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. podstavka 1., 16., 34. i stavka 2. Zakona o radu, činjenično opisanih u točki II. izreke pobijane presude.

2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura.

3. Protiv prvostupanjske presude, u oslobađajućem dijelu, tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći u bitnom da u vezi prekršaja iz članka 229. stavka 1. podstavka 1. i stavka 2. Zakona o radu u činjeničnom opisu prekršaja je konkretizirana radnja nečinjenja okrivljenog da nije evidentirao točno određene utvrđene inspekcijskim nadzorom podate te je naveden članak 8., 10. i 14. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima kojim se određuje biće prekršajnog djela, pa i ako se u navedenom opisu radi o blanketnom propisu isti je činjenično i pravno opisan u optužnom prijedlogu. Pravilnik ne može biti blanketni propis, a to potvrđuje i Zakon o radu kojim je zakonodavac propisao da je ne vođenje evidencije o radnom vremenu radnika na propisan način propisano ka najteži prekršaj poslodavca, povodom kojeg je sudac oslobodio okrivljenog, a mogao je dosuditi bar minimalno propisanu kaznu. Nije točno da inspekcijskim nadzorom nisu utvrđeni dnevni sati rada radnice jer je izračunom utvrđeno da je radnica ĆČ radila u razdoblju od 31.5.2021. do 31.10.2021. po 8 sati tjedno prekovremeno radeći u I. ili II. smjeni odnosno 32 sata prekovremeno mjesečno, odnosno radila je u razdoblju od 31.52021. do 17.12.2021. 196 sati prekovremeno. Inspektor rada je u provedenom inspekcijskom nadzoru temeljem izjave radnice ĆČ nedvojbeno utvrdio da je okrivljeni od radnice ĆČ ne u godinu dana, već i u kraćem razdoblju od 31.5.2021. do 17.12.2021. zahtijevao rad duži od 180 sati godišnje, koje sate prekovremenog rada okrivljeni nije priznao, nije obračunao ni isplatio kroz dodatke na plaću za mjesec lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad, studeni i prosinac 2021. Inspektor rada je u provedenom inspekcijskom nadzoru temeljem izjave radnice ĆČ nedvojbeno utvrdio da okrivljeni radnici ĆČ nije u zakonom propisanom roku dostavio obračune dijela dugovanih neisplaćenih plaća (dodatke za sate prekovremenog rada, za sate rada noću i na dan državnog blagdana) za lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad, studeni i prosinac 2021. Točno je da se inspektorica rada nije pozvala na odredbe iz Pravilnika o sadržaju obračuna plaće ili otpremnine, ali radi se o propisu kojeg poslodavac treba poznavati i primjenjivati što je on djelomično i učinio u kojoj mjeri mu je odgovaralo, a sve je propisano odredbom iz članka 93. stavka 6. Zakona o radu. Nadalje, na okolnosti da je tužitelj podveo odlučne činjenice sadržane u činjeničnom opisu djela pod biće odgovarajućeg prekršaja u optužnom prijedlogu sud je trebao tužitelja pozvati pismeno prije zaključenja glavne rasprave ili ga saslušati na glavnoj raspravi kako bi isti nadopunio ili ispravio optužni prijedlog, u cilju da se odlučne činjenice navedu u činjenični opis prekršaja, odnosno da se ostvari krajnji cilj da se počinitelja prekršaja kazni za počinjene opisane nezakonitosti i povredu temeljnih prava radnika.

4. Žalitelj predlaže da se iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba je neosnovana.

6. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da je pravilno prvostupanjski sud donio odluku kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe u točki II. Izreke pobijane presude.

7. Naime, točkom I. optužnog prijedloga okrivljeniku se stavlja na teret prekršaj iz članka 229. stavka 1. podstavka 1. Zakona o radu odnosno da nije evidentiran rad radnice ĆČ u dane blagdana ili neradne dane.

8. Odredbom članka 229. stavka 1. podstavka 1. i stavka 2. Zakona o radu, propisano je kažnjavanje poslodavca fizičke osobe ako ne vodi evidenciju o radnicima i o radnom vremenu ili je ne vode na propisan način, ili ako na zahtjev inspektora rada ne dostave podatke o radnicima i o radnom vremenu (članak 5.), te je odredbom članka 5. stavka 4. Zakona propisano da ministar nadležan za rad pravilnikom propisuje sadržaj i način vođenja evidencije iz stavka 1. ovoga članka, pa je na temelju cit. odredbe donesen Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (NN 73/17).

9. Iz činjeničnog opisa radnje prekršaja navedenog u točki I. optužnog akta ne proizlaze sva zakonom propisana obilježja jer nije naveden provedbeni propis Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (NN 73/17), čijim odredbama je propisan sadržaj evidencije o radnom vremenu radnika, a navedeni Pravilnik naznačen je samo u okviru pravne oznake djela, iako isti treba biti naveden u činjeničnom opisu prekršaja jer se u konkretnom slučaju radi o blanketnoj normi.

10. Nadalje, točkom II. optužnog akta okrivljeniku se stavlja na teret da je od radnice OČ zahtijevao prekovremeni rad u trajanju dužem od 180 sati godišnje u 2021., pa da je time počinio prekršaj iz članka 229. stavka 1. podstavka 16. i stavka 2. Zakona o radu.

11. Međutim, kako je odredbom članka 229. stavka 1. podstavka 16. i stavka 2. Zakona o radu propisan prekršaj poslodavca fizičke osobe ako prekovremeni rad pojedinog radnika traje duže od sto osamdeset sati godišnje, to činjenični opisi djela sadržan u točki II. optužnog prijedloga ne sadrži bitno obilježje djela, s obzirom da nije navedeno koliko je radnica radila sati prekovremeno u 2021., s obzirom da se navedeni dnevni rad radnice razlikuje za određeno razdoblje po smjenama, te da za prosinac 2021. nije navedeno kako je radnica radila.

12. Kako je pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, to sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja, jer u protivnom, u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.

13. Slijedom navedenoga, kako iz činjeničnih opisa prekršaja u optužnom aktu ne proizlaze sva bitna obilježja prekršaja iz članka 229. stavka 1. podstavka 1., 16. Zakona o radu, to je prvostupanjski sud pravilno oslobodio od optužbe okrivljenika za navedene prekršaje.

14. Nadalje, optužnim prijedlogom točkom III. okrivljeniku se stavlja na teret da nije u Županji dostavio u propisanom roku obračune dijela dugovane a neisplaćene plaće radnici ĆČ za mjesec 6,7,8,9,10,11. 2021., a isto je bio dužan učiniti do kraja mjeseca u kojem je dospjela isplate plaće sa iznosima, odnosno obračunatim satima rada i dodacima na plaću za sate prekovremenog rada, rada noću i rada u dane blagdana na dan 18.11.2021., koje je bio dužan isplatiti do 15-og u mjesecu za prethodni mjesec, čime da je počinio prekršaj iz članka 229. stavaka 1. točke 34. i stavka 2. Zakona o radu.

15. Prema pravnom stajalištu Odjela za prekršaje iz područja gospodarstva i financija, radi se o obračunu isplaćene plaće koji nije imao propisani sadržaj (sate prekovremenog rada, rada noću i rada u dane blagdana), jer je odredbom članka 229. stavaka 1. točka 34. i stavka 2. Zakona o radu propisano kažnjavanje za prekršaj poslodavca pravne osobe i odgovorne osobe pravne osobe ako radniku ne dostavi obračun dugovane, a neisplaćene plaće, naknade plaće ili otpremnine, ili ako obračun nema propisani sadržaj (članak 93. stavci 2. i 4.), pa navedenom odredbom, a niti nekom drugom odredbom Zakona o radu koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, nije sankcionirano ako obračun isplaćene plaće nema propisani sadržaj, te je trebalo potvrditi pobijanu presudu i u odnosu na navedeni prekršaj za koji je na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona okrivljenik oslobođen od optužbe, ali ne iz razloga navedenih u pobijanoj presudi, nego iz razloga navedenih u ovoj presudi.

16. Stoga je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, valjalo žalbu ovlaštenog tužitelja odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi.

U Zagrebu 15. rujna 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Diana Pavlečić v.r.

Mario Soljačić v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Vinkovcima u 4 otpravaka: za spis, okrivljenika i tužitelja.