Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Tomislava Tomašića i Jasne Momirović kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić, u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I-okr. pravne osobe KULTURNI CENTAR MATO LOVRAK ustanova za obavljanje turističkih, sportsko-rekreativnih i kulturnih djelatnosti i II-okr. odgovorne osobe GŠ, zastupane po braniteljima iz zajedničkog odvjetničkog ureda Zlatko Gregurić, Tatjana Figač – Gregurić, Hrvoje Mladinić iz Bjelovara, te III-okr. odgovorne osobe CŠ, zastupane po braniteljima Jugoslavu Puranu i Saši Kutnjaku, odvjetnicima iz Bjelovara, zbog prekršaja iz članka 228. stavka 1. podstavka 1. i stavka 2. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22), odlučujući o žalbi I i II-okrivljenika, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici od 3. srpnja 2024., broj: Pp-2262/2023, na sjednici vijeća održanoj 15. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e :
I. Odbija se kao neosnovana žalba I-okr. pravne osobe KULTURNI CENTAR MATO LOVRAK ustanova za obavljanje turističkih, sportsko-rekreativnih i kulturnih djelatnosti i II-okr. odgovorne osobe GŠ, pa se potvrđuje prvostupanjska presuda.
II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), I i II-okr. su obvezani naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 eura (trideset eura) - svaki, u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici, okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni i to I-okr. novčanom kaznom u iznosu od 4.110,00 eura, II-okr. odgovorna osoba novčanom kaznom u iznosu od 530,00 eura, te III-okr. odgovorna osoba novčanom kaznom u iznosu od 210,00 eura, zbog prekršaja iz članka 228. stavka 1. podstavka 1. i stavka 2. Zakona o radu, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.
2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura.
3. Protiv prvostupanjske presude I i II-okr. su pravodobno, putem branitelja, podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o prekršajnopravnim sankcijama, navodeći u bitnom da tijekom postupka, tako i u žalbi, navode da nikad nije ni bilo sporno jesu li oni s radnicima sklopili ugovore o radu na određeno vrijeme, a da u ugovorima o radu nisu naveli objektivan razlog. Ta činjenica je nesporna, međutim, obzirom da su s radnicima UŠ, NŠ i KŠ poslije toga sklopljeni ugovori o radu na neodređeno vrijeme, dok je ČŠ sam otišao iz Ustanove, I i II. okrivljeni smatraju da nitko ni na koji način nije oštećen niti je ikome nastala šteta, a također iz takvog postupanja ne proizlazi namjera da su I. i II. okrivljeni htjeli ikoga oštetiti. Prema članku 1. Prekršajnog zakona prekršaji i prekršajnopravne sankcije propisuju se samo za ona ponašanja kojima se tako povređuje ili ugrožava javni poredak, društvena disciplina i društvene vrijednosti zajamčene i zaštićene Ustavom Republike Hrvatske, međunarodnim pravom i zakonima čija zaštita nije moguća bez prekršajnopravnog sankcioniranja, a njihova se zaštita ne ostvaruje kaznenopravnom prisilom. Nejasno je na koji način je ponašanje I. i II. okrivljenika povrijedilo ili ugrozilo javni poredak ili bilo koju vrijednost zajamčenu i zaštićenu Ustavom RH. U obrazloženju presude nije naveden niti jedan razlog zašto sud smatra da su I. i II. okrivljeni krivi za spomenuti prekršaj, već samo se konstatira da su sklopljeni ugovori na određeno vrijeme bez navođenja objektivnog razloga za sklapanje istih. Presuda nema uopće razloga o odlučnim činjenicama. Što se tiče odluke o prekršajnopravnim sankcijama, nejasno je, a niti je obrazloženo u presudi, iz kojeg razloga je sud III. okrivljenom ublažio kaznu, dok II. okrivljenoj nije, obzirom da se II. i III. okrivljeni terete za isti prekršaj. I. okrivljena smatra da je i njoj trebala biti ublažena kazna jednako kao i III. okrivljenom, no iz obrazloženja presude niti ne proizlazi zašto je sud samo III. okrivljenom ublažio kaznu i temeljem čega.
4. Žalitelji predlažu da se iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.
5. Žalba nije osnovana.
6. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što sud pazi po službenoj dužnosti, te je našao da je Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici točno utvrdio činjenično stanje i na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno pravno označio djelo.
7. Naime, prvostupanjski sud je na temelju provedenog prekršajnog postupka, i to obrane okrivljenika, iskaza svjedokinje GŠZ, više inspektorice rada, kao i uvida u priloženu dokumentaciju, imao valjane osnove zaključiti da se u ponašanju okrivljenika stječu sva bitna obilježja prekršaja iz članka 228. stavka 1. podstavka 1. i stavka 2. Zakona o radu.
8. Neosnovano I i II-okr. navode da u obrazloženju presude nije naveden niti jedan razlog zašto sud smatra da su I. i II. okrivljeni krivi za spomenuti prekršaj, već samo se konstatira da su sklopljeni ugovori na određeno vrijeme bez navođenja objektivnog razloga za sklapanje istih.
9. Naime, iz odredbe članka 1. Prekršajnog zakona, koju I i II. okr. i sami citiraju, proizlazi da za određena ponašanja, kojima se tako povređuje ili ugrožava javni poredak, društvena disciplina i društvene vrijednosti zajamčene i zaštićene Ustavom Republike Hrvatske, međunarodnim pravom i zakonima čija zaštita nije moguća bez prekršajnopravnog sankcioniranja, propisuje se prekršaj i prekršajnopravne sankcije, a odredbom članka 228. stavka 1. podstavka 1. i stavka 2. Zakona o radu propisan je prekršaj pravne i odgovorne osobe, te prekrpajnopravna sankcija, ako s radnikom sklopi ugovor o radu na određeno vrijeme za koji ne postoji objektivan razlog, odnosno ako u tom ugovoru ili u pisanoj potvrdi o sklopljenom ugovoru o radu ne navede objektivan razlog ili je ugovor o radu sklopljen u trajanju dužem od tri godine (članak 12. stavci 1., 2. i 3.), pa kako je u postupku nedvojbeno utvrđeno da su okrivljenici s radnicima sklapali ugovore o radu na određeno vrijeme u kojima nije bio naveden objektivan razlog za sklapanje istih, jer I i II-okr. niti ne spore navedeno, to su se u ponašanju okrivljenika ostvarila sva bitna obilježja prekršaja koji se okrivljenicima stavlja na teret, što je pravilno prvostupanjski sud zaključio, pa potpuno neosnovano žalitelji ističu da je nejasno na koji način je ponašanje I. i II. okrivljenika povrijedilo ili ugrozilo javni poredak ili bilo koju vrijednost zajamčenu i zaštićenu Ustavom RH.
10. Slijedom navedenoga, neutemeljeno navode žalitelji da presuda nema uopće razloga o odlučnim činjenicama.
11. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje i pravnu oznaku djela, ovaj sud je našao da su izrečene novčane kazne I i II-okr. za navedeni prekršaj u granicama zakona i primjerene težini djela, stupnju odgovornosti okrivljenika i u skladu s ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne, te nisu prestroge, time više što su novčane kazne izrečene u zakonom propisanim minimumima, jer je za prekršaj iz članka 228. stavka 1. podstavka 1. i stavka 2. Zakona o radu, za pravnu osobu propisana novčana kazna u rasponu od 4.110,00 do 7.960,00 eura, a za odgovornu osobu je propisana novčana kazna u rasponu od 530,00 do 790,00 eura, a kako na strani I i II-okr. ne postoje naročito olakotne okolnosti koje bi opravdavale primjenu instituta ublažavanja propisane novčane kazne, to nema osnove za preinačenje odluke o prekršajnopravnim sankcijama, što neosnovano traže I i II-okr., te kako u odnosu na odluku o prekršajnopravnoj sankciji za III-okr. nema žalbe tužitelja, to ovaj sud ne može ulaziti u osnovanost te odluke, a na koju se pozivaju I i II-okr.
12. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezan I i II-okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.
13. Iz navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, valjalo je žalbu I i II-okr. odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi.
U Zagrebu 15. rujna 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Diana Pavlečić v.r.
Mario Soljačić v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru u 6 otpravaka: za spis, I i II-okr., branitelja I i II-okr. i tužitelja.
