1             

                            Poslovni broj: 24 Gž-115/2021-7

 

 

 

Poslovni broj: 24 Gž-115/2021-7

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dubravke Bosilj predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak-Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. K. iz Š., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici A. F., odvjetnici u V., protiv tuženika A. B. d.d., Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku B. B., odvjetniku u Z., radi utvrđenja i isplate, u povodu žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj: P-272/2019-30 od 19. studenog 2020., na sjednici vijeća održanoj 12. rujna 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj: P-272/2019-30 od 19. studenog 2020. u pobijanom dijelu pod točkom 1. kojim je utvrđena djelomična ništetnost ugovora o kreditu broj 146-410/2008 od 14. listopada 2008. i to odredbe članka 6. kojom je ugovorena jednostrana izmjena kamatne stope Odlukom o kamatnim stopama tuženika, odredbe članka 4. u dijelu kojim je otplata anuiteta kredita vezana uz valutnu klauzulu u švicarskim francima i odredbe članka 3. kojim je ugovoren obračun i naplata kamata uz valutnu klauzulu u švicarskim francima.

 

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj: P-272/2019-30 od 19. studenog 2020. u pobijanom dijelu pod točkom 2. i sudi:

 

              Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„Nalaže se tuženiku A. b. d.d. Z., OIB: ... da tužitelju S. K. iz Š., OIB: ... isplati iznos od 7.445,13 EUR /56.095,33 kn/[1] sa zakonskom zateznom kamatom u skladu s čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima po stopa koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za 5 postotnih poena tekućom od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, u kunskoj protuvrijednosti CHF pa do 31.07.2015.g., a od 01.08.2015.g. pa do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena i to:

- na iznos od 501,76 kn sa kamatom od 28.06.2012.g. do isplate,

- na iznos od 1.410,04 kn sa kamatom od 24.07.2012.g. do isplate,

- na iznos od 1.375,04 kn sa kamatom od 21.08.2012.g. do isplate,

- na iznos od 1.300,04 kn sa kamatom od 24.09.2012.g. do isplate,

- na iznos od 1.390,04 kn sa kamatom od 19.10.2012.g. do isplate,

- na iznos od 1.420,04 kn sa kamatom od 19.11.2012.g. do isplate,

- na iznos od 1.397,04 kn sa kamatom od 19.12.2012.g. do isplate,

- na iznos od 1.289,94 kn sa kamatom od 25.01.2013.g. do isplate,

- na iznos od 1.350,04 kn sa kamatom od 27.02.2013.g. do isplate,

- na iznos od 1.330,04 kn sa kamatom od 18.03.2013.g. do isplate,

- na iznos od 1.330,04 kn sa kamatom od 09.05.2013.g. do isplate,

- na iznos od 950,04 kn sa kamatom od 06.06.2013.g. do isplate,

- na iznos od 500,00 kn sa kamatom od 10.06.2013.g. do isplate,

- na iznos od 1.250,04 kn sa kamatom od 26.06.2013.g. do isplate,

- na iznos od 1.240,04 kn sa kamatom od 26.07.2013.g. do isplate,

- na iznos od 1.310,04 kn sa kamatom od 30.08.2013.g. do isplate,

- na iznos od 1.400,04 kn sa kamatom od 01.10.2013.g. do isplate,

- na iznos od 1.354,04 kn sa kamatom od 29.10.2013.g. do isplate,

- na iznos od 1.375,04 kn sa kamatom od 22.11.2013.g. do isplate,

- na iznos od 1.400,04 kn sa kamatom od 23.12.2013.g. do isplate,

- na iznos od 1.417,04 kn sa kamatom od 10.02.2014.g. do isplate,

- na iznos od 1.410,04 kn sa kamatom od 13.02.2014.g. do isplate,

- na iznos od 1.450,04 kn sa kamatom od 31.03.2014.g. do isplate,

- na iznos od 1.297,04 kn sa kamatom od 05.05.2014.g. do isplate,

- na iznos od 1.394,04 kn sa kamatom od 04.06.2014.g. do isplate,

- na iznos od 1.389,04 kn sa kamatom od 17.06.2014.g. do isplate,

- na iznos od 1.430,04 kn sa kamatom od 25.07.2014.g. do isplate,

- na iznos od 1.450,04 kn sa kamatom od 13.08.2014.g. do isplate,

- na iznos od 1.470,04 kn sa kamatom od 15.09.2014.g. do isplate,

- na iznos od 1.520,04 kn sa kamatom od 06.11.2014.g. do isplate,

- na iznos od 1.540,04 kn sa kamatom od 08.12.2014. g. do isplate,

- na iznos od 1.550,04 kn sa kamatom od 12.01.2015.g. do isplate,

- na iznos od 817,57 kn sa kamatom od 14.02.2015.g. do isplate,

- na iznos od 2.260,04 kn sa kamatom od 05.03.2015.g. do isplate,

- na iznos od 1.550,04 kn sa kamatom od 11.03.2015.g. do isplate,

- na iznos od 1.526,60 kn sa kamatom od 05.05.2015.g. do isplate,

- na iznos od 1.550,04 kn sa kamatom od 24.06.2015.g. do isplate,

- na iznos od 1.550,04 kn sa kamatom od 29.06.2015.g. do isplate,

- na iznos od 1.550,04 kn sa kamatom od 27.07.2015.g. do isplate,

- na iznos od 1.550,04 kn sa kamatom od 24.08.2015.g. do isplate,

- na iznos od 1.550,04 kn sa kamatom od 23.09.2015.g. do isplate,

sve u roku od 15 dana.”

 

r i j e š i o   j e

 

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj: P-272/2019-30 od 19. studenog 2020. u pobijanom dijelu pod točkom 1. izreke kojim je utvrđena ništetnost dijela ugovorne odredbe članka 2. ugovora o kreditu broj 146-410/2008 od 14. listopada 2008. i odluka o troškovima postupka sadržana pod točkom 3. izreke te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

II. Odluka o troškovima postupka u povodu žalbe ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom su presudom u točci 1. izreke utvrđene ništetnim ugovorna odredba članka 6. ugovora o kreditu broj 146-410/2008 koji su stranke sklopile 14. listopada 2008. kojom je ugovorena promjena kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika, članak 3. ugovora o kreditu u dijelu kojim su obračun i plaćanje kamate ugovoreni uz valutnu klauzulu u švicarskim francima, članak 4. ugovora o kreditu u dijelu kojim je otplata anuiteta kredita vezana uz valutnu klauzulu u švicarskim francima i članka 2. ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovoreno odobravanje (korištenje, isplata) kredita s valutnom klauzulom u švicarskim francima.

Točkom II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju 56.095,33 kn sa zateznim kamatama na iznose, za razdoblje i po stopi kako je navedeno u toj točci izreke te mu je točkom III. izreke naloženo tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 13.598,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 19. studenog 2019. do isplate.

 

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom u cijelosti pobija tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014. i 70/2019., dalje: ZPP koji se na ovaj postupak primjenjuje u skladu s člankom 117. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ br. 70/2019. uz izuzetke iz članka 117. stavka 2. tog Zakona) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži i naknadu troškova žalbenog postupka.

 

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

 

4. Žalba je djelomično osnovana, a djelomično nije osnovana.

 

5. Predmet spora je utvrđenje djelomične ništetnosti potrošačkog ugovora o kreditu broj 146-410/2008 koji su stranke sklopile 14. listopada 2008. te kondikcijski zahtjev za povrat iznosa plaćenih na temelju nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima (dalje: CHF) i nepoštene ugovorene odredbe o jednostranoj izmjeni redovne kamatne stope koje su odredbe sadržane u tom potrošačkom ugovoru

u odnosu na koji su stranke u smislu odredbi glave IV.a „Konverzija kredita denominiranih u CHF i denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF“ Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15., 78/15., 102/15., i 52/16., dalje ZPK) 19. siječnja 2016. zaključile aneks uz ugovor o kreditu broj 146-410/2008.

 

6. Na temelju činjenica koje među strankama nisu sporne kao i onih koje je utvrdio i pregledavanjem isprava, saslušanjem tužitelja i svjedoka – djelatnice banke i javne bilježnice te provedenim financijskim vještačenjem, prvostupanjski je sud utvrdio sljedeće činjenično stanje:

- da je 14. listopada 2008. u Č. između tuženika (koji je do 11. srpnja 2016. poslovao pod tvrtkom H. A.-A.-B. d.d.) kao banke i tužitelja kao korisnika kredita sklopljen potrošački ugovor o kreditu broj 146-410/2008 za kupovinu poljoprivredne mehanizacije, s ugovorenim iznosom kredita od 77.997,00 CHF po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita, uz redovnu kamatu od 6,99% godišnje, promjenjivu i s rokom otplate 10 godina

- da su stranke bez pojedinačnog pregovaranja ugovorile valutnu klauzulu – da se kredit otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti valute CHF prema ugovorenom tečaju,

- da su se stranke bez pojedinačnog pregovaranja sporazumjele o tome da će tužitelj plaćati tuženiku promjenjive kamate te o tome kako da će se konkretna stopa tih promjenjivih kamata utvrđivati u skladu s  odlukom o kamatama kreditora,

- da je dogovor stranaka o početnoj kamatnoj stopi od 6,99 % godišnje valjan,

- da je riječ o potrošačkom ugovoru zaključenom 14. listopada 2008. koji je obuhvaćen presudom koja je donesena u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu između "Potrošača" – Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača i H. A.-A.-B. d.d. te sedam drugih banaka pod poslovnim brojem P-1401/2012 i koja je u odnosu ovdje tuženika u odluci o  jednostranoj izmjeni kamatne stope postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a u odluci o  valutnoj klauzuli u CHF 14. lipnja 2018.

- da je kad je riječ o spornoj odredbi o jednostranoj izmjeni promjenjive kamatne stope kolektivni spor u odnosu na tuženika pravomoćno završio na način da je točkom 5. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012. od 4. srpnja 2013. koja je u tom dijelu postala pravomoćna 13. lipnja 2014. kada je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7129/13-4 odbijena žalba ovdje tuženika, usvojen zahtjev za utvrđenjem da je H. A.-A.-B. d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. suprotno odredbama članka 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača (“Narodne novine" br. 96/2003., 46/2007., 79/2007., dalje: ZZP/2003) i u razdoblju od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., suprotno odredbama članaka 96. i 97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/2007. i 125/2007., dalje: ZZP/2007) povrijedila interese i prava potrošača korisnika kredita sklapajući ugovor o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem redovne kamatne stope koja je tijekom postojanja obveze po tim ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom petotužene i njezinim drugim internim aktima, a bez da su prije i u vrijeme sklapanja tih ugovora petotužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači pojedinačno o tome pregovarali

- da je kad je riječ o spornoj odredbi o valutnoj klauzuli u CHF kolektivni spor u odnosu na tuženika pravomoćno završio na način da je točkom 5. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012. od 4. srpnja 2013. koja je u tom dijelu postala pravomoćna 14. lipnja 2018. kada je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-8832/17-10 odbijena žalba ovdje tuženika, usvojen zahtjev za utvrđenjem da je H. A.-A.-B. d.d. u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008.,  suprotno odredbama članka 81., 82. i 90. ZZP/2003 i u razdoblju od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., suprotno odredbama članaka 96. i 97. ZZP/2007, povrijedila interese i prava potrošača korisnika kredita korištenjem nepoštenih i ništetnih ugovornih odredaba kojima je otplatu glavnice kredita vezala uz švicarski franak o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a da prije zaključenja, u vrijeme zaključenja i u svezi zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača

- da se, imajući na umu odredbu članka 502.c ZPP-a, opravdano tužitelj u ovoj posebnoj) parnici za utvrđenje i naknadu poziva na pravno utvrđenje iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012, jer je istom presudom u odnosu na tuženika prihvaćen zahtjev tužbe radi zaštite kolektivnih interesa i prava i to zato što je protivno zakonu, bez pojedinačnog pregovaranja unosio u potrošačke ugovore nepoštene (i ništetne) odredbe o valutnoj klauzuli u CHF te o izmjeni promjenjive kamate svojom jednostranom odlukom, čime su povrijeđeni zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava potrošača

- da je u skladu s navedenom zakonskom odredbom, u ovoj parnici u kojoj se tužitelj poziva na utvrđenja iz kolektivnog spora, sud vezan za utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je zahtjev za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača usvojen

- da sporne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i o jednostranoj izmjeni kamatne stope nisu jasno i razumljivo sastavljene te da suprotno načelu savjesnosti i poštenja stvaraju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja kao potrošača

- da zbroj razlike između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema promijenjenoj kamatnoj stopi i anuiteta koji bi bio obračunat da je primijenjena početna ugovorena kamatna stopa iskazana u kunskoj protuvrijednosti prema ugovorenom tečaju na dan isplate (korištenja) kredita i umnoška iznosa koji se dobije stvarno obračunati anuitet u CHF pomnoži razlikom primijenjenog tečaja i tečaja koji je bio važeći na dan korištenja kredita umanjen za iznos preplate utvrđen u konverziji iznosi 56.095,33 kn

- da su stranke 19. siječnja 2016. sklopile aneks uz ugovor o kreditu broj 146-410/2008 u skladu s odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15, dalje: ZID ZPK/2015)

- da je taj aneks ugovoru o kreditu sklopljen i ispunjen u skladu s odredbama ZID ZPK/2015

-da je izračun konverzije u skladu s odredbama članka 19.c ZPK-a.

- da je iznos preplate na dan 30. rujna 2015. iznosio 47.726,66 kn i

- da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 3. lipnja 2019.

 

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud sporne dijelove ugovornih odredbi članaka 2., 3., 4. i 6. ugovora o kreditu broj 146-410/2008 od 14. listopada 2008. utvrdio ništetnim te je uz primjenu članaka 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018. i 126/2021., dalje ZOO) obvezao tuženika vratiti tužitelju uplate koje su učinjene na ime ispunjenja ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i o jednostranoj izmjeni kamatne stope koje su bile sadržane u tom ugovoru, umanjene za iznos preplate prema obračunu konverzije na dan 30. rujna 2015., sve s pripadajućim  zateznim kamatama o kojima je odlučio uz primjenu članka 1115. ZOO-a. Pritom je ocijenio neosnovanim prigovor zastare.

 

8. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, u odnosu na odluku o ništetnosti ugovornih odredbi članka 6. ugovora o kreditu broj 146-410/2008 od 14. listopada 2008. kojim je među strankama ugovorena jednostrana izmjena kamatne stope odlukom tuženika i članaka 3. i 4. u dijelu kojim je ugovorena obveza tužitelja da otplaćuje kredit uz primjenu valutne klauzule u CHF, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se u žalbi poziva tuženik jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji pritom nisu nejasni niti proturječni pa se u tom dijelu pobijane točke 1. izreke može ispitati.

 

9. Sud prvog stupnja je iz sadržaja članka 2. predmetnog ugovora o kreditu pravilno utvrdio da je riječ o potrošačkom ugovoru. Iz dokaza koje je proveo po prijedlogu tuženika - saslušanjem tužitelja te svjedokinja A. C. – radnice tuženika koja je sudjelovala u sklapanju predmetnog ugovora i javne bilježnice J. C., ne proizlazi da je tuženik u sklapanju predmetnog pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nije utvrdio predmetnim unaprijed sastavljenim ugovorom) ipak na drugi način ispunio zahtjev materijalnopravne transparentnosti i u skladu s člankom 100. ZZP/2007 dao odgovarajuće obavijesti tužitelju o prirodi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je tužitelj, stoga, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora.

 

9.1. Stoga su ostvareni uvjeti za primjenu članka 502.c ZPP-a kako to pravilno zaključuje sud prvog stupnja. Ta zakonska odredba propisuje vezanost suda za utvrđenja iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 kojom je u odnosu na tuženika prihvaćen zahtjev tužbe radi zaštite kolektivnih interesa i prava i to zato što je protivno zakonu, bez pojedinačnog pregovaranja unosio u potrošačke ugovore nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i jednostranoj izmjeni kamatne stope čime su povrijeđeni zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava potrošača.

 

9.2. S obzirom na to da je sud prvog stupnja u svojoj odluci dao dostatne i odlučne razloge o primjeni utvrđenja iz spora za kolektivnu zaštitu prava i interesa potrošača, neosnovano tuženik u žalbi navodi da presuda u pobijenom dijelu kojim je utvrđena ništetnost članaka 6., i djelomična ništetnost članka 3. i 4. ugovora o kreditu od 14. listopada 2008. ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama te da sud prvog stupnja nije potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje kad je utvrdio da je tužitelj sklopio navedeni ugovor kao potrošač u smislu članka 3. ZZP/2007, da tuženik nije ispunio zahtjeve transparentnosti iz članka 100. istog Zakona te da nije riječ o nepoštenim odredbama koje suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovaratelja na štetu tužitelja kao potrošača.

 

10. Nije ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava jer je na pravilno utvrđenu činjenicu da je riječ o odredbama koje suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovaratelja na štetu tužitelja, sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbu članka 96. stavka 1. ZZP/2007 kad ih je ocijenio nepoštenim i uz primjenu članka 102. stavka 1. ZZP/2007 utvrdio ništetnim.

 

10.1. Suprotno žalbenim navodima, pobijanom je presudom utvrđena ništetnom ugovorna odredba kojom je među strankama ugovoreno ovlaštenje tuženika da jednostrano mijenja kamatnu stopu, a ne “kako je općenito ništetna odredba kojom se ugovara promjenjiva kamatna stopa” kako se pogrešno tvrdi u žalbi. Stoga su neodlučni i žalbeni navodi tuženika o tome da ugovaranje promjenjive kamatne stope nije nedopušteno.

 

11. Zahtjev (materijalne) transparentnosti prema kojem ugovorna odredba mora biti jasno i razumljivo sastavljena, obvezuje tuženika da korisniku kredita pruži dovoljno informacija kako bi mogao donositi razborite i informirane odluke. U tom pogledu taj zahtjev znači da ugovornu odredbu o riziku promjene tečaja potrošač mora razumjeti na formalnoj i gramatičkoj razini, ali također u pogledu njezina konkretnog dosega, u smislu da prosječan potrošač, koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može ne samo znati za mogućnost deprecijacije nacionalne valute u odnosu na stranu valutu u kojoj je ugovor o kreditu sklopljen već i da može procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze. S obzirom na opseg informiranosti koji su u svojim iskazima opisali tužitelji i svjedokinje, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da zahtjev transparentnosti nije bio zadovoljen. Zbog toga nije osnovan u žalbi istaknuti žalbeni razlog pogrešne primjene članka 99. ZZP/2007 jer su u skladu s tim propisom odredbe o glavnom predmetu ugovora izuzete iz testa poštenosti samo ako su transparente, a što nije situacija utvrđena u ovom predmetu.

 

12. Naposljetku, neosnovano tuženik u žalbi ustraje kod prigovora da tužitelj nema pravni interes za utvrđenje ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu s valutnom klauzulom od 14. listopada 2008. Sud prvog stupnja je za odbijanje tog prigovara dao dostatne i odlučne razloge pravilno se pozivajući na primjenjivo pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci Rev 2868/2018 od 12. veljače 2019. prema kojem sama činjenica da su stranke sklopile ankes ugovoru o kreditu na temelju ZID ZPK/2015, a što je upravo situacija u ovom predmetu, kojim su odredbe ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF od 14. listopada 2008. izmijenile u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita te je postignut sporazum o raspolaganju pretplatom – ne znači da je tužitelj kao korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne.

 

13. Slijedom navedenog, s obzirom na to da u dijelu točke 1. pobijane presude kojim je utvrđena ništetnost ugovorne odredbe članka 6. i dijelova ugovornih odredbi članka 3. i 4. ugovora o kreditu broj 146-410/2008  od 14. listopada 2008. nisu nađeni razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti, uz primjenu članka 368. stavka 1. ZPP-a u tom je dijelu žalba odbijena i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

14. Međutim, prihvaćanje zahtjeva za utvrđenje da je ništetan sporazum stranaka iz članka 2. ugovora o kreditu koji se odnosi na isplatu (korištenje), ne na otplatu (vraćanje) kredita, izlazi iz okvira pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012. od 4. srpnja 2013. s obzirom na to da iz odluke u kolektivnom sporu proizlazi da ta odredba kojom se uređuje obveza banke, a ne potrošača, nije u kolektivnom sporu utvrđena ništetnom. Zbog toga na utvrđenje ništetnosti tog dijela ugovora o kreditu broj 146-410/2008 od 14. listopada 2008. utvrđenja iz te presude nemaju obvezujući učinak pa je prvostupanjski sud neosnovano prihvatio zahtjev u tom dijelu pozivom na presudu iz spora za kolektivnu zaštitu prava i interesa potrošača. S obzirom na to da izvan tog okvira nije iznio razloge na temelju kojih je utvrdio ništetnost dijela odredbe članka 2. ugovora o kreditu nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama. Osim toga, odluka suda kojom je utvrđena ništetnost ugovorne odredbe o odobravanju (isplati) kredita uz primjenu valutne klauzule u CHF proturječna je odluci o isplati sadržanoj u točci 2. izreke i razlozima koji su za tu odluku izneseni u obrazloženju pobijane presude, imajući na umu da su iznosi koje je na ime ispunjenja nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF stvarno platio tužitelj obračunavani upravo u odnosu na tečaj koji je, u skladu s člankom 2. ugovora o kreditu, bio važeći na dan korištenja kredita. Zbog toga je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. na koju ovaj sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti pa je uz primjenu članka 369. stavka 1. ZPP-a u dijelu pod točkom 1. koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti dijela odredba članka 2. ugovora o kreditu broj 146-410/2008 od 14. listopada 2008. ukinuta prvostupanjska presuda te je u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na novo suđenje.

 

15. Osnovano žalitelj tvrdi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo prihvativši u točci 2. izreke pobijane presude kondikcijski zahtjev za isplatu iznosa koji su tijekom otplate kredita do 30. rujna 2015. (dana obračuna konverzije) plaćeni na temelju ništetne ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope sadržane u članku 6. ugovora o kreditu broj 146/410-20008 od 14. listopada 2008. i ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF sadržane u članicma 3. i 4. tog ugovora o kreditu i to kao pravna posljedica njihove nepoštenosti utvrđene u sporu radi kolektivne zaštite prava i interesa potrošača.

 

16. Iako ZZP/2007, kao posebni zakon, propisuje da su nepoštene odredbe ništetne, ne propisuje pravne posljedice ništetnosti tih odredbi. U nedostatku posebnih odredbi ZZP/2007 o posljedicama ništetnosti nepoštenih odredbi, primjenjuju se opća pravila obveznog prava (ZOO) ili primjenjivi posebni propisi ako postoje.

 

17. U odnosu na potrošački ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koji su stranke zaključile 14. listopada 2008. stupio je 30. rujna 2015. na snagu ZID ZPK/2015.

 

18. Uređuje li taj Zakon restituciju za nepoštene ugovorne odredbe iz potrošačkih ugovora o kreditu denominiranih u CHF ili denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF i to na način koji zadovoljava visoku razinu zaštite potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi u potrošačkim ugovorima koja se jamči odredbama ZZP/2007 ključno je pravno pitanje za odlučivanje o predmetu spora.

 

19. Kad je riječ o pravnim posljedicama nepoštenosti ugovorne odredbe u potrošačkim ugovorima, ugovornu odredbu koja je proglašena nepoštenom valja smatrati, u načelu, kao da nikada nije postojala tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača. Upravo to i proizlazi iz odredbe članka 102. stavka 1. ZZP/2007 imajući na umu da ništetnost djeluje ex tunc.

 

20. Osim toga, nepoštene odredbe o jednostranoj promjeni stope ugovorne kamate iz članka 6. ugovora i o valutnoj klauzuli u CHF iz članaka 3. i 4. ugovora o kreditu od 14. listopada 2008. nakon zaključenog aneksa tom ugovoru ne obvezuju tužitelja, s obzirom na to da su te nepoštene ugovorne odredbe zamijenjene na način kao da je za sve ugovoreno vrijeme kredita isti bio ugovoren s valutnom klauzulom u EUR i uz promjenjivu kamatnu stopu za kredite s valutnom klauzulom u EUR.

 

21. U tom je smislu ostvaren neobvezujući učinak nepoštene ugovorne odredbe u skladu s člankom 102. stavkom 1. ZZP/2007.

 

22. Načelno gledajući, kad su potrošači izvršili plaćanje na temelju nepoštenih ugovornih odredbi, trebaju, uz utvrđenje ništetnosti tih odredbi, imati i pravo na povrat tih plaćanja. Pravo potrošača na povrat posljedica je neobvezujuće prirode ništetne ugovorne odredbe. Bez prava na povrat plaćenog na temelju nepoštene ugovorne odredbe nema govora o neobvezujućem učinku ex tunc, a što je okvir postavljen  člankom 102. stavkom 1. ZZP/2007.

 

23. Stranke su aneksom uz ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koji je sadržavao ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i jednostranoj izmjeni kamatne stope, izvršile konverziju kredita u cijelosti u skladu s prisilnom odredbom članka 19.c ZID ZPK/2015 na način da su svi iznosi plaćeni na ime otplate ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF do 30. rujna 2015. (dan obračuna konverzije), osim onih koji su eventualno plaćeni na ime zateznih kamata zbog zakašnjenja tužitelja, iskorišteni u njegovu korist i to za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim aneksom uz ugovor o kreditu. Drugim riječima, u obračun konverzije uzeti su i iznosi koji su plaćeni na ime ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i o jednostranoj izmjeni kamatne stope koje su utvrđene nepoštenima i ništetnima.

 

24. U tom smislu, prema pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, iako ZID ZPK/2015 ne propisuje ništetnost spornih ugovornih odredbi pa stoga niti način restitucije potrošača, u pravnoj situaciji kad su isplate koje je tužitelj učinio na ime nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i na ime nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope koje su bile sadržane u ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, na temelju među strankama sklopljenog valjanog aneksa tom ugovoru iskorištene za ispunjenje njegove obveze prema tom aneksu, a utvrđena je preplata iskorištena za ispunjenje budućih anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR, ne može se zaključiti da aneks uz ugovor o kreditu nema restitucijski učinak za tužitelja u odnosu na nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i jednostranoj izmjeni kamatne stope koje su bile sadržane u ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF bez obzira na to što ZID ZPK/2015 ne predviđa da se iznosi koji su plaćeni na temelju ugovornih odredbi i valutnoj klauzuli i o jednostranoj izmjeni stope ugovorne kamate ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF vraćaju tužitelju, nego da se iskorištavaju u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim aneksom ugovoru o kreditu.

 

25. Pritom je za dodati da je u oglednom postupku koji se pred tim sudom vodio u predmetu Gos-1/2019, Vrhovni sud Republike Hrvatske, odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava koji mu je uputio Općinski sud u Pazinu, dao sljedeći odgovor: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“

 

26. Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZID ZPK/2015 na temelju kojeg Zakona je među strankama sklopljen sporazum o konverziji, ocijenivši taj Zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske.

 

27. Naposljetku, aneks ugovoru koji je sklopljen u skladu sa ZID ZPK/2015 sadrži odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, ali su te odredbe odraz prisilnih zakonskih odredbi toga Zakona koje je unaprijed odredio zakonodavac, a ne tužena banka. Zbog toga ugovoreni sadržaj aneksa ugovoru o kreditu u smislu članka 49. stavka 5. Zakona zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/2014. i 110/2015., dalje ZZP/2014) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja aneksa, ne podliježu primjeni druge glave („Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima“) trećeg dijela tog Zakona. Stoga su neodlučni navodi obrazloženja suda prvog stupnja da u odnosu na kamatnu stopu ugovorenu aneksom uz ugovor o kreditu nisu vođeni pojedinačni pregovori.

 

27.1. Osim toga i neovisno o tome, iz isprava koje je tužitelj dostavio uz tužbu proizlazi da mu je u skladu sa zakonskom obvezom informiranja propisanom člankom 19.d ZPK-a za potrebe provjere izračuna konverzija tuženik dostavio detaljan pregled izračuna svih elemenata izračuna konverzije, uključivo i pregled promjena kamatnih stopa za kredite s valutnom klauzulom u EUR i to za razdoblje od 7. ožujka 2006. do dana obračuna konverzije. Iz toga slijedi da je tužitelj u trenutku sklapanja aneksa ugovoru o kreditu bio potpuno precizno, jasno i razumljivo informiran o točnoj visini ugovorene kamate (6,99%, 8,49%, 8,24% i 8,04%) koju je u utuženom razdoblju (do konverzije) obvezan plaćati u skladu s odredbama konvertiranog ugovora s valutnom klauzulom u EUR. Zbog toga se kao proizvoljni ne mogu prihvatiti zaključci suda prvog stupnja da su nepoštene i odredbe konvertiranog ugovora o kamati te da je konverzijom kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR u skladu s među strankama sklopljenim aneksom, tužitelj „također oštećen, samo ne toliko koliko je bilo prvotno oštećenje u valuti CHF“.

 

28. Pored činjenice da je tuženik na temelju kogentnih odredbi članka 19.c ZID ZPK/2015 u izračun konverzije uvrstio sve iznose koje je za vrijeme otplate kredita primio od tužitelja, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema promijenjenoj kamatnoj stopi i anuiteta koji bi bio obračunat da je primijenjena početna ugovorena kamatna stopa kao i sve iznose koje je primio uz primjenu valutne klauzule u CHF, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema primijenjenom tečaju i tečaja koji je bio važeći na dan korištenja kredita te je postignut sporazum o korištenju utvrđene preplate, očito je da ta razlika koju tužitelj zahtijeva tužbom, nakon zaključenog aneksa ugovoru nije (više) u imovini tuženika bez osnove pa nisu ispunjene pretpostavke za povrat propisane člankom 1111. ZOO-a.

 

28.1. Tuženik je na temelju sklopljenog aneksa, u izračun konverzije koji je propisan ZID ZPK/2015, unio iznose koje tužitelj traži tužbom, a koji su doista na temelju nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope sadržane u ugovoru u kreditu s valutnom klauzulom u CHF bez osnove bili prešli u njegovu imovinu u utuženom razdoblju od lipnja 2012. do rujna 2015. Ti su iznosi, međutim, zajedno s ostalim iznosima uplaćenim radi namirenja početno utvrđenih anuiteta u kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) u skladu sa sklopljenim aneksom ugovoru o kreditu iskorišteni za namirenje anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu s valutnom klauzulom u EUR, a preplata je korištena za namirenje budućih anuiteta s valutnom klauzulom u EUR.

 

29. Zbog toga je nepravilan zaključak suda prvog stupnja da postoji pravna osnova za isplatu razlike između početno ugovorene i stvarno primijenjene kamatne stope, odnosno za isplatu tečajnih razlika prema valutnoj klauzuli u CHF iz ugovora o kreditu od 14. listopada 2008. jer su i uplate koje čine te razlike u cijelosti uračunate prilikom obračuna konverzije kredita čime je obveza kreditora na povrat tih iznosa prestala.

 

30. Pravilno sud prvog stupnja utvrđuje da se sklapanjem aneksa ugovoru tužitelj nije odrekao prava na zaštitu od nepoštenih ugovornih odredbi sadržanih u ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF te da taj aneks ne sadrži takvo odricanje. Riječ je o neodlučnoj činjenici, imajući na umu pravno shvaćanje ovog suda izraženo u točkama 24, 28. i 28.1. ovog obrazloženja, prema kojem ne proizlazi da je na strani tužitelja zaključenjem dodatka ugovora čija valjanost nije dovedena u pitanje došlo do odricanja od prava na isplatu iznosa koje je do 30. rujna 2015. platio na ime ispunjenja ništetnih ugovornih odredbi.

 

31. Ne može se prihvatiti pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da je aneksom ugovoru o kreditu izvršena konverzija imala učinak samo na promjenu valute kredita, ne i na ugovornu odredbu o jednostranoj izmjeni kamatne stope. To zato što se u skladu s odredbom članka 19.c stavka 1. točke 2. ZPK-a konverzija kredita izračunava na način da se „umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF”.

 

31.1. Imajući na umu sadržaj citirane odredbe članka 19.c stavak 1. točka 2. ZPK-a, jasno je da se konverzija odnosila i na promjenu odredbi o kamatnim stopama, a niti iz odredbe članka 19.c. stavka 1. ZPK-a koja propisuje što konverzija podrazumijeva ne proizlazi drukčije. To tim više što upravo ta odredba (članka 19.c. stavka 1.) upućuje na izračun uz primjenu kamatne stope u skladu s gore citiranom točkom 2. iste odredbe, koja sadržajno jasno upućuje na promjenu kamatne stope.

 

31.2. Osim toga, prema pravnom shvaćanju ovog suda, učinak ZID ZPK/2015 na ugovornu odredbu o jednostranoj izmjeni kamatne stope iz ugovora o kreditu s valutnom klauzulom CHF treba procjenjivati uzimajući u obzir i činjenicu da je taj Zakon donesen 18. rujna 2015. te je stupio na snagu 30. rujna 2015., nakon što je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 donesena u postupku kolektivne zaštite prava i interesa potrošača kojom je utvrđena nepoštenost i ništetnost odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope u potrošačkim ugovorima o kreditu s valutnom klauzulom u CHF u odnosu na tuženika već bila postala pravomoćna (13. lipnja 2014.). Također, treba imati na umu i ocjenu Ustavnog suda Republike Hrvatske koji je, citirajući obrazloženje Vlade Republike Hrvatske prilikom predlaganja navedenog propisa, u rješenju broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. naveo kako je jedan od ciljeva donošenje ZID ZPK/2015 bio „rasterećenje sudova (na način što će se konverzijom CHF kredita, s jedne strane, smanjiti broj postupaka u kojima se od kreditnih institucija traži povrat razlike između ugovorene i promjenjive kamate koju su kreditne institucije jednostrano određivale tijekom otplate kredita, dok potrošači CHF kredita neće bili izloženi mogućim sudskim troškovima, s druge strane)“.

 

31.3. Kad se navedene okolnosti dovedu u vezu s propisom iz citiranog članka 19.c. stavka 1. točke 2. ZPK-a, ne mogu se prihvatiti u pobijanoj presudi izražena pravna shvaćanja prvostupanjskog suda o tome da aneks ugovoru o kreditu nema učinak u odnosu na ništetnu ugovornu odredbu o jednostranoj izmjeni kamatne stope iz ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF.

 

32. Imajući na umu navedene razloge, zaključak je ovog drugostupanjskog suda da je sklapanjem dodatka ugovoru o kreditu u skladu s odredbama ZID ZPK 2015 tužitelj restituiran za nepoštenu ugovornu odredbu o jednostranoj izmjeni kamatne stope i nepoštenu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli koje su sadržane u ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF od 14. listopada 2008. jer ga, s jedne strane, te odredbe ne obvezuju, a, s druge strane, isplate koje je na temelju njih učinio vraćene su u njegovu imovinu na način da su iskorištene za njegov račun, u ispunjenju valjane obveze preuzete aneksom ugovoru. Stoga mu po pravnom shvaćanju ovog suda ne pripada isplata koja se traži tužbom, neovisno o tome što je zahtjev za isplatu tih iznosa umanjen za iznos preplate obračunat u konverziji.

 

33. To je pravno shvaćanje podudarno s pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela ovog suda održanoj 7. lipnja 2023. koje glasi: „Potrošač koji je s bankom sklopio dodatak/aneks, kojim je provedena konverzija u skladu sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 102/15.), nema pravo na restituciju isplatom temeljem nepoštenih (ništetnih) odredaba o načinu promjene ugovorene redovne kamatne stope i ugovorenoj valuti glavnice u CHF iz osnovnog ugovora o kreditu.“

 

34. Naposljetku, neosnovano se sud prvog stupnja u pobijanoj presudi poziva na Direktivu 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva 93/13). To zato jer je riječ o propisu koji se u ovom postupku ne primjenjuje.

 

34.1. U skladu s člankom 267. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, tumačenje dvojbenih odredbi prava Europske unije, uključivo i njegovu primjenu ratione temporis i ratione materiae, u isključivoj je nadležnosti Suda Europske unije. Taj je Sud tumačenje o primjeni Direktive 93/13 dao u presudi od 5. svibnja 2022., Zagrebačka banka, C-567/2020, EU:C:2022:352 , t. 36. do 40. i 64. To je tumačenje doneseno u skladu s praksom tog Suda koji je više puta dotad ocjenjivao vremensku primjenjivost te Direktive u državama članicama koje su, poput Republike Hrvatske, Uniji pristupile nakon 31. prosinca 1994., kada je istekao rok za njezino prenošenje (rješenja od 3. travnja 2014., Pohotovosť, C-153/13, EU:C:2014:1854, t. 23. do 25 i od 3. srpnja 2014., Tudoran, C-92/14, EU:C:2014:2051, t. 26. do 29. i presuda od 9. srpnja 2020. u spojenim predmetima Raiffeisen Bank i BRD Groupe Société Générale, C-698/18 i C-699/18, EU:C:2020:537, t. 41. do 44.).

 

34.2. U skladu s navedenim tumačenjem, Direktiva 93/13 nije primjenjiva na ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koji su stranke zaključile prije pristupanja Republike Hrvatske Uniji, 1. srpnja 2013. Stoga, eventualan povrat koristi koju je trgovac neosnovano stekao na temelju nepoštenih odredaba tog ugovora ne može biti uređen odredbama te Direktive.

 

34.3. Imajući na umu da je i u ovom predmetu riječ o vremenski podudarnoj pravnoj i činjeničnoj situaciji kao u postupku za potrebe kojeg je zatraženo tumačenje u predmetu C-567/2020, s obzirom na to da je ugovor o kreditu s valutom klauzulom u CHF u odnosu na koji se tužbom zahtijeva povrat iznosa koje je tuženik stekao na temelju nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope sklopljen 14. listopada 2008., ocjena je ovog suda da Direktiva 93/13 nije primjenjiva na ovaj predmet. Naime, tumačenje Suda Europske unije izraženo u citiranoj presudi C-567/2020 djeluje erga omnes i obvezuju sve nacionalne sudove svih razina sudovanja koji primjenjuju normu EU prava koju je već istumačio Sud Europske unije u svojoj odluci. To se prije svega odnosi na sve sudove one države članice kojoj pripada nacionalni sud koji je zahtjevom za prethodnu odluku ishodio tumačenje EU prava. Imajući na umu da je tumačenje u predmetu C-567/2020 ishodio hrvatski sud (Općinski građanski sud u Zagrebu), očito je da tumačenje iz te odluke obvezuje i ovaj sud.

 

34.4. Istovjetno pravno shvaćanje o (vremenskoj) neprimjeni prava EU (Direktive 93/13) na potrošačke ugovore zaključene prije 1. srpnja 2013. izraženo je u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-3149/2020-4 od 3. studenog 2021., točka 11.

 

35. Slijedom svega navedenog, s obzirom na to da je u odluci o isplati iz točke 2. izreke pobijane presude pogrešno primijenjeno materijalno pravo iz članka 1111. ZOO-a u vezi s člankom 19.c ZPK-a, na temelju članka 373. točke 3. ZPP-a u tom je dijelu preinačena prvostupanjska presuda na način da je zahtjev za isplatu odbijen, ne ulazeći u osnovanost ostalih žalbenih navoda tuženika koji se odnose na taj dio pobijane odluke.

 

36. S obzirom na to da je djelomično ukinuta odluka o glavnoj stvari, ukinuta je i odluka o troškovima parničnog postupka sadržana u točci 3. izreke pobijane presude, dok je na temelju članka 166. stavka 3. odluka o troškovima žalbe ostavljena za konačnu odluku.

 

37. U ponovnom će postupku sud prvog stupnja otkloniti bitnu povredu postupka utvrđenu u točci 14. ovog obrazloženja na način da jasno i određeno navede razloge na temelju kojih utvrđuje ništetnim sporazum stranaka o tome da tuženik odobrava tužitelju kredit u kunskog protuvrijednosti CHF obračunato prema srednjem tečaju na dan korištenja kredita te će u novoj odluci odlučiti o cjelokupnim  troškovima postupka.

 

U Varaždinu 12. rujna 2023.