REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Franjevačke stube 2, Pazin

Poslovni broj P-730/2024-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu po sutkinji Mihaeli Kaligari Hek, u pravnoj stvari u kojoj sudjeluju tužiteljica JČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Dejan Jakac i Marina Mraković, odvjetnici u Buzetu, II. istarske brigade 14/I, i tuženik KČ [adresa], sada nepoznatog boravišta, kojeg zastupa privremena zastupnica Marina Matanović, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Bojan Zustović, Marina Matanović i UČ, [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održanog pripremnog ročišta i glavne rasprave zaključene 15. rujna 2025. u prisutnosti tužiteljice i njezine punomoćnice ĐČ, istog dana

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica stekla pravo vlasništva nekretnina oznake k. č. [katastarska čestica], obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa je tuženik dužan trpjeti da se na temelju ove presude, a po njezinoj pravomoćnosti, u zemljišnim knjigama na tim nekretninama izvrši uknjižba prava vlasništva u korist tužiteljice u cijelosti.

II. Nalaže se tužiteljici da privremenoj zastupnici tuženika Marini Matanović, odvjetnici u Pazinu, isplati troškove postupka u iznosu 187,50 eura (sto osamdeset sedam eura i pedeset centi) u roku 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 15. srpnja 2024. podnijela tužbu (str. 1–2) protiv tuženika radi utvrđenja prava vlasništva na nekretninama oznake k. č. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa da je tuženik dužan trpjeti da se izvrši uknjižba prava vlasništva u korist tužiteljice.

1. 1. U obrazloženju tužbe je navela da su te nekretnine već više od 70 godina u vlasništvu obitelji tužiteljice. Tužiteljica i njezini pravni prednici su se kroz cijelo vrijeme nalazili u poštenom posjedu nekretnina te su držali da su njihovi isključivi vlasnici. Tužiteljica je tek nedavno provjerom zemljišnoknjižnog stanja utvrdila da ona, a niti njezina majka u zemljišnim knjigama ne dolaze upisane kao vlasnice navedenih nekretnina, već da kao vlasnik dolazi upisan tuženik. Utužene nekretnine nalaze se u selu [adresa] i čine dvorište kuće te se nalaze odmah uz samu kuću u vlasništvu tužiteljice i čine jednu cjelinu. Ranije se jedan dio koristio kao vrt. S lijeve strane kuće nalazio se stari poljski wc kojeg je obitelj tužiteljice srušila početkom 90-ih godina kada su na drugoj strani nekretnine, pored prašćaka, napravili zidani poljski wc. Isti je kasnije također dotrajao te im više nije bio potreban pa su ga porušili prilikom obnove kuće. Trenutno na vrtu odlažu građevinski materijal za obnovu kuće. Po saznanju tužiteljice njezina obitelj je tu nekretninu stekla kupoprodajom i to negdje 40-tih godina prošlog stoljeća. Istu nekretninu je kupio ŠČ ĆČ pok. J, djed tužiteljice, nakon što je kuća u kojoj su prethodno živjeli stradala uslijed bombardiranja. Utužene nekretnine su zajedno sa kućom (koja nije predmet ovog postupka) upotrebljavali pravni prednici tužiteljice i to redom: pok. djed ĆČ, njegova pok. supruga ŠČ (rođ. K) s njihovo troje djece – VČ (VČ), BČ (KČ) i EČ (KČ). Nakon smrti djeda tužiteljice nekretnine nasljeđuje supruga (baka tužiteljice) ŠČ (rođ. K) i sve te nekretnine koristila do smrti, 1992. Zajedno sa kućom koristila je i utužene nekretnine. Nakon smrti ŠČ, nju nasljeđuju mama tužiteljice, VČ (rođ. ŠČ) i pok. KČ BČ (rođ. ŠČ), njezina sestra. Nakon smrti BČ nju je naslijedio njezin sin, LČ. VČ je sve svoje nekretnine u [adresa] darovala svojoj kćerki ovdje tužiteljici, dok je tužiteljica već ranije postigla dogovor sa rođacima (obitelj LČ) da te nekretnine pripadnu njoj u vlasništvo. Tužiteljica je rođena u kući koja graniči sa predmetnim nekretninama, 4. siječnja 1956. te je utužene nekretnine svakodnevno koristila sve dok nije otišla živjeti u [adresa]. Danas iste kosi i održava.

1. 2. Budući da se tužiteljica sama te preko svojih pravnih prednika, kroz cijelo vrijeme nalazi u neprekinutom poštenom samostalnom, istinitom i poštenom posjedu navedenih nekretnina već više od 70 godina te da joj nitko nije osporavao pravo vlasništva, smatra da je na temelju instituta dosjelosti stekla pravo vlasništva na nekretninama u cijelosti.

2. Tuženik, kojeg je u postupku zastupala privremena zastupnica Marina Matanović, odvjetnica u [adresa], postavljena rješenjem posl. br. P-730/2024-7 od 24. rujna 2024. (str. 15–17), u odgovoru na tužbu od 1. listopada 2024. (str. 20), opreza radi usprotivio se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, ne i izvođenju dokaznih prijedloga predloženih po tužiteljici.

3. Na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, i to ocjene pročitanih i razgledanih isprava u spisu (dopisa MUP-a klasa: 220-01/24-01/3192, urbroj: 511-08- 26-24-2 od 2. srpnja 2024., str. 3, izvatka iz zemljišne knjige, str. 5, prijepisa posjedovnog lista, str. 57, ortofoto snimke str. 56), te izvedenih dokaza uviđajem uz sudjelovanje RČ, stalnog sudskog vještaka mjernične struke, radi identifikacije utuženih nekretnina, i saslušanjem svjedoka LČ i ŽČ te tužiteljice (str. 47–51), a u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. – Odluka USRH, 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. – Odluka USRH, 70/2019., 80/2022., 144/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP), sud je odlučio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

4. Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužiteljice za utvrđenje prava vlasništva na nekretninama oznake k. č. [katastarska čestica], obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], putem dosjelosti.

5. U postupku je utvrđeno da je kao zemljišnoknjižni vlasnik predmetnih nekretnina upisan tuženik, dok je kao posjednik u katastarskom operatu upisana Republika Hrvatska.

6. Nakon obilaska lica mjesta te uspoređujući stanje u naravi s katastarskim planovima i ortofoto snimcima za k. o. [katastarska općina], mjernični vještak identificirao je nekretnine k. č. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], koje u naravi čine jedan kompleks zemljišta u [adresa] neposredno uz cestu, te u nastavku sjeveroistočno u odnosu na niz kuća u [adresa]. Na predmetnim parcelama se nalazi odloženi građevinski materijal, a parcela je pokošena i vidljivo je da se održava. Uvidom u posjedovni list broj 24 k. o. [katastarska općina] za k. č. [katastarska čestica] upisano je: livada, u sveukupnoj površini od 273 m2.

7. U stvarnom posjedu predmetnih nekretnina danas je tužiteljica, prije nje u posjedu je bila njezina baka ŠČ, koja je umrla 1992., a prije nje tužiteljičin djed ĆČ, koji je umro 1975. Pokojni ŠČ i ĆČ su do smrti živjeli u kući koja graniči s predmetnim nekretninama koje su u naravi predstavljale dvorište te kuće. Predmetne nekretnine koristili su dijelom kao vrt, na jednom dijelu nalazio se stari poljski wc kojeg je obitelj tužiteljice srušila početkom 90- ih godina kada su na drugoj strani predmetne nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pored nekadašnjeg prašćaka kojeg su imali na k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina], koja graniči s k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] , napravili zidani poljski wc. Trenutno obitelj tužiteljice na vrtu odlaže građevinski materijal za obnovu obiteljske kuće (na k. č. [katastarska čestica] zgr k. o. [katastarska općina]). ŠČ i ĆČ imali su tri kćeri, VČ, BČ i EČ, danas pokojne. VČ je predmetne nekretnine ostavila tužiteljici, što je učinila i BČ, dok se EČ još ranije odrekla nasljedstva.

7.1. Navedeno je utvrđeno na temelju u potpunosti suglasnih i iz tog razloga pozitivno ocijenjenih iskaza saslušanih svjedoka te tužiteljice. LČ je rodom iz [adresa], sin BČ, tužiteljičine tete, koja je, kao i tužiteljičina majka VČ, naslijedila obiteljsku kuću i predmetne nekretnine, koji su pak dogovorno prepustili tužiteljici. To je potvrdio LČ saslušan u ovom postupku. Drugi saslušani svjedok ŽČ, nesrodan s tužiteljicom, potvrdio je pak da je prijepor koristila baka tužiteljice ŠČ koju je je poznavao, a da je nakon njezine smrti posjed prijepora pripao tužiteljici. Riječ je o svjedocima koji, kao i tužiteljica, ne žive u [adresa], ali koji su redovito navraćali i navraćaju, kao i tužiteljica u svoju obiteljsku kuću, u [adresa], i to LČ, kod obitelji, a ŽČ kao obiteljski prijatelj. Svi navedeni potvrdili su i u tužbi opisani način korištenja prijepora.

8. U ovom postupku nije dokazano da tužiteljica i njezini pravni prednici kroz cijelo vrijeme posjedovanja, i to najmanje od 1975., nisu znali ili da su s obzirom na okolnosti imali dovoljno razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed predmetnih nekretnina. Sud je to zaključio budući da je iz iskaza saslušanih svjedoka i tužiteljice jasno da im nitko nije smetao posjed niti bilo što tražio za predmetne nekretnine, pa ni upisani zemljišnoknjižni vlasnik, za kojeg nikada nisu čuli.

8. 1. U postupku nije dokazano ni da su tužiteljica i njezini prednici u posjed ušli silom, prijevarom ili zlouporabom povjerenja. Niti jedan od saslušanih svjedoka nikada nije čuo da bi prednicima tužiteljice odnosno tužiteljici netko osporavao pravo na posjed. Štoviše, saslušani nikada nisu vidjeli nikoga osim obitelji tužiteljice na prijeporu. Kroz cijeli svoj životni vijek jedino su prednike tužiteljice vidjeli na predmetnim nekretninama, da ih koriste i održavaju, i njih su držali kao njihove vlasnike. Tužiteljica i prednici su vršili samostalan i neprekidan posjed te su se u pogledu predmetnih nekretnina ponašali kao vlasnici, a tužiteljica to čini i danas.

9. Jedan od načina stjecanja prava vlasništva predstavlja i pravni institut dosjelosti. Dosjelost je stjecanje prava vlasništva neke stvari njezinim neprekidnim samostalnim posjedovanjem kroz zakonom određeno vrijeme. Time se višegodišnjem posjedovnom stanju priznaje vlasničkopravni učinak čime se uklanja razlika između faktičnog i pravnog.

9. 1. Sukladno odredbi čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/1996., 68/1998.,137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015.

– pročišćeni tekst i 94/2017. – ispravak pročišćenog teksta; dalje: ZV) dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe je dosjelošću protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, a samostalni posjednik nekretnine kojem je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Samostalni posjed postoji ako posjednik izvršavajući svoju faktičnu vlast ne izvršava ničiju tuđu vlast, a posjed nema onaj tko prividno posjeduje ali ne izvršava nikakvu svoju vlast glede tuđe stvari.

9. 2. Odredba čl. 160. st. 1. i 2. ZV-a određuje da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari i završava istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost, a u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici odnosno kao pošteni samostalni posjednici. Pretpostavka stjecanja prava vlasništva dosjelošću je barem pošten posjed. Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je obzirom na okolnosti imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed (čl. 18. st. 3. ZV-a). Zakoniti posjed postoji ako posjednik ima valjani pravni temelj tog posjedovanja, dakle, objektivno valjani titulus ili naslov stjecanja.

10. Tužiteljica je u nesmetanom samostalnom posjedu predmetnih nekretnina najmanje od 1992., a putem prednika unazad najmanje od 1975. Budući da je taj posjed najmanje pošten, predmetne nekretnine stekla je u vlasništvo (i) dosjelošću.

11. Slijedom iznijetog, sud je utvrdio da je tužiteljica stekla pravo vlasništva nekretnina k. č. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina], pa da je tuženik dužan trpjeti da se na temelju ove presude, a po njezinoj pravomoćnosti, na tim nekretninama izvrši uknjižba prava vlasništva u korist tužiteljice u cijelosti, sve kao t. I. izreke presude.

12. Privremena zastupnica tuženika je potraživala trošak sastava odgovora na tužbu, odnosno 75 bodova, uvećano za PDV 25 %, ukupno 187,50 eura.

12. 1. Zahtjev za naknadu troškova privremenog zastupnika je osnovan. Privremeni zastupnik postavljen iz redova odvjetnika ima pravo na naknadu prouzročenih troškova na ime zastupanja tuženika prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Takav pravni stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci posl. br. Rev-169/2021 od 11. siječnja 2023. U skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/2023.) i čl. 155. ZPP-a, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, privremenom zastupniku pripada naknada za zastupanje u zatraženom iznosu od 187,50 eura.

12. 2. Slijedom toga, odlučeno je kao u t. II. izreke presude.

U Pazinu 15. rujna 2025.

Sutkinja

Mihaela Kaligari Hek

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 (petnaest) dana od dostave presude.

DNA:

– tužiteljica po punomoćniku, uz rješenje o sudskoj pristojbi za presudu

– tuženik po privremenom zastupniku

– Ministarstvo financija – Porezna uprava, Područni ured, Ispostava Pazin, Družbe Sv. Ćirila i Metoda 10, po pravomoćnosti.