Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zagreb

Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11, Zagreb

P-124/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Sanda Jeromela, u pravnoj stvari tužitelja: URK, vlasnik obrta za usluge i turizam [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Meliti Babić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika: EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćniku Lidiji Klepo, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri d.o.o., Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, danom objave 15. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 652,50 eura sa zateznom kamatom tekućom od 3. prosinca 2023. do isplate, po stopi do 29. prosinca 2023. koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 414,81 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 15. rujna 2025. do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 75,77 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je 3. studenog 2023. nastala šteta na vozilu, marke i tipa DACIA SANDERO STEPWAY 1,5 DCI, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika UR iz [adresa], da je predmetnu štetu tuženik je obvezan nadoknaditi sukladno polici obveznog osiguranja štetnika, prema odredbama Zakona o osiguranju te Zakona o obveznim odnosima. Oštećenik je štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika dana 27. studenog 2023. pregledali vozilo, procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 230510515827/2. Visina štete sukladno izvidu šteta tuženika ne obvezuje niti osiguranje niti oštećenika (niti servis koji vrši popravak), što i sam tuženik navodi u svom izvidu štete, a isto nije sukladno niti pozitivnim propisima RH. Tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana te je oštećeniku poslao obrazloženu ponudu sa svojom procjenom visine štete i isplatom iste, koji iznos je oštećenik proslijedio tužitelju, međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Dakle, nakon štetnog događaja oštećenik je svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje). Tužitelj je predmetno vozilo sukladno zahtjevu vlasnika popravio, odnosno vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, a sve sukladno pravilima struke. Oštećenik ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će svoje vozilo popraviti i ne treba odabrati za popravak vozila onaj servis koji je ugovorni partner tuženika. O svemu su jasno i decidirano svoja stajališta iznijeli Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja kao i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga. Oštećenik je za svoj popravak odabrao tužitelja, koji ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi. Uvjetima police obveznog/kasko osiguranja nije (niti ne smije biti) određeno po kojoj cijeni će drugi poslovni subjekt izvršavati svoj rad niti ne smije biti određeno gdje će se popravljati vozilo. Tužitelj je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun, br. 368/01/2 u ukupnom iznosu od 5.131,90 eura (PDV uključen) je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku. Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e-maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun na iznos od 4.479.40 eura. Razliku od 652,50 eura po računu koji tuženik nije platio, isti opravdava da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju. Upravo ta razlika o cijeni rada je predmet ovoga spora koji je dužan podmiriti tuženik. U izvidu štete (na koji se sam poziva tuženik) napisana je cijena od 15,93 EUR / sat plus PDV za limarske i lakirerske radove, dok je tužitelj likvidirao njegov rad na 40,00 EUR / sat plus PDV u ovoj šteti. Tuženik priznaje cijene proizvoljno iako je službena cijena sata rada tužiteljeve radionice 40,00 EUR/sat plus PDV, čime tuženik sasvim neosnovano sebi uzima pravo da određuje cijenu sata rada/usluge drugog gospodarskog subjekta. Prema načelima tržišnog natjecanja svaki poslovni subjekt ima pravo raditi po satnicama koje sam odredi u zakonski određenom poslovnom prostoru. Naknada štete vezana za police obveznog ili kasko osiguranja sastoji se u tome da je temeljna dužnost štetnika da uspostavi prijašnje stanje koje je postojalo prije nego što je šteta nastala ( čl. 1085. st. 1. ZOO-a). To znači plaćanje stvarnih troškova popravka vozila, time da stvaran trošak popravka vozila predstavlja račun popravka vozila koji je tužitelj u ovom slučaju uručio tuženiku.. Poziva se na sudsku praksu i to presude Pž-3749/12, Rev-818/11 i ovog Suda P-156/22 te na smjernice Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja RH od dana 20. veljače 2020. Obzirom na prethodno navedeno oštećenik/ustupitelj kao vlasnik popravljenog vozila i ovlaštena osoba tužitelja su sklopili dana 14. prosinca 2024. ugovor o ustupanju tražbine umjesto ispunjenja koji je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 652,50 eura na primatelja tj. tužitelja, o čemu je obaviješten ovdje tuženik.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, ističe prigovor nagođene stvari jer su tuženik i UR dana 4. prosinca 2023. sklopili izvansudsku nagodbu, posljedično nezakonitost i ništavost cesije radi nepostojanja potraživanja koje bi se moglo ustupiti, osporava pasivnu i aktivnu legitimaciju.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu (list 8- 20 i 54-56 spisa), dok nije uzeo u obzir dokumentaciju koja je dostavljena uz podnesak od 3. travnja 2024. jer se radi o sporu male vrijednosti i dokumentaciji koju je tužitelj mogao dostaviti uz tužbu ali koja se dokumentacija ne odnosi na predmet spora već druge sudske postupke pa i da je podnesena uz tužbu nije odlučujuća u ovoj pravnoj stvari.

4. Na ročištu održanom dana 12. rujna 2025. sud je odbio dokazne prijedloge za saslušanjem tužitelja, svjedoka i za provođenjem prometnog vještačenja radi ekonomičnosti postupka s obzirom je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri raspravljeno za odlučivanje. Naime, sud je sukladno odredbi čl. 464.a ZPP-a ocijenio da je provođenje saslušanja i vještačenja povezano s nerazmjernim teškoćama i troškovima, te je o postojanju odlučnih činjenica zaključio po slobodnoj ocjeni uzimajući u obzir isprave koje su stranke priložile, osobito činjenicu da je tuženik platio dio računa.

5. Na temelju odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim.

6. Predmet spora je potraživanje tužitelja u iznosu od 652,50 eura na temelju Ugovora o cesiji od 14. prosinca 2023. (list 17-18 spisa) koji je s tužiteljem sklopio osiguranik tuženika prenijevši na tužitelja svoje potraživanje koje je imao prema tuženiku.

7. Među strankama je sporna osnovanosti i visina tužbe i tužbenog zahtjeva, pravo na ustup potraživanja obzirom na prigovor nagođene stvari te je sporna aktivna i pasivna legitimacija.

8. U odnosu na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije sud je izvršio uvid u Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja iz kojeg je utvrđeno da su tužitelj i UR navedeni Ugovor sklopili 14. prosinca 2023. (list 17-18 spisa) kojim je UR kao ustupitelj, ustupila radi ispunjenja, tužitelju svoje novčano potraživanje prema tuženiku u iznosu od 652,50 eura, jer tuženik nije podmirio u cijelosti račun popravka br. 368/01/2 ispostavljen u iznosu od 5.131,90 eura, već samo iznos od 4.479,40 eura.

9. Prema tome, oštećenik UR ustupila je tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku sukladno odredbi čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO). Prema odredbi čl. 84. st. 1. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. U konkretnom slučaju stranke su sklopile ugovor o ustupanju tražbine umjesto ispunjenja a u u smislu odredbe čl. 88. st. 1. ZOO-a kad dužnik (osiguranik tuženika) umjesto ispunjenja svoje obveze ustupi vjerovniku (ovdje tužitelju) svoju tražbinu ili jedan njezin dio, sklapanjem ugovora o ustupanju dužnikova obveza se gasi do iznosa ustupljene tražbine.

10. O navedenom ustupu tuženik kao dužnik je obaviješten u smislu odredbe čl. 82. st. 1. ZOO-a (list 58-59 spisa) putem e-maila od 2. siječnja 2024. (list 19 spisa) te je stoga, prema ocjeni ovog suda, istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije neosnovan.

11. Uvidom u Izvid štete br. 230510515827/2 (list 11-12 spisa) razvidno je da je upravo UR imala 3. studenog 2023. nezgodu, da je tuženik osiguravatelj vozila marke DACIA SANDERO STEPWAY 1,5 DCI, reg. oznake [registarska oznaka] po sklopljenoj polici 8106131647, da je vozilo tuženik pregledao 27. studenog 2023. i utvrdio oštećenja na vozilu te da je 4. prosinca 2023. (list 13 spisa) dostavio UR Ponudu -S I/S temeljem koje je priznao štetu na vozilu u ukupnom iznosu od 4.479,40 eura i istovremeno dostavio Sporazum o izvansudskoj nagodbi radi isplate štete od 4. prosinca 2023. koji su potpisali i UR i tuženik i kojom se tuženik obvezao isplatiti oštećenoj iznos od 4.479,40 eura (list 54 sisa).

12. Iz dostavljenog Sporazuma o izvansudskoj nagodbi proizlazi da se radi o šteti upravo po predmetnom štetnom događaju a ne proizlazi da bi se UR prihvatom navedene Ponude tuženika i isplatom iznosa od 4.479,40 eura odrekla od potraživanja preostalog iznosa štete već da je samo napomena da se radi o šteti na vozilu [registarska oznaka] i da je vreća cijena rada od 652,50 eura.

13. Stoga nije osnovan niti prigovor nagođene stvari a niti prigovor pasivne i aktivne legitimacije, već nedvojbeno proizlazi da je UR prijavila tuženiku kao svom osiguraniku štetu po predmetnom štetnom događaju, a koju je tuženik priznao u nesporno plaćenom iznosu od 4.479,40 eura (neosnovano time osporava osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva) dok je za razliku preostalog neplaćenog iznosa od 652,50 eura na ime razlike u cijeni rada ustupila potraživanje tužitelju, o čemu je tuženik uredno obaviješten.

14. Što se tiče sporne visine potraživanja Uvidom u Izvid štete utvrđeno je da da se isti odnosi na vozilo marke marke DACIA SANDERO STEPWAY 1,5 DCI, reg. oznake [registarska oznaka] te su u istom pod opisom oštećenja navedeni dijelovi za popravak a u rubrici radno vrijeme popravka limara navedeno je za limarske radove 16 sati po cijeni od 15,93 Eur/h a za lakirerske radove 10,10 sati po cijeni od 15,93 Eur/h.

15. Tužitelj je izdao račun broj: 368/01/2 od 30. studenog 2023. s dospijećem 2. prosinca 2023. (list 8-9 spisa) iz kojeg je razvidno da je ispostavljen na ukupan iznos od 5.131,90 Eur, da cijena limarskih radova iznosi 40,00 eur/h (bez PDV- a) pa za ukupno 16 sati iznosi ukupno 640,00 Eur bez PDV-a dok cijena lakirerskih radova iznosi 40,00 eur/h (bez PDV-a) pa za ukupno 10,10 sati iznosi ukupno 404,00 Eur bez PDV-a. Upravo ukupan broj sati odgovara Izvidu štete tuženika jedino je razlika u cijeni sata navedenih radova.

16. Nadalje, također iz Cjenika tužitelja (list 15 spisa) proizlazi kako je visina cijene radnog sata limarskih i lakirerskih radova 40,00 eura +PDV odnosno 50,00 Eura.

17. Prema mišljenju ovog suda oštećenik nije obvezan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo ili u onom servisu koje ima sklopljene ugovore sa osiguravajućim društvima, već isti ima slobodu izbora prilikom odlučivanja kod kojeg servisa će popraviti svoje vozilo, odnosno ovlašten je popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila i to po cijeni koju taj servis naplaćuje svojim klijentima. Okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija, ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a. Naime poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u servisu koji naplaćuje cijenu radnog sata koju priznaje tuženik.

18. Tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koja je u skladu s njegovim Cjenikom, te ujedno slijedom navedenog sud nije provodio prometno vještačenje na okolnost visine odnosno cijene sata rada obzirom da nije sporno da je tužitelj u svom Cjeniku imao cijene radnog sata limarskih i lakirerskih radova 40,00 eura +PDV odnosno 50,00 Eura.

19. Prema tome, imajući u vidu da je cijena sata rada u osporenom računu tužitelja ispostavljena u skladu s tužiteljevim Cjenikom, i to u opsegu radnih sati koje je i sam tuženik utvrdio u svom izvidu štete, tužitelju je u odnosu na neplaćenu razliku cijene sata u smislu odredbe čl. 1046. ZOO-a nastala šteta koja se odnosi na razliku iznosa cijene sata rada koju tužitelj naplaćuje i cijene sata rada koju tuženik priznaje, pa mu je tuženik kao osiguratelj osobe odgovorne za štetu, s obzirom na valjani Ugovor o ustupu tražbine, dužan nadoknaditi utuženi iznos temeljem odredbe čl. 1085. st. 1. i 4. i odredbe čl. 84. st. 1. ZOO-a slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

20. Odredbom čl. 81. st. 1. ZOO-a propisano je da s tražbinom na primatelja prelaze i sporedna prava, u koja spada i pravo na kamatu, pa je na tužitelja prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate.

21. Tužitelj ima pravo i na zatezne kamate od dana kada je tuženik pao u zakašnjenje, a kako je iz osporenog računa vidljivo da je rok dospijeća 2. prosinca 2023., to tuženik pada u zakašnjenje idućeg dana od dana dospijeća računa tužitelja, dakle od 3. prosinca 2023. a kako je i odlučeno u izreci pod točkom I. izreke.

22. Stopa zateznih kamata određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO koja se primjenjuje na ostale odnose jer se predmet spora odnosi na naknadu štete, a ne na odnos stranaka koji je proizašao iz trgovačkog ugovora. Kako je tužitelj pravilno zatražio stopu zatezne kamate stoga nije osnovan njegov prigovor na istu te je odlučeno kao pod točkom I. izreke.

23. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tužitelju je trošak odmjeren u skladu sa važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23 – dalje: Tarifa) a odnosi se na sastav tužbe u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 7/1 Tarife), sastav podneska od 3. travnja 2024. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištu dana 12. rujna 2025. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife), što uvećano za trošak PDV-a (Tbr. 46 Tarife) ukupno iznosi 375,00 eura. Tužitelju je priznat i trošak sudskih pristojbi na tužbu iznos od 13,27 eura (uplaćeno) i presudu u iznosu od 26,54 eura sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 118/18), te stoga ukupni trošak iznosi 414,81 eura na koji tužitelju pripadaju i zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja do isplate sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, te je stoga odlučeno kao u izreci pod točkom II. Izreke.

24. Tužitelju nije priznat trošak ročišta za objavu presude jer nije bio potreban radi vođenja ove parnice kao niti trošak sudskih pristojbi preko iznosa koji mu sukladno zakonu pripada te je slijedom navedenog odlučeno kao pod točkom III. Izreke.

U Zagrebu, 15. rujna 2025.

Sudac:

Sanda Jeromela

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dostave pisanog otpravka odnosno od dana objave ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu. Žalba se podnosi ovom sudu a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava ( čl. 467. st. 1. ZPP- a ).

DNA:

1. tužitelju po odvj. uz nalog o sudskoj pristojbi na presudu u iznosu od 26,54 EUR

2. tuženiku po odvj.

3. pisarnica – kal. 60 dana