REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-1234/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to: Roberta Fabrisa, predsjednika vijeća, Brune Frankovića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Biljane Pamić, članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja UF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Mariju Depolu, odvjetniku iz Splita, protiv tuženika Generali osiguranje d.d. Zagreb, Slavonska avenija 1B, OIB: 10840749604, zastupanog po punomoćniku Željku Vrdoljaku, odvjetniku iz Splita, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj: Pn-48/2021-31 od 12. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 15. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se, kao neosnovane žalbe tužitelja i tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj: Pn-48/2021-31 od 12. svibnja 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suda suđeno je:

„ I. Dužan je tuženik na ime preostale naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje isplatiti tužitelju ukupan iznos od 515,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja zahtjeva 08.02.2021. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Za više zatraženo od dosuđenog u točki I. izreke, i to za više zatražen iznos preko iznos od 515,00 eur do iznosa od 2.000,00 eur sa zateznim kamatama na taj iznos, tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

III. Dužan je tuženik isplatiti tužitelju iznos od 203,50 eur na ime naknade za tuđu njegu i pomoć, iznos od 159,27 eur na ime uništene odječe i obuće, te iznos od 159,27 eur na ime preostalih troškova liječenja, sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja zahtjeva 08.02.2021. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. g. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

IV. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu do 90,00 EUR- a, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude, obračunatoj prema po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, sve u roku do 15 dana.“

2. Protiv odbijajućeg dijela ove presude i odluke o troškovima postupka ( točke II. i IV. izreke) žalbu, pravovremeno, podnosi tužitelj. Žalbu podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava.

Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se, kao osnovan u cijelosti prihvati njegov tužbeni zahtjev.

3. Protiv dosuđujućeg dijela ove presude žalbu pravovremeno podnosi i tuženik. Žalbu podnosi zbog pogrešne primijene materijalnog prava. Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se, kao neosnovan u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troškova postupka ili da se ona ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

4. Sa žalbama tužitelja i tuženika postupljeno je temeljem odredbi čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP ).

5. Na žalbe nije odgovoreno.

6. Žalbe tužitelja i tuženika nisu osnovane.

7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka temeljem odredbe čl. 365. ZPP, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda zakonita i pravilna.

7.1. Prije svega, u ovoj pravnoj stvari, valja istaknuti da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a kako niti sam tužitelj ističući da žalbu podnosi i iz ovog zakonskog žalbenog razloga ni izrekom, a niti sadržajno ne ukazuje na određenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka koju je navodno počinio sud prvog stupnja, to ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

8. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, na koji žalbeni razlog također ukazuje tužitelj u svojoj žalbi jer je sud prvog stupnja raspravio sve tvrdnje na kojima su stranke temeljile svoje zahtjeve i prigovore, te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama ( čl. 7. i 8. ZPP), pravilno utvrdio sve činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, a za što je ovom sudu dao u svemu vrlo jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti ni tužitelj u svojoj žalbi.

9. U ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

10. Predmet ovog spora, u ovom dijelu postupka, je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju trpi iz štetnog događaja – prometne nezgode od 08. rujna 2019. koja se u oko 8 i 45 sati dogodila u [adresa] za koju je odgovoran HF, koji je u trenutku prometne nezgode upravljao vozilom marke „ Ford Mondeo“ reg. ozn. [registarska oznaka] osiguranim policom osiguranja od auto odgovornosti kod tuženika broj: 321023213220, a u kojoj tužitelj pretrpio određene tjelesne ozljede smatrajući osiguranika tuženika odgovornim za njezin nastanak, sve utemeljeno na odredbi čl. 1045., čl. 1095. i čl. 1100. u vezi odredbe čl. 19. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO).

11. Obzirom na žalbene navode oba žalitelja, u ovom dijelu postupku, nije sporna pasivna procesna legitimacija tuženika, niti sama pravna osnova zahtjeva tužitelja, kao ni činjenica da je tuženik na ime naknade štete koju tužitelj trpi iz ovog štetnog događaja, izvansudskim putem isplatio tužitelju ukupni iznos od 27.630,00 kn ( 3.667,13 eura).

12. Sporna je visina štete, koju iz navedenog štetnog događaja trpi tužitelj.

13. Tijekom ovog postupka sud prvog stupnja je nakon dovoljne raspravljenosti svih, za ovaj dio spora, relevantnih činjenica pravilno, i po ocjeni ovog suda, utvrdio ( čl. 8. ZPP ):

- da je tužitelj u navedenom štetnom događaju od 08. rujna 2019. zadobio udarno gnječnu ranu desnog koljena, djelomično puknuće tetive patele, natučenje i krvni podljev područja desne nadlaktice i oguljotine po tijelu;.

- da je tužitelj u vezi ozljeda zadobivenih u navedenom štetnom događaju trpio bolove jakog intenziteta u trajanju od jednog dana, srednjeg intenziteta tjedan dana i slabog intenziteta mjesec dana;

- da je trpio primarni strah u vrlo jakom intenzitetu nakon sraza sa osobnim automobilom, a u svojstvu vozača motocikla koji je trajao tri do četiri minuta,a potom strah jakog i srednjeg intenziteta još narednih pola sata, dok je sekundarni strah blažeg intenziteta trpio 15 dana;

- da je kod tužitelja u vezi sa zadobivenim ozljedama došlo do smanjenja opće, životne aktivnosti od 8%;

- da je kod tužitelja zbog zadobivenih ozljeda prisutna naruženost lakog stupnja zbog nepravilnog ožiljka u predjelu desnog koljena vidljivog u ljetnom periodu kada se nose kratke hlače;

- da je tužitelju bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju od 4 tjedna po dva sata dnevno i potom 2 tjedna po jedan sat dnevno;

- da je tužitelj imao trošak nabave liječničkog pomagala (ortoze);

- da je imao troškove liječenja u iznosu od 1.200,00 kn, odnosno 159,27 eura (račun broj: 7546/20/1 od 9. listopada 2019) i

da mu je u navedenom štetnom događaju uništena obuća i odjeća.

14. Temeljem ovako utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 8. ZPP) sud prvog stupnja zaključuje da tužitelju na temelju odredbe čl. 1100. u vezi odredbe čl. 19. ZOO pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete u iznosu od 4.100,00 eura, ali da od tog iznosa valja oduzeti ranije isplaćeni iznos s ove osnove iznos od 3.585,00 eura, pa je u ovom postupku tuženika obvezao isplatiti mu još iznos od 515,00 eura.

14.1. Osim toga, sud prvog stupnja zaključuje da tužitelju na temelju odredbe čl. 1095. ZOO na ime imovinske štete zbog tuđe pomoći pripada iznos od 203,50 eura, na ime naknade štete na ime troškova liječenja iznos od 159,27 eura i štete koju trpi zbog uništene odjeće i obuće te kacige iznos od 159,27 eura ( čl. 223. st. 1. ZPP) pa je tužitelja obvezao naknaditi tužitelju s ove osnove iznos od ukupno 522,04 eura.

15. Ovakva činjenična utvrđenja suda prvog stupnja i posljedično tome primjenu materijalnog prava, suprotno žalbenim navodima oba žalitelja, prihvaća u cijelosti i ovaj drugostupanjski sud jer je za to sud prvog stupnja dao ovom sudu u svemu jasne i uvjerljive razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti niti žalitelj svojom žalbom.

16. Na temelju odredbe čl. 1045. st. 1 ZOO propisano je da tko drugome prouzroči štetu dužan je nadoknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

16.1. Odredbom čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

17. Cijeneći sadržaj ovih zakonskih odredbi i činjenična utvrđenja suda prvog stupnja, a koja činjenična utvrđenja nisu dovedena u dvojbu ni žalbenim razlozima žalitelja, sud prvog stupnja je, suprotno žalbenim navodima oba žalitelja, i po ocijeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da tužitelju na ime pretrpljene neimovinske štete iz navedenog štetnog događaja, koju trpi zbog povrede prava osobnosti, pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu u presuđenom novčanom iznosu, cijeneći pri tom pravilno sve činjenice koje utječu na odmjeravanje svih vidova ove pravične novčane naknade, a napose okolnosti konkretnog slučaja, kao i životnu dob tužitelja, radi čega je i žalbe žalitelja valjalo ocijeniti neosnovanima.

17.1. Pri tome, u odnosu na žalbene navode žalitelja valja istaknuti da je sud prvog stupnja visinu pravične novčane naknade na ime neimovinske štete koju trpi tužitelj odmjerio uz pravilnu primjenu navedene zakonske odredbe iz čl. 1100. ZOO i Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., a cijeneći pri tome sve okolnosti konkretnog slučaja. Pri tome, valja istaknuti da ti kriteriji i iznosi predstavljaju samo određenu orijentaciju u dosuđivanju pravične novčane naknade nematerijalne štete. Međutim, oni ne mogu predstavljati matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade, te su nužna odstupanja od iznosa navedenih u kriterijima, jer se novčana naknada određuje prema svim okolnostima svakog konkretnog slučaja, a što je sud prvog stupnja svakako uzeo u obzir prilikom dosude ove pravične novčane naknade.

18. Iako tuženik u žalbi samo paušalno osporava pravo tužitelja na naknadu imovinske štete, valja istaknuti da je sud prvog stupnja, cijeneći utvrđeno činjenično stanje koje niti ovaj žalitelj ne dovodi u dvojbu da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i da je imao navedene troškove liječenja, kao i da mu je u navedenom štetnom događaju uništena obuća, odjeća i kaciga, pravilno primijenio materijalno pravo i u tom dijelu, radi čega je žalbu ovog žalitelja valjalo, kao neosnovanu odbiti i u ovom dijelu.

19. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, sud prvog stupnja je uz pravilnu primjenu odredbe čl. 154. st. 2. u vezi odredbe čl. 155. st. 1. ZPP i sve u vezi odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23 – dalje u tekstu: Odvjetnička tarifa) pravilno primijenio materijalno pravo i kada je odlučio o troškovima postupka, a za što je ovom sudu dao dovoljno jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nisu uspjeli umanjiti niti žalitelji u svojoj žalbi, pa je posljedično tome žalbe oba žalitelja valjalo, kao neosnovane odbiti i u ovom dijelu.

20. Slijedom navedenog, kako je sud prvog stupnja u svemu pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, kako je na tako utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo, a pri tome nije počinio ni one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu žalitelja odbiti u cijelosti, kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. ZPP presuditi kao u izreci ove presude.

Pula - Pola, 15. rujan 2025.

Predsjednik vijeća:

Robert Fabris