REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-1164/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dolores Peruško kao predsjednica vijeća, Alenka Paus, kao sutkinja izvjestiteljica i članica vijeća i Iva Kancijanić kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, kojeg zastupa punomoćnica ZK, dipl. iur., protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Jagićeva 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnica ..., odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hanžeković i partneri, odvjetnicima u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10046/2021-30 od 12. lipnja 2025., na sjednici vijeća 15. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10046/2021-30 od 12. lipnja 2025., u točkama II. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odlučeno je: „I Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iznos od 30,44 eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 1. studenoga 2021. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 28. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 29. prosinca 2023. do isplate stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana. II Odbija se, kao djelomično neosnovan, tužbeni zahtjev u preostalom dijelu za iznos od 8.746,65 eura sa zatraženom zateznom kamatom.

III Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.“

2. Protiv presude pravovremenu žalbu podnosi tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Ukazuje na odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22, dalje: ZMO); da je pravo iz čl. 164. st. 1. ZMO izvorno pravo tužitelja na naknadu štete, da je za utuženo razdoblje mjerodavno materijalno pravo ZMO koji je bio na snazi u vrijeme isplate mirovine koji kao posljednji isključuje iz primjene Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14., dalje: ZOOP), čl. 27. istog; ukazuje na sudsku praksu. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev, odnosno podredno ukinuti i vratiti na ponovno odlučivanje.

3. Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju je pretrpio isplatama obiteljske mirovne zbog smrti svojega osiguranika, a čiju smrt je skrivio osiguranik tuženika. Tužitelj potražuje iznos od 8.777,09 eura za isplate izvršene u razdoblju od 1. kolovoza 2019. do 30. rujna 2021.

6. U tijeku postupka nije sporno:

- da je osiguranik tužitelja FK smrtno stradao u prometnoj nesreći koju je 5. srpnja 1994. skrivio osiguranik tuženika CK,

- nastanak štetnog događaja,

- pasivna legitimacija tuženika,

- odgovornost osiguranika tuženika,

- da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Zagrebu od 18. kolovoza 2004. supruzi pok. FK određena obiteljska mirovina koja se isplaćuje.

7. Sporno je pravo tužitelja na naknadu štete osnovom odredbi Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 84/21; dalje:ZMO) ili odredbi Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14; dalje:ZOOP); visina štete.

8. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom u pobijanom dijelu u iznosu 8.746,65 eura, odbio je zahtjev tužitelja s utvrđenjima i pravnim zaključcima:

- da je u ovom sporu mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno kad su vršene isplate obiteljske mirovine,

- da se stoga primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14; ZOOP),

- da primjenom odredbi čl. 27. st. 2. i st. 3. ZOOP obaveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koja se isplaćuje i iznosa koji bi bio isplaćen kada bi razlog isplate bila ozljeda na radu,

- da iz nalaza i mišljenja vještak ... iz Ručević vještačenja d.o.o. slijedi da pod pretpostavkom da je invalidska mirovina pokojnog osiguranika tužitelja prouzročena ozljedom na radu, iznos obiteljske mirovine koju tužitelj isplaćuje bio bi veći od iznosa pretpostavljene invalidske mirovine pokojnog osiguranika tužitelja, a razlike između isplaćene obiteljske i pretpostavljene invalidske mirovine za razdoblje od 1. kolovoza 2019. do 30. rujna 2021. iznose ukupno 30,44 eura,

a iz čega zaključuje da tužitelju pripada pravo na razliku za koju je isplaćeni iznos veći od onoga koji bi bio isplaćen da se radio o invalidskoj mirovini prouzročenoj ozljedom na radu koja iznosi 30,44 kako slijedi iz nalaza vještaka na koji nije bilo primjedbi.

9. Ispitujući presudu u pobijanom dijelu u granicama određenih navoda žalbe te pazeći po službenoj dužnosti na zakonom propisane bitne povrede odredaba postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odluci o troškovima postupka (čl. 365. ZPP), ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da je žalba nije osnovana. Sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP te je pravilno primijenio materijalno pravo na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje.

10. Odredbom čl. 27. ZOOP, stavak 1., propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stavkom 2. propisano je da stvarnom štetom u smislu stavka 1. toga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Stavkom 3. propisano je da razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

11. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbu čl. 27. ZOOP koja uređuje subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja i koja je bila na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno u vrijeme kad su izvršene isplate mirovine. Naime, tuženik nije štetnik već je osiguravajuće društvo koje se bavi poslovima osiguranja u koje spadaju i poslovi obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti sukladno odredbama ZOOP. Prema odredbi čl. 8. st. 1. ZOOP društvo za osiguranje je dužno sklopiti ugovor o osiguranju sukladno tome Zakonu i uvjetima za osiguranje. Obveza tuženika, dakle, proizlazi iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti sklopljenog s vlasnikom opasne stvari (motornog vozila). Kao osiguratelj motornog vozila štetnika tuženik se ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik, već ima obvezu naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe (konkretnog vozača - štetnika) u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Zato tuženik može odgovarati samo u okviru odredaba zakona koji regulira obveze iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, konkretno ZOOP kojim je uređen opseg osigurateljnog pokrića odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće sklopljenim ugovorom, na temelju čega se, sukladno načelu razmjernosti, obračunava i naplaćuje premija osiguranja. Dakle, tuženik je dužan naknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

12. Točno ukazuje tužitelj da je ZMO kasniji zakon u odnosu na ZOOP, ali ZOOP je specijalan zakon koji uređuje posebnu problematiku - odgovornosti za štetu nastalu u prometu, od one propisane ZMO koji propisuje odgovornost štetnika, odnosno osoba koje odgovaraju za štetnika, općenito. Da je bila intencija zakonodavca da donošenjem ZMO iz 2013. izmijeni odredbe ZOOP kojima je uređena odgovornost osiguratelja, nije bilo zapreke da se donošenjem tog Zakona stave izvan snage odredbe ZOOP koje nisu usklađene s odredbama ZMO u pogledu odgovornosti osiguratelja (VSRH Revd 2347/2024). Osim toga, i prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH (npr. Revx-388/2018 od 25. kolovoza 2020. te Rev-3660/2018 od 12. siječnja 2022. i Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022.), za odlučivanje u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO, odnosno u trenutku kada je izvršena isplata mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja (prometne nezgode).

13. Slijedom navedenog, kako se u konkretnom slučaju radi o izdacima po osnovi obiteljske mirovine, to primjenom odredbi čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP, kao je to zaključio i sud prvog stupnja obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuju na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i iznosa koji bi s tog osnova bili isplaćeni kada bi razlog priznavanja prava na mirovinu bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik uslijed osiguranja stvarnog štetnika (vozača).

14. Kako tužitelj tu štetu ne trpi u preostalom iznosu kako je zahtijevao, što slijedi iz nalaza vještaka (dosuđen mu je iznos od 30,44 eura sa zateznim kamatama, ali taj dio odluke nije predmet žalbenog postupka), to je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo, kada je u tom dijelu (za iznos od 8.746,65 eura) odbio zahtjev tužitelja kao neosnovan.

15. Glede poziva tužitelja na sudsku praksu valja ukazati da se ovom odlukom prihvaća stav VSRH izražen u nizu odluka, npr. Rev - 1149/2022-2 od 20. ožujka 2024., Rev-958/2024-2 od 10. srpnja 2024.

16. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci.

U Puli – Pola 15. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Dolores Peruško