REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Gž-1216/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to:
Roberta Fabrisa, predsjednika vijeća, Bruna Frankovića, člana vijeća i suca izvjestitelja te Biljane Pamić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Zvonimiru Raiću, odvjetniku iz Zagreba protiv tuženice UK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]., zastupane po punomoćniku Goranu Katuri, odvjetniku iz Splita, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru poslovni broj: P-2609/2019-65 od 3. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 15. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru poslovni broj: P-2609/2019-65 od 3. ožujka 2025.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka koji se odnosi na troškove odgovora na žalbu tužiteljice.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:
„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
„1. Utvrđuje se kako je tužitelj vlasnik suvlasničkog udjela od 3230/10000 nekretnine upisane u zemljišnoknjižnom odjelu Supetar Općinskog suda u Splitu, u zk. ul. br.: [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zk.č.br.: 835/14 stambena zgrada i dvor površine 432 m2, stambena zgrada površine 185 m2, dvor površine 247 m12, ukupne površine 432 m2, a što je tuženik dužan priznati i izdati tužitelju tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu tužiteljevog prava vlasništva glede ovog suvlasničkog udjela ove nekretnine, a koju tabularnu izjavu će u protivnom zamijeniti ova presuda odnosno što je tuženik dužan priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva u korist tužitelja glede ovog suvlasničkog udjela navedene nekretnine sve u roku od 15 dana.
2. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Supetar Općinskog suda u Splitu provesti uknjižbu prava vlasništva u korist tužitelja glede suvlasničkog odjela od 3230/10000 nekretnine upisane u zemljišnoknjižnom odjelu Supetar Općinskog suda u Splitu u zk ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zk.č.br.: 835/14 stambena zgrada i dvor površine 432 m2, stambena zgrada površine 185 m2, dvor površine 247 m12, ukupne površine 432 m2.
3. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju procesni trošak ovog postupka, zajedno s zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ove presude do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.“
II. Odbija se kao neosnovan podredni tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi: „1. Utvrđuje se kako je tužitelj stekao valjanu pravnu osnovu za uknjižbu prava vlasništva glede suvlasničkog udjela od 3230/10000 nekretnine upisane u zemljišnoknjižnom odjelu Supetar Općinskog suda u Splitu, u zk. ul. br.: [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zk.č.br.: 835/14 stambena zgrada i dvor površine 432 m2, stambena zgrada površine 185 m2, dvor površine 247 m12, ukupne površine 432 m2, a što je tuženik dužan priznati i izdati tužitelju tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu tužiteljevog prava vlasništva glede ovog suvlasničkog udjela ove nekretnine, a koju tabularnu izjavu će u protivnom zamijeniti ova presuda odnosno što je tuženik dužan priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva u korist tužitelja glede ovog suvlasničkog udjela navedene nekretnine sve u roku od 15 dana.
2. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Supetar Općinskog suda u Splitu provesti uknjižbu prava vlasništva u korist tužitelja glede suvlasničkog udjela od 3230/10000 nekretnine upisane u zemljišnoknjižnom odjelu Supetar Općinskog suda u Splitu u ZK ul. Br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zk.č.br.: 835/14 stambena zgrada i dvor površine 432 m2, stambena zgrada površine 185 m2, dvor površine 247 m12, ukupne površine 432 m2.
3. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju procesni trošak ovog postupka, zajedno s zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ove presude do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.“
III. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 13.750,00 eura, sve u roku od 15 dana.“
2. Protiv ove presude žalbu, pravovremeno, podnosi tužiteljica. Žalbu podnosi zbog pogrešne primjene materijalnog prava
Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se kao osnovan prihvati njezin tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka.
3. Sa žalbom tužiteljice postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku („ Narodne novine “ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).
4. U odgovoru na žalbu tuženica predlaže odbiti žalbu tužiteljice, kao neosnovanu. Ujedno zahtjeva i naknadu troškova postupka koji se odnosi na troškove njenog odgovora na žalbu tužiteljice.
5. Žalba tužiteljice nije osnovana.
6. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je vlasnica k. č. br. [katastarska čestica] stambena zgrada i dvor površine 432 m[2] , stambena zgrada površine 185 m , dvor površine 247 m[2] , ukupne površine 432 m , upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u 3230/10000 dijela, a što joj je tuženica dužna priznati i izdati joj tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu prava suvlasništva na predmetnoj nekretnini u korist tužiteljice jer da će u protivnom takvu ispravu zamijeniti donesena presuda i da se potom sudu prvog stupnja naloži uknjižba prava suvlasništva na toj nekretnini u korit tužiteljice, utemeljen na odredbi čl. 115. st. 1. i 3. u vezi s odredbom čl. 119. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( „Narodne novine“, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, u daljnjem tekstu: ZV).
6.1. Osim toga, predmet ovog spora je i eventualno kumulirani zahtjev tužiteljice ( čl. 188. st. 2. ZPP) kojim je zahtijevala da se utvrdi da je stekla valjanu pravnu osnovu za uknjižbu prava vlasništva na k. č. br. [katastarska čestica] stambena zgrada i dvor površine 432 m[2] , stambena zgrada površine 185 m , dvor površine 247 m , ukupne površine 432 m , upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u 3230/10000 dijela, a što joj je tuženica dužna priznati i izdati joj tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu prava suvlasništva na predmetnoj nekretnini u korist tužiteljice jer da će u protivnom takvu ispravu zamijeniti donesena presuda i da se potom sudu prvog stupnja naloži uknjižba prava suvlasništva na toj nekretnini u korit tužiteljice.
7. Sud prvog stupnja je nakon ocijene provedenih dokaza ( čl. 8. ZPP ), kao neosnovan odbio takve zahtjeve tužiteljice zaključujući, u bitnome, da je zahtjev tužiteljice usmjeren na utvrđenje da je vlasnica k. č. br. [katastarska čestica] stambena zgrada i dvor površine 432 m[2] , stambena zgrada površine 185 m , dvor površine 247 m , ukupne površine 432 m, upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u 3230/10000 dijela, utemeljen na tvrdnji tužiteljice da je takvo pravo (su)vlasništva stekla na temelju pravnog posla sklopljenog sa prednikom tuženice pok. BK odnosno tuženicom (Ugovor o darovanju od 3. prosinca 1986., Ugovor o darovanju od 28. siječnja 2008. i Ugovor o kupoprodaji od 11. rujna 2008.) neosnovan jer za to nisu ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 115. st. 1. u vezi odredbe čl. 120. st. 1. ZV budući tužiteljica na temelju navedenih pravnih poslova nije upisala svoje pravo vlasništva na predmetnim nekretninama, odnosno da tužiteljica ne može deklaratornom tužbom tražiti da se utvrdi suvlasnicom predmetne nekretnine za koju tvrdi da ju je stekla temeljem pravnog posla, ugovora o darovanju, odnosno ugovora o kupoprodaji jer se pravo vlasništva temeljem pravnog posla stječe tek trenutkom upisa tog prava suvlasništva u zemljišne knjige, pa istoj u tom slučaju ostaje mogućnost postavljanja obveznopravnog zahtjeva prema tuženici, a što je tužiteljica i učinila u svojem eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu.
7.1. Osim toga, sud prvog stupnja zaključuje i da je i tužiteljičin eventualno kumulirani zahtjev neosnovan jer iz provedenih dokaza, a napose Ugovora o prodaji nekretnine od 11. rujna 2008., proizlazi da je tužiteljica stekla pravo vlasništva točno određenog dijela predmetne nekretnine ( to i u postupku tvrdi) u prizemlju u kojem su se nalazile i njezine pokretnine i to „ prizemni dio zgrade na čest. zem. [katastarska čestica] koji se nalazi na zapadnoj strani objekta, ukupne tlocrtne površine 59,75 m[2] i čini zasebnu cjelinu sa ulazom na južnoj strani, a sastoji se od dnevnog boravka sa kuhinjom, sobe, predsoblja i kupatila “, pa posljedično tome ne može zahtijevati da se utvrdi da ima valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava (su)vlasništva na 3230/10000 dijela predmetne nekretnine jer u smislu odredbe čl. 36. ZV ako više osoba ima neku stvar u svome vlasništvu tako da svakoj pripada po dio toga prava vlasništva, računski određen razmjerom prema cijelom pravu vlasništva te stvari, sve su one suvlasnici te stvari, a dijelovi prava vlasništva koji im pripadaju njihovi su suvlasnički dijelovi, pa osoba koja je vlasnik točno određenog realnog dijela nepodijeljene nekretnine ne može istovremeno biti (su)vlasnik idealnog dijela te nekretnine, jer je tom suvlasniku na ime njegovog idealnog dijela već pripao točno određeni dio.
8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žaliteljice i pazeći pri tome
– dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda zakonita i pravilna.
8.1. Prije svega, u ovoj pravnoj stvari valja istaknuti da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, radi čega ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.
9. U ovom postupku obzirom na utvrđeno činjenično stanje, koje niti žaliteljica ne dovodi u dvojbu, niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.
10. Na temelju odredbe čl. 115. st. 1. ZV propisano je da na temelju valjanoga pravnoga posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva prelazi vlasništvo s dotadašnjega vlasnika na stjecatelja, a na način određen zakonom, dok je odredbom stavka 3. ovog članka propisano da pravni posao kojemu je cilj stjecanje vlasništva nekretnine, da bi bio valjan, treba uz ostale pretpostavke valjanosti biti u pisanom obliku.
11. Odredbom čl. 120. st. 1. ZV vlasništvo na nekretninama stječe se uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu.
12. Cijeneći sadržaj ovih zakonskih odredbi i nesporno utvrđeno činjenično stanje da tužiteljica temeljem navedenih pravnih poslova sklopljenih sa prednikom tuženice pok. BK odnosno tuženicom, na kojima i temelji svoj prvo postavljeni zahtjev (Ugovor o darovanju od 3. prosinca 1986., Ugovor o darovanju od 28. siječnja 2008. i Ugovor o darovanju od 11. rujna 2008.), nije u zemljišnim knjigama suda prvog stupnja upisala na svoje ime i vlasništvo ( izvršila uknjižbu), to je sud prvog stupnja i po pravnom shvaćanju ovog suda drugog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je ovaj zahtjev tužiteljice neosnovan i da bi pod određenim uvjetima tužiteljica svoje pravo (su)vlasništva ne predmetnoj nekretnini mogla ostvariti putem obvezno pravnog zahtjeva, zahtijevajući od tuženice da joj na temelju navedenih pravnih poslova izda odgovarajuću tabularnu ispravu podesnu za upis svojeg prava (su) vlasništva na predmetnoj nekretnini, što je ista i pokušala ostvariti svojim eventualno kumuliranim zahtjevom, pa je posljedično tome u ovom dijelu žalbu tužiteljice valjalo ocijeniti u cijelosti neosnovanom.
13. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, sud prvog stupnja je pravilno kao neosnovan odbio i tužiteljičin eventualno kumulirani zahtjev.
13.1. Naime, cijeneći sadržaj navedenih ugovora o darovanju od 3. prosinca 1986., 28. siječnja 2008. i napose sadržaj ugovor o darovanju od 11. rujna 2008., na temelju kojih tužiteljica smatra da ima određeni titulus za stjecanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama, a prema kojima je uvijek kao dio premetne nekretnine koji bi trebao pripasti u vlasništvo tužiteljici označen posebni (realni – točno označeni) dio nekretnine i to „ prizemni dio zgrade na čest. zem. [katastarska čestica] koji se nalazi na zapadnoj strani objekta, ukupne tlocrtne površine 59,75 m2 i čini zasebnu cjelinu sa ulazom na južnoj strani, a sastoji se od dnevnog boravka sa kuhinjom, sobe, predsoblja i kupatila“ te sam sadržaj tužiteljičine tužbe, jasno proizlazi da tužiteljica nema titulus za stjecanje prava suvlasništva na idealnom dijelu, već na navedenom posebnom dijelu, a što nije ni zahtijevala u ovom postupku, posljedično čemu je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je i ovaj njezin eventualno kumulirani zahtjev neosnovan jer osoba koja tvrdi da je vlasnik točno određenog realnog dijela nepodijeljene nekretnine ne može istovremeno biti (su)vlasnik idealnog dijela te nekretnine, već bi mu pripadalo pravo na točno određeni dio, sve kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja, radi čega je žalbu tužiteljice valjalo kao neosnovanu odbiti i u ovom dijelu.
13.2. Pri tome u odnosu na žalbene navode žaliteljice u dijelu u kojem ukazuje da je sud prvog stupnja trebao postupiti sukladno odredbi čl. 109. ZPP, ukoliko je smatrao da njena tužba ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njoj moglo postupiti, pozivajući se pri tome na pravna shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, valja istaknuti da tužiteljičina tužba nije imala takvih nedostataka da se po njoj nije moglo postupati i da je u odnosu na njenu tužbu trebalo postupiti sukladno odredbi čl. 109. st. 1. ZPP već je o takvoj tužbi bilo moguće meritorno odlučiti i zahtjeve tužiteljice, kao neosnovane odbiti, kako što je to pravilno učinio i sud prvog stupnja, pa je žalbu žaliteljice valjalo, kao neosnovanu odbiti i u ovom dijelu.
14. Slijedom navedenog, kako je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo i kako pri tome nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu žaliteljice odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuditi kao u izreci pod točkom I. ove presude.
15. Tijekom žalbenog postupka tuženica je zahtijevala naknadu troškova postupka koji se odnosi na troškove odgovora na žalbu tužiteljice, ali je ovaj njezin zahtjev valjalo, kao neosnovan odbiti jer isti nije bio potreban za vođenje ove parnice ( čl. 166. st. 2. u vezi odredbe čl. 155. st. 1. ZPP), pa je posljedično tome odlučeno kao u izreci pod točkom II. ove presude.
Pula - Pola, 15. rujan 2025.
Predsjednik vijeća:
Robert Fabris
