REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž R-135/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to:

Roberta Fabrisa, predsjednika vijeća, Brune Frankovića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Biljane Pamić, članice vijeća u pravnoj stvari tužiteljice CC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Berislavu Velčiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Gradska plinara Zagreb Opskrba d.o.o. za opskrbu plinom, Radnička cesta1, Zagreb, OIB:74364571096, zastupanog po punomoćniku Denisu Bajsu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mihočević & Bajs, odvjetnicima iz Zagreba, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-1161/2022-14 od 08. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 15. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se, kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-1161/2022-14 od 08. srpnja 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka koji se odnosi na troškove odgovora na žalbu tuženika.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suda suđeno je:

„ I. Utvrđuje se da je tužiteljica CC ,[adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ostvarila neprekinuti radni staž kod tuženika Gradska plinara Zagreb Opskrba d.o.o. za opskrbu plinom, Radnička cesta1, Zagreb, OIB:74364571096, od dana 16.10.2002.g.

II. Nalaže se tuženiku Gradska plinara Zagreb Opskrba d.o.o. za opskrbu plinom, Radnička cesta 1, Zagreb, OIB:74364571096, da tužiteljici CC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] plati troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 625,00 eura zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, sve u skladu s člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude do konačne isplate, sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene presude žalbu, pravovremeno, podnosi tuženik. Žalbu podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava. Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači i tužba tužiteljice odbaci li da se, kao neosnovan odbije njezin tužbeni zahtjev, sve uz naknadu troškova postupka ili da se ona ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je temeljem odredbi čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP ).

4. U odgovoru na žalbu tužiteljica predlaže odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu. Ujedno zahtjeva naknadu troškova postupka koji se odnosi na trošak njenog odgovora na žalbu tuženika.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka temeljem odredbe čl. 365. ZPP, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda zakonita i pravilna.

6.1. Prije svega, u ovom postupku, obzirom na žalbene navode žalitelja, valja istaknuti da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

6.2. Osim toga, sud prvog stupnja nije povrijedio niti odredbu čl. 354. st. 2. točke 13. i 14. ZPP jer u ovom postupku nije odlučeno o u povodu nepravodobno podnesene tužbe, zbog toga čega bi tužbu trebalo odbaciti (članak 282. stavak 1.), a niti je prije podnošenja tužbe trebalo provesti zakonom predviđeni postupak mirnog ili drukčijeg ostvarivanja prava budući da se u konkretnom slučaju radi o tužbi na utvrđenje duljine neprekinutog radnog staža kod tuženika zbog čega, po ocjeni ovog suda, uvjet za podnošenje takve tužbe na utvrđenje nije obraćanje radnika sa zahtjevom za zaštitu prava poslodavcu u smislu odredbe članka 133. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23 – dalje ZR) jer poslodavac (tuženik) nije donio nikakvu odluku kojom bi tužiteljici utvrdio duljinu radnog staža i kojom bi tužiteljici povrijedio pravo iz radnog odnosa protiv koje odluke bi tužiteljica prije pokretanja ovog spora bila dužna obratiti se poslodavcu, a kako to nije učinila bi se njezina tužba trebala odbaciti primjenom odredbe članka 133. stavak 1. i 3. ZR, radi čega je žalbu žalitelja valjalo ocijeniti neosnovanom i u ovom dijelu.

6.3. Naime, riječ je o zahtjevu na utvrđenje da je tužiteljica u neprekinutom radnom odnosu kod tuženika od 16.10.2002., dakle o utvrđenju postojanja određenog pravnog odnosa (radnopravnog iz kojeg za radnika proizlaze određena prava, koja tužiteljica u ovom sporu također štiti), a o takvoj tužbi je sud nadležan odlučivati (čl. 187. st. 1. ZPP).

6.4. Nije sporno, kako to navodi i žalitelj, da je odredbom čl. 133. st. 1. ZR propisano da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava, da je odredbom stavka 2. ovog članka propisano da ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ovoga članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom i da prema stavku 3. ovog članka zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz stavka 1. ovoga članka, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa.

6.5. Međutim, kako u konkretnom slučaju tuženik nije donio nikakvu odluku o trajanju radnog staža tužiteljice kod njega, kao njenog poslodavca, to po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda tužiteljica može zahtijevati takvo utvrđenje o trajanju njenog radnog staža neovisno o tome što poslodavac nije donio odgovarajuću odluku, a sve kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja jer u okolnostima konkretnog slučaja ne dolazi do primjene odredbe čl. 133. st. 1. i 3. ZR, kako to pogrešno smatra žalitelj ( tako npr. na odgovarajući način i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev 137/1993-2 od 21. listopada 1993.).

6.6. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, sud prvog stupnja nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi odredbe čl. 8. ZPP na koju također ukazuje žalitelj jer je procesno ovlaštenje prvostupanjskog suda da odlučuje o tome koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a što je prvostupanjski sud, pravilnom primjenom ove zakonske odredbe, i učinio i ovom sudu za to dao valjane i prihvatljive razloge.

6.7. Nije u pravu žalitelj ni kada smatra da tužiteljica nema pravni interes za podnošenje ovakve tužbe budući je odredbom čl. 187. st. 1. ZPP propisano da tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave i da se prema odredbi stavka 2. ovog članka takva tužba može podići kad je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe, za što tužiteljica svakako ima pravni interes budući da ovom tužbom zapravo zahtjeva utvrđenje postojećeg radnog odnosa kod tuženika u neprekinutom trajanju radnog staža od 16.10.2002., a o čemu joj ovise i druga prava iz radnog odnosa kod tuženika. Pri tome valja istaknuti da u okolnostima konkretnog slučaja nije primjenjivo niti pravno shvaćanje izraženo u odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-2377/2022 od 21.12.2022. na koje u žalbi ukazuje žalitelj.

6.8. Naime, kako je to i prethodno navedeno, prema shvaćanju ovog suda u primjeni odredbe čl. 133. ZR, kada radnik tužbom zahtijeva utvrđenje postojanja radnog odnosa u neprekinutom trajanju radnog staža kod istog poslodavca, budući da nije riječ o sporu u kojem se traži zaštita protiv odluke poslodavca kojom je povrijeđeno neko pravo radnika, za dopuštenost tužbe nije odlučno je li se radnik prethodno obratio poslodavcu u smislu odredbe čl. 133. st. 1. ZR. Odlučno je ima li tužitelj pravni interes za podnošenje tužbe na utvrđenje postojanja radnog staža u smislu odredbe čl. 187. ZPP, kojeg je u konkretnom slučaju tužiteljica, kako je i prethodno navedeno, svakako ima budući joj tuženik, kao njezin poslodavac to pravo (pravni odnos) osporava (tako npr. na odgovarajući način i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revr-498/2018-3 od 19. lipnja 2024.).

6.9. Osim toga, sud prvog stupnja nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8. i 9. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, radi čega ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

7. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s obzirom na to da je sud prvog stupnja raspravio sve tvrdnje na kojima su stranke temeljile svoje zahtjeve i prigovore, te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama (čl. 7. i 8. ZPP), pravilno utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, a za što je ovom sudu dao u svemu vrlo jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti ni tuženik u svojoj žalbi.

8. Obzirom na utvrđeno činjenično stanje u ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

9. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je kod tuženika Gradska plinara Zagreb Opskrba d.o.o. za opskrbu plinom, Radnička cesta1, Zagreb, OIB:74364571096 ostvarila neprekinuti radni staž od 6.10.2002.

10. Sud prvog stupnja je nakon dovoljne raspravljenosti svih, za ovaj postupak, odlučnih činjenica i ocijene provedenih dokaza ( čl. 8. ZPP) utvrdio:

- da je 08.ožujka 2010. Zagrebački holding uputio poziv svojim djelatnicima za interni natječaj sklapanja i izmjene ugovora o radu, na način da se slobodna radna mjesta u podružnicama/direkciji popunjavaju prvenstveno internim zapošljavanjem radnika Zagrebačkog holdinga i ovisnih društava, putem objave internih natječaja;

- da je Uprava Zagrebačkog holdinga d.o.o Zagreb 16.04.2007. donijela Odluku o priznavanju radnog staža svim radnicima Zagrebačkog holdinga d.o.o. koji prelaze na rad u trgovačko društvo ili ustanovu u vlasništvu Zagrebačkog holdinga d.o.o., kao i radnicima trgovačkih društva ili ustanovu u vlasništvu Zagrebačkog holdinga koji prelaze na rad u Zagrebački holding ZGH d.o.o. ili prelaze na rad u trgovačko društvo ili ustanovu u vlasništvu Zagrebačkog holdinga d.o.o., na način da se radni staž ostvaren prije i nakon prelaska priznaje i smatra u kontinuitetu radom kod poslodavca;

- da su 7.10.2008. Gradska plinara Zagreb d.o.o., Gradska plinara Zagreb – Opskrba d.o.o., Sindikat distribucije plina i plinske tehnike Hrvatske - Sindikalna podružnica Gradska plinara Zagreb i Sindikat radnika u komunalnim i srodnim djelatnostima Hrvatske - Sindikalna podružnica Gradske plinare Zagreb potpisali Sporazum o preuzimanju radnika sa stečenim pravima i obvezama (U-462/08, U- 20/08-OP) između Gradske plinare Zagreb d.o.o., Gradske plinare - Opskrba d.o.o., Sindikata distribucije plina i plinske tehnike Hrvatske -Sindikalna podružnica Gradska plinara Zagreb i Samostalnog sindikata radnika u komunalnim i srodnim djelatnostima Hrvatske - Sindikalna podružnica Gradske plinare Zagreb, a kojim sporazumom je ugovoreno da svi radnici koji prelaze na rad od poslodavca Gradske plinare Zagreb d.o.o. kod poslodavca Gradska plinara Zagreb – Opskrba d.o.o. zadržavaju kontinuitet radnog staža;

- da je u članku 6. navedenog Sporazuma određeno da radnici koji su preuzeti od novog poslodavca na način iz članka 4. ovoga sporazuma zadržavaju u svezi s visinom koeficijenta, osnovicom plaće, otkazom, otkaznim rokovima, otpremninom i drugim pitanjima iz radnog odnosa, sva prava stečena do dana zaključenja novog ugovora o radu s novim poslodavcem;

- da je prema Odluci Grada Zagreba od 27.11.2008. upućenoj upravi Zagrebačkog holdinga (kao osnivaču poslodavca) vidljivo da se radnicima, priznaje radni staž od prvog dana zaposlenja u trgovačkom društvu u vlasništvu Grada Zagreba, a sve temeljem članka 184. i 186. TKU-a;

- da je za premještaj tužiteljice, uz obrazloženi prijedlog za trajni premještaj na radno mjesto u Gradsku plinaru - Opskrba d.o.o. bilo potrebno ishoditi prethodnu suglasnost za premještaj od strane skupštine Zagrebačkog holdinga d.o.o Zagreb, odnosno predstavnika člana – tadašnjeg gradonačelnika UC;

- da su se premještaji radnika odvijali sukladno Odluci o postupanju pri zapošljavanju novih radnika te postupanju pri izmjeni ugovora o radu radnika Zagrebačkog holdinga d.o.o. i društva u vlasništvu Zagrebačkog holdinga d.o.o. od 18.02.2009. (Broj RZ-09/1224) i

- da je tužiteljica od 16.10.2002. do 02.07.2006. bila zaposlena u Zagrebačkim cestama d.o.o., od 03.07.2006. do 15.02.2015. u Zagrebačkom holdingu d.o.o., podružnici Zagrebparking d.o.o., a od 16.02.2015. kod tuženika Gradska plinara Zagreb-Opskrba d.o.o.

11. Obzirom na ovako utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je kao osnovan prihvatio zahtjev tužiteljice zaključujući, u bitnome, da je temeljem osnivačkog akta - Izjavi o osnivanju društva s ograničenom odgovornošću Gradska plinara Zagreb-Opskrba d.o.o. za opskrbu plinom od 24.04.2008. utvrđeno da je osnivač tuženika Gradska plinara Zagreb d.o.o. i da je jedini član Gradske plinare Zagreb-Opskrba d.o.o. Zagrebački holding d.o.o., koji je osnivač i jedini vlasnik te da tužiteljica koja je prešla na rad kod tuženika iz Zagrebačkog holdinga d.o.o. u povezano društvo i na kojeg se primjenjuje navedena Odluka Uprave Zagrebačkog holdinga d.o.o Zagreb od 16.04.2007. o priznavanju radnog staža svim radnicima Zagrebačkog holdinga d.o.o. koji prelaze na rad u trgovačko društvo ili ustanovu u vlasništvu Zagrebačkog holdinga d.o.o., kao i radnicima trgovačkih društva ili ustanovu u vlasništvu Zagrebačkog holdinga koji prelaze na rad u Zagrebački holding ZGH d.o.o. ili prelaze na rad u trgovačko društvo ili ustanovu u vlasništvu Zagrebačkog holdinga d.o.o., na način da se radni staž ostvaren prije i nakon prelaska priznaje i smatra u kontinuitetu radom kod poslodavca, to da je tužiteljica ostvarila neprekinuti radni staž kod tuženika od 6.10.2002. neovisno o tome da tuženik u trenutku donošenja navedene Odluke nije postojao.

11.1. Sud prvog stupnja, nadalje zaključuje da su tuženik - Gradska plinara Zagreb

- Opskrba d.o.o. i Zagrebački holding d.o.o. sukladno čl. 475. Zakona o trgovačkim društvima ( „Narodne novine“, broj: 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 111/12, 125/11, 68/2013, 110/2015, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23, 130/23 i 136/24 – dalje ZTD) povezana društva jer sve odluke donosi Zagrebački holding d.o.o. kao osnivač i vlasnik trgovačkog društva, pa je i pravo na priznavanje kontinuiteta radnog staža ostvarenih temeljem rada u raznim trgovačkim društvima u vlasništvu Zagrebačkog holdinga utemeljeno na Sporazumu 7.10.2008., kojim Gradska plinara Zagreb d.o.o., Gradska plinara Zagreb – Opskrba d.o.o., Sindikat distribucije plina i plinske tehnike Hrvatske - Sindikalna podružnica Gradska plinara Zagreb i Sindikat radnika u komunalnim i srodnim djelatnostima Hrvatske - Sindikalna podružnica Gradske plinare Zagreb preuzimaju radnika sa stečenim pravima i obvezama (U-462/08, U-20/08-OP) između Gradske plinare Zagreb d.o.o., Gradske plinare - Opskrba d.o.o., Sindikata distribucije plina i plinske tehnike Hrvatske -Sindikalna podružnica Gradska plinara Zagreb i Samostalnog sindikata radnika u komunalnim i srodnim djelatnostima Hrvatske - Sindikalna podružnica Gradske plinare Zagreb, a sve i temeljem članka 184. i 186. TKU-a, kojima je propisano da se stečena prava radnika ne mogu osporavati te da radu trgovačkom društvu u vlasništvu Grada Zagreba ima smatrati radom kod istog poslodavca.

12. Ovakva činjenična utvrđenja sud prvog stupnja i primjenu materijalnog prava prihvaća u svemu i ovaj sud drugog stupnja jer je za to sud prvog stupnja dao u svemu vrlo jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nije uspio dovesti u dvojbu ni žalitelj.

13. U odnosu na žalbene navode tuženika u dijelu u kojem ustraje na tvrdnji da u trenutku donošenja Odluke Zagrebačkog holdinga d.o.o Zagreb od 16.04.2007. o priznavanju radnog staža svim radnicima Zagrebačkog holdinga d.o.o. nije postojao kao pravni subjekt i da se ona u odnosu na njega već iz ovog razloga ne može primijeniti, a da je osim toga njegov osnivač bila Gradska plinara Zagreb d.o.o., valja istaknuti da ta činjenica da u trenutku donošenja te Odluke nije postojao nije ni sporna, jer je isti doista osnovan 28. svibnja 2015., dakle nakon donošenja navedene Odluke, a nije sporno ni da je njegov osnivač bila Gradska plinara Zagreb d.o.o. Međutim, iz provedenih dokaza jasno proizlazi da je jedini osnivač tuženika Zagrebački holding d.o.o. i posljedično tome navedena Odluka Zagrebački holding d.o.o. od 16. travnja 2007. obvezuje tuženika, a sve kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja.

13.1. Naime, suprotno žalbenim navodima žalitelja, sud prvog stupnja pravilno zaključuje da su tuženik i Zagrebački holding d.o.o. povezana društva sukladno odredbi članka 475. ZTD, budući na tuženika kao pravno samostalno društvo Zagrebački holding d.o.o., kao vladajuće društvo ima neposredno ili posredno prevladavajući utjecaj i donosi sve važnije odluke vezane za poslovanje tuženika pa tako i one radnopravne odnose.

14. Kako iz provedenih dokaza jasno proizlazi da je tužiteljica temeljem, nakon provedenog, prethodno navedenog internog natječaja od 16.02.2015. zaposlena kod tuženika Gradske plinare Zagreb-Opskrba d.o.o., a da je prethodno od 16.10.2002. do 02.07.2006. bila zaposlena u Zagrebačkim cestama d.o.o., a od 03.07.2006. do 15.02.2015. u Zagrebačkom holdingu d.o.o., podružnici Zagrebparking d.o.o., to sud prvog stupnja pravilno zaključuje da je tužiteljica ostvarila neprekinuti radni staž kod tuženika 16.10.2002., kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja, radi čega je žalbu žalitelja valjalo, kao neosnovanu odbiti i u ovom dijelu.

14.1. U odnosu, pak na tvrdnju tuženika da je njegov prvotni osnivač bila Gradska plinara d.o.o. Zagreb i da se posljedično tome na njega ne može odnositi navedena Odluka, valja istaknuti da je ovaj njegov osnivač bio u sastavu Zagrebačkog holdinga d.o.o., koje je i donijelo navedenu Odluku, pa se posljedično tome i zbog toga radi o kontinuitetu osnivačkih prava Zagrebačkog holdinga d.o.o. i na tuženika, što i proizlazi iz njegovog akta o osnivanju, te se posljedično tome, i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, navedena Odluka od 16. travnja 2007. odnosi i na tuženika i u odnosu na njega stvara obveze u odnosu na neprekinuti staž tužiteljice počevši od 16.10.2002. kada se prvi puta zapošljava u jednom od trgovačkih društava u sastavu Zagrebačkog holdinga d.o.o .

14.2. Da je tome tako proizlazi i iz Odluke Grada Zagreba od 27. studenoga 2008. u pogledu tumačenja odredaba i praćenja primjene Temeljenog Kolektivnog ugovora, kao i da se radnicima ne mogu osporavati prava stečena prije statusnih promjena te se rad u trgovačkim društvima u vlasništvu Grada Zagreba (danas podružnicama Zagrebačkog holdinga) u smislu ostvarivanja prava na jubilarnu nagradu smatra neprekinutim radom kod istog poslodavca.

14.3. Dakle, kada Grad Zagreb tumači Kolektivni ugovor tada smatra da se radi o neprekinutom radu kod istog poslodavca pri čemu okolnost da se to tumačenje odnosi samo na jubilarnu nagradu treba promatrati na način da radno - pravni status i prava radnika u pogledu jedne vrste davanja (u tom slučaju jubilarne nagrade) ne mogu biti drugačija i u odnosu na druga pitanja i prava u svezi radnog odnosa pa i iz ove okolnosti proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o neprekinutom radu tužiteljice kod istog poslodavca.

14.4. Naime, nije logično, a niti životno da bi bilo tko pristao ili čak tražio premještaj na drugi posao, a da je pri tome ostao bez kontinuiteta radnog odnosa budući da o tom pitanju ovise i druga prava radnika ( visina plaće, eventualno pravo na otpremninu i dr).

14.5. Pri tome, u odnosu na žalbene navode žalitelja u dijelu u kojem ukazuje na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci poslovni broj: Revt-60/2004 od 6. listopada 20046. valja istaknuti da ono nije primjenjivo u okolnostima konkretnog slučaja jer se ono odnosi na stvaranje obveze društva u situaciji kada zahtjev tužitelja proizlazi iz ugovora o isporuci robe, odnosno izvršenim uslugama, prema stečajnom dužniku, a kada tužitelj smatra da za ispunjenje te obveze u smislu čl. 10. st. 3. ZTD odgovara i prvotuženik kao član toga društva te je za rješenje tog spora tek odlučno odgovara li za preuzete obveze prvotuženik kao član društva bez obzira na to je li dužnik te obveze preuzeo slijedeći upute vladajućeg društva ili bez takvih uputa ( tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revd- -1244/2024-2 od 15. svibnja 2024.).

14.6. Osim toga, u odnosu na žalbene navode žalitelja u dijelu u kojem ukazuje na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci poslovni broj: Revr 1445/10-2 od 2. ožujka 2011. valja istaknuti da obzirom na prethodno navedeno utvrđeno činjenično stanje, niti ovo pravno shvaćanje nije primjenjivo u okolnostima konkretnog slučaja jer je i ono izraženo u odnosu na nešto drugačija činjenično pravna i materijalno pravna utvrđenja – kada je u tom postupku utvrđeno da je: „ „G. g.“ d.o.o., Z., je pravni subjekt različit od tuženika, a Ugovor o radu kojeg je tužiteljica sklopila s tim trgovačkim društvom nije prenesen u smislu odredbe čl. 129. st .1. ZR na tuženika kao novog poslodavca.“, radi čega je žalbu žalitelja valjalo ocijeniti neosnovanom i u ovom dijelu.

15. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, sud prvog stupnja je uz pravilnu primjenu odredbe čl. 154. st. 1. u vezi odredbe čl. 155. st. 1. ZPP i sve u vezi odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23 – dalje u tekstu: Odvjetnička tarifa), pravilno primijenio materijalno pravo i kada je odlučio o troškovima postupka, a za što je ovom sudu dao jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti niti žalitelj u svojoj žalbi, pa je posljedično tome žalbu tuženika valjalo, kao neosnovanu odbiti i u ovom dijelu.

16. Slijedom navedenog, kako je sud prvog stupnja u svemu pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, kako je na tako utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo, a pri tome nije počinio ni one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, kao niti one na koje je u žalbi ukazivao žalitelj, valjalo je žalbu žalitelja odbiti u cijelosti, kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. ZPP presuditi kao u izreci pod točkom I. ove presude.

17. Tijekom žalbenog postupka tužiteljica je zahtijevala naknadu troškova postupka koji se odnosi na troškove odgovora na žalbu tuženika, ali je ovaj njezin zahtjev valjalo, kao neosnovan odbiti jer isti nije bio potreban za vođenje ove parnice ( čl. 166. st. 2. u vezi odredbe čl. 155. st. 1. ZPP), pa je posljedično tome odlučeno kao u izreci pod točkom II. ove presude.

Pula - Pola, 15. rujan 2025.

Predsjednik vijeća:

Robert Fabris