REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI - POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola
Poslovni broj Gž-1594/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli - Pola, po sutkinji Ivi Kancijanić, u pravnoj stvari tužitelja BT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mišo Živaljić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženog FT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnice Nada Milić, odvjetnica u Zagrebu i Sandra Russo Zelenović, odvjetnica u Splitu, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Psp-134/2023-31 od 14. kolovoza 2024., 15. rujna 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Psp-134/2023-31 od 14. kolovoza 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem suda prvoga stupnja odlučeno je:
„I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„Time što je tuženik FT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u dva navrata, prvi put dana 28. kolovoza 2023. a posljednji put dana 29. kolovoza 2023., spriječio i onemogućio tužitelja BT iz [adresa], s boravištem na adresi [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u obavljanju građevinskih radova na sanaciji dječje sobe u stanu koji se nalazi na visokom prizemlju zgrade sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica], ZU 4534, K. O. [katastarska općina], površine 467 m2, u katastru zemljišta označeno sa kat. čest. [katastarska čestica], površine 467 m2, upisano u posjedovnom listu 6443, anagrafske oznake [adresa], tuženik je zasmetao tužitelja u posljednjem mirnom posjedu navedene nekretnine, pa je dužan tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe omogućiti tužitelju nesmetano obavljanje građevinskih radova sanacije stana kojeg tužitelj koristi u navedenoj stambenoj zgradi, [adresa], te se suzdržati od ovakvih ili sličnih radnji kojima bi tuženik smetao posjed predmetnog stana u posjedu tužitelja ubuduće.“
II Nalaže se tužitelju BT, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od petnaest (15) dana naknaditi tuženiku FT, OIB: [osobni identifikacijski broj] parnične troškove u iznosu od 625,00 eura zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 14. kolovoza 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka odbija kao neosnovan.“
2. Pravovremenu i dopuštenu žalbu protiv navedenog rješenja podnio je tužitelj iz svih zakonom predviđenih žalbenih razloga. U opširnim navodima žalbe tužitelj iznosi svoje viđenje odlučnih činjenica, pritom iznoseći i činjenice koje ne proizlaze iz izvedenih dokaza te niz činjeničnih tvrdnji o odnosima parničnih stranaka koje nije iznosio tijekom postupka i koje nisu u neposrednoj vezi s predmetom spora. Smatra da je tuženik u svome iskazu učinio nespornim da je tužitelja uznemiravao u posjedu te da je sud pogrešno zaključio kako tuženikovo ponašanje nema obilježje smetanja posjeda. Polemizira s ocjenom suda prvog stupnja da postupanje tuženika nije izazvalo strah kod tužitelja i njegovih radnika te smatra nejasnim iz kojih je dokaza sud to utvrdio. Ističe da je nejasno na koji je način sud utvrdio da verbalno počinjeno smetanje posjeda, uz postavljanje natpisa navodne zabrane parkiranja na vozilu i prijetnje radnicima da će im vozilo biti zagrađeno ako ponovno dođu kod tužitelja, ne bi izazvalo strah niti bojazan ili da ovo ponašanje tuženika u svjetlu svih navedenih činjenica ne bi imalo obilježja smetanja posjeda. Navodi da činjenica što su radovi u konačnici uredno završeni, unatoč tome što je tuženik radnike tjerao s lica mjesta i prijetio im na različite načine, ne znači da nije došlo do uznemiravanja posjeda već samo govori o upornosti radnika. Smatra da odluka suda u konačnici podržava ponašanje osobe koja generira sukobe. Predlaže preinačiti rješenje i prihvatiti tužbeni zahtjev ili pak rješenje ukinuti te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
3. Sa žalbom je postupljeno prema odredbi članka 359. stavka 1. u vezi s člankom 381. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP).
4. Tuženik je podnio odgovor na žalbu za koju navodi da se svodi na tužiteljevu pristranu i neobjektivnu interpretaciju izvedenih dokaza. Predlaže odbaciti sve žalbene navode tužitelja kao činjenično neutemeljene i pravno irelevantne te potvrditi prvostupanjsku odluku.
5. Žalba tužitelja je neosnovana.
6. Predmet spora je zaštita tužiteljeva posjeda stana u visokom prizemlju obiteljske stambene kuće u [adresa], sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kojega je prema navodima tužitelja (i tužbenom zahtjevu) tuženik smetao tako što je 28. i 29. kolovoza 2023. njegove radnike spriječio i onemogućio u izvođenju građevinskih radova sanacije dječje sobe.
7. Sud prvog stupnja utvrdio je da je tužitelj (s obitelji) posljednji mirni posjednik navedenoga stana, ali mu je odbio pružiti zatraženu posjedovnu zaštitu našavši neutvrđenim da bi tužitelj bio spriječen i onemogućen u obavljanju građevinskih radova.
8. Ispitavši pobijano rješenje u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći pri tome po službenoj dužnosti na zakonom propisane bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima (članak 365. stavak 2. u vezi s člankom 381. stavkom 1. ZPP-a), ocjena je ovog suda da je pobijano rješenje pravilno i zakonito.
9. U prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9. i 14. ZPP-a, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Budući da žalitelj određeno ne upućuje na bilo koju drugu povredu odredaba parničnog postupka, ovaj žalbeni razlog nije ostvaren.
10. Prema odredbi članka 21. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. - pročišćeni tekst, dalje: ZVDSP), koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Odredbom članka 22. ZVDSP-a propisano je da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće (stavak 1.); sud pruža zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu (stavak 2.). Isto proizlazi iz članka 441. ZPP-a, kojim je propisano da će se raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničiti samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, a isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.
11. Po ocjeni ovog suda, sud prvog stupnja je u svemu pravilno i potpuno utvrdio odlučno činjenično stanje za primjenu navedenih zakonskih odredaba.
11.1. S time u vezi sud prvog stupnja je odluku pravilno utemeljio na iskazima radnika ET i NT (sud ga u pobijanoj odluci omaškom naziva imenom B) u odnosu na koje je tuženik poduzeo radnje kojima tužitelj daje obilježje smetanja posjeda, očito ih prihvaćajući kao istinite, a koju ocjenu ni žalitelj ne dovodi u pitanje. Iz iskaza ovih svjedoka sud je utvrdio da su oni 28. kolovoza 2023. završili s radovima predviđenim za taj dan kada im se obratio tuženik, a 29. kolovoza 2023. da su tuženika susreli tek prilikom odlaska s mjesta na kojem su obavljali građevinske radove. Pritom sud zaključuje da riječi kojima se tuženik obraćao navedenim radnicima - „Ajdete ća, nemojte izvoditi radove na mome bez moje suglasnosti.. to je moje, prijavit ću vas policiji...ne smijete tu parkirati...imate sreće što ste otišli, zagradio bih vam auto u protivnom“ i slično, nemaju značaj ozbiljne prijetnje koja je pogodna da izazove strah, što da dokazuje već i sama činjenica da su unatoč izrečenom radnici nastavili s izvođenjem radova.
11.2. Iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi nespornim da je tuženik negodovao u vezi izvođenja predmetnih radova predstavljajući se kao vlasnik nekretnine na kojoj se radovi izvode, a u svome iskazu priznaje i da je od navedenih radnika zahtijevao da obustave radove.
11.3. Međutim, nesporno je da su radovi unatoč tuženikovom negodovanju izvedeni, jer je uostalom i tuženikova reakcija svakoga od naznačena dva dana uslijedila kada su radnici dovršili s izvođenjem radova. Pritom tužitelj, osim vlastitog iskaza, nije pružio sudu bilo kakav dokaz da je postupanje tuženika dovelo do prolongiranja radova. Sud prvog stupnja je stoga pravilno na temelju iskaza svjedoka ET i NT utvrdio da su planirane radove i u planiranom roku izveli neovisno o postupcima tuženika.
11.4. Pravilno je shvaćanje iznijeto u pobijanoj odluci da riječi koje je tuženik uputio tužiteljevim radnicima nemaju obilježje verbalne prijetnje koja bi se mogla smatrati smetanjem posjeda. Pretpostavka za zaključak o počinjenom smetanju posjeda je da je riječ o prijetnji da će se posjedniku nauditi ako ne prestane provoditi faktičnu vlast nad svojom stvari i da je počinjena prijetnja toliko ozbiljna da je onemogućila ili pokolebala posjednika da se koristi svojim pravom pa u konačnici i dođe do promjene u stvarnom izvršavanju faktične vlasti.
11.5. Što se pak tiče parkiranja vozila u dvorištu, sud je pobijanim rješenjem utvrdio da su oba naznačena dana tužiteljevi radnici parkirali u dvorištu pa time nisu bile spriječeni u izvođenju radova u stanu. Iz provedenog postupka proizlazi da je tuženik očito iskazivao određeno nezadovoljstvo činjenicom što su tužiteljevi radnici zauzeli mjesta u dvorištu koja uobičajeno on koristi pa im je zato na vozilu ostavio poruku „Ne parkiraj ovdje nikad“, ali budući da je predmet spora zaštita posjeda stana, a ne (su)posjeda dvorišta ove činjenice nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.
11.6. S obzirom na to da je sud prvog stupnja na temelju provedenog postupka pravilno utvrdio da tuženik svojim postupanjem nije smetao tužitelja u posjedu stana na način kako to tužitelj navodi u tužbi i tužbenom zahtjevu, jer ga nije spriječio ni onemogućio u izvođenju radova u tome stanu, pravilno je primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.
12. Valjalo je stoga odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje na temelju odredbe članka 380. točke 2. u vezi s člankom 368. stavkom 1. u člankom 381. stavkom 1. ZPP-a.
U Puli 15. rujna 2025.
Sutkinja
Iva Kancijanić
