Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Poslovni broj: Gž-563/2025-3
Vukovar, Županijska 33
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Irene Lenić, kao predsjednice vijeća, te Krešimira Biljana kao suca izvjestitelja i Ivice Raguž kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Željku Štapeku odvjetniku iz Karlovca, protiv tuženika Lovačko društvo "Jarebica" Senj, OIB: 66542331852 iz Senja, Sv. Franje 9, zastupan po punomoćniku OU Vego iz Zagreba i umješača na strani tuženika HOK Osiguranje d.d. Zagreb, OIB: 00432869176 , iz Zagreba, Capraška 6, zastupan po punomoćniku OD Olujić i dr. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbama umješača i tuženika, protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Senju, poslovni broj: Pn-11/2024. od 23. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 15. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbijaju se žalbe tuženika i umješača kao neosnovane te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Senju, poslovni broj: Pn- 11/2024. od 23. svibnja 2025.
II. Odbijaju se zahtjevi tuženika i umješača za naknadom troškova sastava žalbe protiv presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom tuženiku je naloženo da tužitelju na ime naknade imovinske štete na vozilu isplati iznos od 2.637,60 eura te troškove parničnog postupka u iznosu od 4.541,22 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate sve u roku 15 dana.
2. Pravodobno podnesenom žalbom tuženi, pobija prvostupanjsku presudu iz svih razloga sadržanih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. – dalje u tekstu ZPP) te predlaže drugostupanjskom sudu uvažavanje žalbe i preinaku pobijane presude sukladno žalbenim navodima uz naknadu troškova sastava žalbe.
2.1. Navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati odnosno o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi i sa stanjem spisa.
Pri tome tuženik apostrofira kako iz zapisnika o očevidu ne proizlazi da je prilikom sudara zaostala dlaka divljači te osporava navod prvostupanjskog suda kako nema spora o mjestu nastanka i dinamici prometne nesreće.
2.2. Nadalje prvostupanjski sud nije odlučio o preinaci tužbe jer se u konkretnom slučaju ne radi samo o usklađenju tužbenog zahtjeva slijedom čega je pogrešno primijenjeno materijalno pravo u pogledu istaknutog prigovora zastare.
2.3. Tuženik osporava zaključak prvostupanjskog suda u pogledu utvrđenja odlučnih činjenica jer tužitelj do zaključenja glavne rasprave nije dokazao svoje tvrdnje o osnovanosti tužbenog zahtjeva.
Pri tome u cijelosti osporava vjerodostojnost podataka iz zapisnika o očevidu.
3. Na žalbu tuženika nije odgovoreno.
4. Umješač je također uložio pravodobnu žalbu iz svih razloga sadržanih u članku 353. stavak 1. ZPP-a te predlaže drugostupanjskom sudu uvažavanje žalbe i preinaku pobijane presude sukladno žalbenim navodima uz naknadu troška sastava žalbe protiv presude.
4.1. Umješač također osporava zaključak prvostupanjskog suda u pogledu pasivne legitimacije tuženika obzirom na provedene dokaze u postupku pri čemu ističe da na licu mjesta nije zatečena divljač; da je zapisnik o očevidu sastavljen pa iskazu tužitelja a da djelatnici policije nemaju neposrednih saznanja o tome da li se radilo o divljači kao niti o mjestu prometne nesreće.
Slijedom gore navedenog osporava i iskaze saslušanih svjedoka te navodi da tužitelj tijekom postupka nije iznio odgovarajuće dokazne prijedloge za svoje tvrdnje o nastaloj šteti od divljači.
4.2. Dakle u postupku nije utvrđeno da li se u konkretnom slučaju radi o divljači a niti o tome da li je do prometne nesreće došlo na području tuženika kao lovoovlaštenika.
4.3. Umješač osporava i iznos procijenjene štete te odluku o troškovima postupka.
5. Na žalbu umješača nije odgovoreno.
6. Žalbe nisu osnovane.
7. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi članka 365. ZPP-a te utvrđuje da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud kao drugostupanjski pazi po službenoj dužnosti a niti povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. navedenog zakona jer daje jasne razloge o odlučnim činjenicama zbog kojih tužbeni zahtjev smatra osnovanim a te činjenice nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima u postupku.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom imovinske štete na osobnom automobilu uslijed naleta divljači protiv tuženika kao lovoovlaštenika.
9. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno da je do prometne nesreće došlo 18. studenog 2017. na državnoj cesti D23 kod mjesta Majorija a prema zapisniku o očevidu mjesto prometne nesreće je potez između 10km stupa i 11km stupa, četvrte dionice navedene državne ceste.
Nadalje je konstatirano u zapisniku o očevidu da su na prednjem dijelu vozila pronađeni tragovi sivo-smeđe dlake – najvjerojatnije srneće divljači koja se nakon sudara udaljila u nepoznatom smjeru.
Provedenim vještačenjem je utvrđeno da je uzrok nesreće izlijetanje srneće divljači te da u konkretnim prometnim okolnostima tužitelj unatoč poduzetoj radnji kočenja nije imao tehničkih mogućnosti izbjeći sudar.
Visina štete na vozilu je procijenjena na iznos od 2.637,60 eura.
10. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilnom ocjenom dokaza utvrđuje da je šteta na osobnom automobilu tužitelja nastala uslijed naleta divljači kao i da je mjesto prometne nesreće na području kojim gospodari tuženik kao lovoovlaštenik slijedom čega istog obvezuje na isplatu imovinske štete prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka pri čemu odbija kao neosnovan istaknuti prigovor zastare.
11. U vezi žalbenih navoda tuženika i umješača u pogledu pasivne legitimacije tuženika odnosno pravne osnove ovaj sud napominje da je ove navode već ranije odbio kao neosnovane u svom ukidbenom rješenju poslovni broj: Gž-167/2024-3 od 21. ožujka 2024. (točka 10. – 10.3. obrazloženja) kod kojih ostaje u cijelosti. Obzirom na provedeno vještačenje kao i iskaze saslušanih svjedoka i tužitelja neosnovani su žalbeni navodi da je prvostupanjski sud trebao provesti očevid na licu mjesta jer su odlučne činjenice u postupku utvrđene kako u pogledu mjesta prometne nesreće tako i u pogledu činjenice da se radi o naletu divljači na osobni automobil tužitelja.
11.1. Ukidbenim rješenjem je dana uputa prvostupanjskom sudu da odluči o preinaci tužbenog zahtjeva a potom i o istaknutom prigovoru zastare tražbine.
11.2. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude smatra da tužitelj nakon provedenog vještačenja svojim podneskom od 09. lipnja 2023. nije izvršio preinaku tužbe već je samo uskladio visinu zahtjeva sa nalazom vještaka pa se ne radi o preinaci u smislu odredbe članka 190. ZPP-a o kojoj bi sud bio dužan odlučiti.
11.3. Iz stanja spisa nespornim proizlazi da je tužitelj nakon provedenog vještačenja povećao tužbeni zahtjev s iznosa od 1.990,40 eura na iznos od 2.630,60 eura.
Prema odredbi članka 191. stavak 1. i 2. ZPP-a preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći pri čemu ukoliko je do preinake došlo zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe ali je tužba preinačena iz iste činjenične osnove tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti.
11.4. Obzirom na navedenu zakonsku odredbu tužitelj jeste nakon provedenog vještačenja preinačio tužbu povećanjem zahtjeva no obzirom na to da se radi o istoj činjeničnoj osnovi tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti a prvostupanjski sud je trebao istu dopustiti pozivom na odredbu članka 191. stavak 2. ZPP-a.
No sama činjenica da prvostupanjski sud o preinaci nije odlučio ne predstavlja bitnu povredu postupka koja bi mogla utjecati na donošenje zakonite i pravilne odluke obzirom na istaknuti prigovor zastare.
11.5. Naime imajući u vidu recentnu sudsku praksu VSRH odnosno pravno shvaćanje Građanskog odjela od 27. svibnja 2024. zastara se prekida već podnošenjem tužbe slijedom čega trenutak preinačenja povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva nije odlučan (o tome Revd-2409/2024-2).
11.6. Dakle po ocijeni i ovoga suda neosnovan je istaknuti prigovor zastare za preinačeni dio zahtjeva.
11.7. Prvostupanjski sud je donio i pravilno odluku o troškovima parničnog postupka sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a imajući u vidu uspjeh stranka u postupku, vrijednost predmeta spora i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12., 103/14., 118/14., 107/15.).
11.8. Slijedom navedenog ovaj sud je sukladno odredbi članka 368. ZPP-a odbio žalbe tuženika i umješača i potvrdio prvostupanjsku presudu a ujedno je sukladno odredbi članka 166. stavak 1. navedenog zakona odbijen njihov zahtjev za naknadom troškova sastava žalbe protiv presude.
Vukovar, 15. rujna 2025.
Predsjednik vijeća
Irena Lenić
