Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-802/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Sisku, po sucu pojedincu Renati Košir Skračić, u pravnoj stvari tužitelja Vodovoda i kanalizacije d.o.o., Split, Biokovska 3, OIB 56826138353, protiv 1. tuženice CD, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Jasna Matičević, odvjetnica u Zagrebu, 2. tuženice CDR, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Antun Franetović, odvjetnik u Splitu i 3. tuženika GDR, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojega zastupa punomoćnik Milan Veić, odvjetnik u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbama 1. i 2. tuženica izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-1051/2021 od 24. lipnja 2022., 15. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se kao neosnovane žalba 1. tuženice CD i žalba 2. tuženice ODR i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-1051/2021 od 24. lipnja 2022. u izreci pod točkom I kojom je naloženo 1. i 2. tuženicama da svaka isplati tužitelju iznos glavnice od 23,98 eura (180,70 kuna) i pod točkom III izreke kojom je naloženo 1. i 2. tuženicama da tužitelju nadoknade trošak postupka u iznosu od 7,43 eura (56,00 kuna) ili svaka po 3,72 eura (28,00 kuna) u roku od 15 dana.

II. Odbijaju se kao neosnovani zahtjev 1. tuženice CD i zahtjev 2. tuženice ODR za naknadom troška žalbenog postupka.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se kao nedopuštena žalba 1. tuženice CD izjavljena protiv odbijajućeg dijela iz točke I izreke presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-1051/2021 od 24. lipnja 2022. i protiv točke III izreke presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-1051/2021 od 24. lipnja 2022. u dijelu kojim je dosuđen trošak 3. tuženiku GDR.

II. Odbacuje se kao nedopuštena žalba 2. tuženice ODR izjavljena protiv odbijajućeg dijela iz točke I izreke presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-1051/2021 od 24. lipnja 2022., protiv točke II izreke presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-1051/2021 od 24. lipnja 2022. i protiv točke III izreke presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-1051/2021 od 24. lipnja 2022. u dijelu kojim je dosuđen trošak 3. tuženiku GDR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda, odlučeno je:

"I Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Dužne su tužene pod 1 GD i pod 2 ODR, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju glavnicu u iznosu od 180,70 kn svaka",

dok se u više zatraženom dijelu kojim im se nalaže isplatiti glavnicu u iznosu od 395,70 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na današnji dan iznose 73,51 kn, kao i troškove parničnog postupka u iznosu od 19,02 kn, tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Dužan je tuženik pod 3 GDR, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, tužitelju isplatiti iznos od 576,40 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na današnji dan iznose 73,51 kn, kao i troškove parničnog postupka u iznosu od 19,02 kn."

III Nalaže se tuženicama pod 1 i 2 naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 56,00 kn, odnosno svaka po 28,00 kn, a tužitelju nalaže u roku od 15 dana naknaditi trošak tuženika pod 3 u iznosu od 312,50 kn."

2. Protiv točaka I i III izreke navedene presude pravovremeno je izjavila žalbu

1. tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, kao i radi povreda ustavnih prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj: 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5/14. - dalje: Ustav RH) odnosno članka 6. stavka 1. i članka 13. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj: 18/97.,6/99.,14/02.,13/03., 9/05., 1/06., 2/10. – dalje: Konvencija) te predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu, uvažavanjem žalbe 1. tuženice preinači sukladno žalbenim navodima, uz naknadu troška sastava žalbe.

3. Protiv navedene presude pravovremeno je izjavila žalbu 2. tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, kao i protiv odluke o trošku postupka. Predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači sukladno žalbenim navodima, podredno da ukine pobijanu presudu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu troška sastava žalbe sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

4. Na žalbe 1. i 2. tuženice nije odgovoreno.

5. Žalba 1. i 2. tuženice je neosnovana u dosuđujućem dijelu pod točkom I iizreke pobijane presude i pod točkom III izreke pobijane presude kojom je naloženo 1. i 2. tuženicama da tužitelju nadoknade trošak postupka.

6. Žalba 1. tuženice je nedopuštena u odnosu na točku I izreke pobijane presude u odbijajućem dijelu te u odnosu na točku III izreke kojom je dosuđen trošak 3. tuženiku.

7. Žalba 2. tuženice je nedopuštena u odnosu točku I izreke pobijane presude u odbijajućem dijelu, u odnosu na točku II izreke te u odnosu na točku III izreke kojom je dosuđen trošak 3. tuženiku.

8. Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 365. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP) utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, a u vezi sa člankom 467. stavak 1. ZPP, na počinjenje kojih drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a niti je materijalno pravo pogrešno primijenio.

9. Nije osnovan žalbeni razlog na koji se 1. i 2. tuženice pozivaju u žalbama, i to počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, zato jer prvostupanjska odluka u pobijanom dijelu nema takvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati pa niti onih na koje neosnovano ukazuju 1. i 2. tuženice u žalbama. Pobijana presuda ima jasne, neproturječne i dostatne razloge o svim pravno odlučnim činjenicama, a izreka je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, koji nisu protivni izvedenim dokazima.

10. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke o tužbenom zahtjevu te je ocijenio izvedene dokaze, sukladno odredbi članka 8. ZPP, pri čemu je u okviru svojih ovlaštenja koja proizlaze iz odredbe članka 220. stavka 2. ZPP izveo i ocijenio dokaze, za koje je utvrdio da iz tih dokaza može utvrditi odlučne činjenice.

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate potraživanja s osnova nepodmirene usluge isporuke pitke vode i odvodnje suvlasnicima zgrade na adresi u [adresa], 116 i 118, po sedam računa u vremenu od lipnja 2018. do siječnja 2019.

12. Rješenjem poslovni broj: P-5273/19 od 31. listopada 2019. prvostupanjski sud je razdvojio postupak, tako da je u odnosu na 1. i 2. tuženicu prvostupanjski predmet evidentiran pod poslovnim brojem P-1051/2021.

13. Među strankama je sporna pasivna legitimacija 3. tuženika, osnov i visina tužbenog zahtjeva te je izjavljen prigovor zastare potraživanja.

14. Prvostupanjskom presudom je utvrđeno:

- da 3. tuženik nije upisan kao suvlasnik zgrade u [adresa], 116 i 118,

- da se predmetna tražbina odnosi na nepodmirena dospjela potraživanja za mjesece kolovoz, rujan, studeni i prosinac 2018. u iznosu od 1.929,61 eura (14.538,62 kuna) prema svim suvlasnicima zgrade, a kao dokaz tome prilaže djelomični izvod otvorenih stavki na dan 20. siječnja 2022. temeljem kojeg su utvrđena potraživanja po svakom mjesecu i to iznos od 706,59 eura (5.323,83 kuna) po računu od 16. kolovoza 2018. (s dospijećem 15. rujna 2018.), iznos od 130,64 eura (984,29 kuna) po računu od 17. rujna 2018. (s dospijećem 17. listopada 2018.), iznos od 568,41 eura (4.282,69 kuna) po računu od 15. studenog 2018. (s dospijećem 15. prosinca 2018.) te iznos od 523,96 eura /3.947,81 kuna (s dospijećem 16. siječnja 2019.),

- da je dio tužiteljeve tražbine prema svim korisnicima zgrade i to po računu od 16. kolovoza 2018. u iznosu od 706,59 eura (5.323,83 kuna) dospio 15. rujna 2018., a predmetna tužba zaprimljena je 3. listopada 2019., što znači da je u odnosu na taj dio potraživanje tužitelja zastarjelo,

- da je prvostupanjski sud uzeo stoga u obzir preostalu tražbinu u iznosu od 1.223,01 eura/9.214,79 kuna (14.538,62 kuna minus 5.323,83 kuna) koja se odnosi na sve korisnike zgrade (ukupno 51 osoba, kako proizlazi iz tužbe od 3. listopada 2019.) jer spisu nije priložen sporazum korisnika po kojem cijenu za pruženu uslugu raspodjeljuju međusobno, razmjerno količini pružene usluge,

- da je u međuvremenu podmiren dio glavnice, a tužitelj ustraje u naplati preostalog duga pa stoga prema 1. i 2. tuženici postavlja konačan tužbeni zahtjev radi isplate glavnice u iznosu od 76,50 eura (576,40 kuna), kamata u iznosu od 9,76 eura (73,51 kuna) te troška postupka u iznosu od 2,52 eura (19,02 kuna).

15. Shodno utvrđenom je prvostupanjski sud uz primjenu odredbe članka 451. stavka 3. ZPP djelomično prihvatio tužbeni zahtjev i djelomično odbio tužbeni zahtjev, kao pod točkom I izreke prvostupanjske odluke, točkom II izreke je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na 3. tuženika te točkom III izreke pobijane presude je dosuđen tužitelju i 3. tuženiku parnični trošak.

16. Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda 1. tuženice i 2. tuženice valja ukazati da se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavak 1. ZPP jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 1.320,00 eura/ 10.000,00 kuna, a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, sukladno odredbi članka 467. stavka 1. ZPP, što znači da se presuda u ovakvom sporu ne može pobijati zbog pogrešno i/ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

17. Pravilno se prvostupanjski sud pozvao na odredbu članka 65. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., dalje: ZOO/05), koja je na snazi u trenutku nastanka obveze i kojom je propisano da je vjerovnik na temelju obveze ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik ju je dužan ispuniti u cijelosti.

18. Upravo suprotno žalbenom prigovoru 1. tuženice obveza plaćanja pružene usluge pitke vode proizlazi iz odredbe članka 84. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'', broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12.,152/14., 81/15., 94/17. - dalje: ZV) kojom je propisano da suvlasnik, na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo određenog posebnog dijela nekretnine, održava taj dio o svom trošku te snosi sve javne obveze i terete u vezi s vlasništvom tog dijela, ako nije što drugo određeno. Stavkom 2. članka 84. ZV propisano je kada dužnik obveze na povremena davanja za komunalne usluge u vezi s uporabom posebnog dijela nekretnine nije neka druga osoba, suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo tog posebnog dijela nekretnine duguje te naknade davateljima usluge, koji pravilan zaključak prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

18.1. Stoga je pogrešan zaključak 1. tuženice kada u žalbi navodi da je tužitelj morao sudu dostaviti dokaze o postojanju obveze 1. tuženice, s obzirom da računi i poslovna evidencija tužitelja, kao dokazi sami po sebi ne dokazuju odlučnu činjenicu nastanka dužničko-vjerovničkog odnosa, niti obveza proizašlih iz istog odnosa na strani tuženika jer je tužitelj potrošnju pitke vode 1. tuženice mogao jedino dokazati temeljem vjerodostojne isprave-računa i poslovne evidencije za utuženo razdoblje.

19. Pravilan je i daljnji zaključak prvostupanjskog suda da je odredbom članka 20. stavka 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj: 36/95., 70/97., 128/99., 57/00., 129/00., 59/01., 26/03., 82/04., 178/04., 38/09., 79/09., 153/09., 49/11., 84/11., 90/11., 144/12., 56/13., 94/13., 153/13., 147/14., 36/15., dalje: ZKG) propisano da se iz cijene komunalne usluge osiguravaju sredstva za obavljanje komunalnih djelatnosti i to između ostalih i opskrba pitkom vodom, dok visinu cijene, način obračuna i način plaćanja komunalnih usluga iz ovog stavka, određuje isporučitelj usluge (st. 2. istog članka, a cijena komunalne usluge plaća se njezinom isporučitelju, dok je obveznik plaćanja vlasnik nekretnine ili korisnik, kada je vlasnik tu obvezu prenio ugovorom na korisnika, kako propisuje odredba iz st. 5. istog članka.

20. Način obračuna visine duga za isporučenu pitku vodu propisan je odredbom iz članka 11. stavak 1. Odluke o vodoopskrbi Grada Splita (Službeni glasnik Grada Splita broj 6/2000., dalje: Odluka) kojim je propisano da ukoliko se plaćanje usluge opskrbe vodom određuje prema zajedničkom računu za više korisnika, cijenu za pruženu uslugu korisnici raspodjeljuju međusobno prema sporazumu razmjerno količini pružene usluge. Prema stavku 2. članka 11. Odluke, ukoliko među korisnicima nije postignut sporazum sukladno stavku 1. članka 11. Odluke, cijena za pruženu uslugu za potrebe domaćinstva obračunava se u jednakom iznosu prema broju osoba koje koriste uslugu opskrbe vodom.

20.1. Stoga je pravilnom primjenom odredbe članka 11. stavka 2. Odluke prvostupanjski sud je izvršio izračun visine potraživanja tužitelja u odnosu na dugovanje 1. i 2. tuženica pa suprotni žalbeni navodi nisu osnovani.

21. U odnosu na istaknuti prigovor litispendencije izjavljen u žalbi 2. tuženice, valja odgovoriti da nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke u pobijanom dijelu jer se ovaj postupak niti ne vodi u odnosu na račune za koje 2. tuženica izjavljuje navedeni prigovor, u odnosu na što je prvostupanjski sud dao jasne i odlučne razloge, nabrajajući detaljno brojeve računa- vjerodostojnih isprava koje su predmet ovog postupka (stavak 5. obrazloženja prvostupanjske presude).

22. Ne može se prihvatiti ni žalbeni prigovor 1. tuženice da je donošenjem prvostupanjske presude 1. tuženica onemogućena u ostvarivanju svojih prava, a arbitrarno obrazloženje suda da je protuustavno i nezakonito te da je na taj način 1. tuženici onemogućen pristup sudu radi zaštite njenih prava kao i onemogućeno pravo na pravično suđenje zaštićeno Ustavom RH i Konvencijom.

22.1. Naime, činjenica da 1. tuženica djelomično nije uspjela u predmetnom sudskom sporu, ne znači da su joj ujedno povrijeđena prava, i to pravo na pošteno i pravično suđenje te pravo na djelotvorno pravno sredstvo, a koja su zaštićena kategorija na temelju članka 29. Ustava RH i članka 6. stavka 1. i članka 13. Konvencije.

22.2. Prema shvaćanju ovog suda, 1. tuženica je imala omogućen pristup sudu te je o svim zahtjevima i navodima stranaka raspravljeno u sudskom kontradiktornom postupku, a osim toga 1. tuženica je u konkretnom slučaju ostvarila i ustavno pravo na žalbu, podnošenjem iste protiv prvostupanjske presude (članak 18. Ustava RH), a time i pravo na djelotvoran pravni lijek zajamčen člankom 13. Konvencije.

23. Odluka o troškovima parničnog postupka priznatih tužitelju donesena je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 2. ZPP i članka 155. stavka 1. ZPP te materijalnog prava navedenog u prvostupanjskoj presudi te je pravilna po visini i osnovi tužitelju priznatih troškova.

24. Stoga je prvostupanjski sud uz pravilnu primjenu materijalnog prava, a po izvršenom uvidu u račune tužitelja, pravilno zaključio da je osnovano potraživanje tužitelja iz platnog naloga kojeg je uz primjenu odredbe članka 451. stavak 1. ZPP djelomično održao na snazi za utuženi iznos kao pod točkom I izreke pobijane presude u odnosu na 1. i 2. tuženicu, uključujući i odluku o troškovima postupka iz točke III izreke prvostupanjske presude, temeljeći je na odredbi članka 154. stavak 2. i članka 155. ZPP i obvezujući 1. i 2. tuženicu na nadoknadu nužnih i opravdanih troškova tužitelja.

25. Kako niti jedan od žalbenih prigovora nije odlučan za pravilnost i zakonitost pobijane presude, to su žalbe 1. i 2. tuženica odbijene kao neosnovane i potvrđena je presudu prvostupanjskog suda pod točkom I izreke kojom je naloženo 1. i 2. tuženicama da svaka isplati tužitelju iznos glavnice od 23,98 eura (180,70 kuna) i pod točkom III izreke kojom je naloženo 1. i 2. tuženicama da tužitelju nadoknade trošak postupka, uz primjenu odredbe članka 368. stavak 1. ZPP pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

26. Kako 1. i 2. tuženice nisu uspjele sa žalbama, to im ne pripada ni trošak žalbenog postupka pa su stoga odbijene sa zahtjevima kao pod točkom II. izreke ove presude, sukladno odredbi članka 166. stavka 1. ZPP, a u vezi sa člankom 154. stavkom 1. ZPP.

27. 1. tuženica je izjavila žalbu protiv odbijajućeg dijela iz točke I izreke presuda, kao i protiv dijela točke III izreke prvostupanjske odluke kojim je tužitelju naloženo nadoknaditi trošak postupka 3. tuženiku, to stoga 1. tuženica nema pravni interes za podnošenje žalbe u odnosu na navedene pobijane dijelove izreke. Stoga je žalba 1. tuženice u odnosu na navedene pobijane dijelove izreke prvostupanjske odluke odbačena kao nedopuštena te je odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja pod točkom I., uz primjenu odredbi članka 367. stavak 1. i članka 358. stavak 3. ZPP.

28. Žalbom 2. tuženica pobija dio iz točke I izreke prvostupanjske presude kojim je odbijen tužbeni zahtjev, zatim točku II izreke kao i točku III izreke prvostupanjske odluke u dijelu kojim je tužitelju naloženo nadoknaditi trošak postupka 3. tuženiku pa 2. tuženice nema pravni interes za podnošenjem žalbe u odnosu na pobijane dijelove izreke prvostupanjske presude. Stoga je žalba 2. tuženica u odnosu na navedene pobijane dijelove izreke prvostupanjske odluke odbačena kao nedopuštena te je odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja pod točkom II. uz primjenu odredbi članka 367. stavak 1. i članka 358. stavak 3. ZPP.

U Sisku 15. rujna 2025.

Sutkinja

Renata Košir Skračić