Poslovni broj: K-298/2021

Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

[adresa], SH

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu ovog suda Stipi Čipčić, sucu pojedincu, uz sudjelovanje Antonije Jolić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika JH, zbog kaznenih djela iz čl. 139. st. 3. u svezi 2. Kaznenog zakona ( Narodne novine: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje KZ/11) povodom optužnice ODO Šibenik od 15. srpnja 2021. g., pod brojem KO-DO-216/21, nakon održane rasprave, dana 11. rujna 2025. god., uz nazočnosti optuženika, branitelja Bruno Kuvač odvj. u Šibeniku i uz nazočnost zamjenika ODO Šibenik MH, a objavljene 15. rujna 2025. godine, bez nazočnosti stranaka

p r e s u d i o  j e

I. Temeljem čl. 455. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24-dalje u tekstu: ZKP/08)

Optuženik: JH, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin S i majke J, rođen **.**.1964. u [adresa], sa prebivalištem u [adresa] na adresi: [adresa], državljanin Republike Hrvatske, po zanimanju poljoprivredno-strojarski tehničar, sa završenom srednjom školom, samostalni obrtnik, sa primanjima u iznosu od oko 900,00 eura mjesečno, udovac, otac troje djece, od imovine posjeduje obiteljsku kuću u [adresa] i osobno vozilo marke Citroën, ne vodi se postupak za neko drugo kazneno djelo, neosuđivan, na slobodi.

k r i v  j e

što je dana 23. lipnja 2021., između 09:00 i 09:45 sati, u Šibeniku, Matije Gupca 42, nezadovoljan činjenicom što ga je djelatnica Hrvatskog zavoda za zapošljavanje - Podružnice Šibenik, LH telefonom obavijestila da dostavi urednu dokumentaciju za odobrenu mu potporu za samozapošljavanje, u namjeri da istu ustraši, LH u tom razgovoru rekao da će baciti bombu, a zatim nenajavljeno pristupio u prostorije Hrvatskog zavoda za zapošljavanje - Podružnice Šibenik, u ured djelatnica istog, LH i TH, koje su rješavale o njegovom zahtjevu za potporu, pa u cilju da ih ustraši, istima rekao da je ovo bilo pogrešno, da on to nije želio i da će baciti bombu, a koje riječi je ponovio više puta, hodajući po uredu i držeći se za glavu, a kad ga stranka koja se nalazila ispred ureda upozorila da nije u redu to što govori, istom se unio u lice pitajući ga je li on policajac te tražio da u ured dođe predstojnik ureda, čime je kod LH i TH izazvao strah da će svoje prijetnje ostvariti,

što je, dakle, drugima ozbiljno prijetio eksplozijom, a djelo je počinjeno prema odgovornim osobama u svezi s njihovim radom,

II. Time je počinio u stjecaju dva kaznena djela protiv osobne slobode, prijetnjom, opisano po čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11, kažnjivo po čl. 139. st. 3. KZ/11, zbog čega se:

- za kazneno djelo iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11, temeljem odredbe čl. 139. st. 3. KZ/11, u odnosu na oštećenu LH

u t v r đ u j e

kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci,

- za kazneno djelo iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11, temeljem odredbe čl. 139. st. 3. KZ/11, u odnosu na oštećenu TH

u t v r đ u j e

kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci,

III. Te se optuženik, uz primjenu odredbe čl. 51. KZ/11

o s u đ u j e

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 10 (deset) MJESECI.

IV. Temeljem čl. 56. KZ/11 optuženiku se izriče

UVJETNA OSUDA

na način da se gore izrečena jedinstvena kazna zatvora neće izvršiti, ukoliko optuženik u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

V. Temeljem odredbe čl. 148. st. 6. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 optuženik se obvezuje na plaćanje troška kaznenog postupka u smislu paušala i to u iznosu od 50,00 eura, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

Obrazloženje:

1.ODO Šibenik svojom optužnicom od od od 15. srpnja 2021. godine, pod brojem KO-DO-216/21, tuži optuženog JH, zbog kaznenog djela iz čl. 139.st.3. u svezi 2. KZ/11, pobliže opisano u izreci ove presude.

2.Optuženik JH u svom iskazu na početku rasprave posebno upitan je naveo da se ne osjeća krivim.

3.U dokaznom postupku saslušane su oštećene LH i TH, svjedok RH i AH, te je pregledan zapisnik o pretrazi pokretne stvari, zapisnik o pretrazi doma i drugih prostorija i izvod iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženika.

4. Optuženi JH u svojoj obrani na prvom iskazu je naveo da da je dobio sredstva za samozapošljavanje i u tom predmetu radio s oštećenima, one su mu savjetnice i iste su u tim predmetima stroge, to se striktno gleda, a od djelatniceŽeljke LH da je dobio obrazac za pravdanje, to je sve ispunio i napravio račune i poslao, zvao par puta, nije se javljala. 23. lipnja 2021. je opet zvao, javila se TH, pitao je li sve u redu, i ona je rekla da že mu se javiti kolegica i da dok je vozio, nazvala ga je LH i rekla da je sve tu, ali da su računi pogrešno napisani, a njega je to prilično uzrujalo, kao da su oni nepismeni i stoga da je odlučio otići tamo kod njih, uzrujalo ga je jer je bilo toliko maltretiranja, ali nije bio agresivan, da su tamo kamere, kad je dolazio u ured, bio je jedan mladić s maskom MUP-a, rekao mu je da mu je žao, da ne može čekati, ne zna je li kucao, ušao je, bio je uzrujan, rekao da želi odustati jer sve mu se zgadilo, iako je već dobio novce, a da je jedini bezobrazluk s njegove strane je bilo to što je ispred LH sjedila jedna stranka kojoj je rekao da pazi što potpisuje, i tražio je načelnika, a da prijetnje bombom nije bilo, ni riječi. nadalje je kazao da je TH je zvala načelnika i rekla da sačeka vani, izašao je, bilo je tu još ljudi, rekao je ako žele mogu zvati policiju, to je bilo drsko, nije bilo agresivno in da mu je prišao neki mladić s maskom MUP-a i pitao o čemu se radi, a on je tom mladiću rekao je li on policija i kad ga je primio načelnik Zavoda, rekao je da želi vratiti novce jer mu se zgadilo sve, da želi napisati knjigu, a on je rekao da ne zna njegov slučaj, da će to pogledati i javiti mu se za dva-tri dana.

4.1.U svom iskazu na raspravi se branio da je kritične prigode bio u Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, da je bio uzrujan, da su svi nosili maske i pri dolasku u ured u uskom prostoru da je vidio dečka s policijskim amblemom, i da je držao ruku prislonjena o vrata dotičnih koje su ga optužile, prišao je tom dečku i da je kucnuo jedanput, dvaput i nakon 2-3 sekunde da je ušao, da ga nije gurnuo i da mu je rekao "oprosti, ne mogu čekati", te je taj dečko ostao vani u hodniku i da je gospođa LH zvala da račun koji je poslao u Zavod da treba ispraviti i donijeti novi, te da je on došao radi toga, da je vratio jedan dio novaca, da je htio od toga odustati, da se nije javljao i da su mu iz Zavoda poslali požurnicu da se prijavi na natječaje za samozapošljavanje, da je bio uzrujan, morao je malo glasnije govoriti jer je imao masku i da je rekao da mu je dosta toga, da će sve baciti i da mu to ne treba, te je inzistirao da mu zovu načelnika Zavoda ZH i da ga je zvala TH i striktno je inzistirao da ga zovu te je rekla da on ne može doći odmah, ali da će doći i da ga sačeka vani dolje u Zavodu i čekao predstojnika zavoda ispred portirovog ureda i da je taj predstojnik došao nakon 5-10 minuta. Nadalje je kazao da je u međuvremenu prišao taj dečko koji je bio ispred ulaza da ga je pitao o čemu se radi i što je to bilo, te da je onda došao predstojnik i rekao je da uđemo sjesti u tu portirnicu i da je on sjeo nasuprot njega i pitao ga o čemu se radi, i da mu je optuženik rekao da je napravio grešku i da želi vratiti sve te novce, a na što mu je predstojnik odgovorio da ne zna o čemu se radi, a da će mu se javiti za 2-3 dana. Na to mu je optuženik rekao da koliko će ga oderati, koliko će više novaca trebati vratiti, jer nije te novce potrošio sve. Nakon toga da je otišao iz Zavoda sam.

4.2.Na posebne upite je kazao da je prije dolaska u Zavod razgovarao telefonski sa službenicima Zavoda, sa LH. U tom razgovoru da mu je rekla za račun i da je on njoj na to odgovorio da su zbilja nepismeni oni u Pevexu jer su u računu napravili grešku, da su imali maske koji su dolazili u Zavod a da djelatnice nisu imale maske, da nije spominjao kakvu bombu, nego da će baciti sve, da nije prijetio djelatnicima Zavoda.

5.Oštećenik LH u svom prvom iskazu je navela da je zaposlena u Hrvatskom zavodu za zapošljavanje kao viši stručni suradnik za zapošljavanje i da gospodina JH poznaje kao stranko, kojem je krajem 2020. godine odobrena potpora za samozapošljavanje u iznosu nešto manjem od 100.000,00 kn, da istiima obrt za proizvodnju vertikalnih vrtova i taj odobreni novac je trebao poslužiti za kupnju strojeva za njegovu djelatnost te za doprinose i da je isti je s njima potpisao ugovor te su mu sredstva i odobrena, a temeljem ugovora isti je trebao prikupiti svu dokumentaciju za kupnju strojeva u roku od 6 mjeseci i da je stoga ona u posljednjih mjesec dana bila u čestom kontaktu s JH i da je dana 23.06.2021. od KH dobila e-mail u privitku kojeg se nalazila dokumentacija i pregledom iste je utvrdila da na računima iz TC Pevex ima grešaka i to u odnosu na naziv poslovnog subjekta, pa ga je o tome telefonskim putem i obavijestila i da mu je kazala da je uočila te greške i da bi bilo dobro da se iste isprave kako on kasnije ne bi imao problema s povratom sredstava jer u slučaju kontrole i uočavanja takvih grešaka istoga bi mogli obvezati na povrat dijela odobrenih sredstava i u tom telefonskom razgovoru da je isti negodovao na njezino upozorenje, rekao je da su svi iz Zavoda nepismeni, da nije on kriv što je Pevex pogriješio, da će im vratiti strojeve, a na što mu je ona odgovorila da ga je zvala u najboljoj namjeri kako kasnije ne bi imao probleme, te da je njemu poznato da prema ugovoru ne može vratiti strojeve nego novčana sredstva, te da je isti i dalje bio ljut, te da je u jednom trenutku rekao da će baciti bombu i nakon toga da je prekinuo razgovor.

5.1.Nadalje je kazala da bez obzira na te njegove riječi ona nije pridavala veću pažnju tom razgovoru, već da je nastavila raditi i samo kratko prokomentirala sa kolegicom TH da će im sad stranke još i bombe bacati i nakon nekih 20-ak minuta nakon njihovog razgovora se okrivljenik pojavio u prostorijama Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, ona da je bila u uredu zajedno s kolegicom TH, a s njima je u uredu bila jedna stranka, vrata od ureda su bila zatvorena, a da su ispred vrata čekale druge stranke, a da je optuženik ušao bez najave i bez kucanja uletio u ured, hodao po uredu s jednog kraja na drugi, hvatao se rukama za glavu, govorio je da je sve ovo pogrešno, da on to nije želio i da zna da to nije pristojno ponašanje, ali da će se od sad tako ponašati, te je govorio njihovim strankama da ništa ne potpisuju. Zbog njegovog ponašanja da mu nije niti stigla reći da ga je to jutro zvala isključivo za njegovo dobro, te da se jedna stranka ispred vrata obratila ŠH da se ne može tako ponašati i vikati u uredu, na što mu se JH unio u lice i pitao jesi ti policija i ako nisi što onda imaš sa mnom, a nakon toga da je tražio da ga primi njihov predstojnik, a njezina kolegica je govorila da je u redu, da će nazvati predstojnika, a JH je povišenim tonom kazao da će baciti bombu, a što je čini joj se ponovio dva puta id ok se optuženik nalazio u njihovom uredu, njegovu viku čule su i kolegice iz drugih ureda, iste su otvorile vrata i pozvale portira, a da joj je poznato da je kolegica RH bila u blizini da je mogla čuti okrivljenikove riječi i da je njoj poznato da je predstojnik kasnije tog dana i primio optuženika, odnosno taj njihov susret se dogodio ispred vrata, te da zna da je okrivljenik kazao predstojniku nešto u smislu da je njegov brat na psihijatriji, a ostalo što je optuženik govorio predstojniku nije uspio razabrati, te da im je kazao da je optuženik nesuvislo govorio i da je on mislio da je problem u tome što mu nisu odobrena sredstva za samozapošljavanje i da ovakvo ponašanje optuženika i njegove riječi, posebno s obzirom da je nakon prijetnji putem telefona isti u vrlo kratkom roku došao u njezin ured gdje je ponovio riječi prijetnje, kod nje da je izazvalo uznemirenost i strah.

5.2.U svom iskazu na raspravi je navela da je zaposlena u Zavodu za zapošljavanje, Podružnica Šibenik, a optuženik da je bio korisnik potpore za samozapošljavanje u kojima se inače treba dostaviti dokaz o namjenskom utrošku novca i ostala dokumentacija, a da je praksa da se dostavljeni dokazi pregledaju, pa ukoliko se utvrdi da ima kakvih nepravilnosti, da se stranku kontaktira i upozori jer je nekada moguće ispraviti utvrđene nepravilnosti ili dopuniti dokumentaciju i da je ona tako kontaktirala optuženika putem telefona, te istome pokušala objasniti da u dostavljenoj dokumentaciji postoje računi koji nisu izdani na ime obrta, već na ime fizičke osobe, međutim, da optuženik da joj uopće nije dozvolio da objasni situaciju, a njena namjera da je bila da mu pomogne da se u dokumentaciji ispravi ono što se može ispraviti, međutim, razgovor da je tu zapravo završio jer je optuženik bio uzrujan i njoj da nije poznato je li isti uopće shvatio njenu namjeru i da je u nekom kratkom periodu, optuženik da osobno došao u njihov ured, već pri samom ulasku da je nasilno ušao u ured i bez kucanja iako je na hodniku jedna stranka čekala red prije njega, a u uredu je već bila jedna stranka, isti da je dalje hodao po uredu, bio ljut i djelovao rastreseno, te im kazao da "bi bilo najbolje da baci bombu", a ono što je njih prepalo su zapravo bili njegovi rastreseni pokreti i što nije uopće dozvoljavao da mu se objasni razlog i svrha njenog poziva prema njemu i kako je optuženik tražio da zovu predstavnika zavoda, ona da se sjeća da je stajala na nogama i pokušavala predstavnika dobiti na telefon, ali ga nisu uspjeli kontaktirati i cijeli taj razgovor da je zapravo prekinula stranka koja je bila ispred ureda i čekala, na način da je taj dečko ušao u ured i rekao optuženiku "ne možete tako razgovarati sa njima" i u kojem trenutku je optuženik zapravo izašao iz ureda. Koliko se ona sjeća, optuženik da je još neko vrijeme čekao na hodniku da vidi hoće li ga predstojnik primiti, ali predstojnik nije bio u zgradi, pa je nakon toga optuženik otišao., a da misli da je optuženik jednom ili dva puta spomenuo bombu gdje je kazao da bi bilo "najbolje baciti bombu", iako nije precizirao gdje ni koga, a da što se tiče telefonskog razgovora, u istome koliko se sjeća da nije spomenuo bombu nego kada je došao u ured.

5.3.Nakon ovog, s obzirom da se svjedokinja ne sjeća da li je u telefonskom razgovoru optuženik spominjao bombu, istoj je sukladno odredbi čl. 426. ZKP/08 pročitan dio njenog prethodnog iskaza u kojem je navela da je prilikom telefonskog razgovora optuženik u jednom trenutku kazao da će baciti bombu i prekinuo razgovor, nakon čega svjedokinja je navela da ukoliko je tako tada navela, da je tako i bilo, da su bile iznenađene kako je optuženik brzo došao, nakon telefonskog razgovora jer im je bilo poznato da isti živi u [adresa] i kada se taj događaj dogodio, tu da je bila prisutna kolegica VH, stranka koja je sjedila u uredu i to gospodin M koliko se sada može sjetiti, a kako imaju spojene urede, i kolegice da su imale otvorena vrata, i to kolegica L i kolegica RH, da misli da optuženik nije imao masku utužene prigode i nakon ovoga događaja, oni da nikada više nisu direktno komunicirali sa optuženikom, a optuženik da je i dalje trebao dostavljati dokumentaciju, pa da su sva komunikacija i upiti išli preko službenog e-maila predstavnika ili pisarnice, dakle ne osobno.

6.Oštećenik TH u svom prvom iskazu je navela da je zaposlena u Hrvatskom zavodu za zapošljavanje kao viši stručni savjetnik za zapošljavanje, te da okrivljenog poznaje kao njihovu stranku s kojim je komunicirala u više navrata budući da mu je odobrena potpora za samozapošljavanje. S njim da su kontaktirale i ona i kolegica LH budući da paralelno rade na istim predmetima, da stranku primi ili se na telefonski poziv javi ona koja je u tom trenutku slobodna tako da nema podjele između nas u odnosu na pojedine stranke, te da je tako u vrijeme podnošenja zahtjeva i potpisivanja ugovora češće kontaktirala s JH, a u posljednje vrijeme vezano za dostavu valjane dokumentacije više je kontaktirao s kolegicom LH i da je 23. lipnja 2021. godine da je JH nazvao njihov ured na telefon, da se ona javila i isti je kazao da je kolegici LH poslao mail s dokumentacijom koju su tražili i da mu je rekla da će to kolegica pogledati čim bude slobodna pa da će mu se javiti, a nakon toga je kolegica LH pregledala dokumentaciju i nazvala JH jer je uočila neke nepravilnosti i da joj je nakon tog razgovora rekla kako joj je JH rekao da će baciti bombu, ali kroz nekih 20-ak minuta, najviše pola sata, u njihov ured je uletio JH, isti nije pokucao, samo je ušao i hodajući po uredu stao govoriti da je sve to bila greška, da on to nije želio, da će baciti bombu te da je tražio razgovor s njihovim šefom i da je bio vidno uznemiren, hvatao se rukama za glavu, ponavljao ove riječi više puta i da mu je ona pokušala objasniti da će ga odvesti do šefa, ali da je on tražio da se ovaj predstojnik spusti do njega i da su njegovo vikanje čuli kolege iz drugih ureda i njihove stranke koje su bile na hodniku, jedna od stranaka je ušla u ured i rekla mu da se ne može tako ponašali, ali se okrivljenik toj osobi unio u lice govoreći mu nešto u smislu da što hoće, je li on policajac i da su ove riječi i ovakvo ponašanje optuženika kod nje izazvale nemir i strah, te činjenica da je okrivljenik došao u njihov ured kratko nakon što je telefonom prijetio i opet ponovio te riječi, ukazuju da bi isti zaista mogao nešto počiniti.

6.1.U svom iskazu na raspravi je kazala da ona i kolegica LH dijele ured u Zavodu za zapošljavanje, Podružnica Šibenik, gdje rade na dodjeli potpora za samozapošljavanje i da je optuženik bio korisnik njihove potpore i jedna od ugovornih obveza da je bila dostava dokumentacije s kojom će dokazati namjensko trošenje sredstava i da je isti dostavio određenu dokumentaciju kolegici LH, koja je naknadnim pregledom utvrdila da jedan račun nije ispravan na način da nije glasio na ime poslovnog subjekta a što je bio njihov uvjet za dodjelu potpore, pa da je kolegica kontaktirala optuženika i upozorila ga na neispravnost računa s ciljem da ne dođe do povrata, da optuženik ne bi imao nekakav povrat tih sredstava i nedugo nakon toga poziva, dok su još imali jednu drugu stranku u uredu, nakon vrlo kratkog vremena, optuženik da je nepozvan ušao u ured, bio vidno uzrujan, koliko se sjeća ponavljao je rečenicu da što je to njemu sve trebalo, te u jednom trenutku izgovorio da će baciti bombu i cijelo vrijeme da je šetao po uredu držeći se rukama za glavu, pa u jednom trenutku da je tražio da ga spoje sa njihovim predstojnikom, ona da je u tom trenu nazvala tajnicu njihovog predstojnika ali da predstojnik nije bio u zgradi, pa kako je optuženik bio poprilično uzrujan i jače se malo izražavao, bio malo glasniji, stranka koja se nalazila ispred ureda je otvorila vrata i rekla da ne može tako sa njima pričati i ona da se osjećala poprilično nesigurno u trenutku kada je optuženik izjavio da će baciti bombu.

6.2.Na poseban upit da tada zbog kovida , da misli da nisu niti one imale maske, a niti optuženik, a da je taj razgovor optuženog sa njima mogao čuti stranka koja je bila u uredu u tom trenutku, kao i stranka izvan ureda koja je ušla u ured i reagirala na viku unutar ureda, kao njihova kolegica RH iz sobe do njihove, sa kojom sobom ih dijele vrata, da je LH prije optuženikovog dolaska u ured razgovarala sa istim telefonskim putem razgovarala, da je kolegica optuženika kontaktirala telefonom zbog dokumentacije koju treba ispraviti i da je od od tog telefonskog razgovora do dolaska optuženika u njihov ured, moglo proći od deset ili petnaest minuta do pola sata. i nakon ovog da više dolazio u njihov ured, svjedokinja navodi da nije više nije dolazio, u ured.

7.Svjedok RH svom prvom iskazu je navela da je zaposlena u Hrvatskom zavodu za zapošljavanje i da se njezin ured nalazi do ureda kolegice LH i TH, te da i jedan i drugi ured imaju vrata prema hodniku, ali da postoje i vrata između ta dva ureda, a koja uglavnom drže otvorena osim kad imaju stranke i toga dana 23. lipnja 2021. godine, u jutarnjim satima, da je radila u svom uredu i da je čula da kolegice u susjednom uredu imaju stranke pa su ta vrata između njih bila zatvorena ii z njiohovog ureda da je čula povišene tonove i u jednom trenutku je čula da je jedan muški glas izgovorio riječ bomba i da kako je ona prethodno bila koncentrirana na svoj posao da nije čula u kojem kontekstu je ta osoba spomenula bombu, ali da je reagirala na tu riječ, te je otvorila vrata prema njihovom uredu i pitala je li sve u redu, a kolegica LH je stajala za svojim stolom, ispred nje je sjedila jedna stranka, a kolegica TH je bila za svojim stolom i razgovarala na telefon, a muškarac koji je govorio povišenim tonom je hodao po njihovom uredu, bio je nervozan, gledao je u pod i inzistirao da razgovara s predstojnikom Zavoda i za tu osobu da je kasnije saznala da se zove JH.

7.1.Nadalje je kazala da kad je vidjela da JH ne mogu smiriti niti uspostaviti s njim normalnu komunikaciju, da je otišla po kolegu koji radi na porti da dođe i taj kolega je došao u njezin ured, a JH koji je galamio u uredu LH i TH je rekao nešto u smislu da možemo pozvati policiju i da je on potom izišao vani i nakon par minuta je došao predstojnik i s njim je porazgovarao.

Dalje navodi da je svoje kolegice LH i TH vidjela nakon što je okrivljenik otišao, da su iste bile uznemirene ovim događajem, a od kolegice TH je čula i da se rasplakala. i također da je to i nju samu sve to uznemirilo..

7.2.U svom iskazuu na raspravi je kazala da je zaposlena u Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, te su njihovi uredi spojeni s vratima, te iz nekog razloga je otvorila vrata i pitala je li sve ok, da li ima problema, jer je bio povišen ton i da se sjeća se da je optuženik kod kolegice TH i LH i da je LH je sjedila za svojim stolom, dok je TH bila na telefonu te misli da je pokušala dobiti predstojnika Zavoda i iz nekog razloga da je izašla vani, misli da je otišla do portira, te da je portir isto tako došao i da je to čega se sjeća, ali da on nije ulazio u prostoriju.

7.3.Na posebne upite zastupnice optužbe da li se sjeća nekih riječi da ih je optuženik govorio, svjedokinja je kazala da se ne sjeća te da je dala svoj prvi iskaz na tužiteljstvu kada se svega bolje sjećala, da se sjeća se da je optuženik bio uznemiren, da je bio povišen ton kad je ona otvorila vrata i da su njezine kolegice bile uzrujane, a nakon čega joj je pročitan njen prvi iskaz kada je navela da je čula povišene tonove u susjednom uredu i da je isto čula da jedan muški glas spominje riječ bomba, svjedokinja je kazala da se ne sjeća ali ako je tada to iskazala onda je to i bilo tako, te da je vjerojatno iz tog razloga otvorila vrata od svog ureda.

8.Svjedok AH u svom iskazu je naveo da se sjeća utuženog događaja o kojem su mu prenijele službenice TH i LH, a da on nije bio prisutan tada u njihovom uredu, pa da su mu navedene službenice prenijele da im jedna osoba prijeti, da spominje neku bombu, pa da im je on kazao neka to prijave policiji.

8.1.Na poseban upit je naveo da se sjeća da se u to vrijeme nosile maske radi korone, da sa optuženim nakon događaja, nije razgovarao, da nije poznato tko se u trenutku događaja nalazio u uredu, ali da zaposlenici inače rade i nalaze se u svojim uredima, a koliko se sjeća, da je tu bilo nekih stranaka, da on nije zvao policiju, ali da je netko od djelatnika Zavoda pozvao policiju.

9.Iz Izvod iz kaznene evidencije i prekršajne evidencije za optuženika proizlazi da je isti do sada nije osuđivan.

10. Cijeneći u postupku sve izvedene dokaze, ocjenom svakog dokaza zasebno kao i svih događaja u međusobnoj povezanosti, te na njima utvrđenih činjenica, sud je je utvrdio i zaključio da je optuženik počinio kaznena djela iz čl. 139. st. 3. u svezi st.2. KZ/11, koja mu se stavljaju na teret.

11. Nesporno je da je kritične prigode oštećena LH, djelatnica Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Podružnica Šibenik putem telefona nazvala optuženika da dostavi u ured urednu dokumentaciju za odobrenu mu potporu za samozapošljavanje, a također je nesporno da je optuženik nenajavljeno nakon toga pristupio u prostorije Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Podružnica Šibenik kod oštećenih, a što proizlazi iz iskaza oštećenih LH i TH, svjedoka RH, a i iz iskaza samog optuženika.

12.Ostaje samo sporno je li optuženik te prigode putem telefona, a i u uredu ozbiljno prijetio bombom oštećenim LH i TH, prema odgovornim osobama u svezi s njihovi mradom.

13.Iako optuženik negira počinjenj kaznenih djela navodeći da on nije prijetio oštećenicima ni putem telefonskog razgovora, a ni kasnije u uredu, niti da je spominjao bombu,već da je kauzao samo da će sve pobacati, koju ovakvu obranu optuženika sud ne prihvaća kao istinitu i vjerodostojnu i ista je usmjerena na izbjegavanje kaznene odgovornosti i ista je u suprotnosti sa iskazom oštećenika, te saslušanih svjedoka.

14.Ovako utvrđenje i zaključak suda proizlazi iz iskaza oštećenih LH i FH, te svjedokinje RH koji su uvjerili sud u istinitost svojih iskaza jer sigurno nemaju nikakvih razloga da bilo što kažu što optuženik nije iskazao, koji su iskazali o tijeku događaja kad ih je optuženik zvao na telefon i izgovorenim riječima prijetnji da će baciti bombu kao i u uredu Zavoda, što je kod oštećenih izazvalo strah i nelagodu i to shvatio ozbiljno i u svom iskazu su djelovali uvjerljivo, životno i dosljedno, kako na prvom iskazu tako i na raspravi, pa je tako oštećeni LH navela kako na prvom iskazu tako i u na raspravi da je najprije bila razgovarala telefonski sa optuženikom u svezi dokumantacije za samozapošljavanje gdje mu je pokušavala objasniti nedostatke i da mu pomogne da to ispravi i da je u jednog tenutku istoj kazao da će baciti bombu i prekinuo razgovor, a nakon čega da je nenajavljeno došao odmah u njihov ured u Zavodu, da je djelovao rastreseno te im kazao jednom ili dva puta da bi bil onajbolje baciti bombu, i da se osjećala ugroženo, a to suglasno potvrđuje i oštećena TH je naveo kako na prvom iskazu tako i na raspravi , da je optuženik da je JH nazvao njihov ured na telefon, da se ona javila i isti je kazao da je kolegici LH poslao mail s dokumentacijom koju su tražili i ona mu je rekla da će to kolegica pogledati čim bude slobodna pa da će mu se javiti, a nakon toga je kolegica LH pregledala dokumentaciju i nazvala JH jer je uočila neke nepravilnosti i da joj je nakon tog razgovora rekla kako joj je JH rekao da će baciti bombu i kroz nekih 20-ak minuta, najviše pola sata, u njihov ured je uletio JH, isti nije pokucao, samo je ušao i hodajući po uredu stao govoriti da je sve to bila greška, da on to nije želio, da će baciti bombu te da je tražio razgovor s njihovim šefom i da se je osjećala ugroženo, a to potvrđuje i svjedokinja RH da je toga dana u jutarnjim satima, da je radila u svom uredu i da je čula da kolegice u susjednom uredu imaju stranke pa su ta vrata između njih bila zatvorena i iz njihovog ureda da je čula povišene tonove i u jednom trenutku je čula da je jedan muški glas izgovorio riječ bombai da je reagirala na tu riječ, te je otvorila vrata prema njihovom uredu i pitala je li sve u redu, a muškarac koji je govorio povišenim tonom je hodao po njihovom uredu, bio je nervozan, gledao je u pod i inzistirao da razgovara s predstojnikom Zavoda, za tu osobu da je kasnije saznala da se zove DH da su iste bile uznemirene ovim događajem, a od kolegice TH je čula i da se rasplakala i da je i nju samu sve to uznemirilo

15.Dakle iskaze oštećenih LH i FH kao i svjedokinje RH je sud cijenio istinitim i vjerodostojnim i kojima sud u cijelosti poklanja punu vjeru i koji su svojim iskazom djelovali uvjerljivo, životno i dosljedno i sigurno nemaju nikakvog razloga bezrazložno teretiti optuženika, što optuženik nije izgovorio prema njima.

16.Obrani optuženika sud nije povjerovao da nije prijetio oštećenim i ovakva obraba optuženika je usmjerena na pokušaj umanjenja ili izbjegavanja kaznene odgovornosti za ono što mu se stavlja na teret imajući u vidu naprijed navedena utvrđenja suda i u suprotnosti je s suglasnim iskazima oštećenih.

17.Slijedom prethodno iznesenog, zaključak i utvrđenje suda nema nikakve dvojbe da je optuženik utuženim ponašanjem imao namjeru i cilj izazvati osjećaj straha i nespokoja kod oštećenika koji su prijetnje shvatili sigurno ozbiljno.

18.Stoga sud smatra da upravo izgovaranje riječi od strane optuženika prema oštećenicima da će baciti bombu kod oštećenih izazvalo strah i nelagodu i uznemirenje i prijetnje su shvatil ozbiljno, što su oštećenice u svom iskazu i navele, jer s obzirom na okolnosti konkretnog događaja, kod oštećenih je izazvalo strah i uznemirenje, jer bi se ovakvim riječima svatko ustrašio i osjećao nelagodno, što se i ostvarilo.

19.Prema tome u ovakvim radnjama optuženika ostvarena su sva objektivna obilježja kaznenih djela prijetnje iz čl. 139. st. 3 u svezi st. 2. KZ/11, prema odgovornim osobama u svezi njihova rada, zbog čega ga je sud oglasio krivim i ovakve ponašanje optuženika u kontekstu cijelih događaja, doista predstavljaju ozbiljnu prijetnju koje su imale za cilj da se oštećenike ustraši i uznemiri, a što je optuženik i ostvario i po mišljenju ovog suda ovakvo ponašenje optuženika je prikladno da se na strani oštećenika izazove osjećaj straha, nelagode i uznemirenja, što se i uostalom i dogodilo i ova prijetnja bila je relativno ostvariva i podobna jer se ovakvim prijetnjama ovim zlom svatko ustrašio i uznemirio.

20. U pogledu subjektivnog odnosa prema djelu, sud je uvjerenja da je optuženik postupao s izravnom namjerom, jer je isti bio svjestan svoga djela i htio je to, te je u vrijeme počinjenja bio ubrojiv, jer tijekom cijelog postupka njegova ubrojivost nije bila dvojbena, niti isticana kao sporna, dakle isti je kriv za počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret.

21.Za ovo kazneno djelo iz čl. 139. st. 3. KZ/11, predviđena je kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina.

22.Sud je optuženiku za svako kazneno djelo izrekao kaznu zatvora u trajanju od po sedam mjeseci, te izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci s rokom kušnje od dvije godine.

23. Prilikom odlučivanja o kaznenoj sankciji sud je kao posebne olakotne okolnosti uzeo u obzir njegovu korektno držanje pred sudom, njegovu dosadašnju nekažnjavanost, a kao otegotne okolnosti uzeo u obzir značaj i težinu djela, stupanj krivnje, te mu je sud za ova dva djela za svako izrekao kaznu zatvora u trajanju od po sedam mjeseci, te mu izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, s rokom kušnje od dvije godine, smatrajući da će ova kazna u dovoljnoj mjeri utjecati na optuženika da ubuduće ne čini ovakva djela i da će se time ostvariti svrha kažnjavanja i u smislu specijalne i generalne prevencije koja će utjecati na svijest optuženika, tako i na svijest drugih građana o pogibeljnosti djela.

24. Odluka o troškovima postupka optuženika temelji se na odredbi čl. 145. st. 1. toč. 6. ZKP-a, optuženik se obvezuje na plaćanje troška kaznenog postupka na ime paušala u iznosu od 50,00 eura, imajući u vidu trajanje i složenost postupka i imovinske prilike optuženika i sud smatra da optuženik može snositi ovaj dio troškova postupka koji mu je dosuđen.

U Šibeniku, dana 15. rujna 2025. g.

SUDAC:

Stipe Čipčić

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude je dozvoljena žalba na Županijski sud putem ovog suda u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka ove presude. Žalba se podnosi u tri primjerka.

DN-a:

1. ODO Šibenik,

2. Optuženi: JH,

3. Branitelj: Bruno Kuvač odvj. iz Šibenika

4. Oštećena: LH,

5. Oštećena: TH,

6. za spis.