REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž-814/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić kao predsjednice vijeća, Biljane Bojanić kao sutkinje izvjestitelje i članice vijeća te Kristine Pavičić-Sirotić kao članice vijeća, u pravnoj stvari OS iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]), zastupanog po punomoćnici TS, kao preuzimateljici ureda Petre Dulčić Kardum, odvjetnicama u Splitu, protiv tuženika SAVA osiguranje d.d., Podružnica Hrvatska, Zagreb, R. Frangeša Mihanovića 9 (OIB:45237012600), zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Bućanu, odvjetniku u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tuženika i tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Pn-43/2021-31 od 15. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 15. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijanjem žalbe tuženika i prihvaćanjem žalbe tužitelja, preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Pn-43/2021-31 od 15. travnja 2025. u pobijanom dijelu točke I. izreke, tako da točka I. izreke sada glasi:

"Nalaže se tuženiku Sava osiguranje d.d., Podružnica Hrvatska, Zagreb, R. Frangeša Mihanovića 9, OIB: 45237012600, tvrtka i sjedište osnivača: Zavarovalnica Sava zavarovalna družba d.d., Slovenija, Maribor, Cankarjeva ulica 3 da tužitelju OS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 5.278,95 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 09. srpnja 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Odbija se žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Pn-43/2021-31 od 15. travnja 2025. u pobijanom dijelu – točkama II. i III. kojima je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 117,82 eura, te imovinsku štetu s osnova troškova prijevoza radi liječenja u iznosu od 132,72 eura, sve s pripadajućim zateznim kamatama od 09. srpnja 2020. do isplate i sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Odbijanjem žalbe tuženika i prihvaćanjem žalbe tužitelja, preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Pn-43/2021-31 od 15. travnja 2025. u pobijanom dijelu – točki IV. izreke, tako da točka IV. izreke sada glasi:

"Nalaže se tuženiku Sava osiguranje d.d., Podružnica Hrvatska, Zagreb, R. Frangeša Mihanovića 9, OIB: 45237012600, tvrtka i sjedište osnivača: Zavarovalnica Sava zavarovalna družba d.d., Slovenija, Maribor, Cankarjeva ulica 3, da tužitelju OS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.554,55 eura sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, i to od 15. rujna 2025. do isplate, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi prouzročeni mu trošak žalbenog postupka u iznosu od 320,34 eura u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom troškova žalbenog postupka tužitelj odbija.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske štete iznos od 1.179,11 eura s pripadajućim zateznim kamatama tekućima od 09.07.2020. do isplate, uz odbijanje više zatraženog iznosa od 4.099,84 eura (točka I. izreke), zatim isplatiti tužitelju na ime naknade imovinske štete iznos od 117,82 eura s osnove tuđe njege i pomoći, te iznos od 132,72 eura s osnove troškova prijevoza radi liječenja, sve s pripadajućim zateznim kamatama tekućima od 09. srpnja 2020. do isplate (točke II. i III. izreke), kao i nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.888,55 eura s pripadajućim zateznim kamatama tekućima od presuđenja do isplate, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe (točka IV. izreke).

2. Pravodobnim i dopuštenim žalbama tu presudu pobijaju obje parnične stranke.

2.1. Tuženik pobija prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, kao i u odluci o parničnom trošku, i to zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. U obrazloženju žalbe navodi da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) te pogrešno primijenio materijalno pravo. Prihvaćajući u cijelosti utvrđenja sudskih vještaka ortopeda, neurokirurga i psihijatra iz nalaza i mišljenja iznijetih tijekom postupka, smatra da je već vansudskom isplatom od 10.000,00 kuna / 1.327,23 eura, tužitelj namiren u cijelosti, pa da nije bilo osnove da mu prvostupanjski sud dosuđuje daljnje iznose. U pogledu parničnog troška, tuženik smatra da je prvostupanjski sud prilikom utvrđivanja omjera uspjeha tužitelja, pogrešno primijenio odredbu članka 154. st. 2 ZPP-a. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o glavnoj stvari na način da se odbije tužbeni zahtjev, podredno ukinuti presudu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu, kao i preinačiti odluku o troškovima parničnog postupka na način da se parnični trošak dosudi tuženiku.

2.2. Tužitelj pobija prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu točke I. izreke za više zatraženi iznos neimovinske štete od 4.099,84 eura, kao i u odluci o parničnom trošku (točka IV. izreke), sve zbog bitne povrede parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Uzimajući u obzir da je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio nalaze i mišljenja sudskih vještaka ortopeda, neurokirurga i psihijatra, dodatno cijeneći utjecaj inflacije, tužitelj smatra da je trebalo u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev s osnove neimovinske štete, pa da je odbijanjem preostalog dijela tužbenog zahtjeva s te osnove prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo. Tužitelj nadalje smatra da pobijana presuda za odbijajući dio odluke s osnove neimovinske štete nema odgovarajuće obrazloženje, slijedom čega da je prvostupanjski sud počinio i bitnu povredu pravila parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 11. ZPP-a te članka 338. ZPP-a u vezi s člankom 8. ZPP-a. Povezano s pobijanjem odbijajućeg dijela odluke o glavnoj stvari, tužitelj pobija i odluku o troškovima parničnog postupka. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u smislu žalbenih navoda, podredno ju ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 250,00 eura, kao i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 153,81 eura.

3. Sa žalbama tuženika i tužitelja je postupljeno u skladu s odredbom članka 359. ZPP-a.

3.1. Odgovori na te žalbe nisu podneseni.

4. Žalba tuženika je neosnovana, dok je žalba tužitelja osnovana.

5. Predmet spora je konačno specificirani zahtjev tužitelja za naknadu štete (neimovinske i imovinske) koju je pretrpio uslijed prometne nezgode koja se dogodila dana 25. travnja 2020. u [adresa], a koju je izazvao osiguranik tuženika na način da je oduzeo prednost prolaska vozaču vozila koje se kretalo u suprotnom smjeru, uslijed čega je potonji, u cilju izbjegavanja sudara, prešao u suprotnu traku i udario u osobni automobil u kojem se kao suvozač nalazio tužitelj.

5.1. Prvostupanjski sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja te mu je na ime neimovinske štete dosudio iznos od 1.179,11 eura, a na ime imovinske štete iznose od 117,82 eura s osnove tuđe njege i pomoći, te 132,72 eura s osnove troškova prijevoza radi liječenja, sve s pripadajućim zateznim kamatama tekućima od 09. srpnja 2020. do isplate, dok je za više zatraženi iznos od 4.099,84 eura s osnove neimovinske štete tužbeni zahtjev tužitelja odbijen.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda tuženika i tužitelja, a pazeći pri tome dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na zakonom predviđene apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka (članak 365. st. 2. ZPP-a), ovaj žalbeni sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, ali je na tako utvrđeno činjenično stanje djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo na štetu tužitelja, a dijelom i pogrešno odredio stopu zateznih kamata, pa su time ostvarene pretpostavke za prihvaćanje tužiteljeve žalbe i djelomično preinačenje prvostupanjske presude.

7. Iako se tuženik u svojoj žalbi općenito poziva na bitnu povredu pravila parničnog postupka iz članka 354. st. 2. ZPP-a, određeno ne navodi o kojoj se bitnoj povredi radi niti konkretno opisuje neku povredu postupka, pa takve navode ovaj sud nije mogao ni ispitati.

7.1. S druge strane, tužitelj se glede odbijajućeg dijela neimovinske štete određeno poziva na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 11. ZPP-a te članka 354. st. 1. u vezi s člancima 338. i 8. ZPP-a.

7.2. Međutim, u pogledu tako istaknutih žalbenih razloga, ovaj sud nalazi da prvostupanjska presuda sadrži sve zakonom propisane elemente iz članka 338. ZPP- a, pri čemu niti u izreci niti u obrazloženju pobijane presude nema takvih nedostataka zbog kojih se pravilnost odluke ne bi mogla ispitati (članak 354. st. 2. točka 11. ZPP- a), s obzirom da je izreka pobijane presude dovoljno jasna te prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude navodi valjane razloge za svoje stajalište o djelomičnoj osnovanosti tužbenog zahtjeva, a posebice razloge o svim pravno relevantnim činjenicama koje je prvostupanjski sud utvrdio na temelju slobodne ocjene svih provedenih dokaza (članak 8. ZPP-a), uz pravilno pozivanje na mjerodavne odredbe materijalnog prava.

8. Nisu počinjene ni apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a).

9. Međutim, ovaj žalbeni sud smatra da je djelomično ostvaren žalbeni razlog tužitelja o pogrešnoj primjeni materijalnog prava prilikom utvrđivanja visine neimovinske štete koju je pretrpio. Također, pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj žalbeni sud nalazi da je djelomično pogrešno određena stopa zateznih kamata koje teku na dosuđene iznose naknade štete.

10. U pogledu visine neimovinske štete prvostupanjski sud je, nakon cjelokupno provedenog dokaznog postupka, a posebice na temelju nalaza i mišljenja sudskih vještaka (ortoped, psihijatar, neurokirurg) koji su izneseni u tijeku postupka i koje su obje parnične strane izričito prihvatile bez primjedbi, pravilno utvrdio:

- da je tužitelj, s ortopedskog aspekta, trpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju jednog dana, srednjeg intenziteta u trajanju od tjedan dana i slabog intenziteta još 42 dana, te da je zbog trzajne ozljede vrata koju je zadobio u predmetnoj prometnoj nezgodi kod tužitelja zaostalo smanjenje životne aktivnosti u visini 2%;

- da je tužitelj, s neurokirurškog aspekta, uslijed istegnuća zadobivenih u vratnom i lumbosakralnom dijelu kralježnice, trpio fizičke bolove srednjeg intenziteta u trajanju 90 dana, slabog intenziteta još 90 dana, ali da s tog aspekta kod tužitelja nije zaostalo smanjenje životne aktivnosti;

- da je tužitelj, sukladno nalazu i mišljenju vještaka psihijatra, pretrpio primarni strah u trajanju 10-ak sekundi, te nastavno sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju 24 sata, umjerenog intenziteta u trajanju do 10 dana, te blagog intenziteta u trajanju do 2 mjeseca.

10.1. Na temelju takvih utvrđenja, prvostupanjski sud je, uz puno uvažavanje nalaza i mišljenja vještaka ortopeda, neurokirurga i psihijatra, tužitelju odmjerio pravičnu naknadu zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 1.106,11 eura po kriteriju fizičkih bolova, zatim 995,42 eura po kriteriju pretrpljenog straha te 298,63 eura po kriteriju smanjene životne aktivnosti, dakle ukupno 2.400,16 eura, što umanjeno za iznose koje mu je tuženik s osnove neimovinske štete isplatio povodom vansudskog odštetnog zahtjeva (9.200,00 kuna / 1.221,05 eura), daje iznos od 1.179,11 eura koliko je tužitelju i dosuđeno u točki I. izreke prvostupanjske presude.

11. Međutim, cijeneći pretrpljeni strah, kao i fizičke bolove koje je tužitelj trpio s ortopedskog i neurokirurškog aspekta, pri čemu su trajanje i intenzitet fizičkih bolova i straha bili nesporni među strankama koje nisu imale nikakvih primjedbi na niti jedno od provedenih vještačenja, štoviše tuženik predmetne činjenice (trajanje i intenzitet straha, te fizičkih bolova utvrđenih po vještacima ortopedu i neurokirurgu) ističe kao nesporne i u okviru svoje žalbe, a dodatno cijeneći i (također nesporno) smanjenje životne aktivnosti koje je kod tužitelja zaostalo s ortopedskog aspekta (2%), kao i tužiteljevu mladu dob u trenutku nesreće (23 godine), te sve neugodnosti i ograničenja koje je u takvoj dobi izazvalo višemjesečno liječenje (specijalistički pregledi, rendgenske i EMNG pretrage, potreba mirovanja i uzimanja lijekova, korištenje ovratnika i anatomskog jastuka, fizikalne terapije i sl.) - to je stav ovog žalbenog suda da je tužitelju na ime neimovinske štete, pravilnom primjenom materijalnog prava na faktički nesporno činjenično stanje, trebalo priznati ukupan iznos od 6.500,00 eura, što umanjeno za iznos od 9.200 kuna / 1.221,05 eura kojeg je tuženik vansudski priznao i isplatio tužitelju s osnove pretrpljenih fizičkih bolova i straha, daje iznos od 5.278,95 eura, koliko je i tužitelj zatražio u konačno specificiranom tužbenom zahtjevu (podnesak na listovima 94-97 spisa).

11.1. Stoga je, po stavu ovog žalbenog suda, pravilnom primjenom materijalnog prava odnosno članka 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO), tužitelju na ime neimovinske trebalo priznati cjelokupno zatraženi iznos od 5.278,95 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

11.2. Tijek zateznih kamata je određen primjenom članka 12. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23), u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva od 09. srpnja 2020. do isplate, cijeneći pritom nespornu činjenicu da je tužitelj podnio odštetni zahtjev tuženiku dana 08. srpnja 2020. (listovi 23-25 spisa) i da je još u vansudskom obraćanju tuženiku prigovarao da mu pripada naknada štete u ukupnom iznosu od 52.000,00 kn / 6.901,59 eura (Prigovor na ponudu na listovima 31-32 spisa).

11.3. Visina stope zateznih kamata određena je sukladno članku 29. st. 2. ZOO-a, pri čemu je ovaj žalbeni sud - pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava te imajući dodatno u vidu da stranke ne mogu raspolagati svojim zahtjevima protivno prisilnim propisima (članak 3. st. 3 ZPP-a), kakve su i odredbe ZOO-a o visini zateznih kamata - specificirao stopu zateznih kamata koje na dosuđene iznose naknade štete imaju teći od 30. prosinca 2023. do isplate, u skladu s člankom 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZOO-a (Narodne novine broj: 155/23).

12. Tužiteljevu je žalbu stoga valjalo prihvatiti kao osnovanu i preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu točke I. izreke, dok je žalba tuženika u tom dijelu prvostupanjske presude ocijenjena kao neosnovana, uslijed čega je, pazeći pritom po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u pogledu stope zateznih kamata, odlučeno kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.

13. S druge strane, a suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjska presuda je pravilna i zakonita u dijelu u kojem je prvostupanjski sud tužitelju dosudio naknadu imovinske štete u iznosima od 117,82 eura s osnove tuđe njege i pomoći, te 132,72 eura s osnove troškova prijevoza radi liječenja (točke II. i III. izreke prvostupanjske presude), sve zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, pri čemu je prvostupanjski sud glede tuđe njege i pomoći pravilno cijenio nalaze i mišljenja sudskih vještaka ortopeda i neurokirurga (listovi 77-78 i 89-90 spisa), te cijenu sata takve usluge prema cjeniku ustanove za starije i nemoćne koja se nalazi na širem području prebivališta tužitelja (list 64-64 spisa), a glede troškova prijevoza pravilno je cijenio udaljenost između tužiteljevog prebivališta i [obrt][obrt] (list 21-22 spisa) i ukupno trajanje liječenja tužitelja prema nalazu i mišljenju neurokirurga (6 mjeseci), uz dodatnu primjenu diskrecijske ovlasti iz članka 223. ZPP-a prilikom utvrđivanja tog oblika štete.

13.1. Pritom je za istaknuti da tuženik, osim općenitog pobijanja prvostupanjske presude u tim dijelovima, nije u žalbi određeno naveo razloge koji bi doveli u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude u tom dijelu, zbog čega ovaj žalbeni sud nalazi, da je prvostupanjska presuda u pogledu dosuđene imovinske štete pravilna i zakonita (točke II. i III. izreke prvostupanjske presude).

14. Stoga je tuženikovu žalbu i u tom dijelu valjalo odbiti kao neosnovanu, te odlučiti kao u točki II. izreke ove drugostupanjske presude.

15. Predmet žalbenog postupka je i odluka o troškovima, te je i u tom dijelu žalba tužitelja osnovana. Naime, kako je uslijed preinačenja odluke o glavnoj stvari tužitelj sada uspio s tužbenim zahtjevom u cijelosti, valjalo je preinačiti i odluku o parničnom trošku.

15.1. Tužitelju je trebalo u cijelosti priznati troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 1.800,00 eura na ime svih parničnih radnji koje je tužitelju pravilno priznao i prvostupanjski sud, a tom iznosu trebalo je u cijelosti pribrojati iznose od 358,35 eura i 259,28 eura koje je tužitelj platio na ime provedenih vještačenja, kao i troškove sudskih pristojbi na tužbu (35,17 eura) i presudu (101,75 eura), sve kako je već specificirano u točki 12. obrazloženja prvostupanjske presude.

15.2. Stoga je tužitelju na ime parničnog troška valjalo priznati ukupan iznos od 2.554,55 eura zajedno s pripadajućim kamatama od dana donošenja ove drugostupanjske odluke (15. rujna 2025.) do isplate, pri čemu je visina zatezne kamate na parnični trošak određena prema trenutno važećem članku 29. stavku 2. ZOO-a, u skladu s člankom 151. st. 3. ZPP-a.

16. Slijedom iznijetog, odbijanjem žalbe tuženika i prihvaćanjem žalbe tužitelja glede odluke o parničnom trošku, valjalo je odlučiti kao u točki III. izreke ove drugostupanjske presude.

17. Obzirom da je tužitelj uspio sa svojom žalbom, valjalo mu je priznati i trošak žalbenog postupka. Tužitelj je zatražio trošak za sastav žalbe u iznosu od 250,00 eura, u skladu s Tbr. 10.1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23, 107/25), te je platio sudsku pristojbu na žalbu u iznosu od 70,34 eura (potvrda o plaćanju na listu 146 spisa). Stoga je tužitelju valjalo dosuditi trošak žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 320,34 eura, dok je za više zatraženi iznos (na ime sudske pristojbe) tužitelj odbijen, sve sukladno članku 166. st. 2. ZPP-a.

18. Slijedom svega navedenoga, a na temelju odredaba članka 368. st. 1., članka 373. t. 3. te članka 166. st. 2. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Puli - Pola 15. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Nataša Babić