REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Poslovni broj: Gž-1256/2025-2

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Sošić kao predsjednice vijeća, Helene Poropat kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Igora Rakića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ivo Smrké i Maja Smrké iz Splita, protiv tuženika Addiko bank d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 47, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: P-1802/2023-32 od 14. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 15. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se kao osnovana žalba tuženika i ukida se u cijelosti presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj: P-1802/2023-32 od 14. srpnja 2025., i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima parničnog postupka nastalih u povodu pravnog lijeka odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suda suđeno je:

I. Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka nepoštene ugovorne odredbe Ugovora o kreditu broj: 216-749/2006 od 13.12.2006.g., zaključenog između tužiteljice i tuženika, u dijelu u kojem je, u članku 2. ugovoreno kako banka odobrava kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 112.750,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita, u članku 3. ugovoreno da se kamata obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja, u članku 4. ugovoreno kako je protuvrijednost mjesečnog anuiteta 676,13 CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. plativo u kunama.

II. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 6. Ugovora o kreditu broj : 216-749/2006 od 13.12.2006.g., zaključenog između tužiteljice i tuženika, u dijelu u kojem je, ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva na način da je banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. i da korisnik kredita svojim potpisom na ovom ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini kamatne stope, visini anuiteta, te novi otplatni plan u skladu s promijenjenom kamatnom stopom.

III. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB:14036333877 da tužitelju OB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime nepripadno naplaćenog iznosa temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF isplati novčani iznos od 126.466,73 kn/16.785,02 EUR sa zakonskom zateznom kamatom na svaki plaćeni iznos i to:

- na iznos od 161,64 kn/21,45 EUR s kamatom koja teče od 01.08.2007.g.;

- na iznos od 161,31 kn/21,41 EUR s kamatom koja teče od 01.09.2007.g.;

- na iznos od 358,17/47,54 EUR s kamatom koja teče od 01.10.2007.g.;

- na iznos od 357,08 kn/47,39 EUR s kamatom koja teče od 01.11.2007.g.;

- na iznos od 361,94 kn/48,04EUR s kamatom koja teče od 01.12.2007.g.; pa do 31.12.2007.g. po stopi od 15% godišnje, od 01.01.2008.g. do 30.06.2011.g. po stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011.g. do 31.07.2015.g. po stopi od 12% godišnje , od 01.08.2015.g. do 31.12.2022.g. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredite odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a od 01.01.2023.godine pa do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena;

- na iznos od 360,10 kn/47,79 EUR s kamatom koja teče od 01.01.2008.g.;

- na iznos od 366,64 kn/48,66 EUR s kamatom koja teče od 01.02.2008.g.;

- na iznos od 370,25 kn/49,14 EUR s kamatom koja teče od 01.03.2008.g;

- na iznos od 653,15kn/86,69 EUR s kamatom koja teče od 01.04.2008.g.;

- na iznos od 614,50/81,56 EUR s kamatom koja teče od 01.05.2008.g.;

- na iznos od 608,37 kn/80,74 EUR s kamatom koja teče od 01.06.2008.g.;

- na iznos od 615,92 kn/81,75 EUR s kamatom koja teče od 01.07.2008.g.;

- na iznos od 604 ,83 kn/80,27EUR s kamatom koja teče od 01.08.2008.g.;

- na iznos od 605,38 kn/80,35 EUR s kamatom koja teče od 01.09.2008.g.;

- na iznos od 611,96 kn/81,22 EUR s kamatom koja teče od 01.10.2008.g.;

- na iznos od 842,44 kn/111,81 EUR s kamatom koja teče od 01.11.2008.g.;

- na iznos od 643,53 kn/85,41 EUR s kamatom koja teče od 01.12.2008.g.;

- na iznos od 983,52 kn/130,54 EUR s kamatom koja teče od 01.01.2009.g.;

- na iznos od 1010,27 kn/134,09 EUR s kamatom koja teče od 01.02.2009.g.;

- na iznos od 1028,15 kn/136,46 EUR s kamatom koja teče od 01.03.2009.g.;

- na iznos od 978,86 kn/129,92 EUR s kamatom koja teče od 01.04.2009.g.;

- na iznos od 988,28 kn/131,17 EUR s kamatom koja teče od 01.05.2009.g.;

- na iznos od 912,93 kn/121,17 EUR s kamatom koja teče od 01.06.2009.g.;

- na iznos od 857,44 kn/113,80 EUR s kamatom koja teče od 01.07.2009.g.;

- na iznos od 872,17 kn/115,76 EUR s kamatom koja teče od 01.08.2009.g.;

- na iznos od 901,43 kn/119,64 EUR s kamatom koja teče od 01.09.2009.g.;

- na iznos od 898,89 kn/119,30 EUR s kamatom koja teče od 01.10.2009.g.;

- na iznos od 869,31 kn/115,38 EUR s kamatom koja teče od 01.11.2009.g.;

- na iznos od 924,79 kn/122,74 EUR s kamatom koja teče od 01.12.2009.g.;

- na iznos od 969,30 kn/128,65 EUR s kamatom koja teče od 01.01.2010.g.;

- na iznos od 1032,58 kn/137,05 EUR s kamatom koja teče od 01.02.2010.g.;

- na iznos od 1018,07 kn/135,12 EUR s kamatom koja teče od 01.03.2010.g.;

- na iznos od 1103,98kn/146,52 EUR s kamatom koja teče od 01.04.2010.g.;

- na iznos od 1088,63 kn/144,49 EUR s kamatom koja teče od 01.05.2010.g.;

- na iznos od 1119,41 kn/148,57 EUR s kamatom koja teče od 01.06.2010.g.;

- na iznos od 1394,30 kn/185,06 EUR s kamatom koja teče od 01.07.2010.g.;

- na iznos od 1337,71 kn/177,54 EUR s kamatom koja teče od 01.08.2010.g.;

- na iznos od 1510,58 kn/200,49 EUR s kamatom koja teče od 01.09.2010.g.;

- na iznos od 1450,86 kn/192,56 EUR s kamatom koja teče od 01.10.2010.g.;

- na iznos od 1354,78 kn/179,81 EUR s kamatom koja teče od 01.11.2010.g.;

- na iznos od 1550,44 kn/205,78 EUR s kamatom koja teče od 01.12.2010.g.;

- na iznos od 1733,44 kn/230,07 EUR s kamatom koja teče od 01.01.2011.g.;

- na iznos od 1553,90 kn/206,24 EUR s kamatom koja teče od 01.02.2011.g.;

- na iznos od 1594,19 kn/211,59EUR s kamatom koja teče od 01.03.2011.g.;

- na iznos od 1542,80 kn/204,76 EUR s kamatom koja teče od 01.04.2011.g.;

- na iznos od 1557,40 kn/206,70 EUR s kamatom koja teče od 01.05.2011.g.;

- na iznos od 1896,74 kn/251,74 EUR s kamatom koja teče od 01.06.2011.g.; pa do 30.06.2011.g. po stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011.g. do 31.07.2015.g. po stopi od 12% godišnje , od 01.08.2015.g. do 31.12.2022.g. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredite odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a od 01.01.2023.godine pa do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena;

- na iznos od 1804,36 kn/239,48 EUR s kamatom koja teče od 01.07.2011.g.;

- na iznos od 2393,23 kn/317,64 EUR s kamatom koja teče od 01.08.2011.g.

- na iznos od 2380,05 kn/315,89 EUR s kamatom koja teče od 01.09.2011.g.;

- na iznos od 1818,79 kn/241,39 EUR s kamatom koja teče od 01.10.2011.g.;

- na iznos od 1685,30 kn/223,68 EUR s kamatom koja teče od 01.11.2011.g.;

- na iznos od 1684,48 kn/223,57 EUR s kamatom koja teče od 01.12.2011.g.;

- na iznos od 1795,80 kn/238,34 EUR s kamatom koja teče od 01.01.2012.g.;

- na iznos od 1836,98 kn/243,81 EUR s kamatom koja teče od 01.02.2012.g.;

- na iznos od 1857,15 kn/246,49 EUR s kamatom koja teče od 01.03.2012.g.;

- na iznos od 1807,42 kn/239,89 EUR s kamatom koja teče od 01.04.2012.g;

- na iznos od 1821,18 kn/241,71 EUR s kamatom koja teče od 01.05.2012.g.;

- na iznos od 1859,24 kn/246,76 EUR s kamatom koja teče od 01.06.2012.g.;

- na iznos od 1815,14 kn/240,91 EUR s kamatom koja teče od 01.07.2012.g.;

- na iznos od 1827,90 kn/242,60 EUR s kamatom koja teče od 01.08.2012.g.;

- na iznos od 1740,42 kn/230,99 EUR s kamatom koja teče od 01.09.2012.g.;

- na iznos od 1750,36 kn/232,31 EUR s kamatom koja teče od 01.10.2012.g.;

- na iznos od 1813,26 kn/240,66 EUR s kamatom koja teče od 01.11.2012.g.;

- na iznos od 1815,70 kn/240,98 EUR s kamatom koja teče od 01.12.2012.g.;

- na iznos od 1769 kn/234,86 EUR s kamatom koja teče od 01.01.2013.g.;

- na iznos od 1753,86 kn/232,78 EUR s kamatom koja teče od 01.02.2013.g.;

- na iznos od 1750,27 kn/232,30 EUR s kamatom koja teče od 01.03.2013.g.;

- na iznos od 1835,36 kn/243,59 EUR s kamatom koja teče od 01.04.2013.g.;

- na iznos od 1750,17 kn/232,29 EUR s kamatom koja teče od 01.05.2013.g.;

- na iznos od 1704,63 kn/226,24 EUR s kamatom koja teče od 01.06.2013.g.;

- na iznos od 1668,82 kn/221,49 EUR s kamatom koja teče od 01.07.2013.g.;

- na iznos od 1711,07 kn/227,10 EUR s kamatom koja teče od 01.08.2013.g.;

- na iznos od 1737,75 kn/230,64 EUR s kamatom koja teče od 01.09.2013.g.;

- na iznos od 1803,07 kn/239,31 EUR s kamatom koja teče od 01.10.2013.g.;

- na iznos od 1774,29 kn/235,49 EUR s kamatom koja teče od 01.11.2013.g.;

- na iznos od 1816,76 kn/241,13 EUR s kamatom koja teče od 01.12.2013.g.;

- na iznos od 1763,98 kn/234,12 EUR s kamatom koja teče od 01.01.2014.g.;

- na iznos od 1177,54 kn/156,29 EUR s kamatom koja teče od 01.02.2014.g.;

- na iznos od 1195,01 kn/158,61 EUR s kamatom koja teče od 01.03.2014.g.;

- na iznos od 1176,31 kn/156,12 EUR s kamatom koja teče od 01.04.2014.g.;

- na iznos od 1155,35 kn/153,34 EUR s kamatom koja teče od 01.05.2014.g.;

- na iznos od 1149,29 kn/152,54 EUR s kamatom koja teče od 01.06.2014.g.;

- na iznos od 1163,14 kn/154,38 EUR s kamatom koja teče od 01.07.2014.g.;

- na iznos od 1194,04 kn/158,48 EUR s kamatom koja teče od 01.08.2014.g.;

- na iznos od 1220,00 kn/161,92 EUR s kamatom koja teče od 01.09.2014.g.;

- na iznos od 1211,37 kn/160,78 EUR s kamatom koja teče od 01.10.2014.g.;

- na iznos od 1250,40 kn/165,96 EUR s kamatom koja teče od 01.11.2014.g.;

- na iznos od 1260,08 kn/167,24 EUR s kamatom koja teče od 01.12.2014.g.;

- na iznos od 1265,58 kn/167,97 EUR s kamatom koja teče od 01.01.2015.g.;

- na iznos od 1263,32 kn/167,67 EUR s kamatom koja teče od 01.02.2015.g.;

- na iznos od 1263,32 kn/167,67 s kamatom koja teče od 01.03.2015.g.;

- na iznos od 1263,32 kn/167,67 EUR s kamatom koja teče od 01.04.2015.g.;

- na iznos od 1263,32 kn/167,67 EUR s kamatom koja teče od 01.05.2015.g.;

- na iznos od 1263,32 kn/167,67 EUR s kamatom koja teče od 01.06.2015.g.;

- na iznos od 1263,32 kn/167,67 EUR s kamatom koja teče od 01.07.2015.g.; do 31.07.2015.g. po stopi od 12% godišnje, od 01.08.2015.g. do 31.12.2022.g. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredite odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a od 01.01.2023.godine pa do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena;

- na iznos od 1263,32 kn/167,67 EUR s kamatom koja teče od 01.08.2015.g.;

- na iznos od 1263,32 kn/167,67 EUR s kamatom koja teče od 01.09.2015.g.;

- na iznos od 1263,32 kn/167,67 EUR s kamatom koja teče od 01.10.2015.g.; do 31.12.2022.g. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredite odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a od 01.01.2023.godine pa do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

IV. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak ovog postupka u iznosu od 3.441,31 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška postupka preko određenog iznosa od 3.441,31 eura, a do zatraženog iznosa od 4.781,18 eura.

2. Protiv navedene presude dopuštenu žalbu pravovremeno podnosi tuženik i to zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava. Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti odbije kao neosnovan uz naknadu troškova postupka. Potražuje trošak za sastav žalbe i sudske pristojbe.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba tuženika je osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda tuženika, a pazeći pri tome

– dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi parničnog postupka (čl. 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se, bar za sada, ne može ispitati njena zakonitost i pravilnost, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP na koju ukazuju i sam žalitelj.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sadržanoj u Ugovoru o kreditu broj: 216-749/2006 od 13. prosinca 2006. sklopljenog između tužiteljice, kao korisnice kredita i prednika tuženika, kao davatelja kredita i posljedično tome njen zahtjev za isplatu iznosa od ukupno 16.785,02 eura, sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i sve to po pravilima o stjecanju bez osnove, smatrajući da je taj iznos tuženik stekao bez osnove budući je u utuženom razdoblju, (od 31.01.2007. do 30.9.2015.) ovaj novčani iznos od tužiteljice naplatio temeljem ovih ništetnih ugovornih odredbi o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli utemeljen na odredbama Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03, 79/07, 125/07 i 79/09 – dalje: ZZP/03) i na pravnim shvaćanjima izraženim u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. ( presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018), odnosno odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019., Rev -2245/17-2 od 20. ožujka 2018., Rev- 1172/18-2 od 19. ožujka 2019. te Rev-2868/18-2 od 12. veljače 2019.

8. U ovom postupku nije sporno da je između tužiteljice, kao korisnice kredita i prednika tuženika, kao davatelja kredita sklopljen navedeni Ugovor o kreditu temeljem kojeg je prednik tuženika, kao davatelj kredita stavio na raspolaganje tužiteljici iznos od 112.750,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti uz rok otplate od 240 mjeseci ( 20 godina), s početnom redovnom kamatnom stopom od 3,88 % godišnje do 30. lipnja 2007., a od 1. srpnja 2007. pa do konačne otplate uz promjenjivu redovnu kamatnu stopu u visini sukladnoj Odluci o kamatnim stopama kreditora (tada Hypo Alpe – Adria Bank d.d. Zagreb) te da je između stranaka sklopljen Aneks osnovnog ugovora.

9. Sporno je, jesu li ove ugovorne odredbe o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne i valutnoj klauzuli posljedično tome ima li tužiteljica osnovano pravo od tuženika zahtijevati isplatu navedenog novčanog iznosa kojeg je tuženik od nje naplatio temeljem takvih ništetnih odredbi po pravilima o stjecanju bez osnove ( čl. 1111. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO) neovisno od činjenice da su one sklopile Aneks ugovora o kreditu odnosno da li je preplaćen iznos ili njegov dio korišten za otplatu svake navedene otplate kredita nakon sklapanja Aneksa, po otplatnom planu.

10. Odlučujući o ovim spornim pitanjima i posljedično tome o osnovanosti zahtjeva tužiteljice sud prvog stupnja je nakon ocjene provedenih dokaza ( čl. 8. ZPP ), kao osnovan prihvatio takav njen zahtjev zaključujući, u bitnome, da se u konkretnom slučaju radi o potrošačkom kreditu i da se obzirom na utuženo razdoblje (Ugovor je zaključen 13. prosinca 2006., a utuženo razdoblje je od 31. siječnja 2007. do 30. rujna 2015., u odnosu na ocjenu ništetnosti navedenih ugovornih odredbi, u ovom postupku, imaju primijeniti odredbe Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13 - dalje ZZP/07), da se prema odredbi članka 96. st. 1. ZZP/07 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je stavkom 2. propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca te da prema odredbi članka 99. ZZP/07 nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Osim toga da su neosnovani svi prigovori tuženika te da je osnovan zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata kako je tužiteljica tražila.

11. 11. Odlučujući o ovim spornim pitanjima i posljedično tome osnovanosti zahtjeva tužiteljice, sud prvog stupnja je nakon ocjene provedenih dokaza (čl. 8. ZPP), uz primjenu odredbe čl. 502.c ZPP i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine", broj 41/14 i 110/15 – dalje: ZZP/14) kao osnovan prihvatio takav zahtjev tužiteljice zaključujući, u bitnome, da su navedene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i ugovorenoj valutnoj klauzuli ništetne i da tužiteljica ima osnovano pravo na zahtijevanu isplatu po pravilima o stjecanju bez osnove na temelju odredbe čl. 1111. i 1115. ZOO, razlike koju je tuženiku isplatila na temelju takvih ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sadržanih u navedenom ugovoru o kreditu, bez obzira na činjenicu da je između stranaka u postupku sklopljen Aneksa predmetnog ugovora o kreditu temeljem kojeg je između stranaka u postupku izvršena konverzija kredita ugovorenog sa valutom i valutnom klauzulom u CHF u valutu Euro i sve pri tome zaključujući da tužiteljica u konkretnom slučaju ima status potrošača. Pri tome je sud prvog stupnja, kao neosnovan odbio tuženikov prigovor zastare, te je odlučio da nije od važnosti na konkretan slučaj to što je tužiteljica u određenim mjesecima zbog nižeg tečaj od početnog i s osnove razlike početno ugovorene kamatne stope u odnosu na razdoblje kada je kamatna stopa bila niža od početno ugovorene treba umanjiti tužiteljičinu tražbinu.

12. Iako većinu zaključaka suda prvog stupnja o statusu tužiteljice kao potrošača, ništenosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, neosnovanosti tuženikova prigovora zastare, te negativnih razlika, prihvaća i ovaj sud, kao sud drugog stupnja, zbog prethodno navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka zaključak suda o osnovanosti zahtjeva tužiteljice se ne može pravilno ispitati.

12.1. Naime, sud prvog stupnja zaključujući da tužiteljici pripada pravo na isplatu zahtijevanih iznosa, bez obzira što je između stranaka u postupku sklopljen Aneks predmetnog ugovora o kreditu, temeljem kojeg je između stranaka u postupku izvršena konverzija kredita ugovorenog sa valutom i valutnom klauzulom u CHF u valutu Euro, zaključuje da izvršenom konverzijom nije riješen odnos stranaka u pogledu potraživanja tužiteljice sa osnove pretplate koja je u otplati kredita nastala osnovom navedenih ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i ugovorenoj valutnoj klauzuli, budući je ta konverzija izvršena na temelju ZID ZPK/15 i radi se o aktu kojim se temeljem zakona nalaže bankama izmjena odredbi iz osnovnog ugovora te eventualno do danas sklopljenih dodataka i to valuta kredita, kamatna stopa i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita, te postiže sporazum iz čl. 19.c točke 6. ZID ZPK/15 na način kako to nalaže zakon ali sklapanje navedenog Aneksa ugovora o kreditu za stranke u ovom postupku nije od značaja za ovaj tužbeni zahtjev tužiteljice, budući da se niti odredbama ZID ZPK/15, a niti predmetnim Aneksom, izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, kao što se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope, a koja ništetnost je nastupila zbog činjenice da su banke bez prethodnog pregovaranja s korisnicima kredita same tj. nepošteno mijenjale kamatne stope u ugovorima o kreditima s valutnom klauzulom u CHF. Glavni motiv i ratio legis navedenog zakona bio je da se položaj korisnika kredita u valuti CHF, kao potrošača, izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR. Aneksima ugovora o kreditima uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, odnosno njima se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz ovdje utuženo razdoblje, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka, koje je utvrđeno ništetnim. Osim toga, zaključak suda prvog stupnja je da se konverzija odnosi isključivo na ugovorne obveze proizišle iz ugovora o kreditu, da niti jedna odredba ZID ZPK/15 ne širi primjenu konverzije na druge, izvan ugovorne odnose među strankama, da zaključenjem i potpisivanjem Aneksa ugovora nisu sanirani razlozi koji su bili razlog ništetnosti te da tuženik ostaje u obvezi da kao nepošteni stjecatelj vrati tužiteljici sve ono što je primio temeljen ništetnih odredbi Ugovora o kreditu.

12.2. Pri tome, sud prvog stupnja dosuđujući tužiteljici navedene novčane iznose kako je to navedeno u točki III. pobijane presude a iz obrazloženja pobijane presude, nalaza i mišljenja vještaka te dokaza u spisu nije jasno da li ti novčani iznosi predstavljaju iznose koje je tužiteljica u ispunjavanju svoje kreditne obveze više isplatila tuženiku s osnove ništetnosti ovih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ili oni predstavljaju razliku između ovih više preplaćenih iznosa i iznosa koji su tužiteljici uzeti u obzir prilikom sklapanja Aneksa navedenog ugovora o kreditu, jer po pravnom shvaćanju ovog suda drugog stupnja tužiteljici bi u konkretnom slučaju pripadalo pravo na isplatu samo razlike više plaćenih iznosa s osnove ovih ništetnih odredbi i iznosa koji joj je tuženik obračunao prilikom sklapanja navedenog Aneksa kojim je između stranaka u postupku izvršena konverzija kredita ugovorenog sa valutom i valutnom klauzulom u CHF u valutu Euro, pa je posljedično tome već u ovom dijelu počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP zbog koje se pobijana presuda ne može ispitati.

13. Nadalje, izreka pobijane presude nejasna je i u dijelu u kojem je odlučeno o pravu tužiteljice za zakonsku zateznu kamatu a koje teku na pojedinačno dospjele iznose novčane tražbine tužiteljice počev od dana stjecanja ( čl. 1115. ZOO) pa do isplate od dana te uplate. Sud utvrđuje da je tuženik navedene pojedinačno dospjele iznose stekao svakog 1. u mjesecu tekuće godine iako iz dokumentacije koja prileži spisu proizlazi da tužiteljica nije svoju novčanu obvezu po navedenom Ugovoru o kreditu izvršavala svakog 1. u mjesecu, a na što osnovano ukazuje i žalitelj u svojoj žalbi, pa je i u ovom dijelu počinjena navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka.

14. Slijedom navedenog, valjalo je već iz ovih razloga, kao osnovanu prihvatiti žalbu tuženika i na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP riješiti kao u izreci ovog rješenja.

15. U nastavku postupka sud prvog stupnja otkloniti će ove ukazane mu bitne povrede odredaba parničnog postupka te će potom pravilno ocijeniti sve provedene dokaze ( čl. 8. ZPP) i potom pravilno utvrditi je li tuženik, uz primjenu navedenih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, od tužiteljice više naplatio određene novčane iznose, koje u ovom postupku tužiteljica zahtjeva da joj tuženik isplati po pravilima o stjecanju bez osnove, imajući u vidu da li je i ako je tuženik kod sklapanja Aneksa ugovora o kreditu uračunao više preplaćeno. Sud prvog stupnja prilikom donošenja nove odluke treba utvrditi od kada teku zatezne kamate na svaki pojedini dosuđeni iznos (ako se utvrdi da je zahtjev tužiteljice osnovan u cijelosti ili djelomično) i imati u vidu sve valjane žalbene navode tuženika.

16. Bitno je navesti da je tuženik tražio da vještak financijske struke dopuni svoj nalaz i mišljenje te da dade odgovor na njegove primjedbe. Vještak u svojim dopunama nalaza i mišljenja nije otklonio sve primjedbe tuženika odnosno nije odgovorio da li je tuženik pri sklapanju Aneksa ugovora o kreditu uračunao preplatu i ako da u kojem iznosu te da li je za taj iznos umanjena tražbina tužiteljice. Kod toga sud je trebao imati u vidu odredbe čl. 260. ZPP-a odnosno trebao je pozvati vještaka da usmeno iznese nalaz i mišljenje i očituje se o svim primjedbama stranaka.

17. Suprotno žalbenim navodima tuženika, po pravnom shvaćanju ovog suda drugog stupnja, valja istaknuti da u predmetima kakav je i ovaj aktualan, u kojima tužitelji, kao korisnici kredita sklopljenih sa bankama u valuti CHF, unatoč nespornoj činjenici da su sa bankama na temelju odredaba ZID ZPK/15 sklopili Ugovore o konverziji temeljem kojih je izvršena konverzija kredita ugovorenog sa valutom i valutnom klauzulom u CHF u valutu Euro i dalje zahtijevaju određenu isplatu po pravilima o stjecaju bez osnove ( čl. 1111. ZOO), smatrajući da su banke na temelju ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sadržanih u osnovnom ugovoru od njih više naplatili određene novčane iznose, imaju pravni interes za podnošenje takve tužbe i imaju pravo na takvu isplatu.

17.1. Prije svega, u odnosu na žalbene navode žalitelja u dijelu u kojem ukazuje na pravna shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u rješenju poslovni broj: Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020., valja istaknuti da nije sporno, kako to citira i žalitelj da je u tom rješenju izraženo pravno shvaćanje da sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK/15 ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Međutim, to ne znači da je isključeno, u zasebnom sudskom postupku i nakon izvršene konverzije po odredbama ZID ZPK/15, zahtijevati utvrđenje ništetnosti određenih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu ( u konkretnom slučaju odredbi o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli), sadržanih u navedenom ugovoru o kreditu, već iz navedenog pravnog shvaćanja proizlazi da je navedeni sporazum o konverziji valjan i za slučaj kada njegovom sklapanju prethode ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu.

17.2. Pri tome, valja još istaknuti i da korisnik kredita ( potrošač) ne gubi pravni interes zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu sklapanjem dodatka ugovora o kreditu po pravilima ZID ZPK/15. Naime, ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla, pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan niti kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, osim u izuzetnim slučajevima kada je zabrana manjeg značaja i kada je ugovor u cijelosti ispunjen, a što nije slučaj kod sklapanja ugovora o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom ( tako i prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom npr. u odlukama poslovni broj: Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019., Rev 18/2018-2 od 26. svibnja 2020. i Rev-809/2019 od 21.12. 2022.). Osim toga, takvo pravno shvaćanje podudarno je i sa pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019., prema kojem sama činjenica da su stranke sklopile aneks ugovoru o kreditu na temelju ZID ZPK/2015, a što je upravo situacija u ovom predmetu, kojim su odredbe ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF izmijenile u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita te je postignut sporazum o raspolaganju pretplatom – ne znači da je tužiteljica, kao korisnica kredita izgubila pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne, kao prethodnom pitanju za zahtijevanu isplatu.

17.3. U odnosu pak na žalbene navode žalitelja o neosnovanosti zahtjeva tužiteljice obzirom na činjenicu da je sa tuženikom sklopila navedeni Aneks broj 2. Ugovora o kreditu sukladno odredbama ZID ZPK/15, valja istaknuti da, suprotno takvom zaključku, po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ZID ZPK/15 ( Dodatak), nakon sklapanja tog sporazuma ima pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u slučaju ako bi postojala razlika na štetu potrošača između ukupnog iznosa koji bi mu pripadao po osnovi ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije ( jednako kao i onim potrošačima i korisnicima kredita u CHF ili kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF koji nisu mogli ili nisu izvršili konverziju) i uplaćenog iznosa koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK i to po pravilima o stjecanju bez osnove, a sve za slučaj da to izrekom nije između stranaka riješeno navedenim sporazumom. Ovo i iz razloga što odredbama ZID ZPK/15, nije reguliran način rješavanja posljedica ništetnih ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima sa valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, tim više što je ratio donošenja navedenog Zakona sadržana u odredbi čl. 19.b ZID ZPK/15, kojom je propisano da konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

17.4. Po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, sklapanjem navedenog sporazuma (Aneksa) utemeljenog na odredbama čl. 19. c ZID ZPK/15 mora za posljedicu imati stvaranje potpune zaštite potrošača, kao korisnika kredita i prilikom njegova sklapanja mora biti u potpunosti uklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, koja je prethodno narušena ugovaranjem navedenih ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.

17.5. Pri tome, valja ukazati i na odredbu čl. 19.c st. 1. točku 2. ZID ZPK/15, kojom je propisano da konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se, između ostalog, na način da se umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, pa bi posljedično tome prilikom zaključka o tome je li sklapanjem navedenog Dodatka otklonjena navedena neravnoteža u odnosima potrošača i banke trebalo voditi računa i o tome je li prilikom obračuna više preplaćenog banka uračunavala kamatnu stopu i tečaj valute za ugovore sklopljene u eurima koji su vrijedili na dan zaključenja osnovnog ugovora o kreditu ili uz promjene kamatne stope i tečaja eura kroz ugovoreno razdoblje do trenutka konverzije.

17.6. Ovo iz razloga što je to, po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, tako uređeno navedenom zakonskom odredbom i što je kamatna stopa koja se primjenjivala na ugovore o kreditu sa valutom Euro i tečaj ove valute mogao biti jedino poznat potrošačima u trenutku sklapanja osnovnog ugovora o kreditu, a ne i kasnije kada je dolazilo do njihove promjene.

17.7. Pri tome, valja još istaknuti da se navedenim Dodatkom – aneksima ugovora o kreditu sklopljenim prema odredbama ZID ZPK uređuju pitanja kamatnih stopa nakon sklapanja istih, ali ne i oni, nepoštenim postupanjem banaka, prethodno ugovorenih. Dakle, u konkretnom slučaju, nije sporno da su sklapanjem navedenog Aneksa, tužitelji i tuženik, u skladu s odredbama ZID ZPK/15, trajno i konačno uredile svoj pravni odnos, ali za razdoblje nakon njegova sklapanja, ali ne i razdoblje koje je tome prethodilo.

18. Zaključno, pravno shvaćanje ovog suda je da potrošač, kao korisnik kredita koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ZID ZPK/15 ( Aneks), ima pravo da i nakon sklapanja tog sporazuma zahtjeva povrat više plaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli samo u slučaju ako bi postojala razlika na štetu potrošača između ukupnog iznosa koji bi mu pripadao po osnovi ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije ( jednako kao i onim potrošačima i korisnicima kredita u CHF ili kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF koji nisu mogli ili nisu izvršili konverziju) i uplaćenog iznosa koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK i to po pravilima o stjecanju bez osnove, a što je sukladno i pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda izraženo u više presuda poslovni broj: Gž-942/2021-2 od 30. studenog 2021., Gž-279/2025-2 od 10. ožujka 2025. i pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela ovog suda od 4. listopada 2021.

19. Osim toga, o tome se govori u recentnoj odluci Europskog suda u predmetu broj C-19/2020 iz koje proizlazi da sustav predviđen Direktivom 93/13 ne može spriječiti stranke ugovora da otklone nepoštenost odredbe koju on sadržava na način da je ugovorno izmjene, pod uvjetom da, s jedne strane, potrošačevo odricanje od pozivanja na nepoštenost proizlazi iz njegova slobodnog i informiranog pristanka i, s druge strane, nova odredba o izmjeni sama nije nepoštena, što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri te da je u potpunosti udovoljeno ciljevima Direktive 93/13 kada se ponovno uspostavi pravna i činjenična situacija u kojoj bi se potrošač nalazio da nema nepoštene odredbe i ako su stranke sklapanjem dodatka uklonile nedostatak koji je utjecao na ugovor, pod uvjetom da je prilikom tog sklapanja taj potrošač bio svjestan neobvezujuće naravi te odredbe i posljedica koje iz nje proizlaze.

20. Posljedično tome, sud prvog stupnja će cijeneći prethodno navedena shvaćanja ovog suda pravilno utvrditi jesu li tužiteljici prilikom sklapanja navedenog Aneksa ugovoru o kreditu uzete u obzir sve pretplate koje je ona prema tuženiku eventualno učinila temeljem navedenih ništetnih ugovornih odredbi i vraćene u njenu imovinu na način da su iskorištene za njen račun ili postoji određena razlika, u kojem slučaju bi tužiteljici, prema prethodno navedenom, jedino i pripadalo pravo na zahtijevanu isplatu, nakon čega će donijeti novu, sukladno odredbi čl. 338. st. 4. ZPP, pravilno obrazloženu presudu.

21. Odluka o troškovima postupka sadržana pod točkom II. izreke temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

U Puli 15. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Marija Sošić