REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-959/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Rakića kao predsjednika vijeća, Marije Sošić kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Helene Poropat kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Draženu Ivaniću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćniku Ivanu Glavašu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude poslovni broj: Pn-278/2019-88 od 21. svibnja 2025. Općinskog suda u Sesvetama, u sjednici održanoj 15. rujna 2025.,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e

I. Djelomično se prihvaćaju a u preostalom dijelu odbijaju kao neosnovane žalbe stranaka pa se presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj: Pn-278/2019-88 od 21. svibnja 2025. u pobijanim dijelovima:

- potvrđuje u dijelu točke I. izreke kojim je tuženiku naloženo na ime naknade štete isplatiti tužiteljici i iznos od 398,00 eura (ili ukupno 2.330,00 eura) sa zateznim kamatama kako je to odlučeno u tom dijelu prvostupanjske presude (na iznos od 260,00 eura ili ukupno 2.100,00 eura od 22. lipnja 2016. a na iznos od 138,00 eura ili ukupno 230,00 eura od 19. svibnja 2025. do isplate)

- potvrđuje u dijelu točke II. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu u visini od 855,35 eura sa zateznim kamatama

- preinačuje u dijelu točke II. izreke tako da se tuženiku nalaže platiti tužiteljici zatezne kamate na iznos imovinske štete od 230,00 eura i za razdoblje od 22. rujna 2016. do 18. svibnja 2025.

- ukida u dijelu točke I. izreke koji se odnosi na iznos od 230,00 eura kao sastavni dio naznačenog ukupnog iznosa od 2.330,00 eura sa zateznim kamatama

- preinačuje u odluci o troškovima postupka sadržanoj u točki III. prvostupanjske presude tako što se tuženiku nalaže naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 3.032,64 eura sa zateznim kamatama od dana presuđenja 19. svibnja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine sve u roku od 15 dana.

II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova postupka nastalih u povodu žalbi.

Obrazloženje

1. Presudom je suda prvoga stupnja naloženo tuženiku Euroherc osiguranju d.d. Zagreb isplatiti tužiteljici PŽ na ime naknade štete novčani iznos od 2.330,00 eura sa zateznim kamatama od 22. rujna 2016. do isplate te iznos od 230,00 eura sa zateznim kamatama od 19. svibnja 2025. do isplate, sve u roku od 15 dana (u točki I. izreke), dok je tužbeni zahtjev odbijen za iznos naknade štete od 855,35 eura sa zateznim kamatama od 22. rujna 2016. do isplate kao i zahtjev za plaćanje zateznih kamata na iznos od 230,00 eura za razdoblje od 22. rujna 2016. do 18. svibnja 2025. (u točki II. izreke).

1.1. Odlučeno je i o troškovima parničnog postupka tako da je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici te troškove u iznosu od 2.268,55 eura sa zateznim kamatama od 19. svibnja 2025. do isplate te u roku od 15 dana.

2. Pravovremenim i dopuštenim žalbama tu presudu pobijaju tuženik i tužiteljica.

2.1. Tuženik pobija prvostupanjsku presudu za iznos od 398,00 eura te u odluci o parničnim troškovima za iznos koji prelazi 1.500,00 eura, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka, predlažući prije svega da sud ispravi presudu jer je u izreci nesporno došlo do greške budući da iz obrazloženja proizlazi kako sud dosuđuje ukupan iznos od 2.330,00 eura (2.100,00 eura neimovinske štete i 230,00 eura za tuđu pomoć i njegu) dok iz izreke proizlazi kako dosuđuje 2.330,00 eura i još dodatno iznos od 230,00 eura. Potom smatra kako je sud dosudio previsoki iznos naknade za tuđu pomoć i njegu prema cijeni od 10,00 eura po satu a to odstupa od aktualne sudske prakse te je sud pogrešno cijenu vezao za cijenu koju Domovi za starije osobe u Zagrebu naplaćuju trećim osobama za obavljanje kućne pomoći svojim korisnicima, držeći kako je visinu sata tuđe pomoći i njege trebalo odrediti u iznosu od 4,00 eura po satu kako je to određeno i sudskom praksom tako da po toj osnovi tužiteljici pripada 92,00 eura pa za iznos od 138,00 eura treba odbiti tužbeni zahtjev. Potom ističe kako je prvostupanjski sud dosudio i previsoku naknadu neimovinske štete i to za iznos od 260,00 eura smatrajući da tužiteljici pripada iznos od 1.840,00 eura s obzirom da sve kvalifikatorne okolnosti imaju kratko trajanje a posebice strah koji je trajao samo 21 dan i fizički bolovi koji su trajali 30 dana.

2.1.1. Pobija i odluku o troškovima postupka posebno u pogledu pristojbe na tužbu koja iznosi 78,30 eura pa tužiteljici s obzirom na uspjeh pripada 36,01 eura koliko bi trebala iznositi i na presudu s obzirom na to da tužiteljica ima rok od tri dana uplatiti pristojbu u 50% iznosa. Postavlja i zahtjev za naknadu troškova žalbe u iznosu od 91,40 eura.

2.2. Tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu u točki II. izreke te u odluci o troškovima postupka, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe kako je prvostupanjski sud u točki II. izreke nepotrebno odbio tužbeni zahtjev za iznos od 855,35 eura koji tužiteljica nije ni tražila, te pobija odluku u toj točki izreke kojom je odbijen njezin zahtjev za plaćanje zateznih kamata na iznos od 230,00 eura za razdoblje od 22. rujna 2016. do 18. svibnja 2025., smatrajući da joj zatezne kamate pripadaju od 22. rujna 2016. od kada su dosuđene i zatezne kamate na neimovinsku štetu.

2.2.1. Posebno pobija odluku o troškovima postupka smatrajući da je uspjela u cijelosti u ovom postupku jer je dosuđen cijeli iznos koji je potraživala a to je iznos od 2.330,00 eura kako je sve zatražila u podnesku i troškovniku od 9. travnja 2025. Predlaže preinačenje prvostupanjske presude dosuđenjem zateznih kamata na imovinsku štetu i za razdoblje od 22. rujna 2016. do 18. svibnja 2025. i ukidanje točke II. u preostalom dijelu te preinačenje odluke o troškovima postupka tako da joj se dosudi sve troškove postupka. Postavlja i zahtjev za naknadu troškova žalbe u iznosu od 250,00 eura s porezom na dodanu vrijednost po stopi do 25%.

3. Stranke nisu podnijele odgovore na žalbe.

4. Predmet je spora zahtjev tužiteljice PŽ na naknadu neimovinske i imovinske štete koju je pretrpjela u prometnoj nezgodi koja se dogodila 9. lipnja 2016. krivnjom tuženikova osiguranika, što u ovoj fazi postupka više nije sporno, kao što nije sporno ni da tužiteljici pripada pravo na naknadu neimovinske štete u iznosu od 1.840,00 eura te imovinske štete za tuđu njegu i pomoć po cijeni od 4,00 eura po satu.

5. Prvostupanjskom je presudom tužiteljici dosuđena neimovinska šteta u iznosu od 2.100,00 eura te imovinske u iznosu od 230,00 eura.

6. Tuženik pobija prvostupanjsku presudu u pogledu dosuđene štete samo za iznos od ukupno 398,00 eura (260,00 eura u odnosu na neimovinsku i 138,00 eura u odnosu na imovinsku), dok u pogledu dodatnog iznosa od 230,00 eura sadržajno ističe žalbeni razlog prekoračenja tužbenog zahtjeva (iz članka 354. stavka 2. točke 12. ZPP).

6.1. Tužiteljica pak pobija prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu – u točki II. izreke - smatrajući da je odbijanjem zahtjeva za iznos od 855,35 eura prekoračen tužbeni zahtjev te da je neosnovano odbijen zahtjev za plaćanje zateznih kamata na iznos od 230,00 eura koji predstavlja imovinsku štetu.

7. Ispitavši prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbama stranaka pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava (prema članku 365. stavku 2. ZPP), ovaj je drugostupanjski sud ocijenio da su žalbe djelomično osnovane: tuženikova zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 12. ZPP (prekoračenje tužbenog zahtjeva) a tužiteljičina zbog pogrešne primjene materijalnog prava prilikom odlučivanja o početku tijeka zateznih kamata na iznos od 230,00 eura kao imovinske štete, te djelomično protiv odluke o troškovima postupka, dok su u preostalom dijelu žalbe neosnovane pa je prvostupanjska presuda u tom dijelu zakonita i pravilna.

8. Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti.

9. Djelomično je po tuženikovoj žalbi ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 12. ZPP a po tužiteljičinoj žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

10. Tužiteljici je dosuđena neimovinska šteta zbog tjelesnih ozljeda koje je pretrpjela u prometnoj nezgodi 9. lipnja 2016. kada je tuženikov osiguranik nepropisno prošao kroz crveno svjetlo na semaforu te desnom bočnom stranom vozila udario u prednji dio vozila koje je vozila tužiteljica.

10.1. Prvostupanjski je sud uzeo u obzir jačinu i trajanje fizičkih boli (dva dana jake, sedam dana srednje jake i 21 dan slabe) te okolnosti nošenja Schanzova ovratnika, rtg snimanja i provođenja fizikalne terapije pa potom trajanje i jačinu straha (kratkotrajni jaki primarni strah u trenutku same nezgode te sekundarni jaki strah jedan dan, srednji 5 dana i manjega intenziteta 15 dana) te stupanj smanjenja životne aktivnosti (2%) koje se očituje u trajnim posljedicama u vidu bolnosti vrata i smanjene pokretljivosti u blažem stupnju pa je tužiteljici dosudio pravičnu novčanu naknadu na temelju članka 1100. stavaka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023., dalje: ZOO/05) u iznosu od 2.100,00 eura.

10.1.1. Uzimajući u obzir težinu ozljede (trzajna povreda vrata, natučenje lijevog koljena i desnog kuka) te okolnosti u kojima je pretrpjela tjelesne ozljede (prometna nezgoda – nalet vozila tuženikova osiguranika na prednji dio tužiteljičina vozila) pa potom posebno jačinu i trajanje fizičkih boli, duševnih boli i straha izazvanih tom povredom, kao i tužiteljičinu dob (rođena je 1979. godine, kako proizlazi iz isprava u spisu) te dugotrajnost ovoga postupka (tužba je podnesena 30. prosinca 2016.), ovaj drugostupanjski sud također ocjenjuje kako dosuđeni iznos od 2.100,00 eura predstavlja pravičnu novčanu naknadu utvrđenu u skladu s odredbama članka 1100. stavaka 1. i 2. ZOO/05 i da je stoga tuženikova žalba neosnovana kada pobija prvostupanjsku presudu za dosuđeni iznos od 260,00 kuna.

10.2. Prvostupanjskom je presudom tužiteljici dosuđena i imovinska šteta za tuđu njegu i pomoć u iznosu od 230,00 eura i to za 72 sata koliko joj je takva pomoć i njega bila potrebna a kako proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke dr. Zorana Veira od 9. veljače 2022. (po tri sata dnevno tijekom 10 dana pa potom po dva sata dnevno tijekom naredna tri tjedna), što znači da joj je dosuđen iznos tek nešto više od 3,00 eura po satu, tako da navodi iz obrazloženja o utvrđenoj cijeni sata tuđe pomoći i njege u iznosu od 10,00 eura nisu bili ni od kakvog utjecaja, tim više što sam tuženik čini nespornom cijenu sata od 4,00 eura pa tuženikova žalba nije osnovana ni u tom dijelu.

10.2.1. Tuženik je međutim u pravu kada navodi da je u točki I. izreke dva puta dosuđena ta šteta, najprije u sklopu ukupnog iznosa od 2.330,00 eura sa zateznim kamatama od 22. rujna 2016. do isplate pa potom i odvojeno – 230,00 eura – sa zateznim kamatama od 19. svibnja 2025. do isplate pa je to sanirano kao bitna povreda prekoračenja tužbenog zahtjeva iz članka 354. stavka 2. točke 12. ZPP na koju tuženik sadržajno ukazuje u žalbi i to ukidanjem prvostupanjske presude u dijelu točke I. izreke za iznos od 230,00 eura kao sastavnog dijela naznačenog ukupnog iznosa od 2.330,00 eura sa zateznim kamatama jer je u tom dijelu prekoračen tužbeni zahtjev.

11. Tužiteljičina je žalba osnovana samo u dijelu koji se odnosi na nedosuđene zatezne kamate za razdoblje od 22. rujna 2016. do 18. svibnja 2025. na dosuđeni iznos imovinske štete za tuđu pomoć i njegu od 230,00 eura te djelomično protiv odluke o troškovima postupka.

11.1. Uzimajući naime u obzir da je tužiteljica 22. rujna 2016. podnijela tuženiku odštetni zahtjev u kojemu je postavila i zahtjev za naknadu štete zbog troškova tuđe pomoći i njege koji je zahtjev tuženik odbio ( stranice 11 do 13 spisa), u iznosu od 2.000,00 kuna (što je više od 230,00 eura koliko je dosuđeno), mjerodavna je primjena članka 12. stavka 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., i 152/14.) kojim je propisano kako u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz stavka 1. toga članka oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamata, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, tim više što u ovom slučaju visina te štete nije dosuđena prema cijenama u vrijeme presuđenja, već praktički po cijeni od 3,20 eura po satu što odgovara iznosu od 24,11 kuna koji iznos su sudovi zasigurno dosuđivali kao cijenu sata tuđe pomoći i njege već 2016. godine.

11.1.1. Valjalo je stoga preinačiti prvostupanjsku presudu u dijelu točke II. izreke pa naložiti tuženiku platiti tužiteljici zatezne kamate na iznos imovinske štete od 230,00 eura i za razdoblje od 22. rujna 2016. do 18. svibnja 2025.

11.2. Tužiteljičina žalba nije osnovana protiv odluke sadržane u točki II. izreke prvostupanjske presude kojom je odbijen zahtjev za naknadu štete u iznosu od 855,35 eura iako je točno da je tužiteljica povukla tužbu za taj dio tužbenog zahtjeva, ali se tuženik izričito protivio povlačenju pa se tužba nije mogla povući (članak 193. stavak 2. ZPP) i sud je morao odlučiti o zahtjevu u cijelosti, a s obzirom na to da je tužbeni zahtjev ocijenio osnovanim za iznos od 2.330,00 eura nije pogriješio kada je odbio preostali tužbeni zahtjev i to upravo u iznosu od 855,35 eura. Prvostupanjski stoga time nije prekoračio tužbeni zahtjev.

12. Tužiteljičina je žalba djelomično osnovana i protiv odluke o troškovima postupka jer je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo – odredbu članka 154. stavka 2. ZPP - zato što prilikom ocjenjivanja omjera uspjeha nije vodio računa o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

12.1. Tuženik se naime protivio tužbenom zahtjevu u cijelosti prvenstveno osporavajući osnovu tužbenog zahtjeva – odgovornost njegova osiguranika za prometnu nezgodu pa je zbog toga održano više ročišta uključujući uviđaj te provedeno prometno – tehničko vještačenje tako da je u pogledu osnove tužiteljica uspjela u cijelosti a u pogledu visine 73% (2.330,00 od 3.188,35) pa njezin uspjeh iznosi 86,50% [(100 više 73) dijeljeno 2 jednako 173 dijeljeno 2] a tuženikov 13,50% (100,00 manje 86,50) pa je tuženik dužan naknaditi tužiteljici 73% (86,50 manje 13,50) njezinih troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku – u iznosu od 2.372,50 eura (73% od 3.250,00) te sve troškove vještačenja u iznosu od 520,64 eura i troškove sudskih pristojbi obračunate prema dosuđenom iznosu naknade štete od 2.330,00 eura pa pristojba za tužbu i presudu iznosi po 69,75 eura (utoliko je tuženik, koji također pobija odluku o troškovima, u pravu kada smatra da je prvostupanjski sud pogrešno obračunao pristojbu na tužbu, ali nije u pravu kada smatra da bi tužiteljica imala pravo samo na polovicu propisane pristojbe, jer je mogućnost plaćanja takve pristojbe povlastica iz članka 7. Zakona o sudskim pristojbama, a ne obveza).

12.1. Valjalo je stoga djelomično prihvatiti tužiteljičinu žalbu protiv odluke o troškovima postupka sadržanu u točki III. izreke prvostupanjske presude pa tu odluku preinačili te naložiti tuženiku naknaditi tužiteljici parnične troškove u ukupnom iznosu od 3.032,64 eura (2.372,50 više 520,64 više 69,75 više 69,75) sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

13. Strankama nisu dosuđeni troškovi žalbe – tuženiku zato što on i nije stranka koja prema uspjehu u sporu ima pravo na naknadu troškova postupka a tužiteljica zato što je uspjela samo u pogledu sporednih traženja vrijednost se kojih ne uzima u obzir kao vrijednost predmeta spora ako ne čine glavni zahtjev (članak 35. ZPP).

14. Iz svih je navedenih razloga valjalo djelomično prihvatiti a u preostalom dijelu odbiti žalbe stranaka kao neosnovane pa prvostupanjsku presudu djelomično potvrditi i preinačiti (presudom) i u jednom dijelu ukinuti (rješenjem) te time, a na temelju članaka 368. te 369. stavka 7. i 373. točke 3. ZPP, odlučiti kao u izreci.

U Puli 15. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Igor Rakić