REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž-956/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus kao predsjednika vijeća, Dolores Peruško kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Ive Kancijanić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IB (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po punomoćnici Lari Denona, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika TERME TUHELJ d.o.o. (OIB: 56566580479) iz Tuheljskih Toplica, Ljudevita Gaja 4, zastupanog po punomoćniku Danijelu Pribaniću, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi i dopuni žalbe tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj: Pn-22/2022-39 od 15. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 15. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o  j e

I. Djelomično se prihvaćaju, a u preostalom dijelu se odbijaju žalba i dopuna žalbe tuženika te se preinačuju presuda i rješenje (st. II.) Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj: Pn-22/2022-39 od 15. svibnja 2025. na način da u svojoj cjelini isti sada glase:

"I. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 7.880,00 eura s zakonskim zateznim kamatama koje teku:

-na iznos od 6.400,00 eura od 08. ožujka 2022. do isplate;

-na iznos od 1.480,00 eura od 15. svibnja 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana;

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.863,85 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 15. svibnja 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana".

II. Nalaže se tužiteljici da naknadi tuženiku trošak žalbenog dijela postupka isplatom iznosa od 234,37 eura, u roku od 15 dana dok se u preostalom zatraženom dijelu za iznos od 546,88 eura zahtjev tuženika odbija.

III. Tužiteljici se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 14.780,00 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 12.300,00 eura teče od 08. ožujka 2022. do isplate, te na iznos od 2.400,00 eura od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana.

1.1. Rješenjem je (u st. I.) dopuštena preinaka tužbe iz podneska tužiteljice od 19. studenog 2024. dok je odlukom o troškovima postupka (st. II.) naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak isplatom iznosa od 5.004,96 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 15. svibnja 2025. do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Protiv te odluke pravovremene i dopuštene žalbe podnosi tuženik putem svojeg punomoćnika iz svih žalbenih razloga a pobija i odluku o troškovima postupka. Prvenstveno ističe da je u postupku počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP) jer da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Navodi da u t. 21. je sud pogrešno naveo da tuženik odgovara kao vlasnik stepenica, kao imatelj stvari jer da se štetni događaj nije dogodio na stepenicama. Drži da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno prvenstveno se protivi zaključku da bi pod bio mokar i sklizak. Naime, sud pogrešno smatra logičnim iskaz tužiteljice koja neposredno nakon dolaska svijesti, koju je prema svojim tvrdnjama, gubila više puta, pored stola gdje je pala primijetila kako za stolom sjedi obitelj s troje ili četvero djece sa čijih se kupaćih kostima cijedila voda i da je "bilo sve mokro". Isto tako, sud u potpunosti prihvaća izjavu supruga tužiteljice koji je, u trenutku kada je pokušao istoj pomoći, uspio obratiti pozornost na mokar pod, a ignorira se iskaz svjedoka AB kao nepristranog svjedoka koji je tužiteljici priskočio u pomoć i naveo da je pod bio mokar od obloga koji su tužiteljici stavljeni na glavu i koljeno. Nadalje, sud pogrešno smatra da je dokazano da se prostor restorana nalazi odmah pored vanjskog bazena te da su vrata kojima se dolazi sa bazena bila otvorena i u restoran su mogli ulaziti osobe u mokrim kupaćim kostimima što nije točno s obzirom da su ta vrata koja se neposredno iza stola za kojim je sjedila tužiteljica zapravo protupožarna i nisu u funkciji. Napominje i da je tužiteljica na sudu "vjerojatno dobro pripremljena" tvrdila jedno, a da je na očevidu izjavila nešto sasvim drugo.

2.1. Sud je na temelju nelogičnih i neuvjerljivih iskaza tužiteljice i svjedoka te pogrešno interpretiranog iskaza NB pogrešno primijenio odredbe čl. 1063. i čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO). U dopuni žalbe tuženik osporava visinu dosuđene naknade štete. Prvenstveno osporava visinu naknade neimovinske štete koja je utvrđena u "suviše visokim iznosima i protivna nalazu i mišljenju vještaka te Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda RH" u iznosu od 12.100,00 eura što je dvostruko više nego što propisuju navedeni Orijentacijski kriteriji. Isto tako, sud je pogrešno utvrdio visinu naknade za tuđu pomoć i njegu od 10,00 eura po satu što nije u skladu sa stvarnim tržišnim cijenama i dosadašnjom sudskom praksom koja se uobičajeno određuje u iznosu do najviše 6,00 eura po satu. Tužiteljici pomoć i njega nije pružana od strane profesionalnog njegovatelja niti osoba ovlaštenih za pružanje zdravstvene skrbi već od strane članove uže obitelji što ima bitan utjecaj na određivanje visine naknade za tuđu pomoć i njegu.

2.2. Žalbeni je prijedlog tuženika da se preinači pobijana presuda "tako da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti", odnosno podredno da se predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno postupanje.

3. Sa tom je žalbom postupljeno u smislu odredbe čl. 359. ZPP-a ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23).

4. U svom odgovoru na žalbu tuženika tužiteljica navodi da su neosnovani navodi iz žalbe da je sud prvog stupnja temeljio presudu isključivo na iskazu tužiteljice i njezinog supruga, da je sud većinu bitnih činjenica utvrdio neposrednim opažanjem na očevidu i iz iskaza svjedoka koji su zaposlenici tuženika, da se radi o šteti koja je tužiteljici nastala od opasne stvari, da je visina štete pravilno utvrđena na temelju nalaza i mišljenja vještaka. Predlaže da se žalba tuženika kao neosnovana odbije.

5. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

6. U ovoj pravnoj stvari tužiteljica potražuje naknadu štete koja joj je nastala kao posljedica štetnog događaja od 27. srpnja 2021. kao gostu ugostiteljskog objekta – hotelskog restorana u okviru kompleksa bazena Terme Tuhelj. Tužiteljica je "hodajući se okliznula na mokrom i skliskom podu" i zadobila tjelesnu ozljedu te s tim u vezi potražuje naknadu imovinske i neimovinske štete prema podnesku od 19. studenog 2024. u ukupnom iznosu od 14.780,00 eura.

7. Ispitujući pobijanu presudu prema čl. 365. st. 2. ZPP-a, a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ocjena je ovog suda da u provedenom postupku nisu počinjene bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Ne postoji ni bitna povreda na koju upućuje tuženik, ona iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer pobijana presuda nema proturječnosti ni nejasnoća kao ni drugih nedostataka koji bi imali takvo značenje da se ne može zbog njihovog postojanja ista ispitati. To što je sud prvog stupnja u t. 21. obrazloženja naveo da se radi o stepenicama kao opasnoj stvari, a ne o podu je očita omaška u pisanju jer je iz cjelokupnog postupka a i iz ostalih točaka obrazloženja odluke vidljivo da se radi o klizavom podu.

8. Prvostupanjski sud je na temelju nespornih činjenica, kao i činjenica koje su utvrđene izvedenim dokazima, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio činjenično stanje koje ovaj sud nalazi pravilno utvrđenim, a iz kojega proizlazi:

-da se tužiteljica poskliznula i pala u prostoru restorana kod tuženika kada se "vraćala prema stolu u jednom trenutku desna noga joj je otišla naprijed, vrisnula je i osjetila je kako je ta noga otklizala, pala je i izgubila svijest i nije se žurila";

-da je uviđajem na licu mjesta utvrđeno da je u prostoru restorana tuženika, pod (parket) na kojem je pala tužiteljica, oštećen i dotrajao, sa neravninama, u vidu mjestimično izdignutih letvica i udubljena u kojima se lako može zadržati mala količina vode te da su svjedoci i tužiteljica potvrdili da je to isti pod kakav je bio u vrijeme pada tužiteljice;

-da je pod restorana bio mokar i klizak osim tužiteljice potvrdio je i svjedok LB, inače suprug tužiteljice, ali i svjedok NB, zaposlenik tuženika;

-da se prostor restorana nalazi odmah pored vanjskog bazena te da su vrata kojima se dolazilo sa bazena bila otvorena i u restoran su mogli ulaziti osobe u mokrim kupaćim kostimima, da je restoran bio dostupan kupačima kako kroz vrata bazena tako i prema djelu SPA centra te da nitko nije kontrolirao na ulazu koje osobe ulaze, da nije utvrđeno da bi u restoranu tuženika bio istaknut znak "mokar pod" ili da bi zaposlenik tuženika brisao pod, odnosno da tuženik nije kao vlasnik objekta osigurao da pod u restoranu bude siguran za kretanje, a da mokar, sklizav i oštećen pod predstavlja pojačanu opasnost za život i zdravlje ljudi te da se smatra opasnom stvari;

-da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila tešku tjelesnu ozljedu u vidu višefragmentarnog prijeloma ivera (patele) lijevog koljena, zbog čega je bila podvrgnuta hitnom kirurškom zahvatu osteosinteze istoga, da je provodila više ciklusa fizikalnih terapija po 10 dana, da joj je implantat odstranjen 12. listopada 2022., da je trpjela nelagodnosti tijekom samog kirurškog liječenja, fizikalne rehabilitacije, RTG snimanja, uzimanja analgetske i antibiotske terapije i to fizičke bolove jakog stupnja četiri dana, srednje jakog stupnja 15 dana te slabog stupnja još 70 dana;

-da je trpjela strah kao posljedicu predmetnog štetnog događaja i to primarni kratkotrajan strah od dva sata neposredno nakon štetnog događaja, sekundarni strah koji je vezan uz tijek liječenja jakog stupnja tri dana, srednje jakog stupnja 10 dana i slabog stupnja još 50 dana;

-da je kod tužiteljice došlo do naruženja u srednjem stupnju zbog ožiljka koji se nalazi na koljenu i seže na lijevu natkoljenicu, u dužini od 15 cm, da se radi o naruženju koje nije uvijek vidljivo trećima jer je prikriveno hlača ili dužom suknjom;

-da je kod tužiteljice došlo do smanjenja živote aktivnosti od 5% koje se ogleda u smetnjama prilikom dužeg hoda, odnosno prilikom hoda po uzbrdici, nizbrdici i neravnom terenu;

-da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega nemedicinske osobe (pomoć u oblačenju, obavljanju kućanskih poslova pripremi namirnica i sl.)i to neposredno nakon kirurškog zahvata i hospitalizacije 40 dana po tri sata dnevno, zatim 40 dana po dva sata dnevno a potom 40 dana po jedan sat dnevno.

9. Na temelju navedenih i utvrđenih činjenica prvostupanjski sud je pravilno zaključio da postoji odgovornost tuženika za nastalu štetu tužiteljici. Naime, pravilan je pravni stav suda prvog stupnja izražen u pobijanoj odluci da je predmetni pod u restoranu, odnosno parket koji je neravan i loše kvalitete, a nalazi se u prostoru slabog osvjetljenja u koji je moguć i neposredan ulazak osoba sa bazena pa postoji mogućnost da je isti bio mokar i klizav - predstavlja s obzirom na navedena svojstva, opasnu stvar i da tuženik kao vlasnik takve stvari odgovara za štetu koja potječe od te stvari primjenom odredbe čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO).

10. S tim u vezi žalbeni navodi tuženika da je "sud samo na temelju iskaza tužiteljice, tužiteljičinog supruga i svjedoka NB koji nije bio prisutan u restoranu dana 21. srpnja 2021. kada se dogodio štetni događaj" utvrdio da je pod restorana bio mokar i klizav, odnosno da isti predstavlja opasnu stvar nisu osnovani. Naime, predmetni pod u restoranu u kojem nesporno prolazi veliki broj ljudi, koji je neravan, pri tome i oštećen, u slabije osvjetljenom prostoru a uz mogućnost da se u taj restoran uđe iz bazena odnosno da pri tome bude mokar i klizav predstavlja opasnu stvar.

10.1. Opasna stvar u smislu odredaba ZOO-a predstavlja takvu stvar koja po namjeni, osobinama, položaju, mjestu i načinu uporabe ili na drugi način čini povećanu opasnost štete za okolinu pa je zato valja nadzirati povećanom pozornošću. Pri tome nije sporno da tuženik nije poduzeo ništa da bi se moglo pravilno i redovito koristiti predmetni pod (parket) u tom restoranu a isto tako nije dokazao razloge koji bi ga u smislu odredbe čl. 1067. ZOO-a oslobodile od odgovornosti.

11. Pravilno je sud prvog stupnja zaključio da ne postoje razlozi koji tuženika oslobađaju od odgovornosti za predmetnu štetu pa niti u dijelu iste. Naime, u postupku je utvrđeno da je tužiteljica kritične zgode hodala uobičajeno u situaciji u kojoj se nalazila pri tome ne očekujući da će se poskliznuti na podu odnosno parketu odnosno na činjenicu da je taj isti parket oštećen i klizav. Tuženik je taj koji bi trebao predvidjeti mogućnost da će se zbog takvog oštećenja poda (parketa) netko pasti i ozlijediti, a što se u konačnici i dogodilo tužiteljici.

12. Međutim, uz tako valjano utvrđenu osnovu zahtjeva tužiteljice sud prvog stupnja nije pravilno odlučio o visini naknade neimovinske i imovinske štete jer je štetu utvrdio u previsokom iznosu te je time pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Naime, imajući u vidu jačinu i trajanje fizičkih bolova (pa i sve nelagodnosti koje je tužiteljica imala prilikom liječenja), straha te duševnih bolova zbog naruženosti i duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti prema ocjeni ovog suda, sukladno stajalištima dosadašnje sudske prakse i Orijentacijskim kriterijima, a temeljem čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a tužiteljici na ime pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti pripada naknada u iznosu od 6.400,00 eura. Tužiteljica je zadobila tešku tjelesnu ozljedu međutim, kako to sam vještak navodi, operacijom lijevog koljena značajno je poboljšano njezino zdravstveno stanje s obzirom da bez takve operacije ista bi izrazito teško hodala, a funkcija lijevog koljena bi bila izrazito loša. Zaostale su određene posljedice međutim one nisu takve da bi opravdale dosuđenje tako visoke naknade kako je to dosudio sud prvog stupnja.

13. Sud prvog stupnja pogrešno je utvrdio i visinu naknade za imovinsku štetu s osnova tuđe pomoći i njege. Prema nalazu i mišljenju vještaka tuđa njega i pomoć je tužiteljici bila potrebna u razdoblju od 120 dana ukupno 240 sati. Međutim, sud prvog stupnja je primijenio odredbu čl. 223. st. 1. ZPP-a i pri tome se pozvao na cjenik domova za starije osobe na području Grada Zagreba za obavljanje kućanskih poslova. Radi se o nemedicinskoj pomoći koja je tužiteljici bila potrebna a koju su joj pružali ukućani, odnosno u ovom konkretnom slučaju suprug. Ocjena je ovog suda da visina cijene sata tuđe pomoći i njege, a primjenom odredbe čl. 223. st. 1. ZPP-a iznosi 5,00 eura odnosno u ovom konkretnom slučaju 1.200,00 eura, a ne 2.400,00 eura kako je to dosudio sud prvog stupnja.

13.1. Ovaj sud prihvaća stav suda prvog stupnja da tužiteljica ima pravo i na troškove putovanja radi liječenja (čl. 1095 ZOO-a) u zatraženom iznosu od 280,00 eura.

14. Slijedom svega navedenog tužiteljici pripada naknada imovinske i neimovinske štete u ukupnom iznosu od 7.880,00 eura pa je u preostalom zatraženom i dosuđenom dijelu do 14.780,00 eura, odnosno za iznos od 6.900,00 eura valjalo odbiti zahtjev tužiteljice.

15. Temeljem čl. 166. st. 2. ZPP-a valjalo je ponovno odlučiti o parničnom trošku s obzirom da je ovom presudom tužiteljica djelomično uspjela u sporu pa se odluka o troškovima postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a. Tužiteljica je uspjela u cijelosti s osnovom a djelomično je uspjela sa visinom pa proizlazi da je tužiteljica uspjela u omjeru od 77% te je u tom dijelu istoj valjalo i priznati troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za one radnje koje je tužiteljici priznao i sud prvog stupnja prema odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a i odredbama Odvjetničke tarife zajedno sa PDV-om kao i troškove sudskih pristojbi na tužbu i presudu. Tužiteljici je u cijelosti kao neophodan trošak priznat trošak uviđaja i vještačenja od 332,42 eura. Ukupno tako proizlazi pravo tužiteljice na naknadu parničnog troška u visini od 3.863,85 eura.

16. Slijedom svega navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove odluke (čl. 368. st. 1. ZPP-a i čl. 373. t. 3. ZPP-a).

17. Tuženik je djelomično uspio sa žalbom pa mu je valjalo priznati u razmjernom dijelu ( 30 %) trošak žalbenog dijela postupka koji se odnosi na trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku za sastav žalbe prema Tbr. 10. t. 1. Odvjetničke tarife u iznosu od 234,37 eura. Tužiteljici nije priznat trošak odgovora na žalbu jer isti u procesnom smislu nije bio potreban (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

U Puli - Pola 15. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Alenka Paus